Gradnja doma
Niskoenergetska montažna kuća po mjeri
Gradnja kuće predstavljala veliku životnu odluku, a prije početka treba se raspitati o svim dostupnim opcijama. Bez obzira želite li malu kuću na osami ili veliku, modernu kuću u urbanoj sredini, ona može biti niskoenergetska i montažna.
Zašto se ljudi odlučuju za montažnu gradnju?
Sve veću ponudu montažnih kuća prati i sve veći interes za takvom gradnjom. Brzina gradnje, ekološka prihvatljivost te financijska isplativost samo su neki od razloga za povećanim interesom.
“Sve više ljudi se odlučuje za takvu vrstu gradnje što je dobro. Puno ljudi još misli da ta gradnja nije dovoljno dobra, zahvaljujući nelojalnoj konkurenciji koja na tržištu nudi nešto što je stvarno slabije kvalitete, ne koriste certificirane materijale, ali sve je više dobrih firmi, tako da idemo u dobrom pravcu za sada. Još uvijek je to dosta manje nego što je u zapadnoj Europi”, govori Vladimir Šunjka iz Stela Haus.
Kuća po vašoj želji
U Europi je montažna gradnja zastupljena oko 70 % dok je u Hrvatskoj tek oko 2 %. No, pomak na bolje ide te će se u budućnosti sve više ljudi u Hrvatskoj odlučiti na takvu gradnju.
Odlučite li se za montažnu gradnju, svakako birajte tvrtku koja nudi certificirane materijale i energetsku učinkovitost. Dok mnogi nude tipske kuće, slovenski proizvođač Stela Haus izrađuje kuće prema vašoj ideji, a svaka komponenta proizvodi se u kontroliranom okruženju.
Stela Haus je tvrtka koja se bavi proizvodnjom montažnih niskoenergetskih kuća u masivnom panelu.
Ekološki prihvatljivi materijali
Montažne kuće izrađuju se suvremenom tehnologijom koja ne ostavlja mogućnost pogreškama. Materijali od kojih se izrađuju ekološki su prihvatljivi što pridonosi ugodnoj klimi prostora, a zbog svoje lakoće i elastičnosti, montažna kuća se pokazala otpornijom na potres.
“Počinje prvo od ideje, poslije se radi projekat i poslije se rade radionički nacrti u Sema softveru gdje se detaljno crta svaki detalj kuće i poslije se taj fajl izvozi na stroj CNC gdje se kuća isjeće do milimetarske preciznosti što je jako bitno kasnije na samoj montaži da se kuća uklopi, objašnjava Vladimir.
Takve kuće s masivnim panelima imaju jako malo spojeva šti ih čini niskoenergetskima, odnosno pasivnim kućama.
Brzo su gotove
Dok klasična gradnja kuće traje oko dvanaest mjeseci, a vlaga u konstrukciji prisutna je još mjesecima nakon završetka, gradnja montažne kuće traje tek nekoliko dana, nakon čega se prethodno tvornički izrađeni elementi na terenu samo montiraju. Što znači da nema potrebe čekati sušenje zidova ili stropnih ploča.
“Sama montaža traje par dana. Poslije imamo dosta posla na ključ, negdje do četiri pet mjeseci kuća je gotova na ključ. Sam proces proizvodnje kuće traje par dana, ali prije toga zahtjeva neko određeno vrijeme za nacrte, za izradu statike, proizvodnju prozora, vrata i svega što je potrebno da bi ugradilo u te zidove.”
Za izradu ovih montažnih kuća koristi se namjenski osmišljeno drvo koje zadovoljava potrebe modernih konstrukcija u gradnji niskoenergetskih kuća.
“Osnovna konstrukcija je napravljena od industrijskog drveta koji se koristi u izgradnji takvih kuća, to je KVH uzdužno nastavljeno drvo i BSH to jest lijepljeno drvo.”
Stela haus neprestano radi na razvoju i kvalitetnim inovacijama u montažnoj gradnji niskoenergetskih kuća, a sve je počelo slučajno.
Jedna od vodećih tvrtki u regiji
“Dobio sam slučajno ideju. Posjetio sam jedan plac gdje su izložene montažne kuće u Austriji, jednostavno mi se rodila ideja i vremenom smo ušli u to. Bila su mi potrebna financijska sredstva, odlučio sam se čak da prodam svoju kuću da bi investirao u taj posao, trebalo je puno vremena i evo danas smo na dobrom putu, jedna od vodećih firmi u regiji, radimo na europskom tržištu, prisutni smo u Švicarskoj, u Luksemburgu, Austriji, Sloveniji, u više država Europe.”
Objekti niskoenergetske potrošnje danas nisu novina u zapadnim zemljama, a sve veće cijene energenata doprinose užurbanijem tempu kretanja građevinskog sektora prema konceptima niskoenergetske gradnje. Stela haus montažne kuće ispunjavaju visoke standarde u području gradnje i inovacija.
Gradnja doma
Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti
Na hotelu veličine Picala bitka za nizak račun dobiva se davno prije nego što proradi grijanje ili klima. Dobiva se u fasadi i krovu. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat gledamo zašto ovojnica zgrade odlučuje gotovo sve — i zašto ista fizika vrijedi za vašu kuću kao i za resort s više od 500 soba.
Kad razmišljamo o tome koliko neka zgrada troši, prvo pomislimo na kotao, dizalicu topline ili klimu. Logično, ali pomalo krivo. Kod objekta poput Resorta Pical energetska priča počinje puno ranije — ovojnicom zgrade, dakle fasadama i krovovima koji je svaki dan štite od temperaturnih promjena, buke, vlage i požara. Prije nego što uopće upalite grijanje, ovojnica je već odlučila hoćete li ga morati paliti često ili rijetko.
I tu vrijedi napraviti onu provjeru koju racionalan čovjek uvijek napravi prije trošenja: što stvarno dobivamo za novac uložen u nešto što se nakon završetka radova više nikad ne vidi?
Ne samo koliko troši, nego kakav trag ostavlja
Suvremeno projektiranje Picala — investicije vrijedne više od 200 milijuna eura — značilo je razmišljati ne samo o potrošnji tijekom korištenja, nego o utjecaju na okoliš kroz cijeli životni vijek zgrade. Hotel je, objašnjava Božo Matijević, dipl. ing. građ. i voditelj tehničke podrške u ROCKWOOL-u, već u fazi projektiranja predcertificiran po standardu DGNB Gold — što znači vrlo nisku emisiju CO2.
Ključna je riječ tu „cijeli vijek”. Ne gleda se samo kako se zgrada ponaša dok u njoj netko boravi, nego i koliko materijal opterećuje okoliš pri proizvodnji, dopremi na gradilište te, godinama kasnije, pri rekonstrukciji ili rušenju — koliko se lako može demontirati i reciklirati.
Kamena vuna tim zahtjevima, kaže Matijević, odgovara gotovo idealno, a računicu je popravila i sitnica koju investitori često podcijene: proizvodni pogon udaljen je tek šezdesetak kilometara. Radi se o tvornici u istarskom Potpićanu — koja je posljednjih godina više puta proglašavana i najboljom unutar ROCKWOOL Grupe — pa je i put materijala do gradilišta, a time i njegov ugljični otisak, kratak. Sama kamena vuna nastaje od vulkanskog kamena, a u gotovom proizvodu udio recikliranog materijala danas doseže gotovo 40 posto.
Četiri posla za cijenu jednog
Ovdje dolazimo do onoga što izolaciju na ovakvom projektu čini isplativom: ona radi puno više od jedne stvari. Matijević nabraja, a lista je zapravo argument sam za sebe.
Prvo, toplinska zaštita radi u oba smjera — i zimi kad grijemo i ljeti kad hladimo, što je u mediteranskoj klimi jednako važno. Drugo, zbog svog sastava kamena vuna je negoriva — svrstana u najviši razred reakcije na požar (A1) — pa ne doprinosi razvoju požara i koristi se kao protupožarna izolacija. Treće, vlaknasta struktura daje joj izvrsna akustička svojstva, pa služi i kao zvučna izolacija — nezanemarivo u hotelu, ali i u zgradi s bučnim susjedom. I četvrto, ta ista vlaknasta struktura čini je vrlo paropropusnom, što znači da konstrukcija može „disati” i da je manja vjerojatnost nastanka građevinske štete, primjerice vlage zarobljene u zidu.
Prevedeno na jezik novčanika: jedan sloj, četiri funkcije. Upravo to je vrsta računice u kojoj skuplji materijal na kraju ispadne jeftiniji.
Ravni krovovi i sunce: kad zaštita postane i elektrana
Poseban zahtjev na Picalu postavili su ravni krovovi, koji ovdje nisu samo zaštita nego i dio energetskog koncepta — nose fotonaponske panele. A čim na krov dođu paneli, mijenja se i popis zahtjeva. Materijal, upozorava Matijević, mora imati dovoljnu mehaničku otpornost da preuzme opterećenje, ali i — opet — biti negoriv. Fotonaponski sustavi povećavaju rizik od požara, pa negoriva izolacija tu nije marketinški dodatak, nego mjera koja smanjuje mogućnost širenja vatre. Kod krova koji istovremeno štiti zgradu i proizvodi struju, to prestaje biti sitnica.
Zašto se ovo tiče i vašeg stana
A sad dio zbog kojeg cijela priča prelazi iz „zanimljivo za hotelijere” u „primjenjivo kod kuće”. Ovi zahtjevi zvuče specifično za veliki kompleks, no osnovna načela kvalitetne fasade ista su bez obzira na veličinu građevine. Zapravo, kako otkriva Matijević, na Picalu je za fasadu korišteno posve standardno rješenje — isti tip proizvoda za takozvane ETICS (kontaktne) fasade koji se ugrađuje i na obiteljske kuće mnogo skromnijih dimenzija.
Drugim riječima, mjerilo je potpuno drugačije, ali fizika zgrade je ista. Kvalitetna ovojnica smanjuje prolazak topline i, posljedično, količinu energije potrebne da prostor održimo ugodnim. Ono što na hotelu s pet zvjezdica donosi DGNB Gold, na vašoj kući donosi niži režijski račun i manje hladnih zidova zimi — uz isti onaj bonus negorivosti i tišine.
Kvaliteta je u onome što se ne vidi
Najkorisnija pouka ovog priloga možda je i najmanje glamurozna: kvalitetu zgrade ne određuje samo ono što gost (ili gost u vašem stanu) vidi. Određuju je i slojevi skriveni u fasadi i krovu — oni koji stvaraju ugodnije, sigurnije i energetski učinkovitije okruženje, a za koje ćete, ako su dobro odabrani, s vremenom potpuno zaboraviti da postoje. Što je, kad se dobro razmisli, upravo znak da su odradili posao.
Što dobra izolacija zapravo radi (i zašto vrijedi i kod kuće):
- Toplina, oba smjera — štedi energiju i zimi (grijanje) i ljeti (hlađenje).
- Negorivost (razred A1) — kamena vuna ne doprinosi širenju požara; služi i kao protupožarna zaštita.
- Tišina — vlaknasta struktura djeluje i kao zvučna izolacija.
- Difuzija pare — konstrukcija „diše”, manji rizik od vlage i građevinske štete.
- Cijeli životni vijek — bitno je i kako je materijal proizveden, dopremljen i može li se reciklirati (udio recikliranog materijala doseže ~40 %).
- Isto rješenje, manje mjerilo — standardni ETICS sustav s hotela koristi se i na obiteljskim kućama.
Gradnja doma
Elektro plan je najjeftiniji nacrt u vašem domu – i najskuplja greška ako ga preskočite
Boju fronte možete promijeniti relativno jednostavno. Utičnica na pogrešnom mjestu može značiti ponovno otvaranje gotovog zida. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat dizajner interijera Matej Kušević objašnjava zašto se jedna od najvažnijih odluka o svakodnevnom funkcioniranju doma donosi na papiru – prije početka elektroinstalaterskih radova.
Kad se uređuje dom, novac i pažnja prirodno teku prema onome što se vidi: bojama, materijalima, rasvjeti i rasporedu namještaja. Sve su to važne odluke. No postoji jedan plan koji nestane iza zidova, a nakon useljenja odlučuje hoćete li o struji gotovo zaboraviti ili godinama tražiti slobodnu utičnicu i razvlačiti produžne kabele.
Riječ je o elektro planu. Dizajner interijera Matej Kušević naglašava da se o njemu često razmišlja prekasno, iako je upravo u ranoj fazi izmjene najjednostavnije napraviti. Kada se zid zatvori, keramika postavi i namještaj dođe na svoje mjesto, svaka promjena postaje složenija i skuplja.
Dobar elektro plan zato nije samo popis utičnica. On povezuje tlocrt, namještaj, rasvjetu, uređaje i navike ljudi koji će u prostoru živjeti.
Elektro plan treba biti definiran prije početka elektroinstalaterskih radova
Kušević elektro plan opisuje kao tlocrt sa svim važnim izvodima: utičnicama, prekidačima, rasvjetom, priključcima za punjenje i komunikacijskim instalacijama. Prva provjera zato je vrlo jednostavna: ako se o tim pozicijama odlučuje tek kada je izvođač već na gradilištu, ključne odluke donose se prekasno.
Logičan trenutak za planiranje dolazi čim su definirani tlocrt i glavne pozicije kuhinje, kreveta, kauča, televizora i radnih zona. Pitanje „koliko utičnica i gdje“ zapravo ne počinje utičnicom nego namještajem i načinom korištenja prostora.
Tek kada znamo gdje će stajati televizor, hoće li uz kauč biti podna ili stolna lampa, treba li kutna garnitura napajanje ili gdje će biti radni stol, možemo smisleno odrediti gdje struja stvarno treba doći.
Zato Kušević inzistira na detaljno rascrtanom tlocrtu s namještajem u stvarnim dimenzijama. Bez toga lako nastaje klasičan primjer bačenog novca: utičnica koja je uredno izvedena, ali završava iza velikog ormara ili ladice i postaje praktički nedostupna.
Kuhinja: mjesto gdje se loš plan naplati najbrže
Kuhinja je najbrži test svakog elektro plana jer na relativno malom prostoru okuplja mnogo uređaja različitih namjena i priključnih snaga. Hladnjak, pećnica, ploča za kuhanje i perilica posuđa samo su početak; slijede aparat za kavu, kuhalo, toster, blender i brojni mali uređaji koje nerijetko koristimo istodobno.
Zato nije dovoljno samo prebrojati uređaje i svakom dodijeliti utičnicu. Važno je znati što će se priključivati, gdje i s kakvim zahtjevima, kako bi stručna osoba mogla pravilno projektirati strujne krugove i zaštitu.
Jedno od pitanja koje zato treba riješiti rano jest planira li se, primjerice, indukcijska ploča ili druga vrsta kuhanja. Priključna snaga uređaja utječe na projektiranje odgovarajuće instalacije. To nije odluka koju korisnik treba tehnički proračunavati sam, ali je informacija koju projektant i izvođač moraju znati prije nego što instalacija bude izvedena.
Kupaonica: ovdje pravila nisu stvar ukusa
Kuhinja je zahtjevna zbog broja uređaja, a kupaonica zbog spoja električne energije i vode. Zato položaj utičnica, rasvjete i druge električne opreme u kupaonici nije stvar slobodnog raspoređivanja.
Prostor oko kade i tuša dijeli se na sigurnosne zone u kojima vrijede posebna pravila o tome koja se električna oprema smije postaviti i kakvu zaštitu mora imati. Upravo zato formulacija „stavimo utičnicu tu negdje“ u kupaonici nije dovoljno dobra.
Korisnik treba znati gdje mu u stvarnom životu trebaju sušilo za kosu, električna četkica, perilica ili druga oprema, ali konkretne pozicije, zaštitu i izvedbu treba uskladiti sa stručnim pravilima i prepustiti projektantu odnosno kvalificiranom izvođaču.
Rezervni izvodi su osiguranje, a ne rasipanje
Jedan od najracionalnijih savjeta iz priloga jest predvidjeti nekoliko promišljenih rezervnih izvoda ondje gdje se potrebe kroz godine realno mogu promijeniti. To ne znači postaviti utičnice nasumično posvuda, nego razmišljati unaprijed o mjestima na kojima bi se jednoga dana mogao pojaviti novi uređaj, radni stol ili drugačiji raspored namještaja.
Greška na papiru je crta koju jednostavno pomaknete. Ista greška nakon žbukanja, bojanja ili polaganja keramike može značiti ponovno otvaranje zida i plaćanje već završenih radova.
Dobar plan vidi se i po tome koliko je jasan izvođaču. Što je više odluka riješeno prije početka radova, manje je improvizacije pod vremenskim pritiskom gradilišta.
Prođite kroz vlastiti dan prije nego što zatvorite zidove
Tehnički plan mora odgovoriti na svakodnevne navike. Gdje punite telefon? Koristite li tablet na kauču? Gdje će stajati usisavač i gdje ga najčešće priključujete? Hoćete li uz krevet imati lampu, punjač sata, punjač telefona i još neki uređaj?
Takva pitanja zvuče banalno, ali upravo ona određuju hoće li raspored utičnica biti intuitivan. Priključci za punjenje mogu biti korisni uz krevet ili radni stol, ali važno je prije svega osigurati dovoljno i dobro pozicioniranih izvora napajanja; konkretan tip priključka može se kroz godine mijenjati.
Najbolje projektirano rješenje je ono kod kojeg nakon useljenja gotovo nikada ne razmišljate o tome gdje je utičnica ili prekidač. Uđete u prostor, ruka prirodno ide prema prekidaču, a uređaj uključujete bez akrobacije iza garniture. Dobar elektro plan najbolje primijetimo upravo po tome što ga u svakodnevici gotovo ne primjećujemo.
Racionalna provjera prije zatvaranja zidova
- Definirajte elektro plan prije početka elektroinstalaterskih radova, a ne u hodu na gradilištu.
- Ucrtajte namještaj u stvarnim dimenzijama pa tek onda pozicije utičnica i prekidača.
- U kuhinji unaprijed popišite uređaje i njihove potrebe; tehničko dimenzioniranje prepustite stručnjaku.
- Indukcija ili druga vrsta kuhanja? Odlučite na vrijeme jer priključna snaga utječe na projektiranje instalacije.
- U kupaonici položaj i vrstu električne opreme planirajte prema sigurnosnim zonama i zahtjevima zaštite.
- Predvidite nekoliko promišljenih rezervnih izvoda na mjestima gdje se potrebe mogu mijenjati.
