Renovacija i obnova doma
Obnova zgrade u zaštićenoj kulturnoj cjelini: Što smijete mijenjati, a što morate sačuvati?
Posljednjih godina konzervatorska struka sve više traži kompromise između zaštite baštine i suvremenih potreba stanovanja…
Kupnja stana ili kuće u povijesnoj gradskoj jezgri mnogima je privlačna upravo zbog njezina karaktera. No, obnova zgrade u zaštićenoj kulturnoj cjelini razlikuje se od klasične rekonstrukcije.
Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere
Svaki zahvat mora poštovati vrijednosti kulturne baštine, a pritom zadovoljiti današnje standarde stanovanja. Antonia Matković Šerić, mag. art., iz Gradskog ureda za kulturnu baštinu i prirodu, objašnjava što se u praksi smije mijenjati, a što ostaje zaštićeno, i zašto ne postoji jedinstveno pravilo koje vrijedi za svaku zgradu.
Zašto su zgrade u zaštićenim kulturnim cjelinama pod posebnim pravilima?
Povijesne gradske jezgre nastajale su stoljećima, a svaka zgrada nosi dio identiteta grada. Zato se njezina obnova ne promatra samo kao privatna investicija, nego kao ulaganje u zajedničku kulturnu baštinu. Pravila pritom nisu jednaka za svaku građevinu.
“Kriteriji za obnovu zgrade u zaštićenoj povijesnoj urbanoj cjelini utvrđuju se prema arhitektonsko-oblikovnim karakteristikama zgrade, datumu izgradnje, dataciji projekta, autoru projekta. Sve te stvari uzimamo u obzir kako bismo stvorili nekakve početne kriterije”, objašnjava Matković Šerić.
U Zagrebu vrijede sustavi mjera zaštite A i B, ovisno o području, koji se odnose na djelomičnu ili potpunu konzervatorsku zaštitu. Unutar toga postoje različiti stupnjevi i kriteriji konzervatorskih smjernica, koje ured izdaje na temelju idejnog projekta dostavljenog od strane suvlasnika ili investitora.
Ne vrijede ista pravila za svaku zgradu
Razina zaštite ovisi o tome nalazi li se zgrada unutar šire zaštićene kulturne cjeline ili je pojedinačno zaštićena kao kulturno dobro, a razlika između te dvije kategorije je značajna.
Zgrada unutar zaštićene kulturne cjeline
Kod zgrada koje se nalaze unutar zaštićene zone, konzervatorska zaštita najviše se bazira na očuvanju vanjštine.
“Najviše se bazira konzervatorska zaštita na očuvanju vanjštine, ovojnice, pročelja, uličnog i dvorišnog pročelja, krovišta koje nerijetko zovemo petom fasadom jer je vrijedna vizura iz ptičje perspektive, crveni tipični krovovi na Gornjem gradu koje nastojimo očuvati”
Pojedinačno zaštićeno kulturno dobro
Kad je riječ o pojedinačno zaštićenim zgradama, zaštita se proširuje i na unutrašnjost.
“Kad se radi o pojedinačno zaštićenim zgradama, ta se zaštita malo proširuje na unutrašnjost. Ulazni prostori, stubišta, reprezentativna stubišta, veže, dakle svi oni dijelovi i elementi jedne zgrade, ali čak i elementi na parceli, koji u bitnome određuju i doprinose kriterijima koji su doveli do zaštite te pojedine građevine.”
Što se najčešće smije mijenjati tijekom obnove?
Iako je vanjski izgled zgrade najstrože zaštićen, obnova ne znači da se ništa ne smije unaprijediti. Instalacije, elektroinstalacije i strojarski sustavi u pravilu se mogu prilagoditi suvremenim propisima, jednako kao i konstrukcijska obnova potrebna radi statičke sigurnosti zgrade. Suvremeni materijali dopušteni su ondje gdje za to postoji jasna opravdanost, a ne kao automatska zamjena izvornih rješenja. Datacija zgrade, odnosno njezina starost ili period izgradnje, pritom bitno utječe na smjernice tijekom obnove, jer različite faze izgradnje i naknadne intervencije oblikuju zatečeno stanje s kojim konzervatori rade. Svaki je slučaj različit, pa se rješenja procjenjuju pojedinačno, a ne prema univerzalnom obrascu.
Što konzervatori najčešće žele sačuvati?
Fokus zaštite gotovo uvijek ostaje na elementima koji zgradi daju prepoznatljiv identitet: pročeljima, ukrasima, izvornim prozorima, krovištu i karakterističnim crvenim krovovima, kao i arhitektonskim detaljima poput profilacija, vijenaca i ostalih ukrasnih elemenata. Kod pojedinačno zaštićenih zgrada tu se dodaju i povijesni interijeri, ako postoje i ako su prepoznati kao dio vrijednosti zbog koje je zgrada uopće zaštićena.
“U svojim smjernicama uvijek nastojimo vratiti ono izvorno stanje, što je veoma težak i zahtjevan zadatak, kad se uzme u obzir konstrukcijska, cjelovita obnova koja osim ojačanja i dovođenja zgrade na određenu razinu otpornosti od potresa zahtijeva i strojarska te električna poboljšanja u vidu svih suvremenih tehničkih propisa koje zgrada treba zadovoljiti”
Energetska obnova povijesnih zgrada: što je danas moguće?
Ovo je područje u kojem se pravila posljednjih godina najviše mijenjaju, jer se zahtjevi energetske učinkovitosti sve teže zaobilaze čak i kod zaštićenih zgrada.
Može li se postaviti toplinska izolacija?
Toplinska izolacija dopuštena je, ali s jasnim ograničenjima ovisno o položaju pročelja. “Dozvoljena je na pojedinim zgradama i ugradnja sustava toplinske izolacije, uglavnom na dvorišnim pročeljima. U zoni zaštite na zgradama koje su bogato profilirane, koje imaju bogate vijence, razdjelne krovne vijence ili profilirane rubove oko prozora, tamo je puno teže ugraditi takav sustav izolacije, a da se ne promijeni izgled zgrade, tako da se tog načina obnove na uličnim pročeljima zapravo klonimo“, kaže Matković Šerić. Dodaje i da postoje novi, suvremeni materijali koji bi mogli ponuditi rješenje i za ulična pročelja, ukoliko značajnije ne utječu na njihov izgled.
Što je sa zamjenom stolarije?
Potpuna zamjena starih prozora novima kod zaštićenih zgrada uglavnom nije dopuštena, no to ne znači da vlasnici ostaju bez ikakvog poboljšanja.
“Za potrebe energetske učinkovitosti dozvoljavamo preinake stolarije na unutarnjim krilima, koje se mogu prepraviti, odnosno korigirati za prihvat izolacijskog stakla. To je bitno suvlasnicima i stanarima, da ipak znaju da će im toplinska izolacija biti bolja. Nekadašnji stari dvostruki kutijasti prozori od drveta možda više nisu tako dobri kao nekada, dotrajali su, treba ih obnoviti. U principu dozvoljavamo da se unutarnje krilo preradi kako bi se moglo ugraditi izolacijsko staklo”
Riječ je o kompromisu koji čuva izvorni izgled prozora s ulice, dok stanarima ipak donosi mjerljivo bolju toplinsku zaštitu.
Mogu li se ugraditi liftovi i druga moderna rješenja?
Posljednjih godina konzervatorska struka sve više traži kompromise između zaštite baštine i suvremenih potreba stanovanja. “U tom pogledu sve više popuštamo u smislu strogih mjera i zabrana za pojedine zgrade”, kaže Matković Šerić, spominjući konkretno nacionalne planove vezane uz energetsku učinkovitost u zgradarstvu i postizanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom, poput ugradnje liftova. Ovakvi zahvati i dalje se procjenjuju pojedinačno, ovisno o konstrukciji i vrijednosti konkretne zgrade, ali više nisu automatski isključeni samo zato što je zgrada pod zaštitom.
Zašto je suradnja konzervatora, projektanta i investitora ključna?
Nijedna obnova zaštićene zgrade ne izgleda potpuno isto kao prethodna, jer svaka nosi svoju povijest, oštećenja i posebnosti.
“Veoma je teško uspjeti provesti konzervatorske smjernice, zahtjeve i sustav mjera zaštite, a da se ne rade pojedini kompromisi i ustupci sa strane investitora i projektanata. To je međusobna suradnja koja je iznimno zahtjevna”
Cilj konzervatorske službe pritom nije spriječiti obnovu, nego pronaći rješenje koje čuva ono najvrjednije, a istovremeno omogućuje kvalitetan, siguran i suvremen život u zgradi. “Kad na kraju imamo rezultat nakon cjelovite obnove, budemo zaista ponosni ako smo na nečem inzistirali, to se onda poslije i vidi.”
Svaka odluka počinje analizom zgrade
Prije nego što konzervatori uopće izdaju smjernice, provodi se detaljna analiza same građevine. Arhivska dokumentacija, konzervatorski elaborati, ranija istraživanja i povijesne fotografije otkrivaju kako se zgrada mijenjala kroz povijest i koji su njezini elementi ključni za vrijednost zbog koje je uopće zaštićena. Tek na temelju te analize određuje se što se vraća u izvorno stanje, što se može prilagoditi potrebama suvremenog stanovanja, a što se može modernizirati bez štete za cjelokupnu vrijednost zgrade.
Obnova zgrade u zaštićenoj kulturnoj cjelini često traje dulje i zahtijeva više planiranja od klasične rekonstrukcije, ali upravo zahvaljujući takvim pravilima ostaje očuvana prepoznatljiva slika naših povijesnih gradova. Današnji izazov nije birati između baštine i suvremenog stanovanja, nego pronaći rješenja koja uspješno spajaju jedno i drugo, uz spremnost svih strana, konzervatora, projektanata i investitora, na dijalog i kompromis.
Najčešća pitanja
Što znači da je zgrada pod konzervatorskom zaštitom?
To znači da su njezini arhitektonski, povijesni ili umjetnički elementi prepoznati kao vrijednost koju treba sačuvati, pa svaka intervencija na zgradi zahtijeva suglasnost nadležne konzervatorske službe.
Treba li dozvola konzervatora za obnovu stana u staroj gradskoj jezgri?
Da, ako se radovi odnose na elemente koji potpadaju pod zaštitu, poput pročelja, stolarije ili zajedničkih dijelova zgrade, potrebne su konzervatorske smjernice ili suglasnost prije početka radova.
Smije li se mijenjati pročelje zaštićene zgrade?
Pročelje je u pravilu najstrože zaštićen element, pa se promjene svode na sanaciju i obnovu u izvornom izgledu, a ne na promjenu oblika, boje ili materijala bez odobrenja.
Je li dopuštena toplinska izolacija na povijesnim zgradama?
Djelomično, i to najčešće na dvorišnim pročeljima, dok je na bogato profiliranim uličnim pročeljima izuzetno rijetka zbog rizika od promjene izgleda zgrade.
Može li se zamijeniti stolarija u zaštićenoj zgradi?
Potpuna zamjena obično nije dopuštena, ali je moguća prilagodba unutarnjeg krila prozora za ugradnju izolacijskog stakla, uz očuvanje izvornog izgleda s ulice.
Smije li se ugraditi lift u povijesnu zgradu?
Moguće je, uz procjenu konstrukcije i vrijednosti zgrade od slučaja do slučaja, jer se zahtjevi pristupačnosti danas sve više usklađuju s konzervatorskim uvjetima.
Kako saznati je li moja zgrada pod konzervatorskom zaštitom?
Informacije o statusu zaštite dostupne su u nadležnom gradskom uredu za kulturnu baštinu ili konzervatorskom odjelu ministarstva kulture, ovisno o razini zaštite zgrade.
Za širi kontekst propisa koji danas oblikuju energetsku obnovu zgrada u Hrvatskoj, pogledajte i naše tekstove Kako čitati energetski certifikat i što vam govori o stanju kuće te Energetski razredi stambenih zgrada – što znače i kolika je stvarna potrošnja?
Renovacija i obnova doma
Planirate prvi susret s arhitektom? Naša omiljena arhitektica otkriva grešku koju gotovo svi rade
Naša arhitektica otkriva koja pitanja postaviti i zašto je budžet tema koju ne smijete preskočiti
Kada krenu planovi za renovaciju ili uređenje doma, većina ljudi prije dolaska arhitekta napravi istu stvar – pospremi stan, sakrije svakodnevni nered i pokuša prostor prikazati urednijim nego što inače jest. Cipele završe u ormaru, gomila pošte nestane s kuhinjskog stola, a hrpa stvari koje inače stoje na hodniku odjednom dobije svoje mjesto.
No upravo je to, prema riječima naše omiljene arhitektice Gordane Đerić, jedna od najvećih pogrešaka koje klijenti rade na prvom sastanku s arhitektom. Jer arhitektu nije najvažnije koliko je stan uredan – nego kako ljudi u njemu zaista žive.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Arhitekt mora vidjeti stvarni život u prostoru
„Klijent treba ostaviti stan točno onakav kakav jest, bez ikakvog pospremanja, dekoriranja ili impresioniranja arhitekta”
Razlog je jednostavan. Upravo svakodnevne navike otkrivaju probleme koje prostor ima i pokazuju što korisnicima zapravo nedostaje. Arhitekt ne dolazi ocjenjivati urednost – dolazi dijagnosticirati prostor.
„Meni nije bitno da je stan uredan, nego da je točno oličenje života vlasnika tog stana”
Položaj cipela, mjesto gdje završavaju ključevi, prenatrpani ormari ili kutovi koji uvijek postanu odlagalište – sve su to informacije koje arhitektu govore više od tlocrta. Takvi detalji kasnije pomažu u stvaranju funkcionalnijeg rasporeda prostorija, boljeg protoka kretanja kroz stan i rješenja koja odgovaraju stvarnom načinu korištenja doma, a ne idealnoj slici o njemu.
„Da bih vidjela kako čovjek funkcionira, gdje drži cipele, ključeve, što mu nedostaje, što smeta u prostoru – stan mora biti točno onakav kakav jest u dnevnoj varijanti”, zaključuje Đerek.
Prvi sastanak nije samo obilazak stana
Mnogi klijenti dolaze na prvi susret s arhitektom s konkretnim očekivanjima – žele vidjeti ideje, skice, prijedloge. Međutim, suradnja s arhitektom puno je kompleksniji proces koji se ne može odviti u jednom poslijepodnevu.
„Klijent treba postavljati pitanja i vidjeti kako arhitekt funkcionira, što sve nudi i kako izgleda suradnja. Ako klijent već ima gotova rješenja, onda mu arhitekt zapravo ni ne treba. U tom slučaju dovoljno je angažirati građevinara koji će izvesti ono što klijent želi.”
Važno je unaprijed razjasniti radi li arhitekt samo projekt ili nudi i nadzor izvođenja radova, sudjeluje li u odabiru materijala i namještaja te vodi li klijenta kroz cijeli proces kupnje i izvedbe. Svaki arhitekt radi drugačije, a pretpostavke o tome što suradnja uključuje često su izvor nesporazuma.
Jednako je važno da klijent ne dolazi s unaprijed zacrtanim rješenjima bez prostora za stručne prijedloge.
Arhitekt je angažiran upravo zato što vidi mogućnosti koje klijent ne vidi – jer osoba koja godinama živi u istom prostoru postaje slijepa za njegove nedostatke i alternativna rješenja.
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Kemija između klijenta i arhitekta nije sitnica
Kao i u svakom poslovnom odnosu, važnu ulogu igra međusobno razumijevanje i povjerenje. I to se, prema iskustvu stručnjakinje, najčešće osjeća već na prvom susretu.
„Veoma je bitan prvi susret zbog uspostavljanja energije i kemije između klijenta i arhitekta. Ako toga nema na početku, teško će se stvoriti kasnije – i bolje je suradnju odmah prekinuti”
Uređenje doma nije samo tehnički posao. Arhitekt tijekom projekta ulazi duboko u svakodnevni život korisnika – njihove navike, obiteljske odnose, rutine i način funkcioniranja u prostoru.
„Mi de facto ulazimo u tuđi život do srži – navike, ponašanja, međuljudske odnose. To je veoma kompleksan posao koji se mijenja i razvija tijekom cijele suradnje”
Zato je povjerenje jedan od ključnih preduvjeta za uspješan projekt – i bolje ga je odmah prepoznati ili ne prepoznati nego graditi suradnju na klimavim temeljima.
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Dobar projekt ne nastaje preko noći
Još jedna česta zabluda je očekivanje brzih odgovora. Klijenti često dolaze s bezbroj ideja i očekuju da će arhitekt već nakon prvog obilaska znati što i kako. U stvarnosti, kvalitetan projekt razvija se postupno, kroz više susreta i razgovora.
„Treba pustiti vremenu da se informacije slegnu u glavi arhitekta, da se apsorbira što čovjek zaista želi, reducira, vidi što odgovara i što je izvedivo. Tek onda, u sljedećim susretima, nastaju varijante i prijedlozi”
Suradnja s arhitektom je proces, a ne jednokratni događaj. I upravo u tom procesu, kroz razgovore, varijante i prilagodbe, nastaju projekti koji funkcioniraju u stvarnom životu – a ne samo na papiru.
Budžet je tema koju ne smijete preskočiti
Osim iskrenosti o životnim navikama, ključna je i iskrenost oko financija. Izbjegavanje razgovora o budžetu jedan je od najčešćih razloga zašto projekti zapnu ili završe u frustaciji.
„Veoma je bitno odmah reći okvirni budžet. Često se dogodi da klijenti imaju nerealne želje prema svom budžetu i suradnja se svede na testiranje kreativnosti arhitekta – a na kraju se ispostavi da novaca za izvedbu nema”
Otvoren razgovor o financijama pomaže arhitektu da odmah predloži rješenja koja su realna i izvediva. Bez toga, i arhitekt i klijent troše vrijeme na ideje koje nikad neće biti realizirane.
„Budžet je temelja. Bez toga nema suradnje”, zaključuje.
Funkcionalan dom nastaje iz stvarnog života
Tek kada arhitekt upozna navike, potrebe i mogućnosti ljudi koji žive u prostoru, može nastati projekt koji nije samo estetski privlačan, nego i funkcionalan za svakodnevni život. Zato prvi sastanak s arhitektom ne bi trebao biti predstava savršeno pospremljenog doma – nego iskren, nefiltriran uvid u prostor u kojem se stvarno živi, s nereda i svim.
Gradnja doma
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Rušenje, instalacije, kupaonica i nepredviđeni radovi najčešći su razlozi zbog kojih budžet za renovaciju raste. Arhitektica Gordana Đerić otkriva gdje nastaju najveći troškovi i kako ih izbjeći
Renovacija gotovo uvijek počinje optimistično. Napravi se okvirni troškovnik, postavi maksimalni iznos koji ste spremni potrošiti i čini se da je sve pod kontrolom. No čim radovi krenu, vrlo brzo postaje jasno da su skriveni troškovi renovacije stana jedan od najčešćih razloga zbog kojih početni budžet više ne vrijedi.
Što prvo urediti u stanu (kada je budžet ograničen)
Stare instalacije skrivene iza zidova, dodatni odvoz otpada, pogrešno kupljene sanitarije ili nepredviđeni građevinski zahvati samo su neki od razloga zbog kojih troškovi rastu.
Gdje ljudi najčešće griješe i koje stavke najviše iznenade investitore, iz iskustva objašnjava arhitektica Gordana Đerić.
Rušenje je puno više od razbijanja zidova
Mnogi rušenje doživljavaju kao jednostavnu početnu fazu adaptacije, ali upravo tu vrlo često kreću prvi nepredviđeni troškovi.
“Rušenje, demontaža i odvoz otpada podrazumijevaju selektiranje otpada, rušenje zidova, odvajanje šute, odvoz na deponij i plaćanje svih davanja koja idu uz to”, objašnjava Gordana.
Problem je što kroz jednu adaptaciju prođe velik broj majstora, od vodoinstalatera i električara do keramičara i parketara, a svaki iza sebe ostavlja dodatni otpad koji ponovno treba odvoziti i platiti.
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Zbog toga je ovu stavku vrlo teško precizno predvidjeti na početku projekta.
Zidovi: glavni skriveni troškovi renovacije stana
Dok se zid ne otvori, nitko zapravo ne zna što se nalazi iza njega. Zidovi često kriju najveće skrivene troškove renovacije stana.
Kod starijih stanova to se posebno odnosi na vodovodne instalacije koje mogu biti dotrajale, korodirane ili izvedene na način koji više ne odgovara novom rasporedu prostora.
“Tek kada otvorimo zid vidimo kakve su cijevi i treba li ih mijenjati”, kaže arhitektica.
Slična situacija događa se i s električnim instalacijama koje se u starijim stanovima vrlo često rade potpuno iznova.
Umjesto opsežnog štemanja zidova i ploča, Gordana ponekad klijentima predlaže jednostavnije rješenje — spuštanje stropa za nekoliko centimetara kako bi se kroz njega provele nove instalacije.
Takvo rješenje često ubrzava radove i smanjuje dio troškova.
Kupaonica vrlo lako probije budžet za renovaciju
Ako postoji prostorija koja najčešće stvara dodatne troškove, to je kupaonica.
Najčešća pogreška događa se kada se sanitarije biraju prekasno.
Gordana navodi vrlo konkretan primjer iz prakse — izvođači naprave odvod za kadu, završi se hidroizolacija, a zatim investitor kupi model kade kod kojeg se otvor za odvod nalazi na potpuno drugom mjestu.
Rezultat je novo razbijanje, nova hidroizolacija i potpuno nepotrebni dodatni troškovi.
Zato savjetuje da se sanitarna oprema odabere prije početka radova kako bi izvođači točno znali s čime rade.
Dodatni trošak često stvaraju i velike keramičke ploče koje su posljednjih godina vrlo popularne. Iako izgledaju luksuzno, zahtijevaju savršeno ravne podloge i puno precizniju ugradnju.
Knauf nije uvijek ista stavka
Gipskartonski radovi mnogima zvuče kao jednostavna i standardna stavka, ali cijena može značajno varirati ovisno o prostoru u kojem se koristi.
Za kupaonice se, primjerice, koristi vlagootporni zeleni knauf koji je skuplji od standardnih ploča. U spavaćim sobama ili između stanova često se ugrađuju dodatne zvučne izolacije kako bi se smanjila buka, dok se kod spuštenih stropova koristi druga vrsta konstrukcije i profila.
Drugim riječima, nije isto radite li običnu pregradu u dnevnom boravku ili spuštate strop u kupaonici.
Ne treba svaki kvadrat imati luksuzni pod
Podne obloge često pojedu velik dio budžeta jer ih ljudi biraju dok gledaju potpuno prazan stan.
U toj fazi lako je pomisliti da će upravo pod biti glavni vizualni element prostora. No kada se unesu kuhinja, ormari, tepisi i sav ostali namještaj, velik dio poda više nije vidljiv.
“Podovi se u pravilu vide možda 30 posto”, kaže Gordana.
Zato savjetuje racionalnije odluke. Primjerice, ako imate odvojenu ostavu, vešeraj ili tehničku prostoriju, nema potrebe da i tamo postavljate skupe keramičke pločice ili luksuzni parket.
U takvim prostorima često se mogu koristiti pristupačnija rješenja poput kvalitetnog vinila, jednostavnijih pločica ili čak mikrocementa koji je sve popularniji zbog svoje otpornosti i jednostavnog održavanja.
Veći budžet ima više smisla usmjeriti na prostore u kojima svakodnevno boravite.
Ostavite rezervu za nepredviđene situacije
Jedna od najvećih pogrešaka je planirati budžet za renovaciju bez sigurnosne rezerve.
Gordana preporučuje dodatnih 15 do 20 posto upravo za nepredviđene situacije koje se gotovo uvijek pojave tijekom radova.
Kupujte opremu unaprijed
Rasvjeta, sanitarije, slavine i ostala oprema trebali bi biti odabrani prije početka radova.
Ako se odluke donose usred renovacije, tada se često pojavljuju dodatne korekcije koje ponovno povećavaju budžet za renovaciju.
Idealna situacija je da je sva oprema spremna prije početka radova i čeka trenutak ugradnje.
Arhitekt često štedi novac
Mnogi i dalje misle da je angažiranje arhitekta dodatni luksuz, ali u praksi često sprječava puno skuplje greške.
Dobar arhitekt pomaže kod planiranja, komunikacije s izvođačima i realnog sagledavanja troškova. A kada krenu nepredviđene situacije, upravo je realan budžet za renovaciju ono što najviše znači.
