Gradnja doma
Nema više opravdanja za nekvalitetnu i neekološku gradnju
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te na principima kružne ekonomije i održivosti
Pozitivan stav je ono nešto po čemu se razlikuju uspješni poduzetnici te po čemu žele biti prepoznatljivi u svakoj svojoj aktivnosti, posebno u gospodarskim djelatnostima. No, za neke djelatnosti imamo i dosta negativnih iskustava, na primjer u graditeljstvu, stoga naslov ove priče sadrži više riječi NE nego DA. No, nije naslov sročen baš ovako samo da bi predstavljao te negativnosti, već da čitatelja navodi na razmišljanje možemo li se i do kada u graditeljskom sektoru ponašati onako kako ne doliči vremenu u kojem živimo.
Grenland se ubrzano mijenja
Činjenica da naš trenutni životni stil ne doprinosi okolišu i nije više neka glavna vijest, ipak se svjetski političari, a i stručna javnost bave tom temom vrlo ambiciozno na Klimatskom Summitu u Madridu od 2. do 13. prosinca 2019. Poruke koje se šalju sa margina Summita više su nego zabrinjavajuće u smislu aktualnog stanja našeg Planeta, no kada se radi o aktivnom sudjelovanju u procesima koji bi eventualno mogli smanjiti negativan utjecaj ljudske aktivnosti na okoliš, onda se izuzetno puno ljudi krije iza malih riječi: „da“ i „ali“. Kako bi bilo da to „da“ i „ali“, pretvorimo u „da“, računajte i sa mnom u tom procesu“!?
Planet treba i očekuje našu pomoć
Kako bi bilo da u gospodarskim okvirima zaista svi razmotrimo iskorištavanje prednosti koje nam omogućuje princip kružne ekonomije?
To je princip koji ne samo da minimizira negativan utjecaj na okoliš već ujedno omogućuje pozitivan doprinos okolišu i resursima. Reciklirajući sirovine i njihovim iskorištavanjem za proizvodnju novih materijala i proizvoda, uvelike se smanjuje ili u potpunosti anulira stvaranje otpada, a time i manje štete nanosi prirodi.
Poznato je da zgrade mogu pozitivno doprinositi smanjenju iskorištenja resursa, posebno energetskih i količini C02 otiska te biti dio strategije kružne ekonomije, stoga su kroz više kriterija uključene i u 17 UN-ovih ciljeva održivosti
DGNB međunarodni sustav certificiranja održivosti zgrada
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI KAKO POSTIĆI KVALITETU GRAĐEVINSKIH PROJEKATA
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te u svakoj svojoj fazi traže potpuno razumijevanje i trajno koordiniranje čitavog tima dionika – od voditelja projekta do opće javnosti na koju će projekt u budućnosti utjecati, od investitora ili developera, projektanskog tima i tima dizajnera, građevinskih i ostalih inženjera, do certifikatora i financijske institucije koja prati projekt. Takav pristup smanjuje broj korekcija u hodu na gradilištu, nerješivih problema u timu, izmjena u financijskom i terminskom planu – općenito smanjuje rizike u razvoju i realizaciji projekata.
Samo dobra i ciljana koordinacija dovode do uspješno realiziranih projekata.
Održive ili zelene zgrade čiju je vrijednost u kontekstu održivosti moguće mjeriti kroz DGNB međunarodni certifikat održive gradnju
temelje se na slijedećim smjernicama:
Procjena životnog ciklusa zgrade
- U postupku evaluacije ili certifikacije prema DGNB sustavu, u obzir se uzima cijeli životni vijek zgrade
Holistički pristup planiranju, projektiranju, gradnji, održavanju i upravljanju zgrada
- Jednaka se pažnja posvećuje trima najvažnijim faktorima održivosti: ekološkom, ekonomskom i socio-kulturnom
Posebna usmjerenost za performanse projekta
- DGNB sustav certificiranja procjenjuje sve procese u fazi razvoja i realizacije projekta, ne samo pojedinačne mjere unutar projekta
Prema DGNB sustavu certificiranja moguće je certificirati projekte u fazi planiranja i dizajna, zgrade koje su već u upotrebi, one koje su u upotrebi i pripremaju se za rekonstrukciju, te novogradnja, kao i interijeri zgrada i urbani kvartovi.
Za zgrade u upotrebi mjerenja se vrše prema 9 kriterija, a za novogradnju čak i preko 30 kriterija.
S obzirom na namjenu, mogu se certificirati zgrade javne namjene kao što su bolnice, škole, fakulteti, muzeji i slično. Zatim komercijalne zgrade kao što su uredi, hoteli, logistički i trgovački centri, proizvodne hale, kampusi, stadioni. U najnovije vrijeme certificiraju se čitave urbane i poslovne zone i to je sve popularnije u velikim europskim gradovima.
Kada se procijene svi parametri na promatranom projektu, certifikatori ili Auditori u suradnji sa stručnjacima iz DGNB-a Njemačka ili DGNB sistemskih partnera iz Danske, Švicarske, Austrije ili Španjolske, dodjeljuju certifikat – PLATINASTI, ZLATNI, SREBRNI ILI BRONČANI, sukladno ostvarenim bodovima.
Škola za financijski management, Frankfurt
U Njemačkoj je DGNB međunarodni sistem certificiranja najrasprostranjeniji, gotovo 83% certifikata odnosi se na novogradnju.
ZAŠTO UOPĆE CERTIFICIRATI PROJEKTE?
- DGNB sustav certificiranja može se koristiti radi boljeg planiranja i optimiziranja projekta za sve one koji su u njega uključeni
- Certificiranje osigurava KVALITETU u procesu planiranja, izgradnje i korištenja objekta / prostora
- Fokus je na potrebama koje projekt očekuju u budućnosti, uz izbjegavanje rizika i dodatnih troškova – ekonomska održivost
- Osigurana je transparentnost i kvalitativna kontrola zahvaljujući nezavisnom certifikacijskom procesu
- DGNB certifikat koristi se kao marketinški alat i kao vrijedna nagrada za kvalitetu i održivost projekta!
Prvi DGNB certifikat u Hrvatskoj goes to MERIDIAN 16 BUSINESS ZONE
Gradnja doma
Budućnost gradnje: Nove tehnologije mijenjaju gradilišta i kvalitetu naših domova
Na sajmu PromoArh u Poreču stručnjaci su pokazali zašto kvalitetu kuće i dalje određuju dobar projekt, pravilna izvedba i detalji koji nakon gradnje ostaju skriveni.
Budućnost gradnje više nije tema koja pripada samo stručnim konferencijama i vizijama o gradovima sutrašnjice. Robotizirano zidanje na pojedinim se europskim tržištima već komercijalno primjenjuje, a u lipnju 2026. u Sloveniji je održano prvo pilot zidanje. Razlog nije samo želja za bržom gradnjom. Građevinarstvu nedostaje radnika, a pred struku se istodobno postavlja pitanje kako graditi kvalitetnije, učinkovitije i trajnije kuće.
Te su se promjene mogle vidjeti, usporediti, pa čak i isprobati na sajmu PromoArh u Poreču. U dvorani Žatika okupilo se više od stotinu izlagača iz sedam zemalja. Na više od 4.000 četvornih metara predstavljena su rješenja za gotovo sve faze gradnje i opremanja, od građevinskih materijala, stolarije i montažne gradnje do grijanja, obnovljivih izvora energije, digitalizacije i uređenja interijera.
Robot za zidanje kao odgovor na nedostatak radnika
Jedan od najvećih izazova građevinarstva više nije samo kako graditi kvalitetnije, nego i tko će graditi. Nedostatak radne snage ubrzava razvoj automatizacije, pa posao koji stoljećima povezujemo s ljudskim rukama danas mogu preuzimati i strojevi. Upravo je zato jedna od novosti koje su privukle najviše pozornosti bila Wienerbergerova prezentacija robota za zidanje.
Dr. sc. Marina Bagarić u svom predavanju nije govorila o opeci kao proizvodu, nego o promjenama u tehnologiji gradnje zidanih konstrukcija. Objašnjava da se proizvođači, uz razvoj materijala, sve više bave tehnologijom izvođenja i načinima na koje mogu odgovoriti na nedostatak stručne, ali i općenito dostupne radne snage.
Jedno od rješenja koje je predstavila grupacija je robot WLTR, čiji se naziv izgovara kao Walter. Prema njezinim riječima, robot se već komercijalno primjenjuje na češkom i okolnim tržištima, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji tehnologija tek uvodi. Prvo pilot zidanje održano je u lipnju u Sloveniji, pa se, kako kaže, može reći da je robot već stigao na naše tržište.
Što robot može, a što i dalje ovisi o ljudima?
Znači li to da će se kuće uskoro graditi brže i bez zidara? Bagarić upozorava da je upravo to čest pogrešan dojam.
„Ljudi imaju percepciju robot, sad je to svemoguće, on će to riješiti sve u jednom danu”, kaže.
Robot, objašnjava, ima određena ograničenja, ali i svoje prednosti i jasnu primjenu. Zato je cilj sada tehnologiju približiti izvođačima i projektantima. Oni trebaju znati što robotizirano zidanje znači kad se projekt radi od početka, na što treba paziti zbog ograničenja robota te koje su njegove stvarne mogućnosti na gradilištu.
Robotizacija, dakle, ne znači da s gradilišta nestaje čovjek. Mijenja se njegov posao, ali i način na koji se građevina mora projektirati i pripremiti kako bi tehnologija uopće mogla preuzeti dio izvedbe.
Budućnost gradnje ovisi i o detaljima koje kasnije ne vidimo
Novi način zidanja samo je jedan dio procesa u kojem nastaje kuća. Da najbolja praksa ne mora ostati samo na prezentacijama i nacrtima, pokazala je Gradionica, dio sajma na kojem se model kuće gradio pred posjetiteljima, sloj po sloj.
Kako objašnjava Snježana Turalija, prvog se dana gradio model obiteljske kuće na kojem su se mogli prikazati vanjski i unutarnji zidovi, pregrade i strop. Ugrađivala se stolarija, odnosno prozori, vrata i balkonska vrata, a zatim i krovni prozor. Postavljali su se toplinska izolacija i pojedini sustavi hidroizolacije. Članovi NZEB klastera tako su prikazali rješenja kojima se postižu visoka energetska učinkovitost, održivost i trajnost kuće.
Vrijednost takve demonstracije je u tome što posjetitelji ne gledaju pojedinačne proizvode na štandovima. Vide kako se oni povezuju u cjelinu i kako izgleda njihova stvarna ugradnja.
Zašto dobar materijal nije dovoljan za energetski učinkovitu kuću?
Konačnu kvalitetu kuće ne određuje samo izbor pojedinačnog proizvoda. Kvalitetan zid, dobar prozor ili debela izolacija neće dati očekivani rezultat ako su loše spojeni s ostatkom građevine.
Jedan od takvih detalja su toplinski mostovi, manja područja u ovojnici grijanog dijela zgrade kroz koja toplina prolazi brže nego kroz okolnu konstrukciju zbog promjene materijala, debljine ili oblika građevnog dijela. Nastaju upravo na spojevima, primjerice ondje gdje se susreću različiti materijali ili gdje se ugrađuje stolarija. Zato je važno da su spojevi pravilno riješeni, da je izolacija izvedena bez prekida i da se ono što je zamišljeno u projektu dosljedno provede na gradilištu.
Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti
Svi ti detalji nakon završetka radova ostaju skriveni iza fasade i završnih slojeva. Ipak, upravo o njima ovisi koliko će kuća biti ugodna za život, koliko će energije trošiti i koliko će dugo trajati bez problema. Za one koji planiraju gradnju poruka je jasna: pri odabiru rješenja nije dovoljno znati što se ugrađuje, nego i kako će biti ugrađeno i povezano s ostatkom građevine.
Nove tehnologije traže i nova znanja
Stručni dio sajma ove je godine bio posvećen suvremenim trendovima u graditeljstvu. Prof. dr. sc. Zoran Veršić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objašnjava da su tvrtkama članicama klastera prepustili da same predstave novosti koje primjenjuju u svojim proizvodima i tehnologijama. Ponuda je bila široka, od kvalitetnijih materijala koji pridonose održivijim prostorima za život do rješenja kojima se poboljšavaju uvjeti boravka u prostoru, pa sve do robota za zidanje.
Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ističe da je hrvatsko građevinarstvo već pokazalo što može. Za sljedeći korak, kaže, presudna su znanja i inovacije.
„Za budućnost su nam važne nove tehnologije i inovacije”, naglašava. Jednako su važna i mjesta na kojima se struka može okupiti, razmijeniti iskustva, upoznati dobru praksu i sklopiti nove poslove, jer sve to, prema njezinim riječima, pridonosi snažnijem građevinarstvu.
Kako se ove promjene tiču budućih vlasnika kuća?
Budućnost gradnje donosi nove materijale, strojeve i načine rada, a robot za zidanje samo je najvidljiviji primjer tih promjena. Njihova stvarna vrijednost ipak ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi o dobrom projektu, pravilnoj izvedbi i ljudima koji znaju kako rješenja primijeniti i međusobno povezati.
Za one koji planiraju gradnju ili obnovu to znači da se razgovor s projektantom i izvođačem ne bi trebao zaustaviti na pitanju što odabrati. Jednako je važno pitati kako će se to izvesti.
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.
Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.
Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.
Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.
Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.
