Gradnja doma
Nema više opravdanja za nekvalitetnu i neekološku gradnju
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te na principima kružne ekonomije i održivosti
Pozitivan stav je ono nešto po čemu se razlikuju uspješni poduzetnici te po čemu žele biti prepoznatljivi u svakoj svojoj aktivnosti, posebno u gospodarskim djelatnostima. No, za neke djelatnosti imamo i dosta negativnih iskustava, na primjer u graditeljstvu, stoga naslov ove priče sadrži više riječi NE nego DA. No, nije naslov sročen baš ovako samo da bi predstavljao te negativnosti, već da čitatelja navodi na razmišljanje možemo li se i do kada u graditeljskom sektoru ponašati onako kako ne doliči vremenu u kojem živimo.
Grenland se ubrzano mijenja
Činjenica da naš trenutni životni stil ne doprinosi okolišu i nije više neka glavna vijest, ipak se svjetski političari, a i stručna javnost bave tom temom vrlo ambiciozno na Klimatskom Summitu u Madridu od 2. do 13. prosinca 2019. Poruke koje se šalju sa margina Summita više su nego zabrinjavajuće u smislu aktualnog stanja našeg Planeta, no kada se radi o aktivnom sudjelovanju u procesima koji bi eventualno mogli smanjiti negativan utjecaj ljudske aktivnosti na okoliš, onda se izuzetno puno ljudi krije iza malih riječi: „da“ i „ali“. Kako bi bilo da to „da“ i „ali“, pretvorimo u „da“, računajte i sa mnom u tom procesu“!?
Planet treba i očekuje našu pomoć
Kako bi bilo da u gospodarskim okvirima zaista svi razmotrimo iskorištavanje prednosti koje nam omogućuje princip kružne ekonomije?
To je princip koji ne samo da minimizira negativan utjecaj na okoliš već ujedno omogućuje pozitivan doprinos okolišu i resursima. Reciklirajući sirovine i njihovim iskorištavanjem za proizvodnju novih materijala i proizvoda, uvelike se smanjuje ili u potpunosti anulira stvaranje otpada, a time i manje štete nanosi prirodi.
Poznato je da zgrade mogu pozitivno doprinositi smanjenju iskorištenja resursa, posebno energetskih i količini C02 otiska te biti dio strategije kružne ekonomije, stoga su kroz više kriterija uključene i u 17 UN-ovih ciljeva održivosti
DGNB međunarodni sustav certificiranja održivosti zgrada
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI KAKO POSTIĆI KVALITETU GRAĐEVINSKIH PROJEKATA
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te u svakoj svojoj fazi traže potpuno razumijevanje i trajno koordiniranje čitavog tima dionika – od voditelja projekta do opće javnosti na koju će projekt u budućnosti utjecati, od investitora ili developera, projektanskog tima i tima dizajnera, građevinskih i ostalih inženjera, do certifikatora i financijske institucije koja prati projekt. Takav pristup smanjuje broj korekcija u hodu na gradilištu, nerješivih problema u timu, izmjena u financijskom i terminskom planu – općenito smanjuje rizike u razvoju i realizaciji projekata.
Samo dobra i ciljana koordinacija dovode do uspješno realiziranih projekata.
Održive ili zelene zgrade čiju je vrijednost u kontekstu održivosti moguće mjeriti kroz DGNB međunarodni certifikat održive gradnju
temelje se na slijedećim smjernicama:
Procjena životnog ciklusa zgrade
- U postupku evaluacije ili certifikacije prema DGNB sustavu, u obzir se uzima cijeli životni vijek zgrade
Holistički pristup planiranju, projektiranju, gradnji, održavanju i upravljanju zgrada
- Jednaka se pažnja posvećuje trima najvažnijim faktorima održivosti: ekološkom, ekonomskom i socio-kulturnom
Posebna usmjerenost za performanse projekta
- DGNB sustav certificiranja procjenjuje sve procese u fazi razvoja i realizacije projekta, ne samo pojedinačne mjere unutar projekta
Prema DGNB sustavu certificiranja moguće je certificirati projekte u fazi planiranja i dizajna, zgrade koje su već u upotrebi, one koje su u upotrebi i pripremaju se za rekonstrukciju, te novogradnja, kao i interijeri zgrada i urbani kvartovi.
Za zgrade u upotrebi mjerenja se vrše prema 9 kriterija, a za novogradnju čak i preko 30 kriterija.
S obzirom na namjenu, mogu se certificirati zgrade javne namjene kao što su bolnice, škole, fakulteti, muzeji i slično. Zatim komercijalne zgrade kao što su uredi, hoteli, logistički i trgovački centri, proizvodne hale, kampusi, stadioni. U najnovije vrijeme certificiraju se čitave urbane i poslovne zone i to je sve popularnije u velikim europskim gradovima.
Kada se procijene svi parametri na promatranom projektu, certifikatori ili Auditori u suradnji sa stručnjacima iz DGNB-a Njemačka ili DGNB sistemskih partnera iz Danske, Švicarske, Austrije ili Španjolske, dodjeljuju certifikat – PLATINASTI, ZLATNI, SREBRNI ILI BRONČANI, sukladno ostvarenim bodovima.
Škola za financijski management, Frankfurt
U Njemačkoj je DGNB međunarodni sistem certificiranja najrasprostranjeniji, gotovo 83% certifikata odnosi se na novogradnju.
ZAŠTO UOPĆE CERTIFICIRATI PROJEKTE?
- DGNB sustav certificiranja može se koristiti radi boljeg planiranja i optimiziranja projekta za sve one koji su u njega uključeni
- Certificiranje osigurava KVALITETU u procesu planiranja, izgradnje i korištenja objekta / prostora
- Fokus je na potrebama koje projekt očekuju u budućnosti, uz izbjegavanje rizika i dodatnih troškova – ekonomska održivost
- Osigurana je transparentnost i kvalitativna kontrola zahvaljujući nezavisnom certifikacijskom procesu
- DGNB certifikat koristi se kao marketinški alat i kao vrijedna nagrada za kvalitetu i održivost projekta!
Prvi DGNB certifikat u Hrvatskoj goes to MERIDIAN 16 BUSINESS ZONE
Renovacija i obnova doma
Planirate prvi susret s arhitektom? Naša omiljena arhitektica otkriva grešku koju gotovo svi rade
Naša arhitektica otkriva koja pitanja postaviti i zašto je budžet tema koju ne smijete preskočiti
Kada krenu planovi za renovaciju ili uređenje doma, većina ljudi prije dolaska arhitekta napravi istu stvar – pospremi stan, sakrije svakodnevni nered i pokuša prostor prikazati urednijim nego što inače jest. Cipele završe u ormaru, gomila pošte nestane s kuhinjskog stola, a hrpa stvari koje inače stoje na hodniku odjednom dobije svoje mjesto.
No upravo je to, prema riječima naše omiljene arhitektice Gordane Đerić, jedna od najvećih pogrešaka koje klijenti rade na prvom sastanku s arhitektom. Jer arhitektu nije najvažnije koliko je stan uredan – nego kako ljudi u njemu zaista žive.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Arhitekt mora vidjeti stvarni život u prostoru
„Klijent treba ostaviti stan točno onakav kakav jest, bez ikakvog pospremanja, dekoriranja ili impresioniranja arhitekta”
Razlog je jednostavan. Upravo svakodnevne navike otkrivaju probleme koje prostor ima i pokazuju što korisnicima zapravo nedostaje. Arhitekt ne dolazi ocjenjivati urednost – dolazi dijagnosticirati prostor.
„Meni nije bitno da je stan uredan, nego da je točno oličenje života vlasnika tog stana”
Položaj cipela, mjesto gdje završavaju ključevi, prenatrpani ormari ili kutovi koji uvijek postanu odlagalište – sve su to informacije koje arhitektu govore više od tlocrta. Takvi detalji kasnije pomažu u stvaranju funkcionalnijeg rasporeda prostorija, boljeg protoka kretanja kroz stan i rješenja koja odgovaraju stvarnom načinu korištenja doma, a ne idealnoj slici o njemu.
„Da bih vidjela kako čovjek funkcionira, gdje drži cipele, ključeve, što mu nedostaje, što smeta u prostoru – stan mora biti točno onakav kakav jest u dnevnoj varijanti”, zaključuje Đerek.
Prvi sastanak nije samo obilazak stana
Mnogi klijenti dolaze na prvi susret s arhitektom s konkretnim očekivanjima – žele vidjeti ideje, skice, prijedloge. Međutim, suradnja s arhitektom puno je kompleksniji proces koji se ne može odviti u jednom poslijepodnevu.
„Klijent treba postavljati pitanja i vidjeti kako arhitekt funkcionira, što sve nudi i kako izgleda suradnja. Ako klijent već ima gotova rješenja, onda mu arhitekt zapravo ni ne treba. U tom slučaju dovoljno je angažirati građevinara koji će izvesti ono što klijent želi.”
Važno je unaprijed razjasniti radi li arhitekt samo projekt ili nudi i nadzor izvođenja radova, sudjeluje li u odabiru materijala i namještaja te vodi li klijenta kroz cijeli proces kupnje i izvedbe. Svaki arhitekt radi drugačije, a pretpostavke o tome što suradnja uključuje često su izvor nesporazuma.
Jednako je važno da klijent ne dolazi s unaprijed zacrtanim rješenjima bez prostora za stručne prijedloge.
Arhitekt je angažiran upravo zato što vidi mogućnosti koje klijent ne vidi – jer osoba koja godinama živi u istom prostoru postaje slijepa za njegove nedostatke i alternativna rješenja.
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Kemija između klijenta i arhitekta nije sitnica
Kao i u svakom poslovnom odnosu, važnu ulogu igra međusobno razumijevanje i povjerenje. I to se, prema iskustvu stručnjakinje, najčešće osjeća već na prvom susretu.
„Veoma je bitan prvi susret zbog uspostavljanja energije i kemije između klijenta i arhitekta. Ako toga nema na početku, teško će se stvoriti kasnije – i bolje je suradnju odmah prekinuti”
Uređenje doma nije samo tehnički posao. Arhitekt tijekom projekta ulazi duboko u svakodnevni život korisnika – njihove navike, obiteljske odnose, rutine i način funkcioniranja u prostoru.
„Mi de facto ulazimo u tuđi život do srži – navike, ponašanja, međuljudske odnose. To je veoma kompleksan posao koji se mijenja i razvija tijekom cijele suradnje”
Zato je povjerenje jedan od ključnih preduvjeta za uspješan projekt – i bolje ga je odmah prepoznati ili ne prepoznati nego graditi suradnju na klimavim temeljima.
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Dobar projekt ne nastaje preko noći
Još jedna česta zabluda je očekivanje brzih odgovora. Klijenti često dolaze s bezbroj ideja i očekuju da će arhitekt već nakon prvog obilaska znati što i kako. U stvarnosti, kvalitetan projekt razvija se postupno, kroz više susreta i razgovora.
„Treba pustiti vremenu da se informacije slegnu u glavi arhitekta, da se apsorbira što čovjek zaista želi, reducira, vidi što odgovara i što je izvedivo. Tek onda, u sljedećim susretima, nastaju varijante i prijedlozi”
Suradnja s arhitektom je proces, a ne jednokratni događaj. I upravo u tom procesu, kroz razgovore, varijante i prilagodbe, nastaju projekti koji funkcioniraju u stvarnom životu – a ne samo na papiru.
Budžet je tema koju ne smijete preskočiti
Osim iskrenosti o životnim navikama, ključna je i iskrenost oko financija. Izbjegavanje razgovora o budžetu jedan je od najčešćih razloga zašto projekti zapnu ili završe u frustaciji.
„Veoma je bitno odmah reći okvirni budžet. Često se dogodi da klijenti imaju nerealne želje prema svom budžetu i suradnja se svede na testiranje kreativnosti arhitekta – a na kraju se ispostavi da novaca za izvedbu nema”
Otvoren razgovor o financijama pomaže arhitektu da odmah predloži rješenja koja su realna i izvediva. Bez toga, i arhitekt i klijent troše vrijeme na ideje koje nikad neće biti realizirane.
„Budžet je temelja. Bez toga nema suradnje”, zaključuje.
Funkcionalan dom nastaje iz stvarnog života
Tek kada arhitekt upozna navike, potrebe i mogućnosti ljudi koji žive u prostoru, može nastati projekt koji nije samo estetski privlačan, nego i funkcionalan za svakodnevni život. Zato prvi sastanak s arhitektom ne bi trebao biti predstava savršeno pospremljenog doma – nego iskren, nefiltriran uvid u prostor u kojem se stvarno živi, s nereda i svim.
Gradnja doma
Drvo, slama, konoplja i glina: Prirodni materijali koji mijenjaju modernu gradnju
Prirodni materijali u gradnji više nisu alternativa, već postaju novi standard
U vremenu ubrzanog života, prekomjerne potrošnje i rastuće zabrinutosti za zdravlje i okoliš, mnogi se okreću jednostavnijem, održivijem načinu života. Sve više ljudi traži dom koji nije samo funkcionalan, već i u skladu s njihovim vrijednostima. Upravo zato, kuće od prirodnih materijala doživljavaju snažan povratak – ne samo kao arhitektonski stil, već kao filozofija življenja.
Ovaj trend nije prolazna moda. On je odgovor na duboko usađenu ljudsku potrebu za autentičnošću, mirom i vezom s prirodom.
Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?
Zašto su kuće od prirodnih materijala dobre za čovjeka i prirodu?
Prirodni materijali poput drva, slame, gline ili kamena nisu samo estetski privlačni – oni pozitivno utječu na zdravlje, dobrobit i svakodnevni osjećaj ugode u prostoru. Takve kuće “dišu” zajedno s okolišem i svojim stanarima.
Regulacija vlage i kvaliteta zraka
Jedan od ključnih prednosti prirodnih materijala jest njihova sposobnost higroreguacije – upijaju višak vlage iz zraka i otpuštaju je kad je zrak presuh. Glineni zidovi, na primjer, prirodno reguliraju razinu vlažnosti u prostoru između 45 i 70 posto, što je optimalan raspon za zdravlje dišnog sustava i prevenciju plijesni. Za razliku od sintetičkih materijala koji “zaključavaju” vlagu, prirodni materijali ju kontrolirano upravljaju.
Uz to, prirodni materijali ne ispuštaju hlapljive organske spojeve (VOC) koji se nalaze u sintetičkim ljepilima, bojama i podnim oblogama, a koji su čest uzrok glavobolja, alergija i kroničnog umora stanara modernih zgrada.
Toplinska masa i udobnost
Kamen i glina imaju visoku toplinsku masu – upijaju toplinu danju i polako je otpuštaju noću, što rezultira stabilnom temperaturom u prostoru bez oslanjanja na skupu klimatizaciju. Kuće od slame, s druge strane, imaju iznimne izolacijske vrijednosti – koeficijent prolaska topline (U-vrijednost) slamarskih zidova može biti i do tri puta bolji od standardnih zidova od porobetona.
Mentalno zdravlje i psihofizička dobrobit
Brojna istraživanja pokazuju da boravak u prirodi smanjuje razinu kortizola (hormona stresa), poboljšava raspoloženje i kognitivne funkcije. Kada živimo u domu koji je sam po sebi produžetak prirode, taj učinak se multiplicira.
10 savjeta kako postići da vaš dom postane energetski učinkovitiji
Bez toksina koji dolaze iz plastike, sintetičkih ljepila i premaza, bez elektromagnetskog smoga kojeg stvaraju brojni sustavi kontrole, život u kući od prirodnih materijala vraća čovjeka njegovim osnovnim osjetilima – mirisu zemlje, teksturi drveta pod prstima, tišini koju samo prirodni zidovi znaju pružiti. Istraživanja u području biophilic designa konzistentno pokazuju da okruženja bogata prirodnim teksturama i materijalima smanjuju anksioznost i poboljšavaju koncentraciju.
Koji prirodni materijali se najčešće koriste u gradnji?
Drvo
Najstariji i najrašireniji građevinski materijal na svijetu. Moderno drveno graditeljstvo, posebno masivna drvena gradnja (CLT – cross-laminated timber), doživljava renesansu. Drvo ima negativan ugljični otisak – durante svog rasta apsorbira CO₂ koji zadržava i kada je ugrađeno u konstrukciju. Drvene kuće izgledaju toplo, mirišu na prirodu i imaju izvrsna akustična svojstva.
Slama
Nekad sinonim za privremena i nestabilna skloništa, slama je danas certificirani građevinski materijal koji se koristi diljem Europe i Sjeverne Amerike. Bale slame imaju koeficijent izolacije koji je bolji od većine konvencionalnih materijala, a kuće od slame mogu trajati desetljećima ako su pravilno izvedene i zaštićene od vlage. U Hrvatskoj ih ima sve više, a interes za ovaj materijal ubrzano raste.
Glina i nabijana zemlja (rammed earth)
Izgradnja od gline jedna je od najstarijih tehnika na svijetu – primjeri glinenih struktura starih i po tisuću godina i danas stoje u Jemenu, Maroku i Kini. Moderna tehnika nabijane zemlje (rammed earth) ili blokova od komprimirane stabilizirane zemlje (CSEB) donosi estetiku i trajnost uz minimalan ugljični otisak. Glineni zidovi reguliraju vlagu, izvrsno su zvučno izolacijski i vizualno iznimno dojmljivi.
Kamen
Kamen je materijal koji nosi priče. U Dalmaciji, na Istri, u Zagorju – kamene kuće stotinama godina svjedoče o ljudskom umijeću i vezi s krajolikom. Kamen je trajan, lokalan, reciklabilan i termički stabilan. Uz odgovarajuću izolaciju, kamene kuće su energetski izuzetno učinkovite.
Konoplja (hempcrete)
Relativno novi materijal koji kombinira vlakna konoplje s vapnom. Hempcrete je lagan, izolacijski, paropropustan i potpuno biorazgradiv. Apsorbirajući CO₂ i tijekom procesa vezivanja vapna, ovo gradivo ima negativan ugljični otisak – što ga čini jednim od najekološkijih opcija na tržištu.
Gradnja sa svrhom: više od arhitekture
Odlučiti se za kuće od prirodnih materijala često znači uključiti se aktivno u proces gradnje – bilo kroz odabir lokalnih resursa, suradnju s majstorima koji njeguju tradiciju, ili vlastiti fizički doprinos. Time dom postaje više od skloništa – on postaje osobni projekt, prostor rasta i učenja.
Ovakva gradnja potiče odgovornost prema okolišu, ekonomičnost i dublju emocionalnu povezanost s domom. Ne gradi se samo zidove – gradi se i nova životna perspektiva.
Sve više investitora i privatnih graditelja u Hrvatskoj bira suradnju s lokalnim majstorima koji poznaju tradicijske tehnike – od kamenih klesara s otoka do graditelja koji obnavljaju vještinu izgradnje od nepečene cigle. Taj prijenos znanja između generacija jednako je vrijedan kao i fizički rezultat gradnje.
Kolektivna gradnja i zajednica
U nekim dijelovima svijeta, posebno u ruralnim zajednicama, gradnja od prirodnih materijala postaje i društveni čin – tzv. “barn raising” tradicija u kojoj cijela zajednica pomaže u gradnji doma nekoga od svojih članova. U Hrvatskoj se ovaj duh očuvao u nekim krajevima, a sve više i svjesno revitalizira kroz radionice i gradilišne kampove gdje sudionici uče graditi od slame, gline ili drva.
Financijski i ekološki aspekti
Troškovi gradnje
Mit da su kuće od prirodnih materijala uvijek skuplje polako pada. Dok je početna investicija ponekad viša zbog specifičnih znanja i rada, dugoročno vlasnici ovih kuća troše znatno manje na energiju, popravke i zdravstvenu zaštitu. Kuće od slame, primjerice, mogu se graditi i samodoprinosom uz stručno vodstvo, što drastično smanjuje troškove.
Ugljični otisak
Konvencionalna gradnja odgovorna je za gotovo 40 posto globalnih emisija CO₂. Prirodni materijali – posebno drvo, slama, glina i konoplja – imaju dramatično niži ili čak negativan ugljični otisak. Za svakoga tko želi živjeti sukladno svom ekološkom uvjerenju, ovaj argument teško je zanemariti.
Vrijednost nekretnine
U sve svjesnijem tržištu nekretnina, jedinstvenost, autentičnost i ekološka gradnja postaju prednosti, a ne prepreke prodaji. Kuće s certifikatima energetske učinkovitosti i korištenjem prirodnih materijala bilježe sve veći interes kupaca, posebno u segmentu ekoluristike i ruralnih nekretnina.
Kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj: tradicija i nova vitalnost
Hrvatska ima iznimno bogatu tradiciju gradnje od prirodnih materijala. Kamene kuće Dalmacije i Istre, drvene zagorske kleti, štagljevi i sušionice od nepečene cigle u Slavoniji – sve su to primjeri tisućljetnog znanja koje se danas iznova vrednuje.
Sve veći broj arhitekata i graditelja u Hrvatskoj kombinira ovo tradicijsko nasljeđe s modernim standardima energetske učinkovitosti i suvremenim estetskim senzibilitetom. Rezultati su kuće koje istovremeno poštuju krajolik, lokalnu kulturu i potrebe modernog stanara.
Boravak u prostoru koji je izgrađen od prirodnih materijala dokazano smanjuje razinu stresa, poboljšava san i potiče osjećaj povezanosti s prirodom – što je osobito važno u urbanoj svakodnevici. Nije stoga iznenađujuće što sve više urbanih obitelji sanja o bijegu u ruralne krajeve, u dom koji miriši na drvo i glinu, koji tišti manje od najamnine, a daje više od svakog luksuznog apartmana.
Kuće od prirodnih materijala – održiva budućnost s ljudskim licem
Sve veći interes za kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj i svijetu rezultat je ne samo ekološke osviještenosti, već i želje za autentičnijim načinom života. U tom smislu, ovakve kuće nisu trend koji prolazi – već oblik povratka onome što je istinski važno.
Gradnja u skladu s prirodom, korištenje lokalnih resursa i stvaranje doma koji njeguje zdravlje, mir i povezanost s okolinom – sve to postaje temelj nove, održivije kulture stanovanja. Kulture u kojoj dom nije samo investicija, već odraz naših vrijednosti, naše brige za buduće generacije i naše duboke, neporecive potrebe za prirodom.
