Gradnja doma
Knauf Insulation – pouzdan partner u gradnji montažnih kuća
Izolacija igra ključnu ulogu u efikasnom funkcioniranju montažnih kuća. Upotrebom visoko kvalitetnih izolacijaskih materijala poboljšava se kvaliteta zraka u interijeru i osigurava energetska učinkovitost. Jedan takav primjer pronašli smo u Glini.
Montažna gradnja dobiva sve više prostora u gradnji kuća i višestambenih objekata. Osobito kada stambeni prostor treba osigurati što prije. Na površini od 1,6 hektara u Glini izgrađene su 74 kuće, svaka veličine 45 kvadrata.
“Znači to je projekt zbrinjavanja ljudi koji su stradali u potresima dok se njihovi domovi ne obnove. Poslije toga će ovaj projekt ići u sustav domova gdje će živjet umirovljenici. Mi smo njega završili praktički u 8 mjeseci. Bilo je zahtjevno zato što je ovo bila močvara, morali smo nasuti 20.000 kubika kamena da bi uopće utvrdili teren. Uglavnom, projekt je cijeli izveden po zahtjevu županije. Montažna gradnja je prisutna ovdje, znači ovo su kuće koje su sve suha montažna gradnja. Naša proizvodnja je tu 400 metara od ovoga i osjećali smo se dužnim da se na kraju javimo na tu obnovu i da participiramo.” za Dom na kvadrat rekao je Elmor Baraković, direktor Drvnog centra Glina.
Montažne drvene kuće ekološki su održive, a u odnosu na tradicionalne građevinske metode jedna od prednosti im je brzina izvođenja.
Niskoenergetske montažne kuće useljive u tjedan dana
Razlika između montažne i masivne kuće
“Montažne gradnje, u ovom slučaju, drvena gradnja, se okarakterizira kao suha, lagana gradnja. Znači nema te neke masive, pa bi mogli reći da ako živimo u kućama duže vrijeme i grijemo se čitavu zimu da možda masivne kuće imaju neku prednost. Prednost tih montažnih kuća je jasno, u brzini izvođenja. Mogli bismo reći da jednu kuću možete dobit za tri do četiri mjeseca, dok klasičnu gradnju za godinu, dvije, ovisi sve o radovima.
Masivne kuće ipak imaju neku svoju zvučnu izolaciju i može se toplinska izolacija uglavnom napravit izvana, ovaj jedan zid jednostavno sa mineralnom vunom praktički dobije skoro istu vrijednost, možda čak i bolju vrijednost zvučne izolacije u toj suhoj, laganoj gradnji. ” objasnio je Dario Henezi iz Knauf Insulation-a.
Kako se grade montažne drvene kuće
Kod montažnih drvenih kuća većina je dijelova proizvedena unaprijed u kontroliranim uvjetima.
“Prvo se rade drveni okviri, koji se prvo sa jedne strane oblože sa Knauf pločama, različitih vrsta. Postoje vodootporne i vatrootporne Knauf ploče. Zatim se radi ispuna od staklene mineralne vune, dakle, kao zvučna, toplinska i protupožarna izolacija. Treba tu spomenuti da je ta mineralna vuna dosta paroporpusna, dakle zidovi dišu. Ona plava folija, to je takozvana parna kočnica. Ona zapravo regulira tu difuznu vlagu. Ako imate razliku između grijanog i negrijanog prostora, znači razlika u tlakovima, uvijek sa područja većeg tlaka i toplina i vlaga kreću prema hladnim ili području nižeg tlaka. Tu su parne brane bitne da vlagu uspore, zakoče, da ona ne dođe naglo u hladnu zonu gdje može kondenzirati.” rekao je Henezi.
Korištenjem Knauf Insulation visoko kvalitetnih izolacijskih materijala, ove kuće imaju izvanrednu toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju.
Jesu li montažne kuće sigurne?
Parne brane
“Veliki segment je u tome vanjska izolacija, vanjskih zidova, pa se tu onda koriste i te folije takozvane parne brane. Kada jedna obitelj producira vlagu, da se ta vlaga ne zavuče u tu izolaciju, ne dođe do kondenzacije, stvaranja plijesni, gljivica, parne brane sa unutarnje ili tople strane izolacije su obavezne i moraju biti zrakotijesno zabrtvljene.
Vi kad imate unutarnji zid onda je zapravo ta unutarnja pregrada obično odvaja dva grijana prostora ili je otprilike isti režim grijanja. Kad vi odvajate grijani i negrijani prostor, znači tu je onda osnovna razlika, da vi onda morate štitit sa tim parnim branama, da takozvana producirana vlaga ne dođe naglo i uveća količinu do nekakvih hladnih, vanjskih dijelova. Onda ne kondenzira i ne napraviti buduću štetu, u smislu plijesni, gljivica i takve štete koje onda mogu narušit ne samo kvalitetu proizvoda nego i zdravlje ljudi u, koji borave u tim kućama.
Pa tu bi iz segmenta možda Knaufa i Knauf Insulation i naših proizvoda rekao da kad gledamo laganu i suhu gradnju, obično je to drvo, drvo može biti, imat neke premaze tipa protupožarstva i protupožarne premaze, ali definitivno mineralna vuna, kao potpuno ne goriva izolacija, a opet i Knauf ploče koje imaju visok stupanj negorivosti, definitivno daju doprinos protupožarstvu prvenstveno, a zatim onda u tim laganim konstrukcijama i zvučnu zaštitu, dakle, zaštitu od buke.” nastavlja Dario.
Izolacijom do uštede- Knauf Insulation
Mineralna vuna
Na ovim je kućima korištena Knauf Insulation ECOSE mineralna vuna s ekološkim vezivom što je osiguralo bolju kvalitetu zraka u prostoru u odnosu na tradicionalne izolacijske proizvode.
“Klasična proizvodnja mineralnih vuna veziva se radi na bazi fenolformaldehida koji su inače u sirovinskom stanju dosta, dosta agresivni proizvodi. On u procesu polimerizacije pređu u nešto drugo, to su hlapljivi materijali i u tom smislu se upotrebljavaju za sve vrste ljepila. Kod raznih i podnih i zidnih obloga i dosta imaju tih emisija. Ekološko vezivo, znači zamjena, ako gledamo Europske agencije, koje ispituju kvalitetu zraka unutarnjih prostora, ti proizvodi su već od samih početaka dobile najviše nagrade. Jedna se nagrada Euro Fens za kvalitetu zraka u unutarnjih prostora izoliranih tim materijalima.” zaključio je Dario Henezi.
Najbolji izbor
Kvaliteta zraka i života u interijeru usko je vezana za izolaciju, zato je Knauf Insulation najbolji izbor.
“Odlučili smo se zato što su oni lider na tržištu i nemamo problema. Znači, njihove folije i svi proizvodi koje mi ustvari koristimo, zadovoljavaju sve moguće standarde. Imamo dobru poslovnu suradnju i na kraju krajeva, kažem, puno gradimo i ne mijenjamo pobjednički tim.” rekao je za kraj Elmor Baraković.
Propisi i regulative
Energetski razredi stambenih zgrada – što znače i kolika je stvarna potrošnja?
Saznajte što znače energetski razredi od A+ do G i kako utječu na potrošnju energije, troškove i vrijednost vaše nekretnine.
Energetski razred zgrade jedan je od ključnih pokazatelja njezine energetske učinkovitosti, odnosno količine energije potrebne za grijanje po kvadratnom metru tijekom godine. Izražava se u jedinici kWh/m²a (kilovatsati po četvornom metru godišnje), a klasifikacija ide od A+ (najbolji razred) do G (najlošiji).
Ovaj sustav omogućuje jednostavnu procjenu kvalitete gradnje, razine izolacije te očekivanih troškova energije za grijanje i hlađenje.
Kako se određuje energetski razred?
Energetski razred zgrade ovisi o nizu međusobno povezanih faktora, među kojima su najvažniji toplinska izolacija (fasada, krov i pod), kvaliteta prozora i vrata, odnosno stolarije, sustavi grijanja i hlađenja, kao i ventilacija i ukupna brtvljenost objekta. Sve veću ulogu ima i korištenje obnovljivih izvora energije. Što je zgrada bolje izolirana i tehnički opremljena, to je manja količina energije potrebna za održavanje ugodne unutarnje temperature, što izravno rezultira nižim troškovima i većom energetskom učinkovitošću.
Energetski razredi i potrošnja energije
U nastavku donosimo okvirne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po energetskim razredima:
A+ – iznimno učinkovite zgrade
- Potrošnja: ≤ 15 kWh/m²a
- Karakteristike: gotovo nulta energija (nZEB), korištenje obnovljivih izvora (solarni paneli, dizalice topline), vrhunska izolacija
- Primjena: moderne novogradnje i pasivne kuće
A – vrlo učinkovite zgrade
- Potrošnja: 15 – 25 kWh/m²a
- Karakteristike: visoka razina izolacije, kvalitetna stolarija, niski troškovi grijanja
B – visoka energetska učinkovitost
- Potrošnja: 25 – 50 kWh/m²a
- Karakteristike: dobra izolacija, učinkoviti sustavi grijanja
- Često se postiže u kvalitetnijim novogradnjama
C – standardna novogradnja
- Potrošnja: 50 – 100 kWh/m²a
- Karakteristike: zadovoljava zakonske minimalne uvjete
- Najčešći razred kod novijih zgrada
D – srednja učinkovitost
- Potrošnja: 100 – 150 kWh/m²a
- Karakteristike: slabija izolacija, viši troškovi grijanja
- Često starije zgrade bez obnove
E – niska učinkovitost
- Potrošnja: 150 – 200 kWh/m²a
- Karakteristike: značajni gubici topline, zastarjeli sustavi
F – vrlo niska učinkovitost
- Potrošnja: 200 – 250 kWh/m²a
- Karakteristike: loša izolacija, visoki računi za energiju
G – izrazito neučinkovite zgrade
- Potrošnja: > 250 kWh/m²a
- Karakteristike: velike toplinske gubitke, potreba za hitnom energetskom obnovom
Kako poboljšati energetski razred?
Najčešće mjere za poboljšanje energetskog razreda uključuju:
- ugradnju toplinske izolacije (fasada, krov)
- zamjenu stolarije (PVC ili ALU s troslojnim staklom)
- modernizaciju sustava grijanja (kondenzacijski kotlovi, dizalice topline)
- ugradnju solarnih sustava
- poboljšanje ventilacije (rekuperacija)
Energetski razredi jasno pokazuju koliko je zgrada učinkovita u potrošnji energije. Razlika između razreda A+ i G može značiti i više od deset puta veću potrošnju energije. Upravo zato ulaganje u energetsku učinkovitost nije samo ekološki odgovorno, već dugoročno donosi značajne financijske uštede.
Prilikom kupnje ili najma nekretnine, energetski razred trebao bi biti jedan od ključnih kriterija odluke.
Propisi i regulative
Kako čitati energetski certifikat i što vam govori o stanju kuće
Energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze
Mnogi vlasnici kuća i stanova o njemu počnu razmišljati tek kada prodaju nekretninu ili je žele iznajmiti, no energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze. On pokazuje koliko zgrada troši energije, gdje nastaju najveći gubici i što se isplati obnoviti prije nego što uložite novac u novu fasadu, grijanje ili stolariju.
U praksi je riječ o dokumentu koji može pomoći da ne ulazite u energetsku obnovu naslijepo. Umjesto nagađanja, vlasnik dobiva jasniju sliku o tome u kakvom je stanju objekt i koji zahvati mogu donijeti najveću uštedu.
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
Što je energetski certifikat i zašto je važan
Iza samog certifikata stoji detaljan energetski pregled zgrade. U tom se postupku analiziraju podaci iz dokumentacije, pregledava se stanje objekta na terenu i uzimaju u obzir informacije o načinu korištenja prostora. Procjenjuju se toplinska izolacija, kvaliteta vanjske stolarije, sustavi grijanja i drugi elementi koji utječu na ukupnu potrošnju energije.
Kako objašnjava Josip Ladić, dipl. ing. arh., stručnjak za energetsko certificiranje, svi se ti podaci prema propisanoj metodologiji unose u proračunski model koji na kraju daje energetski razred zgrade. Osim samog dokumenta, u postupku se izrađuje i opširnije izvješće koje detaljno pokazuje koje su ulazne vrijednosti korištene u izračunu.
Drugim riječima, certifikat nije samo papir s nekoliko tablica i oznakom razreda. On je sažetak stvarnog stanja zgrade.
Što znače energetski razredi od A+ do G
Najpoznatiji dio koji svaki energetski certifikat prikazuje jest energetski razred zgrade. To je oznaka koja pokazuje koliko energije objekt troši tijekom godine.
Na ljestvici od A+ do G, najviši razredi označavaju energetsku učinkovitost, a najniži velike gubitke energije. Razredi A+ i A odnose se na vrlo učinkovite objekte s malom potrošnjom, dok se B i C još uvijek smatraju dobrim standardom. Razredi D, E, F i G najčešće su povezani sa starijim zgradama koje nemaju kvalitetnu izolaciju, imaju dotrajalu stolariju ili zastarjele sustave grijanja.
Ipak, sam razred treba znati pravilno protumačiti. Ladić ističe da prosječnoj osobi certifikat često nije dovoljno jasan bez stručnog tumačenja. Razred C, primjerice, ne znači da je objekt loš. Dugo su upravo takve bile standardno građene novije kuće, s izoliranim zidovima, izoliranim krovom i kvalitetnijom stolarijom.
Kako čitati energetski certifikat bez zabune
Mnogi vlasnici kad prvi put pogledaju certifikat vide samo obojenu skalu sa slovima i zaključe da je to jedina važna informacija. No stvarna vrijednost dokumenta krije se u onome što stoji iza tog rezultata.
Važno je razumjeti kako se do energetskog razreda došlo. Nije isto ima li kuća toplinsku izolaciju, ali zastario sustav grijanja, ili je problem u neizoliranoj ovojnici i lošim prozorima. Upravo zato bi vlasniku trebalo jednostavno objasniti što dobiveni razred znači i koji se problemi iz njega mogu iščitati.
U praksi, dobro protumačen energetski certifikat može pokazati treba li najprije mijenjati stolariju, izolirati fasadu, sanirati krov ili tek nakon toga ulagati u naprednije sustave grijanja.
Zašto kuća s dizalicom topline može imati bolji energetski razred
Danas se kod certifikata više ne promatra samo količina energije koja je potrebna za grijanje prostora. Sve je važniji i način na koji se ta energija dobiva.
Ako kuća koristi lož ulje ili manje učinkovit sustav grijanja, njezin će ukupni rezultat biti lošiji nego kod objekta koji koristi obnovljive izvore energije. Zato suvremeni sustavi poput dizalica topline, kotlova na pelete i fotonaponskih sustava mogu značajno poboljšati energetski razred.
To znači da zgrada koja je nekad bila svrstana u razred C danas, uz kvalitetniji sustav opskrbe energijom, može prijeći u znatno viši razred. U novijim certifikatima sve se više uzima u obzir i utjecaj objekta na okoliš, a ne samo potrošnja energije u užem smislu.
Pasivne kuće su na vrhu energetske učinkovitosti
Na vrhu ljestvice nalaze se pasivne kuće. To su objekti projektirani tako da troše vrlo malo energije za grijanje, često višestruko manje od prosječne kuće.
Takve kuće kombiniraju visoku razinu toplinske izolacije, kvalitetnu stolariju, promišljenu orijentaciju objekta i suvremene sustave grijanja i ventilacije. Često se grade od ekološki prihvatljivijih materijala i osmišljene su tako da maksimalno smanje potrebu za dodatnom energijom.
Zato pasivne kuće predstavljaju referencu kad se govori o tome koliko suvremena gradnja može biti učinkovita.
Što prvo obnoviti: fasadu, stolariju ili sustav grijanja
Ovo je jedno od najčešćih pitanja vlasnika starijih kuća. Mnogi odmah razmišljaju o ugradnji dizalice topline ili drugog modernog sustava grijanja, ali stručnjaci upozoravaju da to nije uvijek prvi korak.
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Ako objekt ima lošu ovojnicu, odnosno neizolirane zidove, krov i dotrajalu vanjsku stolariju, velik dio topline i dalje će odlaziti van. U takvoj situaciji skupi sustavi grijanja ne mogu dati puni učinak.
Zato energetska obnova najčešće treba krenuti od ovojnice zgrade. Tek kad se riješe najveći toplinski gubici, ulaganje u novi sustav grijanja postaje doista isplativo. Upravo tu najveću vrijednost ima kvalitetno energetsko certificiranje jer pokazuje redoslijed zahvata koji imaju smisla.
Kako prepoznati da kuća gubi previše energije
Starije kuće bez izolacije i s dotrajalom stolarijom najčešće završavaju u nižim energetskim razredima. Takvi objekti troše više energije za grijanje, a posljedica su veći troškovi tijekom cijele godine.
Na problem mogu upućivati hladni zidovi, propuh, velike temperaturne razlike među prostorijama, kondenzacija na prozorima i visoki računi za grijanje. No bez detaljnog pregleda teško je procijeniti koji su gubici najveći i što je prioritet za obnovu.
Zato je energetski pregled koristan i onda kada ne postoji zakonska obveza. Vlasniku može pomoći da ne ulaže novac u pogrešan zahvat i da obnovu planira dugoročno.
Kada je energetski certifikat obvezan
Zakonski, energetski certifikat obvezan je u određenim situacijama, primjerice kod prodaje ili iznajmljivanja nekretnine. Potreban je i nakon većih rekonstrukcija koje znatno mijenjaju energetsku učinkovitost objekta.
To uključuje zahvate poput nove fasade, zamjene stolarije ili promjene sustava grijanja. Nakon takvih radova logično je ponovno procijeniti energetsku sliku zgrade jer se njezina potrošnja i učinkovitost mogu znatno promijeniti.
Energetski certifikat nije formalnost nego vodič za pametnu obnovu
Iako ga mnogi doživljavaju samo kao administrativni dokument, energetski certifikat zapravo može biti vrlo koristan alat. On ne pokazuje samo kojem razredu pripada kuća ili stan, nego može pomoći da razumijete zašto trošite previše energije i gdje se isplati ulagati.
U vremenu kad su troškovi energenata i kvaliteta stanovanja sve važnije teme, takav dokument postaje puno više od obveze. On može biti prvi korak prema domu koji je ugodniji za život, jeftiniji za održavanje i dugoročno vrjedniji.
