Povežimo se

Gradnja doma

Knauf Insulation – pouzdan partner u gradnji montažnih kuća

Izolacija igra ključnu ulogu u efikasnom funkcioniranju montažnih kuća. Upotrebom visoko kvalitetnih izolacijaskih materijala poboljšava se kvaliteta zraka u interijeru i osigurava energetska učinkovitost. Jedan takav primjer pronašli smo u Glini.

Montažna gradnja dobiva sve više prostora u gradnji kuća i višestambenih objekata. Osobito kada stambeni prostor treba osigurati što prije. Na površini od 1,6 hektara u Glini izgrađene su 74 kuće, svaka veličine 45 kvadrata.

“Znači to je projekt zbrinjavanja ljudi koji su stradali u potresima dok se njihovi domovi ne obnove. Poslije toga će ovaj projekt ići u sustav domova gdje će živjet umirovljenici. Mi smo njega završili praktički u 8 mjeseci. Bilo je zahtjevno zato što je ovo bila močvara, morali smo nasuti 20.000 kubika kamena da bi uopće utvrdili teren. Uglavnom, projekt je cijeli izveden po zahtjevu županije. Montažna gradnja je prisutna ovdje, znači ovo su kuće koje su sve suha montažna gradnja. Naša proizvodnja je tu 400 metara od ovoga i osjećali smo se dužnim da se na kraju javimo na tu obnovu i da participiramo.” za Dom na kvadrat rekao je Elmor Baraković, direktor Drvnog centra Glina.

Montažne drvene kuće ekološki su održive, a u odnosu na tradicionalne građevinske metode jedna od prednosti im je brzina izvođenja.

Niskoenergetske montažne kuće useljive u tjedan dana

Razlika između montažne i masivne kuće

“Montažne gradnje, u ovom slučaju, drvena gradnja, se okarakterizira kao suha, lagana gradnja. Znači nema te neke masive, pa bi mogli reći da ako živimo u kućama duže vrijeme i grijemo se čitavu zimu da možda masivne kuće imaju neku prednost. Prednost tih montažnih kuća je jasno, u brzini izvođenja. Mogli bismo reći da jednu kuću možete dobit za tri do četiri mjeseca, dok klasičnu gradnju za godinu, dvije, ovisi sve o radovima. 

Masivne kuće ipak imaju neku svoju zvučnu izolaciju i može se toplinska izolacija uglavnom napravit izvana, ovaj jedan zid jednostavno sa mineralnom vunom praktički dobije skoro istu vrijednost, možda čak i bolju vrijednost zvučne izolacije u toj suhoj, laganoj gradnji. ” objasnio je Dario Henezi iz Knauf Insulation-a.

Kako se grade montažne drvene kuće

Kod montažnih drvenih kuća većina je dijelova proizvedena unaprijed u kontroliranim uvjetima.

“Prvo se rade drveni okviri, koji se prvo sa jedne strane oblože sa Knauf pločama, različitih vrsta. Postoje vodootporne i vatrootporne Knauf ploče. Zatim se radi ispuna od staklene mineralne vune, dakle, kao zvučna, toplinska i protupožarna izolacija. Treba tu spomenuti da je ta mineralna vuna dosta paroporpusna, dakle zidovi dišu. Ona plava folija, to je takozvana parna kočnica. Ona zapravo regulira tu difuznu vlagu. Ako imate razliku između grijanog i negrijanog prostora, znači razlika u tlakovima, uvijek sa područja većeg tlaka i toplina i vlaga kreću prema hladnim ili području nižeg tlaka. Tu su parne brane bitne da vlagu uspore, zakoče, da ona ne dođe naglo u hladnu zonu gdje može kondenzirati.” rekao je Henezi.

Korištenjem Knauf Insulation visoko kvalitetnih izolacijskih materijala, ove kuće imaju izvanrednu toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju.

Jesu li montažne kuće sigurne?

Parne brane

“Veliki segment je u tome vanjska izolacija, vanjskih zidova, pa se tu onda koriste i te folije takozvane parne brane. Kada jedna obitelj producira vlagu, da se ta vlaga ne zavuče u tu izolaciju, ne dođe do kondenzacije, stvaranja plijesni, gljivica, parne brane sa unutarnje ili tople strane izolacije su obavezne i moraju biti zrakotijesno zabrtvljene.

Vi kad imate unutarnji zid onda je zapravo ta unutarnja pregrada obično odvaja dva grijana prostora ili je otprilike isti režim grijanja. Kad vi odvajate grijani i negrijani prostor, znači tu je onda osnovna razlika, da vi onda morate štitit sa tim parnim branama, da takozvana producirana vlaga ne dođe naglo i uveća količinu do nekakvih hladnih, vanjskih dijelova. Onda ne kondenzira i ne napraviti buduću štetu, u smislu plijesni, gljivica i takve štete koje onda mogu narušit ne samo kvalitetu proizvoda nego i zdravlje ljudi u, koji borave u tim kućama.

Pa tu bi iz segmenta možda Knaufa i Knauf Insulation i naših proizvoda rekao da kad gledamo laganu i suhu gradnju, obično je to drvo, drvo može biti, imat neke premaze tipa protupožarstva i protupožarne premaze, ali definitivno mineralna vuna, kao potpuno ne goriva izolacija, a opet i Knauf ploče koje imaju visok stupanj negorivosti, definitivno daju doprinos protupožarstvu prvenstveno, a zatim onda u tim laganim konstrukcijama i zvučnu zaštitu, dakle, zaštitu od buke.” nastavlja Dario.

Izolacijom do uštede- Knauf Insulation

Mineralna vuna

Na ovim je kućima korištena Knauf Insulation ECOSE mineralna vuna s ekološkim vezivom što je osiguralo bolju kvalitetu zraka u prostoru u odnosu na tradicionalne izolacijske proizvode.

“Klasična proizvodnja mineralnih vuna veziva se radi na bazi fenolformaldehida koji su inače u sirovinskom stanju dosta, dosta agresivni proizvodi. On u procesu polimerizacije pređu u nešto drugo, to su hlapljivi materijali i u tom smislu se upotrebljavaju za sve vrste ljepila. Kod raznih i podnih i zidnih obloga i dosta imaju tih emisija. Ekološko vezivo, znači zamjena, ako gledamo Europske agencije, koje ispituju kvalitetu zraka unutarnjih prostora, ti proizvodi su već od samih početaka dobile najviše nagrade. Jedna se nagrada Euro Fens za kvalitetu zraka u unutarnjih prostora izoliranih tim materijalima.” zaključio je Dario Henezi.

Najbolji izbor

Kvaliteta zraka i života u interijeru usko je vezana za izolaciju, zato je Knauf Insulation najbolji izbor.

“Odlučili smo se zato što su oni lider na tržištu i nemamo problema. Znači, njihove folije i svi proizvodi koje mi ustvari koristimo, zadovoljavaju sve moguće standarde. Imamo dobru poslovnu suradnju i na kraju krajeva, kažem, puno gradimo i ne mijenjamo pobjednički tim.” rekao je za kraj Elmor Baraković.

Baumit akademija

Moderna čelična kuća s dušom Toskane: Posebna fasada nastala je nakon 14 pokušaja

Na prvi pogled ova kuća spaja gotovo nespojivo – suvremenu čeličnu konstrukciju, minimalistički interijer i fasadu koja izgleda kao da već desetljećima odolijeva vremenu negdje u Toskani. Iza upečatljivog izgleda krije se priča o inovativnoj gradnji, kreativnosti i upornosti.

Kada je dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka, sa svojom obitelji odlučila graditi kuću, imala je jasnu viziju budućeg doma. Željela je suvremenu, funkcionalnu kuću koja će biti otvorena prema prirodi, ali istodobno pružati privatnost. Svoje stručno znanje odlučila je iskoristiti ne samo pri odabiru konstrukcije i materijala nego i u osmišljavanju brojnih detalja interijera.

Rezultat je obiteljska kuća bruto površine oko 250 četvornih metara, u kojoj su konstrukcija, raspored i detalji interijera pažljivo planirani.

„Nakon kupnje parcele arhitektu smo prepustili izradu nekoliko idejnih rješenja. Vrlo brzo odabrali smo ono koje najbolje odgovara terenu i našim željama. Prema cesti smo se htjeli maksimalno zatvoriti, a prema zelenilu potpuno otvoriti. Iz tih je zahtjeva zapravo proizašla i sama arhitektura kuće”, objašnjava Lucija Stepinac.

dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka

Zašto je odabrana čelična konstrukcija?

Jedna od najvećih posebnosti kuće njezina je nosiva konstrukcija. Umjesto uobičajenih zidanih sustava, vlasnici su se odlučili za čelik, a razlog nije bio isključivo arhitektonski. Geotehnička istraživanja pokazala su da teren zahtijeva dubinsko temeljenje, što je utjecalo na odabir konstrukcijskog sustava. Kako bi smanjili opterećenje temelja, nastojali su smanjiti masu građevine.

„Razmatrali smo drvenu i čeličnu konstrukciju. Drvo ima određene prednosti, osobito kada govorimo o toplinskim mostovima i jednostavnosti izvedbe, ali čelik nam je omogućio lakšu konstrukciju, veće raspone i elegantnije profile. Na kraju je upravo to presudilo”, objašnjava vlasnica.

Čelična konstrukcija omogućila je i veću slobodu oblikovanja interijera. Jedan njezin dio, okvir s čeličnom rešetkom i galerijom, namjerno je ostavljen vidljivim. Tako je element koji je primarno imao konstrukcijsku funkciju postao i važan dio arhitektonskog identiteta kuće.

Toskanski izgled na suvremenoj kući

Dok čelična konstrukcija jasno govori o suvremenoj gradnji, fasada donosi potpuno drukčiji doživljaj. Topla terakota, nježne promjene nijansi i nepravilna tekstura podsjećaju na stare toskanske kuće, čija je ljepota nastajala desetljećima pod utjecajem sunca, kiše i vremena.

„Znala sam da želim bijeli lim na određenim dijelovima kuće, što je i arhitekt preporučio zbog zagrijavanja i energetske učinkovitosti. No površine s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt željela sam učiniti toplijima. Toskanske nijanse bile su mi najugodnije, ali vrlo brzo shvatila sam da sama boja nije dovoljna. Bez odgovarajuće strukture fasada jednostavno nije imala karakter koji sam zamišljala”, prisjeća se Lucija.

Za realizaciju te ideje angažiran je Ivan Čakarić, mag. ing. aedif., voditelj projekata tvrtke Žbuka Čakarić, koji je u suradnji s tehnolozima Baumita počeo razvijati posebno rješenje završne obrade. Zadatak nije bio jednostavan. Trebalo je postići izgled stare, djelomično istrošene vapnene žbuke, ali bez nedostataka koji prate njezino prirodno starenje.

„Tradicionalne toskanske fasade karakteriziraju zemljane nijanse, osobito terakota, i struktura vapnene žbuke koja se s vremenom mijenja. Međutim, mi nismo željeli fasadu koja će propadati, nego suvremen, trajan sustav koji će izgledati kao da je star. Zato smo s Baumitovim tehnolozima razvijali različite kombinacije materijala i načina nanošenja”, objašnjava Čakarić.

Četrnaest uzoraka do željene fasade

Kako bi postigli željeni rezultat, izrađeno je približno 12 do 14 različitih uzoraka fasade. Svaki je imao drukčiju kombinaciju strukture, granulacije i završne obrade. Proces je trajao otprilike mjesec dana.

Planiranje boja i tekstura možete dodatno istražiti kroz Baumit ColorDesigner.

„Ja sam donosio iskustvo s gradilišta i poznavanje ručnih tehnika, a Baumitov tehnolog predlagao je materijale i sustave kojima bismo mogli ostvariti zamišljeni efekt. Zajednički smo isprobavali različite mogućnosti dok nismo došli do uzorka koji je odgovarao Lucijinoj viziji”, govori Čakarić.

Višeslojna završna obrada

Posebnost izvedbe bila je u višeslojnoj obradi površine. Najprije je izveden osnovni završni sloj, koji je služio kao podloga za daljnje radove. Zatim je nanesen dodatni sloj sitnije granulacije kako bi se dobila zaglađenija, ali i dalje nepravilna struktura. Nakon toga uslijedila je kreativna obrada fasadnom bojom. Kružnim pokretima spužve stvarale su se nježne promjene nijansi i karakterističan magličasti efekt. Završna obrada uključivala je premaz kojim je dodatno zaštićena površina.

Za razumijevanje uloge materijala koristan je i tekst o tome zašto je važan završni sloj fasade.

„Volim reći da je ovo pet fasada u jednoj. Ono što na kraju izgleda kao jednostavna, prirodno ostarjela površina zapravo je rezultat gotovo pet različitih nanosa. Upravo je ta slojevitost omogućila da dobijemo dubinu boje i teksturu kakvu smo željeli”, objašnjava Čakarić.

Kako prenijeti istu teksturu na cijelu kuću?

Iako je željeni izgled postignut na malim uzorcima, najveći izazov bio je istu tehniku prenijeti na veliku fasadnu površinu. Kod ručne obrade svaki majstor ima drukčiji pokret, pritisak i način nanošenja materijala, pa je postizanje ujednačenog izgleda zahtjevno.

„Jedno je napraviti uzorak na jednom četvornom metru, a sasvim drugo isti efekt ponoviti na dvjesto kvadrata. Imali smo situaciju u kojoj vrlo iskusan i školovan majstor jednostavno nije uspijevao dobiti željenu nepravilnost. Bio je naviknut raditi precizno i ravno, a nama je trebala upravo suprotna estetika”, prisjeća se Čakarić.

U jednom trenutku izvedba zamišljene teksture postala je neizvjesna. Rješenje se pojavilo tijekom obilaska gradilišta.

Tijekom obilaska gradilišta Lucija i Ivan primijetili su dio fasade na kojem je tekstura bila upravo onakva kakvu su mjesecima pokušavali postići. Problem je bio što nisu znali tko ju je izveo.

„Okupio sam radnike i pitao tko je napravio taj dio. Svi su se uplašili jer su mislili da nešto nije dobro. A zapravo smo napokon pronašli ono što smo tražili”, prepričava Čakarić.

Pokazalo se da je taj dio izveo pomoćni radnik Abdul, koji je promatrao pokušaje svojih kolega i odlučio isprobati tehniku. Njegov je rezultat toliko odgovarao željenom izgledu da je naposljetku samostalno izveo kreativnu završnu obradu cijele fasade.

„Primijenili smo princip jedan majstor – jedna fasada. Tako smo uspjeli zadržati ujednačen rukopis na cijeloj površini. Na kraju se pokazalo da su osjećaj za materijal i kreativnost bili važniji od formalnog iskustva”, zaključuje Čakarić.

Suvremeni sustav iza tradicionalnog izgleda

Iza dojma stare toskanske kuće krije se suvremeni sustav ventilirane fasade. Za razliku od klasičnih kontaktnih fasadnih sustava, ventilirana fasada ima zračni sloj iza vanjske obloge. Takva konstrukcija omogućuje strujanje zraka i odvođenje vlage, dok toplinska izolacija ostaje zaštićena.

„Prednost ventilirane fasade je u tome što se vlaga koja eventualno dospije u sustav može isušivati zahvaljujući strujanju zraka. Osim toga, dobivamo kvalitetnu podlogu za završnu obradu i mogućnost održavanja pojedinih elemenata sustava”, objašnjava Čakarić.

Upravo je kombinacija odgovarajuće konstrukcije, suvremenih materijala i ručne kreativne tehnike omogućila da fasada zadrži tradicionalan izgled, a istodobno odgovori na zahtjeve moderne gradnje.

Minimalistički interijer i pametna spremišta

Za razliku od izražajne vanjštine, interijer je oblikovan suzdržano. Bijele površine, prirodno drvo i jednostavne linije stvaraju mirnu pozadinu obiteljskog života, a boje unose namještaj i dekorativni detalji.

„Prije smo živjeli u prostoru u kojem je bilo mnogo boja, stvari i dječjih igračaka. Zato smo u novoj kući željeli jednostavniju osnovu. Arhitekt je predložio da što više elemenata bude bijelo jer će namještaj, jastuci i drugi detalji ionako unijeti boju”, objašnjava Lucija.

Minimalizam ovdje nije samo estetski odabir. Jedan od ciljeva bio je stvoriti dom koji se lako održava. Zato je već u fazi projektiranja predviđeno mnogo spremišnog prostora. U spavaćem dijelu kuće ormari su integrirani u zidove hodnika.

„Željeli smo rasteretiti spavaće sobe od velikih ormara. Zato smo već u projektu odredili koliko prostora treba ostati za komunikaciju, a ostatak pretvorili u spremišta. Svaka soba tako ima svoj ormar smješten neposredno uz ulaz”, govori vlasnica.

Takvim pristupom sobe su ostale vizualno pročišćene, a sve svakodnevne stvari dobile su svoje mjesto. Jedno od najneobičnijih rješenja nalazi se u kupaonicama. Umjesto kupnje gotovih kupaonskih elemenata, vlasnici su velik dio opreme odlučili izraditi sami, koristeći principe konstrukcije s kojima su već bili upoznati.

„Za kupaonice smo kupili samo miješalice, tuševe i WC školjke. Ostale elemente izrađivali smo pomoću čeličnih nosača i cementnih ploča, slično kao kod ventilirane fasade. Tako smo dobili željene oblike koje smo zatim obložili mikrocementom”, objašnjava Lucija.

Mikrocement je korišten i na podovima, čime je postignut kontinuitet materijala i vizualno ujednačen izgled prostora. Ovakav pristup omogućio je izradu elemenata prema točnim dimenzijama i potrebama obitelji, bez ograničenja koja često nameće gotov namještaj.

Dnevni boravak otvoren prema vrtu

Jedna od glavnih ideja pri projektiranju bila je povezati unutarnji i vanjski prostor. Velike staklene stijene otvaraju dnevni boravak prema zelenilu, a terasa postaje njegov prirodni nastavak. Takva organizacija prostora omogućuje da se vrt koristi kao dodatni dnevni boravak tijekom toplijeg dijela godine.

„Htjeli smo imati što veću površinu vrta i jednostavnu komunikaciju s dnevnim boravkom. Zahvaljujući čeličnim konzolama i dekingu dobili smo dodatnih pedesetak četvornih metara korisnog vanjskog prostora”, objašnjava Lucija.

Tako je nastao vrt koji se jednostavno održava, a istodobno pruža dovoljno mjesta za obiteljski život na otvorenom.

Ova kuća pokazuje da suvremena arhitektura ne mora biti hladna, kao što ni tradicionalni izgled ne mora podrazumijevati tradicionalne načine gradnje.

Čelik je omogućio konstrukcijsku lakoću i slobodu oblikovanja. Ventilirana fasada osigurala je suvremenu tehničku osnovu, dok je kreativna završna obrada razvijena u suradnji s Baumitovim stručnjacima kući dala toplinu i karakter. Tako je nastao dom koji pripada današnjem vremenu, a izgleda kao da u sebi čuva dio neke davne toskanske priče.

Nastavite čitati

Gradnja doma

Dizalica topline za grijanje, hlađenje i toplu vodu: što sve može jedan sustav?

Dizalice topline sve su popularnije rješenje za grijanje i hlađenje domova, a suvremeni sustavi omogućuju i pripremu potrošne tople vode te povezivanje sa solarnim elektranama. Na Green Energy Fairu u Zagrebu predstavljena je dizalica topline Viessmann Vitocal 200-A Intelligent Energy, koja objedinjuje kompaktne dimenzije, visoku temperaturu polazne vode i pametno upravljanje. O mogućnostima ove tehnologije razgovarali smo s Nenadom Mandićem, specijalistom za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.

Način na koji grijemo i hladimo svoje domove posljednjih se godina znatno mijenja. Uz tradicionalne sustave grijanja na plin, drva i druga goriva, sve veću važnost dobivaju tehnologije koje koriste obnovljive izvore energije.

Među njima posebno mjesto zauzimaju dizalice topline, koje energiju iz okoliša koriste za grijanje prostora i pripremu tople vode. Zahvaljujući tehnološkom razvoju, danas se mogu primjenjivati i u novogradnji i pri modernizaciji postojećih sustava grijanja.

Kako radi dizalica topline zrak–voda?

Dizalice topline zrak–voda koriste toplinsku energiju iz vanjskog zraka i prenose je u sustav grijanja objekta. Pritom troše električnu energiju za pogon kompresora i ostalih komponenti, ali zahvaljujući iskorištavanju energije iz okoliša mogu isporučiti više toplinske energije nego što potroše električne.

„Grijanje koje koristi zrak funkcionira na način da uzima energiju iz okolnog zraka i pretvara je u toplinu”, objašnjava Nenad Mandić, specijalist za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.

Nenad Mandić, Viessmann

Može li dizalica topline raditi s postojećim radijatorima?

Jedna od važnih značajki modela Vitocal 200-A Intelligent Energy jest mogućnost postizanja temperature polazne vode do 75 °C. To je posebno zanimljivo vlasnicima starijih kuća koji već imaju radijatorsko grijanje i razmišljaju o zamjeni postojećeg izvora topline.

Česta je pretpostavka da su dizalice topline prikladne isključivo za nove, dobro izolirane kuće s podnim grijanjem. Međutim, suvremeni visokotemperaturni modeli mogu se koristiti i u objektima s postojećim radijatorskim sustavima.

„Prednosti Vitocal 200-A Intelligent Energy dizalice topline su to što je kompaktnih dimenzija i što postiže temperaturu polaza do 75 °C, što znači da je idealna za podno, novo ili staro radijatorsko grijanje, bilo da se radi o modernizaciji ili o novom objektu”, ističe Mandić.

Mogućnost postizanja visoke temperature polazne vode olakšava prilagodbu postojećim instalacijama, no to ne znači da je svaka dizalica topline jednako prikladna za svaku stariju kuću. Prije ugradnje potrebno je provjeriti toplinske gubitke objekta, stanje izolacije, veličinu radijatora i potrebnu temperaturu vode u sustavu grijanja. O tim parametrima ovise učinkovitost sustava i budući troškovi.

Monoblok izvedba smanjuje potrebu za opremom u kući

Pri odabiru sustava grijanja važan je i prostor potreban za njegovu ugradnju, osobito u manjim kućama i objektima bez zasebne kotlovnice. Vitocal 200-A Intelligent Energy izveden je kao monoblok dizalica topline, što znači da su ključne komponente rashladnog kruga smještene u vanjskoj jedinici.

Prema Mandićevim riječima, u vanjskoj jedinici ovog modela nalazi se i hidraulička oprema, uključujući protočni električni grijač ogrjevne vode, dok je upravljačka jedinica smještena u kući. Takva konstrukcija smanjuje potrebu za smještajem opreme u stambenom prostoru i olakšava organizaciju tehničkih instalacija.

Grijanje, hlađenje i topla voda iz jednog sustava

Suvremene dizalice topline nisu namijenjene isključivo grijanju tijekom zimskih mjeseci.

„Isti sustav može osigurati grijanje, hlađenje i potrošnu toplu vodu. Za hlađenje i grijanje možemo koristiti ventilokonvektore, za grijanje radijatore ili podno grijanje, a za toplu vodu može se ugraditi poseban spremnik koji zagrijava dizalica topline Vitocal 200-A”, objašnjava Mandić.

Pritom je važno pravilno odabrati način grijanja i hlađenja prostorija. Ventilokonvektori se, primjerice, mogu koristiti za obje funkcije, dok klasični radijatori nisu prikladno rješenje za učinkovito hlađenje prostora.

Izvedba Compact ima integrirani spremnik od 190 litara

Uz odabir ogrjevnih tijela, potrebno je planirati i pripremu potrošne tople vode.

„Nova izvedba Vitocal 200-A Intelligent Energy Compact donosi integrirani spremnik u unutarnju jedinicu. Zato se i zove Compact jer dolazi sa spremnikom od 190 litara koji je zagrijan na temperaturu koju želimo i koja nam treba u kući”, objašnjava Mandić.

Takvo je rješenje posebno zanimljivo obiteljima koje žele izbjeći postavljanje dodatnog samostojećeg spremnika. Potrebe za toplom vodom ipak se razlikuju među kućanstvima, a ovise o broju članova obitelji, broju kupaonica i navikama korištenja vode.

„Vitocal 200-A Intelligent Energy Compact namijenjena je višečlanim obiteljima i obiteljima koje imaju nekoliko kupaonica. Za kućnu upotrebu 190 litara je odgovarajuća količina tople vode”, kaže Mandić.

Stvarna raspoloživa količina tople vode ovisi i o temperaturi vode u spremniku, brzini dogrijavanja te istodobnoj potrošnji na više izljevnih mjesta. Za kuće s izrazito velikom potrošnjom ili objekte namijenjene turističkom smještaju potrebno je zasebno procijeniti odgovarajući kapacitet.

Pametno upravljanje i povezivanje sa solarnom elektranom

Osim učinkovitog grijanja i hlađenja, sve važniju ulogu u suvremenim domovima ima upravljanje energijom.

„Nova dizalica topline Vitocal 200-A Intelligent Energy opremljena je One Base Intelligence sustavom koji preko sedaminčnog zaslona u boji omogućuje upravljanje dizalicom topline, ali također i integraciju uređaja drugih proizvođača”, objašnjava Mandić.

Kućanstvo, primjerice, može imati solarnu elektranu jednog proizvođača, baterijski sustav drugog i Viessmannovu dizalicu topline. Povezivanje tih uređaja omogućuje bolje usklađivanje proizvodnje i potrošnje energije, uz uvjet da su pojedine komponente tehnički kompatibilne i pravilno konfigurirane.

Povezivanje dizalice topline sa solarnom elektranom može povećati potrošnju vlastite proizvedene električne energije. Fotonaponski paneli proizvode električnu energiju koja se može koristiti i za pogon dizalice topline, čime se smanjuje potreba za preuzimanjem energije iz mreže.

Stvarne uštede ovise o proizvodnji solarne elektrane, potrebama za grijanjem, načinu upravljanja sustavom i sezonskim razlikama u proizvodnji energije.

Rashladno sredstvo R290 i utjecaj na okoliš

Jedna od tehnoloških značajki predstavljenog sustava jest korištenje rashladnog sredstva R290, odnosno propana.

„Novi plin R290 ima iznimno nizak GWP, što znači da je povoljniji za okoliš, a uzimanjem energije iz zraka možemo postići visoku temperaturu polaza koja je dobra i za radijatore”, objašnjava Mandić.

GWP označava potencijal globalnog zagrijavanja rashladnog sredstva. Korištenje R290 pridonosi smanjenju njegova izravnog klimatskog utjecaja, dok ukupni utjecaj sustava na okoliš ovisi i o učinkovitosti uređaja te izvoru električne energije.

Odabir sustava počinje procjenom potreba kuće

Primjer modela Vitocal 200-A Intelligent Energy pokazuje kako se tehnologija razvija prema kompaktnijim i povezanijim sustavima koji se mogu prilagoditi različitim potrebama kućanstava.

Pri odabiru treba razmotriti cijeli sustav: toplinske gubitke kuće, postojeća ogrjevna tijela, potrebe za hlađenjem i potrošnom toplom vodom te mogućnost povezivanja sa solarnom elektranom. Kvalitetno planiranje osnova je za odabir uređaja koji će odgovarati konkretnom objektu i načinu života njegovih korisnika.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama