Gradnja doma
Knauf Insulation – pouzdan partner u gradnji montažnih kuća
Izolacija igra ključnu ulogu u efikasnom funkcioniranju montažnih kuća. Upotrebom visoko kvalitetnih izolacijaskih materijala poboljšava se kvaliteta zraka u interijeru i osigurava energetska učinkovitost. Jedan takav primjer pronašli smo u Glini.
Montažna gradnja dobiva sve više prostora u gradnji kuća i višestambenih objekata. Osobito kada stambeni prostor treba osigurati što prije. Na površini od 1,6 hektara u Glini izgrađene su 74 kuće, svaka veličine 45 kvadrata.
“Znači to je projekt zbrinjavanja ljudi koji su stradali u potresima dok se njihovi domovi ne obnove. Poslije toga će ovaj projekt ići u sustav domova gdje će živjet umirovljenici. Mi smo njega završili praktički u 8 mjeseci. Bilo je zahtjevno zato što je ovo bila močvara, morali smo nasuti 20.000 kubika kamena da bi uopće utvrdili teren. Uglavnom, projekt je cijeli izveden po zahtjevu županije. Montažna gradnja je prisutna ovdje, znači ovo su kuće koje su sve suha montažna gradnja. Naša proizvodnja je tu 400 metara od ovoga i osjećali smo se dužnim da se na kraju javimo na tu obnovu i da participiramo.” za Dom na kvadrat rekao je Elmor Baraković, direktor Drvnog centra Glina.
Montažne drvene kuće ekološki su održive, a u odnosu na tradicionalne građevinske metode jedna od prednosti im je brzina izvođenja.
Niskoenergetske montažne kuće useljive u tjedan dana
Razlika između montažne i masivne kuće
“Montažne gradnje, u ovom slučaju, drvena gradnja, se okarakterizira kao suha, lagana gradnja. Znači nema te neke masive, pa bi mogli reći da ako živimo u kućama duže vrijeme i grijemo se čitavu zimu da možda masivne kuće imaju neku prednost. Prednost tih montažnih kuća je jasno, u brzini izvođenja. Mogli bismo reći da jednu kuću možete dobit za tri do četiri mjeseca, dok klasičnu gradnju za godinu, dvije, ovisi sve o radovima.
Masivne kuće ipak imaju neku svoju zvučnu izolaciju i može se toplinska izolacija uglavnom napravit izvana, ovaj jedan zid jednostavno sa mineralnom vunom praktički dobije skoro istu vrijednost, možda čak i bolju vrijednost zvučne izolacije u toj suhoj, laganoj gradnji. ” objasnio je Dario Henezi iz Knauf Insulation-a.
Kako se grade montažne drvene kuće
Kod montažnih drvenih kuća većina je dijelova proizvedena unaprijed u kontroliranim uvjetima.
“Prvo se rade drveni okviri, koji se prvo sa jedne strane oblože sa Knauf pločama, različitih vrsta. Postoje vodootporne i vatrootporne Knauf ploče. Zatim se radi ispuna od staklene mineralne vune, dakle, kao zvučna, toplinska i protupožarna izolacija. Treba tu spomenuti da je ta mineralna vuna dosta paroporpusna, dakle zidovi dišu. Ona plava folija, to je takozvana parna kočnica. Ona zapravo regulira tu difuznu vlagu. Ako imate razliku između grijanog i negrijanog prostora, znači razlika u tlakovima, uvijek sa područja većeg tlaka i toplina i vlaga kreću prema hladnim ili području nižeg tlaka. Tu su parne brane bitne da vlagu uspore, zakoče, da ona ne dođe naglo u hladnu zonu gdje može kondenzirati.” rekao je Henezi.
Korištenjem Knauf Insulation visoko kvalitetnih izolacijskih materijala, ove kuće imaju izvanrednu toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju.
Jesu li montažne kuće sigurne?
Parne brane
“Veliki segment je u tome vanjska izolacija, vanjskih zidova, pa se tu onda koriste i te folije takozvane parne brane. Kada jedna obitelj producira vlagu, da se ta vlaga ne zavuče u tu izolaciju, ne dođe do kondenzacije, stvaranja plijesni, gljivica, parne brane sa unutarnje ili tople strane izolacije su obavezne i moraju biti zrakotijesno zabrtvljene.
Vi kad imate unutarnji zid onda je zapravo ta unutarnja pregrada obično odvaja dva grijana prostora ili je otprilike isti režim grijanja. Kad vi odvajate grijani i negrijani prostor, znači tu je onda osnovna razlika, da vi onda morate štitit sa tim parnim branama, da takozvana producirana vlaga ne dođe naglo i uveća količinu do nekakvih hladnih, vanjskih dijelova. Onda ne kondenzira i ne napraviti buduću štetu, u smislu plijesni, gljivica i takve štete koje onda mogu narušit ne samo kvalitetu proizvoda nego i zdravlje ljudi u, koji borave u tim kućama.
Pa tu bi iz segmenta možda Knaufa i Knauf Insulation i naših proizvoda rekao da kad gledamo laganu i suhu gradnju, obično je to drvo, drvo može biti, imat neke premaze tipa protupožarstva i protupožarne premaze, ali definitivno mineralna vuna, kao potpuno ne goriva izolacija, a opet i Knauf ploče koje imaju visok stupanj negorivosti, definitivno daju doprinos protupožarstvu prvenstveno, a zatim onda u tim laganim konstrukcijama i zvučnu zaštitu, dakle, zaštitu od buke.” nastavlja Dario.
Izolacijom do uštede- Knauf Insulation
Mineralna vuna
Na ovim je kućima korištena Knauf Insulation ECOSE mineralna vuna s ekološkim vezivom što je osiguralo bolju kvalitetu zraka u prostoru u odnosu na tradicionalne izolacijske proizvode.
“Klasična proizvodnja mineralnih vuna veziva se radi na bazi fenolformaldehida koji su inače u sirovinskom stanju dosta, dosta agresivni proizvodi. On u procesu polimerizacije pređu u nešto drugo, to su hlapljivi materijali i u tom smislu se upotrebljavaju za sve vrste ljepila. Kod raznih i podnih i zidnih obloga i dosta imaju tih emisija. Ekološko vezivo, znači zamjena, ako gledamo Europske agencije, koje ispituju kvalitetu zraka unutarnjih prostora, ti proizvodi su već od samih početaka dobile najviše nagrade. Jedna se nagrada Euro Fens za kvalitetu zraka u unutarnjih prostora izoliranih tim materijalima.” zaključio je Dario Henezi.
Najbolji izbor
Kvaliteta zraka i života u interijeru usko je vezana za izolaciju, zato je Knauf Insulation najbolji izbor.
“Odlučili smo se zato što su oni lider na tržištu i nemamo problema. Znači, njihove folije i svi proizvodi koje mi ustvari koristimo, zadovoljavaju sve moguće standarde. Imamo dobru poslovnu suradnju i na kraju krajeva, kažem, puno gradimo i ne mijenjamo pobjednički tim.” rekao je za kraj Elmor Baraković.
Kuhinja i blagovaonica
Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik
Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.
Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek
Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.
Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.
FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.
Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?
Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.
„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.
Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.
Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete
Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.
Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.
Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?
Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.
No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.
Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.
Žuta ne završava na kuhinjskim frontama
Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.
Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?
Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
- Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
- Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
- Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
- Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.
Instalacije u domu
Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma
Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma, ali i što napraviti kad ga osjetite.
Sezona grijanja je počela, a u velikom dijelu Hrvatske to znači da plin opet grije radijatore, priprema toplu vodu i kuha ručak. Plinom se, prema podacima iz našeg pregleda sustava grijanja, grije oko 35 posto hrvatskih kućanstava. Na njega ne mislimo sve dok ga ne nanjušimo.
Taj oštar miris na pokvarena jaja svi prepoznajemo i gotovo svi mislimo da tako miriše sam plin. Ali nije tako. Miris plina dodan je umjetno, kako bi vas na vrijeme upozorio. Zato krećemo od najvažnijeg: što napraviti kad ga osjetite.
Osjetite miris plina? Ovo napravite odmah
Miris plina shvatite ozbiljno i kad je slab. Ako ga osjetite u prostoru, postupite prema uputama za sigurno korištenje plina Gradske plinare Zagreb:
- ne dirajte prekidače, ni za paljenje ni za gašenje svjetla, ne uključujte uređaje, ne koristite zvono na vratima i ne palite otvoreni plamen, jer i mala iskra može zapaliti plin,
- zatvorite dovod plina na zaporu plinomjera ili kućnom priključku, ako mu možete sigurno pristupiti,
- otvorite prozore i vrata i izađite iz prostora,
- u zgradi upozorite susjede kucanjem, a ne zvonom, i ne koristite dizalo,
- dežurnu službu distributera nazovite tek kad ste vani, jer ni mobitel ne treba koristiti u prostoru u kojem se osjeća plin.
Plin, uređaje i rasvjetu ponovno koristite tek kad dežurna služba ili ovlašteni serviser utvrdi da je instalacija sigurna. Miris može nestati i zato što ste prozračili prostor, a da uzrok curenja i dalje postoji.
Kome prijaviti curenje plina?
Curenje se prijavljuje dežurnoj službi vašeg distributera plina, koja radi i noću i vikendom. Broj potražite unaprijed na internetskim stranicama distributera i spremite ga u mobitel, jer ga u trenutku kad osjetite plin nećete htjeti tražiti.
Ako je miris jak, ako se netko loše osjeća ili ako je izbio požar, zovite 112.
Distributeru treba prijaviti i slab miris plina kojem ne možete pronaći uzrok. Bolje je da služba dođe zbog lažne uzbune nego da se curenje otkrije prekasno.
Kako se provjeravaju plinske instalacije
Za sigurnost nije dovoljno čekati da nešto zamiriše. Plinska instalacija u stambenim zgradama i kućama ispituje se na nepropusnost i ispravnost pri promjeni ili umjeravanju plinomjera, a najmanje jednom u deset godina, kako propisuje Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima. Ispitivanje najavljuje distributer ili ovlaštena tvrtka, a vi ste dužni omogućiti pristup. Ako ispitivanje nije obavljeno ili se utvrdi neispravnost, isporuka plina se obustavlja.
Uz to, plinski bojler i štednjak traže redovit servis kod ovlaštenog servisera, a dimnjak pregled dimnjačara.
Zašto plin uopće miriše
Prirodni plin uglavnom je metan, a metan nema ni boju ni miris. Da plin u kućanstva stiže onakav kakav je izašao iz zemlje, curenje ne biste ni vidjeli ni osjetili.
Zato mu distributer, prije nego što stigne do vas, dodaje miris u posebnim odorizacijskim stanicama. Postupak se zove odorizacija. Za miris su zaslužni spojevi sumpora: u SAD-u se najčešće koriste merkaptani, a u Europi često tetrahidrotiofen (THT). Biraju se jer ih nos osjeti već u iznimno malim količinama, mnogo prije nego što koncentracija plina u zraku postane opasna.
Tragedija u Teksasu nakon koje je miris postao obvezan
Pravilo da plin mora mirisati nastalo je nakon jedne od najtežih nesreća 20. stoljeća. U ožujku 1937. škola u New Londonu u Teksasu, kako bi uštedjela na računima, spojila se na obližnji plinovod naftne tvrtke. Plin je istjecao i nakupljao se ispod zgrade, a nitko ga nije mogao osjetiti.
Popodne 18. ožujka iskra je zapalila nakupljeni plin i eksplozija je srušila veliki dio škole. Poginulo je gotovo 300 ljudi, većinom djece. Kako piše Texas Monthly, Teksas je već unutar dva mjeseca zakonom propisao obvezno dodavanje mirisa plinu, a praksa je postala standard u cijelom svijetu.
Lešinari kao detektori curenja: dokumentirana priča iz 1938.
Godine 1938. kalifornijska tvrtka Union Oil tražila je curenje na plinovodu dugom gotovo 70 kilometara, kroz nepristupačan teren. Inženjeri su u plinovod upumpali veliku dozu etil merkaptana i pratili nebo. Taj spoj nastaje i pri raspadanju organske tvari, pa privlači američke lešinare. Ondje gdje su se okupljali, inženjeri su pronalazili curenje.
Priča je kasnije pomogla ornitologu Kennethu Stageru da pokusima dokaže da lešinari hranu traže i njuhom, a ne samo vidom, kako je opisano u emisiji BirdNote.
Prirodni plin nije otrovan, ali ugljični monoksid jest
Prirodni plin nije otrovan. Opasan je zbog eksplozivnosti: eksplozivan je kad u zraku čini između 5 i 15 posto volumena. U neprovjetrenoj prostoriji curenje može postupno doseći tu razinu, a tada je dovoljna jedna iskra.
Pravi tihi ubojica u sezoni grijanja je ugljični monoksid. On ne nastaje curenjem, nego nepotpunim izgaranjem u neispravnom bojleru, uz zatvorene otvore za dovod zraka ili začepljen dimnjak. Nema ni boju ni miris, pa ga dodani miris plina ne može otkriti. Pri koncentraciji od 0,64 posto u zraku može ubiti za 10 do 15 minuta.
Zato nos nije dovoljan. Redovit servis bojlera, pregled dimnjaka i detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem najbolja su zaštita.
Curenje se ne prepoznaje samo po mirisu
Ako su sva plinska trošila ugašena, a brojčanik na plinomjeru se i dalje okreće, negdje curi plin. Podzemno curenje ponekad se, prema Gradskoj plinari Zagreb, primijeti po uvenuloj vegetaciji iznad mjesta curenja.
Važno je znati i kako se plin ponaša. Prirodni plin lakši je od zraka i diže se prema stropu, dok je ukapljeni naftni plin iz boca teži od zraka i skuplja se pri podu, zbog čega je osobito opasan u podrumima.
Neugodan miris, genijalan izum
Miris plina nastao je iz tragedije i danas svake zime tiho čuva milijune kućanstava. Kad ga sljedeći put osjetite, nemojte samo namrštiti nos: zatvorite plin, otvorite prozore, izađite i nazovite dežurnu službu.
