Gradnja doma
Kako odabrati najbolji sustav grijanja za vaš dom
Idealno je vrijeme za pozabaviti se načinima grijanja i njihovoj isplativosti. Matej Igrec objasnio nam sve prednosti i mane različitih vrsta grijanja te koliko su dizalice topline česte u Hrvatskoj u odnosu na Europu.
Kod odabira grijanja treba voditi računa o energetskoj učinkovitosti i dostupnosti energenta. Drvo, kao obnovljivi izvor energije, jedan je od najstarijih načina grijanja na koji se i danas grije 20 posto kućanstava. Ugradnjom pumpi u peći na drva povećana im je učinkovitost.
Najzastupljeniji je plin, a drvo danas koristi 20 posto kućanstava
“Nije stopostotna učinkovitost, jer drvo ne izgara odjedanput nego postepeno, pa je jedan od problema kada se voda zagrije treba joj vremena da se ohladi, znači ne može se samo ugasit odjednom, nego konstantno grije. Grijanje na drva je velika prednost ta što je obnovljiv izvor energije, drva se uvijek mogu ponovno posaditi, a nedostatak je to što prije svake zime zahtijeva nekakav rad, znači, nacijepati drva, osušiti drva, te ih postepeno nositi u kuću.
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Nije više ni drvo jeftino, jednostavno toliko puno ljudi se još grije na drvo da je porasla i potražnja, a samim time i cijena.”, pojasnio je specijalizant projektne podrške Matej Igrec.
Najzastupljenije je grijanje na plin, kojeg koristi 35 posto kućanstava. Njegova prednost je jednostavno spajanje na gradski priključak te upravljanje pomoću termostata.
“Mana plina je ta što za kilovat dobijemo 0,9 kilovata toplinske energije, što je zapravo deset posto gubitaka, a uz to veže se i cijena plina koja je nepredvidiva. Svake godine je druga cijena te ne možemo unaprijed izračunati koliko će nas ta godina ispast grijanja.
A slično tome je grijanje na lož ulje, samo lož ulje ima još jedan nedostatak, moramo imati malo veću kotlovnicu jer treba nam spremnici za naftu, zapravo od 1000 do 2000 litara spremnici.”, kaže sugovornik.
Na područjima gdje plin nije dostupan, koristi se grijanje na struju, bilo da se radi o električnim radijatorima ili podnom grijanju.
“Super je stvar ta što električno grijanje ima 100 posto učinkovitost, za jedan uloženi kilovat, dobije se jedan kilovat toplinske energije. I super je to što je zapravo jednostavna ugradnja. Električne mrežice se samo urone u ljepilo prije keramike, iznad toga je samo tanki sloj koji se brzo zagrije. “
Prednost podnog grijanja je jednolika raspodjela topline i ne isušivanje zraka
Problem kod električnog podnog grijanja je to što troši dosta struje pa mora biti malo jači električni priključak.
Grijanje pomoću klima uređaja i dizalica toplina
Treća opcija je klima uređaj, koja nije prigodna za sve mikrolokacije.
“Današnje klime su puno, puno naprednije nego što su nekad bile, to je sada suvremena tehnologija. U Hrvatskoj se grije 15 posto kućanstava na klima uređaje, a kod klime je opet super zimi grije, a ljeti hladi, znači dva u jedan. Uz to imaju jako velik COP, energetski učinak. Za jedan kilovat električne energije, 4 kilovata toplinske energije.
Mane klima uređaja što na nižim temperaturama gube svoj kapacitet i to podosta, na malo većim minusima. Tako da za neke hladnije krajeve ne zadovoljavaju uvjete dok za priobalni dio su super odabir.”, ističe sugovornik.
Dizalice topline suvremeni su način grijanja koji već desetak godina bilježi konstantan porast korištenja u Europi, a kod nas se tek povećava interes.
Povećan interes za dizalicama topline javlja se zbog toga što osiguravaju tri sustava unutar jednog. I grijanje i hlađenje i potrošnu toplu vodu.
“Velika prednost je dizalica to što na velikim minusima daju i dalje svoj puni kapacitet, znači sve do -15, premium brendovi daju 100 postotnu učinak, dok standardni brendovi gube 10 do 15 posto kapacitet, ali to je zanemarivo zato što su u sebi imaju električni grijač od 2 kilovata koji nadomještava tu snagu izgubljenu.
Kod dizalica topline je super to što njihova energetska učinkovitost 6 naprema 1, za jedan uloženi kilovat električne energije dobije se 6 kilovata toplinske energije, kod premuim brendova, dok kod standardnih brendova se dobije ugrubo oko 5 kilovata toplinske energije po jednom kilovatu električne energije. “, zaključio je.
Odabir sustava grijanja treba se bazirati na dostupnosti energenata, veličini prostora i podneblju. Zatražite procjenu početnog ulaganja te potencijalne uštede kako bi znali što je za vas najbolja opcija.
Instalacije u domu
Kako zaštititi vikendicu ili kuću za odmor kada niste tamo?
Sigurna vikendica ili kuća za odmor zahtijeva pravovremenu zaštitu. Saznajte kako koristiti alarm, video nadzor i pametne tehnologije za kontrolu objekta na daljinu.
U posljednje vrijeme bilježi se porast provala u vikendice i kuće za odmor, osobito tijekom izvansezonskih mjeseci. Prema podacima MUP-a, u 2024. godini evidentirano je 7.211 provalnih krađa.
Vikendice su često prazne, udaljene i bez adekvatnog nadzora, što ih čini idealnim metama. Pravovremena zaštita ne samo da štiti imovinu, već vlasnicima pruža mir i osjećaj kontrole, čak i kada nisu fizički prisutni u objektu.
Legalno i sigurno: Sve što trebate znati o postavljanju videonadzora
Zašto su vikendice i kuće za odmor česta meta provalnika?
Razumijevanje razloga zbog kojih provalnici biraju vikendice i kuće za odmor ključno je za pravovremenu zaštitu.
Sezonski boravak i duga razdoblja odsutnosti
Mnoge vikendice koriste se samo povremeno – vikendima, tijekom ljeta ili praznika. Dugotrajna odsutnost povećava rizik od provala jer provalnici lako uoče rutine vlasnika i planiraju ulazak u objekt.
Osim toga, što je objekt dulje bez nadzora, to je veća vjerojatnost da vlasnik neće primijetiti štetu odmah, što provalnicima daje više vremena za pljačku. Pravovremeno ulaganje u sigurnosni sustav može značajno smanjiti ovaj rizik.
Udaljene lokacije i slab nadzor
Vikendice i kuće za odmor često se nalaze na osamljenim lokacijama, izvan naseljenih mjesta ili u prirodi. Takve lokacije omogućuju provalnicima više vremena za neometanu akciju, jer postoji manja vjerojatnost da će ih netko primijetiti. Osim toga, odsutnost susjeda, prolaznika i policijskih ophodnji dodatno povećava ranjivost objekta. Moderni sustavi nadzora i alarma pomažu nadoknaditi ove slabosti, osiguravajući stalni nadzor i pravovremena upozorenja.
Nedostatak sustavne sigurnosne zaštite
Bez alarma, video nadzora, detektora pokreta ili vanjske rasvjete, vikendice i kuće za odmor šalju jasnu poruku provalnicima: objekt je nezaštićen. Odsutnost sustava koji mogu automatski upozoriti vlasnika ili sigurnosnu službu usporava reakciju i povećava štetu. Brza reakcija je ključna kada se radi o provalama – pravovremena zaštita može spriječiti štetu i omogućiti hvatanje počinitelja. Ulaganjem u pouzdan sustav, vlasnici smanjuju rizik i odvraćaju potencijalne provalnike.
Pametna kuća: Budite sigurni da vam je dom na sigurnom, čak i kada vi niste kući
Tehnička zaštita objekta – prva linija obrane
Tehnička rješenja poput alarma i video nadzora predstavljaju prvu liniju obrane i temelj sigurnosti vikendice ili kuće za odmor.
Alarmni sustavi s obavijestima na mobitel
Alarmi povezani s mobilnim aplikacijama omogućuju vlasnicima daljinski nadzor objekta. Kada sustav detektira pokušaj provale, odmah šalje obavijest na mobitel, omogućujući brzu reakciju – poziv policiji, obavještavanje susjeda ili aktivaciju dodatnih mjera. Vidljiva sirena, senzori i oznake da je objekt pod nadzorom često djeluju preventivno, odvraćajući provalnike od pokušaja ulaska.
Sigurnosne kamere s daljinskim pristupom
Kamere s mogućnošću daljinskog pristupa putem interneta omogućuju vlasnicima stalni uvid u objekt. Prijenos uživo putem aplikacije ili računala, pohrana snimki u oblak i detekcija pokreta omogućuju pravovremeno upozorenje i dokumentiranje sumnjivih aktivnosti. Vidljive kamere imaju snažan psihološki učinak – provalnici često odustaju kada vide da je objekt nadziran.
Pametne tehnologije i automatizacija
Pametna tehnologija pruža dodatnu kontrolu i sigurnost, čak i kada ste stotinama kilometara udaljeni od vikendice.
Pametne brave i daljinsko zaključavanje
Pametne brave omogućuju daljinsko zaključavanje ili otključavanje vrata putem aplikacije, bez potrebe za fizičkim ključem. Privremeni ili jednokratni kodovi za goste, servisere ili članove obitelji povećavaju sigurnost, dok evidencija pristupa omogućuje vlasniku kontrolu nad svima koji ulaze u objekt. Kombinacija pametnih brava s alarmima i kamerama pruža cjelovitu zaštitu.
Automatizacija svjetala i uređaja
Automatizacija svjetala i kućanskih uređaja putem tajmera ili pametnih utičnica stvara dojam da je objekt naseljen. Simulacija večernjeg svjetla, uključivanja televizora ili radija odvraća provalnike i smanjuje rizik od provale. Ova metoda je jednostavna, pristupačna i učinkovita kada se kombinira s ostalim sigurnosnim sustavima.
Integracija s pametnim senzorima
Pametni senzori za dim, vodu i plin dodaju dodatni sloj zaštite. U slučaju curenja vode, požara ili ispuštanja plina, vlasnik odmah dobiva obavijest, što omogućuje brzu reakciju. Integracija pametnih senzora u cjelokupni sigurnosni sustav smanjuje rizik od štete, povećava sigurnost objekta i doprinosi vrijednosti nekretnine.
Koliko su zapravo sigurne pametne kuće?
Sigurnost vikendice je ulaganje u mir
Zaštita vikendice ili kuće za odmor nije samo tehničko pitanje – to je ulaganje u mir i bezbrižnost. Kombinacija video nadzora, alarmnih sustava, pametnih brava, automatizacije i senzora osigurava daljinski nadzor, pravovremenu reakciju i odvraćanje provalnika. Redovita provjera objekta, bilo osobnim dolaskom, putem kamera ili uz pomoć pouzdanih osoba, dodatno smanjuje rizik.
Preventivne mjere štede novac, vrijeme i živce, a vlasnicima omogućuju potpuni osjećaj sigurnosti, čak kada su kilometarima udaljeni.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
