Gradnja doma
Kako odabrati najbolji sustav grijanja za vaš dom
Idealno je vrijeme za pozabaviti se načinima grijanja i njihovoj isplativosti. Matej Igrec objasnio nam sve prednosti i mane različitih vrsta grijanja te koliko su dizalice topline česte u Hrvatskoj u odnosu na Europu.
Kod odabira grijanja treba voditi računa o energetskoj učinkovitosti i dostupnosti energenta. Drvo, kao obnovljivi izvor energije, jedan je od najstarijih načina grijanja na koji se i danas grije 20 posto kućanstava. Ugradnjom pumpi u peći na drva povećana im je učinkovitost.
Najzastupljeniji je plin, a drvo danas koristi 20 posto kućanstava
“Nije stopostotna učinkovitost, jer drvo ne izgara odjedanput nego postepeno, pa je jedan od problema kada se voda zagrije treba joj vremena da se ohladi, znači ne može se samo ugasit odjednom, nego konstantno grije. Grijanje na drva je velika prednost ta što je obnovljiv izvor energije, drva se uvijek mogu ponovno posaditi, a nedostatak je to što prije svake zime zahtijeva nekakav rad, znači, nacijepati drva, osušiti drva, te ih postepeno nositi u kuću.
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Nije više ni drvo jeftino, jednostavno toliko puno ljudi se još grije na drvo da je porasla i potražnja, a samim time i cijena.”, pojasnio je specijalizant projektne podrške Matej Igrec.

Najzastupljenije je grijanje na plin, kojeg koristi 35 posto kućanstava. Njegova prednost je jednostavno spajanje na gradski priključak te upravljanje pomoću termostata.
“Mana plina je ta što za kilovat dobijemo 0,9 kilovata toplinske energije, što je zapravo deset posto gubitaka, a uz to veže se i cijena plina koja je nepredvidiva. Svake godine je druga cijena te ne možemo unaprijed izračunati koliko će nas ta godina ispast grijanja.
A slično tome je grijanje na lož ulje, samo lož ulje ima još jedan nedostatak, moramo imati malo veću kotlovnicu jer treba nam spremnici za naftu, zapravo od 1000 do 2000 litara spremnici.”, kaže sugovornik.
Na područjima gdje plin nije dostupan, koristi se grijanje na struju, bilo da se radi o električnim radijatorima ili podnom grijanju.
“Super je stvar ta što električno grijanje ima 100 posto učinkovitost, za jedan uloženi kilovat, dobije se jedan kilovat toplinske energije. I super je to što je zapravo jednostavna ugradnja. Električne mrežice se samo urone u ljepilo prije keramike, iznad toga je samo tanki sloj koji se brzo zagrije. “
Prednost podnog grijanja je jednolika raspodjela topline i ne isušivanje zraka
Problem kod električnog podnog grijanja je to što troši dosta struje pa mora biti malo jači električni priključak.

Grijanje pomoću klima uređaja i dizalica toplina
Treća opcija je klima uređaj, koja nije prigodna za sve mikrolokacije.
“Današnje klime su puno, puno naprednije nego što su nekad bile, to je sada suvremena tehnologija. U Hrvatskoj se grije 15 posto kućanstava na klima uređaje, a kod klime je opet super zimi grije, a ljeti hladi, znači dva u jedan. Uz to imaju jako velik COP, energetski učinak. Za jedan kilovat električne energije, 4 kilovata toplinske energije.
Mane klima uređaja što na nižim temperaturama gube svoj kapacitet i to podosta, na malo većim minusima. Tako da za neke hladnije krajeve ne zadovoljavaju uvjete dok za priobalni dio su super odabir.”, ističe sugovornik.

Dizalice topline suvremeni su način grijanja koji već desetak godina bilježi konstantan porast korištenja u Europi, a kod nas se tek povećava interes.
Povećan interes za dizalicama topline javlja se zbog toga što osiguravaju tri sustava unutar jednog. I grijanje i hlađenje i potrošnu toplu vodu.
“Velika prednost je dizalica to što na velikim minusima daju i dalje svoj puni kapacitet, znači sve do -15, premium brendovi daju 100 postotnu učinak, dok standardni brendovi gube 10 do 15 posto kapacitet, ali to je zanemarivo zato što su u sebi imaju električni grijač od 2 kilovata koji nadomještava tu snagu izgubljenu.
Kod dizalica topline je super to što njihova energetska učinkovitost 6 naprema 1, za jedan uloženi kilovat električne energije dobije se 6 kilovata toplinske energije, kod premuim brendova, dok kod standardnih brendova se dobije ugrubo oko 5 kilovata toplinske energije po jednom kilovatu električne energije. “, zaključio je.

Odabir sustava grijanja treba se bazirati na dostupnosti energenata, veličini prostora i podneblju. Zatražite procjenu početnog ulaganja te potencijalne uštede kako bi znali što je za vas najbolja opcija.
Instalacije u domu
Jedan sustav za grijanje, hlađenje i toplu vodu: Kako nove tehnologije mijenjaju naše domove
Grijanje, hlađenje i priprema potrošne tople vode više ne moraju zahtijevati tri odvojena sustava. Suvremene dizalice topline objedinjuju sve više funkcija, klima uređaji prilagođavaju rad temperaturi u različitim dijelovima prostorije, a njihov dizajn postaje važan dio interijera. Koje su prednosti novih tehnologija i na što treba obratiti pozornost pri odabiru sustava koji će služiti godinama, objašnjava Leon Šikulec iz Daikina Hrvatska.
Način na koji grijemo i hladimo svoje domove posljednjih se godina značajno mijenja. Energetska učinkovitost, udobnost i jednostavno upravljanje postaju jednako važni kao i pouzdanost sustava. Istodobno, suvremena gradnja donosi nove izazove. U stanovima često nema dovoljno prostora za smještaj više različitih uređaja, dok vlasnici obiteljskih kuća traže rješenja koja će zadovoljiti potrebe cijelog kućanstva.
Proizvođači zato razvijaju tehnologije koje objedinjuju više funkcija, prilagođavaju se različitim načinima stanovanja i koriste rashladna sredstva s manjim utjecajem na okoliš.

Jedan sustav za više funkcija
U mnogim postojećim domovima grijanje, hlađenje i priprema potrošne tople vode riješeni su odvojenim uređajima. Za grijanje se koristi kotao ili dizalica topline, za hlađenje klima uređaji, a za toplu vodu zaseban spremnik ili bojler. Suvremene tehnologije omogućuju objedinjavanje tih funkcija.
„Danas je sve izraženija potreba za uređajima koji mogu objediniti grijanje, hlađenje i pripremu tople vode. To je posebno važno u stanogradnji, gdje je prostor za smještaj opreme često ograničen. Kod većih objekata i dalje se mogu koristiti odvojeni sustavi, ovisno o njihovim potrebama”, objašnjava Leon Šikulec iz Daikina Hrvatska.
Prednost integriranog sustava nije samo ušteda prostora: može pojednostaviti planiranje instalacija i upravljanje opremom.
No to ne znači da je isti sustav idealan za svaku nekretninu. Njegov odabir ovisi o površini, toplinskim potrebama, načinu korištenja prostora i raspoloživom mjestu za ugradnju opreme.

Daikin X-Series: grijanje, hlađenje i potrošna topla voda
Jedna od novosti koje je Daikin predstavio na Ambienti jest X-Series, tehnologija koja kombinira funkcije sustava zrak–voda i zrak–zrak.
„X-Series objedinjuje pripremu tople vode pomoću dizalice topline, grijanje putem radijatora ili podnog grijanja te mogućnost hlađenja klasičnim split klima jedinicama”, objašnjava Šikulec.
Takav pristup zanimljiv je u stanovima i kućama u kojima se želi smanjiti broj zasebnih uređaja. X-Series povezuje te funkcije s jednom vanjskom jedinicom. Primjerice, zimi se prostor može grijati podnim grijanjem, a ljeti hladiti unutarnjim klima jedinicama, dok sustav istodobno omogućuje pripremu potrošne tople vode.
Mogućnost postupnog proširenja sustava
Jedna od praktičnih prednosti X-Series tehnologije jest mogućnost postupnog proširivanja sustava. To znači da korisnik ne mora nužno odmah ugraditi sve predviđene unutarnje jedinice.
„Primjerice, možemo početi s hidroboksom za grijanje prostora i pripremu tople vode te dvije unutarnje klima jedinice. Kasnije, prema potrebama, sustav možemo proširiti do ukupno četiri unutarnje klima jedinice”, objašnjava Šikulec.
Takva fleksibilnost može biti korisna vlasnicima koji uređuju dom u fazama ili naknadno žele omogućiti hlađenje dodatnih prostorija. Ipak, mogućnost buduće nadogradnje potrebno je predvidjeti već pri projektiranju i odabiru opreme kako bi sustav odgovarao planiranim potrebama.

Pametni senzori za ujednačeniju temperaturu
Suvremeni klima uređaji više ne rade isključivo na temelju jednostavnog mjerenja temperature. Sve veću ulogu imaju senzori koji omogućuju prilagodbu rada stvarnim uvjetima u prostoru. Jedan od primjera je Daikin Stylish, klima uređaj opremljen toplinskim senzorom.
„Stylish ima senzor koji prati temperaturu u prostoru i prema potrebi prilagođava smjer ispuha zraka kako bi se postigla ujednačenija temperatura. Ako je jedan dio prostorije više izložen suncu, uređaj može usmjeriti hladan zrak prema tom toplijem dijelu”, objašnjava Šikulec.
To je posebno korisno u prostorijama s velikim staklenim površinama, gdje tijekom dana mogu nastati značajne temperaturne razlike. Primjerice, dio dnevnog boravka uz prozor može biti znatno topliji od ostatka prostorije. Prilagođavanjem usmjerenja zraka klima uređaj može pridonijeti ravnomjernijem hlađenju i ugodnijem boravku.

Klima uređaj kao dio dizajna interijera
Donedavno se pri uređenju interijera često pokušavalo pronaći način da klima uređaj bude što manje vidljiv. Danas se taj pristup mijenja. Uz energetsku učinkovitost i funkcionalnost, izgled uređaja postaje važan kriterij pri odabiru. Proizvođači zato sve više pozornosti posvećuju oblikovanju unutarnjih jedinica, njihovim završnim obradama i mogućnosti uklapanja u različite stilove uređenja.
Daikin je predstavio i nove dekorativne završne obrade unutarnjih jedinica.
„Osim crne, bijele i srebrne boje, imamo pet novih završnih obrada. Dvije imitiraju drvo, svijetlo i tamno, dvije imaju izgled tekstila u tirkiznoj i sivoj boji, a jedna imitira tamnosmeđu kožu”, ističe Šikulec.
Takav izbor omogućuje da klima uređaj postane dio vizualnog identiteta prostorije. U interijerima s prirodnim materijalima može se odabrati završna obrada koja podsjeća na drvo, dok se u suvremenim prostorima može koristiti izraženija boja ili tekstura.




Altherma 4 i rashladno sredstvo R290
Dok su neke promjene u sustavima grijanja i hlađenja odmah vidljive korisnicima, druge se događaju unutar samih uređaja. Jedna od najvažnijih odnosi se na rashladna sredstva.
Daikin Altherma 4 H koristi propan, poznat i pod oznakom R290, kao prirodno rashladno sredstvo. Njegova je prednost vrlo nizak potencijal globalnog zagrijavanja u usporedbi s mnogim tradicionalnim fluoriranim rashladnim sredstvima.
„Altherma 4 koristi prirodno rashladno sredstvo propan, čime se smanjuje utjecaj rashladnog sredstva na okoliš. Međutim, primjena propana zahtijeva i dodatne sigurnosne mjere, zbog čega uređaj ima aktivne i pasivne sigurnosne sustave”, objašnjava Šikulec.
Kod Altherme 4 sigurnost se temelji na kombinaciji aktivnih i pasivnih zaštitnih mjera.
„Aktivne mjere služe za nadzor rada sustava i dojavu mogućeg propuštanja rashladnog sredstva, dok su pasivne mjere namijenjene sprječavanju njegova prodora u prostor u slučaju kvara”, objašnjava Šikulec.
Takva kombinacija omogućuje korištenje propanske tehnologije uz visoku razinu sigurnosti, pod uvjetom da se uređaj pravilno projektira, ugradi i održava prema uputama proizvođača.

Može li dizalica topline raditi s postojećim radijatorima?
Jedno od najčešćih pitanja pri zamjeni postojećeg sustava grijanja jest može li dizalica topline raditi s već ugrađenim radijatorima. Mnogi stariji sustavi grijanja projektirani su za više temperature vode nego što ih zahtijeva podno grijanje. Upravo je zato mogućnost postizanja viših temperatura polazne vode važna prednost pojedinih suvremenih dizalica topline.
„Altherma 4 prikladna je i za niskotemperaturne sustave, poput podnog grijanja, i za visokotemperaturne radijatorske sustave. Može postići temperaturu polazne vode do 75 stupnjeva Celzija”, ističe Šikulec.
To otvara mogućnost njezine primjene i u postojećim objektima koji nemaju podno grijanje. Međutim, sama mogućnost postizanja visoke temperature vode ne znači da će sustav automatski biti optimalan za svaku stariju kuću. Prije ugradnje potrebno je provjeriti toplinske gubitke objekta, veličinu i kapacitet radijatora te očekivanu učinkovitost sustava.

Kako odabrati sustav koji će trajati godinama
Grijanje i hlađenje dugoročna su ulaganja, a oprema koja se danas ugrađuje trebala bi pouzdano služiti godinama. Zato pri odabiru nije dovoljno razmišljati samo o trenutačnim potrebama.
„Pri odabiru novog sustava grijanja važno je voditi računa o tome da odabrana tehnologija bude usklađena s propisima koji će se primjenjivati u sljedećih pet do deset godina”, savjetuje Šikulec.
Europska unija postupno ograničava stavljanje na tržište novih uređaja s određenim fluoriranim rashladnim sredstvima. Rokovi i ograničenja razlikuju se ovisno o vrsti uređaja, njegovoj snazi i potencijalu globalnog zagrijavanja rashladnog sredstva. Primjerice, pravila za split sustave zrak–voda snage do 12 kW nisu jednaka pravilima za sve ostale dizalice topline i klima uređaje. Zbog toga treba provjeriti propise za konkretan model. Ograničenja za stavljanje novih proizvoda na tržište sama po sebi ne znače da se već ugrađeni uređaji moraju prestati koristiti.
Iako razvoj tehnologije omogućuje objedinjavanje sve većeg broja funkcija, univerzalno rješenje za sve objekte ne postoji. Manji stanovi često imaju drukčije zahtjeve od velikih obiteljskih kuća.
„Sustav koji je prikladan za stan od 75 četvornih metara ne mora biti odgovarajući za kuću od 200 četvornih metara. Kod manjih objekata često je prednost kompaktan uređaj koji objedinjuje više funkcija, dok se kod većih mogu koristiti i odvojeni sustavi”, objašnjava Šikulec.
Pravilan odabir počinje procjenom potreba objekta: površine, toplinske izolacije, broja korisnika, načina grijanja te potreba za hlađenjem i potrošnom toplom vodom. Tek tada moguće je odabrati sustav koji će osigurati odgovarajuću udobnost i učinkovitost.

Primjer primjene Daikinovih rješenja u zahtjevnom postojećem objektu donosimo u priči o grijanju i hlađenju kurije Mihalović.
Razvoj sustava grijanja i hlađenja sve se više usmjerava prema povezivanju funkcija, većoj fleksibilnosti i smanjenju utjecaja na okoliš.
Tehnologije poput Daikin X-Series pokazuju kako se grijanje, hlađenje i priprema tople vode mogu objediniti u jedinstven sustav, dok Altherma 4 donosi mogućnosti primjene prirodnog rashladnog sredstva i u objektima s postojećim radijatorskim grijanjem.
Istodobno, klima uređaji postaju tehnološki napredniji i vizualno prilagođeniji suvremenim interijerima. No bez obzira na broj funkcija i tehnološke mogućnosti, najvažnije ostaje pravilno projektiranje. Jer najbolji sustav grijanja i hlađenja nije nužno onaj s najviše mogućnosti, nego onaj koji odgovara stvarnim potrebama doma i njegovih stanara.
Baumit akademija
Moderna čelična kuća s dušom Toskane: Posebna fasada nastala je nakon 14 pokušaja
Na prvi pogled ova kuća spaja gotovo nespojivo – suvremenu čeličnu konstrukciju, minimalistički interijer i fasadu koja izgleda kao da već desetljećima odolijeva vremenu negdje u Toskani. Iza upečatljivog izgleda krije se priča o inovativnoj gradnji, kreativnosti i upornosti.
Kada je dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka, sa svojom obitelji odlučila graditi kuću, imala je jasnu viziju budućeg doma. Željela je suvremenu, funkcionalnu kuću koja će biti otvorena prema prirodi, ali istodobno pružati privatnost. Svoje stručno znanje odlučila je iskoristiti ne samo pri odabiru konstrukcije i materijala nego i u osmišljavanju brojnih detalja interijera.
Rezultat je obiteljska kuća bruto površine oko 250 četvornih metara, u kojoj su konstrukcija, raspored i detalji interijera pažljivo planirani.
„Nakon kupnje parcele arhitektu smo prepustili izradu nekoliko idejnih rješenja. Vrlo brzo odabrali smo ono koje najbolje odgovara terenu i našim željama. Prema cesti smo se htjeli maksimalno zatvoriti, a prema zelenilu potpuno otvoriti. Iz tih je zahtjeva zapravo proizašla i sama arhitektura kuće”, objašnjava Lucija Stepinac.

Zašto je odabrana čelična konstrukcija?
Jedna od najvećih posebnosti kuće njezina je nosiva konstrukcija. Umjesto uobičajenih zidanih sustava, vlasnici su se odlučili za čelik, a razlog nije bio isključivo arhitektonski. Geotehnička istraživanja pokazala su da teren zahtijeva dubinsko temeljenje, što je utjecalo na odabir konstrukcijskog sustava. Kako bi smanjili opterećenje temelja, nastojali su smanjiti masu građevine.
„Razmatrali smo drvenu i čeličnu konstrukciju. Drvo ima određene prednosti, osobito kada govorimo o toplinskim mostovima i jednostavnosti izvedbe, ali čelik nam je omogućio lakšu konstrukciju, veće raspone i elegantnije profile. Na kraju je upravo to presudilo”, objašnjava vlasnica.
Čelična konstrukcija omogućila je i veću slobodu oblikovanja interijera. Jedan njezin dio, okvir s čeličnom rešetkom i galerijom, namjerno je ostavljen vidljivim. Tako je element koji je primarno imao konstrukcijsku funkciju postao i važan dio arhitektonskog identiteta kuće.

Toskanski izgled na suvremenoj kući
Dok čelična konstrukcija jasno govori o suvremenoj gradnji, fasada donosi potpuno drukčiji doživljaj. Topla terakota, nježne promjene nijansi i nepravilna tekstura podsjećaju na stare toskanske kuće, čija je ljepota nastajala desetljećima pod utjecajem sunca, kiše i vremena.
„Znala sam da želim bijeli lim na određenim dijelovima kuće, što je i arhitekt preporučio zbog zagrijavanja i energetske učinkovitosti. No površine s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt željela sam učiniti toplijima. Toskanske nijanse bile su mi najugodnije, ali vrlo brzo shvatila sam da sama boja nije dovoljna. Bez odgovarajuće strukture fasada jednostavno nije imala karakter koji sam zamišljala”, prisjeća se Lucija.

Za realizaciju te ideje angažiran je Ivan Čakarić, mag. ing. aedif., voditelj projekata tvrtke Žbuka Čakarić, koji je u suradnji s tehnolozima Baumita počeo razvijati posebno rješenje završne obrade. Zadatak nije bio jednostavan. Trebalo je postići izgled stare, djelomično istrošene vapnene žbuke, ali bez nedostataka koji prate njezino prirodno starenje.
„Tradicionalne toskanske fasade karakteriziraju zemljane nijanse, osobito terakota, i struktura vapnene žbuke koja se s vremenom mijenja. Međutim, mi nismo željeli fasadu koja će propadati, nego suvremen, trajan sustav koji će izgledati kao da je star. Zato smo s Baumitovim tehnolozima razvijali različite kombinacije materijala i načina nanošenja”, objašnjava Čakarić.

Četrnaest uzoraka do željene fasade
Kako bi postigli željeni rezultat, izrađeno je približno 12 do 14 različitih uzoraka fasade. Svaki je imao drukčiju kombinaciju strukture, granulacije i završne obrade. Proces je trajao otprilike mjesec dana.
Planiranje boja i tekstura možete dodatno istražiti kroz Baumit ColorDesigner.
„Ja sam donosio iskustvo s gradilišta i poznavanje ručnih tehnika, a Baumitov tehnolog predlagao je materijale i sustave kojima bismo mogli ostvariti zamišljeni efekt. Zajednički smo isprobavali različite mogućnosti dok nismo došli do uzorka koji je odgovarao Lucijinoj viziji”, govori Čakarić.

Višeslojna završna obrada
Posebnost izvedbe bila je u višeslojnoj obradi površine. Najprije je izveden osnovni završni sloj, koji je služio kao podloga za daljnje radove. Zatim je nanesen dodatni sloj sitnije granulacije kako bi se dobila zaglađenija, ali i dalje nepravilna struktura. Nakon toga uslijedila je kreativna obrada fasadnom bojom. Kružnim pokretima spužve stvarale su se nježne promjene nijansi i karakterističan magličasti efekt. Završna obrada uključivala je premaz kojim je dodatno zaštićena površina.
Za razumijevanje uloge materijala koristan je i tekst o tome zašto je važan završni sloj fasade.
„Volim reći da je ovo pet fasada u jednoj. Ono što na kraju izgleda kao jednostavna, prirodno ostarjela površina zapravo je rezultat gotovo pet različitih nanosa. Upravo je ta slojevitost omogućila da dobijemo dubinu boje i teksturu kakvu smo željeli”, objašnjava Čakarić.
Kako prenijeti istu teksturu na cijelu kuću?
Iako je željeni izgled postignut na malim uzorcima, najveći izazov bio je istu tehniku prenijeti na veliku fasadnu površinu. Kod ručne obrade svaki majstor ima drukčiji pokret, pritisak i način nanošenja materijala, pa je postizanje ujednačenog izgleda zahtjevno.
„Jedno je napraviti uzorak na jednom četvornom metru, a sasvim drugo isti efekt ponoviti na dvjesto kvadrata. Imali smo situaciju u kojoj vrlo iskusan i školovan majstor jednostavno nije uspijevao dobiti željenu nepravilnost. Bio je naviknut raditi precizno i ravno, a nama je trebala upravo suprotna estetika”, prisjeća se Čakarić.
U jednom trenutku izvedba zamišljene teksture postala je neizvjesna. Rješenje se pojavilo tijekom obilaska gradilišta.
Tijekom obilaska gradilišta Lucija i Ivan primijetili su dio fasade na kojem je tekstura bila upravo onakva kakvu su mjesecima pokušavali postići. Problem je bio što nisu znali tko ju je izveo.
„Okupio sam radnike i pitao tko je napravio taj dio. Svi su se uplašili jer su mislili da nešto nije dobro. A zapravo smo napokon pronašli ono što smo tražili”, prepričava Čakarić.
Pokazalo se da je taj dio izveo pomoćni radnik Abdul, koji je promatrao pokušaje svojih kolega i odlučio isprobati tehniku. Njegov je rezultat toliko odgovarao željenom izgledu da je naposljetku samostalno izveo kreativnu završnu obradu cijele fasade.
„Primijenili smo princip jedan majstor – jedna fasada. Tako smo uspjeli zadržati ujednačen rukopis na cijeloj površini. Na kraju se pokazalo da su osjećaj za materijal i kreativnost bili važniji od formalnog iskustva”, zaključuje Čakarić.

Suvremeni sustav iza tradicionalnog izgleda
Iza dojma stare toskanske kuće krije se suvremeni sustav ventilirane fasade. Za razliku od klasičnih kontaktnih fasadnih sustava, ventilirana fasada ima zračni sloj iza vanjske obloge. Takva konstrukcija omogućuje strujanje zraka i odvođenje vlage, dok toplinska izolacija ostaje zaštićena.
„Prednost ventilirane fasade je u tome što se vlaga koja eventualno dospije u sustav može isušivati zahvaljujući strujanju zraka. Osim toga, dobivamo kvalitetnu podlogu za završnu obradu i mogućnost održavanja pojedinih elemenata sustava”, objašnjava Čakarić.
Upravo je kombinacija odgovarajuće konstrukcije, suvremenih materijala i ručne kreativne tehnike omogućila da fasada zadrži tradicionalan izgled, a istodobno odgovori na zahtjeve moderne gradnje.

Minimalistički interijer i pametna spremišta
Za razliku od izražajne vanjštine, interijer je oblikovan suzdržano. Bijele površine, prirodno drvo i jednostavne linije stvaraju mirnu pozadinu obiteljskog života, a boje unose namještaj i dekorativni detalji.
„Prije smo živjeli u prostoru u kojem je bilo mnogo boja, stvari i dječjih igračaka. Zato smo u novoj kući željeli jednostavniju osnovu. Arhitekt je predložio da što više elemenata bude bijelo jer će namještaj, jastuci i drugi detalji ionako unijeti boju”, objašnjava Lucija.
Minimalizam ovdje nije samo estetski odabir. Jedan od ciljeva bio je stvoriti dom koji se lako održava. Zato je već u fazi projektiranja predviđeno mnogo spremišnog prostora. U spavaćem dijelu kuće ormari su integrirani u zidove hodnika.

„Željeli smo rasteretiti spavaće sobe od velikih ormara. Zato smo već u projektu odredili koliko prostora treba ostati za komunikaciju, a ostatak pretvorili u spremišta. Svaka soba tako ima svoj ormar smješten neposredno uz ulaz”, govori vlasnica.
Takvim pristupom sobe su ostale vizualno pročišćene, a sve svakodnevne stvari dobile su svoje mjesto. Jedno od najneobičnijih rješenja nalazi se u kupaonicama. Umjesto kupnje gotovih kupaonskih elemenata, vlasnici su velik dio opreme odlučili izraditi sami, koristeći principe konstrukcije s kojima su već bili upoznati.
„Za kupaonice smo kupili samo miješalice, tuševe i WC školjke. Ostale elemente izrađivali smo pomoću čeličnih nosača i cementnih ploča, slično kao kod ventilirane fasade. Tako smo dobili željene oblike koje smo zatim obložili mikrocementom”, objašnjava Lucija.
Mikrocement je korišten i na podovima, čime je postignut kontinuitet materijala i vizualno ujednačen izgled prostora. Ovakav pristup omogućio je izradu elemenata prema točnim dimenzijama i potrebama obitelji, bez ograničenja koja često nameće gotov namještaj.
Dnevni boravak otvoren prema vrtu
Jedna od glavnih ideja pri projektiranju bila je povezati unutarnji i vanjski prostor. Velike staklene stijene otvaraju dnevni boravak prema zelenilu, a terasa postaje njegov prirodni nastavak. Takva organizacija prostora omogućuje da se vrt koristi kao dodatni dnevni boravak tijekom toplijeg dijela godine.
„Htjeli smo imati što veću površinu vrta i jednostavnu komunikaciju s dnevnim boravkom. Zahvaljujući čeličnim konzolama i dekingu dobili smo dodatnih pedesetak četvornih metara korisnog vanjskog prostora”, objašnjava Lucija.

Tako je nastao vrt koji se jednostavno održava, a istodobno pruža dovoljno mjesta za obiteljski život na otvorenom.
Ova kuća pokazuje da suvremena arhitektura ne mora biti hladna, kao što ni tradicionalni izgled ne mora podrazumijevati tradicionalne načine gradnje.
Čelik je omogućio konstrukcijsku lakoću i slobodu oblikovanja. Ventilirana fasada osigurala je suvremenu tehničku osnovu, dok je kreativna završna obrada razvijena u suradnji s Baumitovim stručnjacima kući dala toplinu i karakter. Tako je nastao dom koji pripada današnjem vremenu, a izgleda kao da u sebi čuva dio neke davne toskanske priče.









