Povežimo se

Gradnja doma

Hoće li novi prijedlog zakona o porezu na nekretnine utjecati i na njihove cijene? Evo što kaže stručnjak

Novi prijedlog zakona o uvođenju poreza na prazne stambene nekretnine pokrenuo je rasprave o mogućem utjecaju na tržište

Nakon što je Vlada Republike Hrvatske najavila donošenje prijedloga zakona o porezu na nekretnine, pitali smo stručnjake hoće li porez utjecati na cijene nekretnina. 

Novi prijedlog zakona o uvođenju poreza na prazne stambene nekretnine pokrenuo je rasprave o mogućem utjecaju na tržište. Ključni je cilj ove inicijative povećati dostupnost stanova, no stručnjaci u tom pogledu ne očekuju veće promjene.

“Ono što je zadnji zakonski prijedlog, da se plaća na prazne stambene nekretnine a definicija toga je nekretnina koju ne koristite za vlastito stanovanje vas i članova obitelji, i koje nisu u dugoročnom najmu, odnosno moraju biti 10 mjeseci u godini iznajmljeni. 

Ali u osnovi znači ako je stan u funkciji, ne iznajmljujte ga dugoročno ili ne živite u njemu  trebali biste za njega plaćati porez.”, govori Boro Vujović, dopredsjenik udruženja poslovanja nekretninama pri HGK.

Kakav će to imati utjecaj na tržište nekretnina?

Vujević navodi kako još uvijek nemaju točne iznose i teško je pričati o opterećenju, ali vjeruje da će dio stanova zbog toga doći i u ponudu za najam i za prodaju, te ne misli da će imati neki drastičan utjecaj na tržište i da će dovesti do nekih baš  tektonskih poremećaja.

Iako bi veća ponuda stanova građanima trebala olakšati pronalazak i kupnju nekretnine, problem povoljnog stanovanja ne može se riješiti samo porezima. 

“Ako bude veća ponuda to može imati utjecaja da se dođe do stana, ali krenimo od činjenice da u većini zapadno-europskih zemalja, odnosno zemalja Europske unije imamo porez na nekretnine i svugdje imamo problem priuštivog stanovanja i skupih nekretnina. Nisam siguran da ćemo mi tim porezom riješiti taj problem, mislim da se to ipak rješava s nekim radnim mjestima, većim plaćama i nekim drugim mjerama i stambenom politikom koje ministarstvo graditeljstva najavljuje i koje nadam se da će zaživjeti. Ali mislim da sami porezi neće imati tako veliki utjecaj na priuštivo stanovanje.“, ističe.

Oporezivanje po metru kvadratnom na prvi pogled  djeluje kao logično rješenje, no, stručnjaci smatraju da nije najpravednije. 

“Jedini, rekao bih porez koji bi bio na neki način pravedan, je porez po vrijednosti. S obzirom da nemamo sređene ni zemljišne knjige ni katastar ni evidenciju, niti imamo procjenu u ovom trenutku je odluka da se ide po metru kvadratnom. Ja vjerujem da će lokalna samouprava tu određivati po nekim zonama, regijama pa nekim svojim parametrima, ali još uvijek nemamo informacije kako i koliko će onda ti iznosi biti.

Je li to pravedno, pa baš i nije zato što možete imati novu kuću s bazenom, kraj nje neku trošnu  kućicu staru, ne znam, stotinjak godina i one će u ovom trenutku plaćati jednak iznos poreza na nekretnine. Ako pričamo o cjelokupnoj poreznoj reformi, o tome da ćemo rasteretiti rad, a opteretiti imovinu, onda je u to u svakom slučaju korak naprijed.”, pojašnjava Vujević.

Vlada planira uvesti i neke olakšice, a povrat dijela poreza na promet nekretnina i PDV-a uistinu bi se mogao pozitivno odraziti na prodaju stanova.

“I ono što je Vlada sad najavila, s tim da je jako važno da nemamo sve parametre, ne znamo sve detalje, ono što su najavili  da će vraćati tri posto poreza na promet nekretnina i da će vraćati pola PDV-a kad kupite novogradnju. Opet, ne znamo tko će biti u toj kategoriji, ali to je mjera koju apsolutno podržavamo zato što će tim kategorijama koje uđu, nekretnine biti ako ništa drugo 10% jeftinije, odnosno dobit će povrat 10% cijene koji mogu iskoristiti da opremanje nekretnine, za u konačnici vraćanje možda neke pozajmice koju su uzeli kao kaparu.”, zaključuje.

Planirane bi olakšice mogle dobro utjecati na smanjenje ukupnih troškova kupnje, a nadu posebno daju onima koji žele kupiti novogradnju. Ipak, kako će ove reforme zbilja utjecati na pristupačnost stanovanja, sa sigurnošću ćemo znati tek nakon implementacije. 

Kuhinja i blagovaonica

Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik

žuta kuhinja elgrad

Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.

Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.

Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor

Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek

Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.

Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.

FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.

Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?

Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.

„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.

Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.

žute fenix fronte žute kuhinje

Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete

Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.

Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija

Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.

Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.

Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?

Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.

No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.

Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.

radna ploča žute kuhinje

Žuta ne završava na kuhinjskim frontama

Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.

Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara

Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.

žuti ormar za čaše
žuti ormar za čaše
žuti stol u žutoj kuhinji

Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?

Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:

  • Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
  • Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
  • Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
  • Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
  • Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?

Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje

Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.

Nastavite čitati

Instalacije u domu

Tragedija zbog koje danas osjećamo miris plina

Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma

Plavi plamen plinskog štednjaka, prirodni plin bez mirisa kojem se dodaje miris radi sigurnosti

Plin u prirodi ne miriše ni na što, a onaj poznati smrad pokvarenih jaja dodan je s razlogom. Donosimo neobičnu priču o tome kako je miris plina postao jedan od najvažnijih sigurnosnih izuma, ali i što napraviti kad ga osjetite.

Sezona grijanja je počela, a u velikom dijelu Hrvatske to znači da plin opet grije radijatore, priprema toplu vodu i kuha ručak. Plinom se, prema podacima iz našeg pregleda sustava grijanja, grije oko 35 posto hrvatskih kućanstava. Na njega ne mislimo sve dok ga ne nanjušimo.

Taj oštar miris na pokvarena jaja svi prepoznajemo i gotovo svi mislimo da tako miriše sam plin. Ali nije tako. Miris plina dodan je umjetno, kako bi vas na vrijeme upozorio. Zato krećemo od najvažnijeg: što napraviti kad ga osjetite.

Osjetite miris plina? Ovo napravite odmah

Miris plina shvatite ozbiljno i kad je slab. Ako ga osjetite u prostoru, postupite prema uputama za sigurno korištenje plina Gradske plinare Zagreb:

  • ne dirajte prekidače, ni za paljenje ni za gašenje svjetla, ne uključujte uređaje, ne koristite zvono na vratima i ne palite otvoreni plamen, jer i mala iskra može zapaliti plin,
  • zatvorite dovod plina na zaporu plinomjera ili kućnom priključku, ako mu možete sigurno pristupiti,
  • otvorite prozore i vrata i izađite iz prostora,
  • u zgradi upozorite susjede kucanjem, a ne zvonom, i ne koristite dizalo,
  • dežurnu službu distributera nazovite tek kad ste vani, jer ni mobitel ne treba koristiti u prostoru u kojem se osjeća plin.

Plin, uređaje i rasvjetu ponovno koristite tek kad dežurna služba ili ovlašteni serviser utvrdi da je instalacija sigurna. Miris može nestati i zato što ste prozračili prostor, a da uzrok curenja i dalje postoji.

ruka zatvara žuti ventil na cijevi uz plinomjer

Kome prijaviti curenje plina?

Curenje se prijavljuje dežurnoj službi vašeg distributera plina, koja radi i noću i vikendom. Broj potražite unaprijed na internetskim stranicama distributera i spremite ga u mobitel, jer ga u trenutku kad osjetite plin nećete htjeti tražiti.

Ako je miris jak, ako se netko loše osjeća ili ako je izbio požar, zovite 112.

Distributeru treba prijaviti i slab miris plina kojem ne možete pronaći uzrok. Bolje je da služba dođe zbog lažne uzbune nego da se curenje otkrije prekasno.

Kako se provjeravaju plinske instalacije

Za sigurnost nije dovoljno čekati da nešto zamiriše. Plinska instalacija u stambenim zgradama i kućama ispituje se na nepropusnost i ispravnost pri promjeni ili umjeravanju plinomjera, a najmanje jednom u deset godina, kako propisuje Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima. Ispitivanje najavljuje distributer ili ovlaštena tvrtka, a vi ste dužni omogućiti pristup. Ako ispitivanje nije obavljeno ili se utvrdi neispravnost, isporuka plina se obustavlja.

Uz to, plinski bojler i štednjak traže redovit servis kod ovlaštenog servisera, a dimnjak pregled dimnjačara.

Zašto plin uopće miriše

Prirodni plin uglavnom je metan, a metan nema ni boju ni miris. Da plin u kućanstva stiže onakav kakav je izašao iz zemlje, curenje ne biste ni vidjeli ni osjetili.

Zato mu distributer, prije nego što stigne do vas, dodaje miris u posebnim odorizacijskim stanicama. Postupak se zove odorizacija. Za miris su zaslužni spojevi sumpora: u SAD-u se najčešće koriste merkaptani, a u Europi često tetrahidrotiofen (THT). Biraju se jer ih nos osjeti već u iznimno malim količinama, mnogo prije nego što koncentracija plina u zraku postane opasna.

Tragedija u Teksasu nakon koje je miris postao obvezan

Pravilo da plin mora mirisati nastalo je nakon jedne od najtežih nesreća 20. stoljeća. U ožujku 1937. škola u New Londonu u Teksasu, kako bi uštedjela na računima, spojila se na obližnji plinovod naftne tvrtke. Plin je istjecao i nakupljao se ispod zgrade, a nitko ga nije mogao osjetiti.

Popodne 18. ožujka iskra je zapalila nakupljeni plin i eksplozija je srušila veliki dio škole. Poginulo je gotovo 300 ljudi, većinom djece. Kako piše Texas Monthly, Teksas je već unutar dva mjeseca zakonom propisao obvezno dodavanje mirisa plinu, a praksa je postala standard u cijelom svijetu.

Lešinari kao detektori curenja: dokumentirana priča iz 1938.

Godine 1938. kalifornijska tvrtka Union Oil tražila je curenje na plinovodu dugom gotovo 70 kilometara, kroz nepristupačan teren. Inženjeri su u plinovod upumpali veliku dozu etil merkaptana i pratili nebo. Taj spoj nastaje i pri raspadanju organske tvari, pa privlači američke lešinare. Ondje gdje su se okupljali, inženjeri su pronalazili curenje.

Priča je kasnije pomogla ornitologu Kennethu Stageru da pokusima dokaže da lešinari hranu traže i njuhom, a ne samo vidom, kako je opisano u emisiji BirdNote.

Prirodni plin nije otrovan, ali ugljični monoksid jest

Prirodni plin nije otrovan. Opasan je zbog eksplozivnosti: eksplozivan je kad u zraku čini između 5 i 15 posto volumena. U neprovjetrenoj prostoriji curenje može postupno doseći tu razinu, a tada je dovoljna jedna iskra.

Pravi tihi ubojica u sezoni grijanja je ugljični monoksid. On ne nastaje curenjem, nego nepotpunim izgaranjem u neispravnom bojleru, uz zatvorene otvore za dovod zraka ili začepljen dimnjak. Nema ni boju ni miris, pa ga dodani miris plina ne može otkriti. Pri koncentraciji od 0,64 posto u zraku može ubiti za 10 do 15 minuta.

Zato nos nije dovoljan. Redovit servis bojlera, pregled dimnjaka i detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem najbolja su zaštita.

Curenje se ne prepoznaje samo po mirisu

Ako su sva plinska trošila ugašena, a brojčanik na plinomjeru se i dalje okreće, negdje curi plin. Podzemno curenje ponekad se, prema Gradskoj plinari Zagreb, primijeti po uvenuloj vegetaciji iznad mjesta curenja.

Važno je znati i kako se plin ponaša. Prirodni plin lakši je od zraka i diže se prema stropu, dok je ukapljeni naftni plin iz boca teži od zraka i skuplja se pri podu, zbog čega je osobito opasan u podrumima.

Neugodan miris, genijalan izum

Miris plina nastao je iz tragedije i danas svake zime tiho čuva milijune kućanstava. Kad ga sljedeći put osjetite, nemojte samo namrštiti nos: zatvorite plin, otvorite prozore, izađite i nazovite dežurnu službu.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama