Gradnja doma
Gazirana ili filtrirana voda ravno iz slavine? I to je moguće uz ove revolucionarne kuhinjske miješalice
Ljeti obožavamo hladnu negaziranu i gaziranu vodu koja najbolje gasi žeđ, a Grohe ima sustav koji će donosi predivno osvježenje ravno iz slavine.
Zamislite da jednostavnim otvaranjem kuhinjske miješalice možete dobiti vodu kakvu želite – filtriranu, ohlađenu, gaziranu ili čak i vruću? S Grohe sustavima za vodu možete imati sve. Grohe Blue sustavi za vodu isporučuju čistu, pitku vodu u trenu i dostupni su u verzijama Pure, Home i Professional.
“Grohe Blue nudi miješalice U, C i L izljeva kao i izvlačne opcije, a razlikujemo Mono te Duo model. Mono model, kao što i samo ime daje naslutiti, daje samo filtriranu vodu, dok Duo miješalice imaju 2 odvojena prolaza za vodu pomoću kojih dobivate filtriranu ili nefiltriranu vodu. Na taj smo se način pobrinuli da filtrirana voda zadrži svoju kvalitetu i čistoću.
Najjednostavniji je Pure model koji dolazi s miješalicom te pripadajućim filterom za vodu, a u ponudi možete pronaći i neke setove.”, navodi Katarina Nikolić, Grohe Hrvatska.
Dostupne su različite vrste filtera koje se biraju ovisno o tvrdoći vode. Klasični filter s aktivnim ugljenom, filter s magnezijem i cinkom te filter za reverzibilnu osmozu.
Kako pojašnjava Nikolić, filter za reverzibilnu osmozu nudi najnapredniju tehnologiju za uklanjanje nezdravih tvari kao što su metali, plastika, bakterije, hormoni i virusi iz vode. Rezultat je čista i pitka voda ravno iz slavine. Potrebno je istaknuti kako postoje više veličina filtera S, M i L koji variraju kapacitetom, do 600L, 1500L i 2500L.
Dostupan je mjerač protoka koji broji litre protekle kroz filter te mjerač vremena koji odbrojava dane do zamjene filtera.
Čista i filtrirana voda, ohlađena ili gazirana
Pure model nudi čistu i filtriranu vodu obogaćenu prirodnim mineralima. Verzije Grohe Blue Home i Professional uz miješalicu dolaze s hladnjakom koji može isporučiti ohlađenu negaziranu, srednje gaziranu i gaziranu vodu.
Vrsta vode odabire se s pomoću dvije tipke na dodirnom elementu, s lijeve strane miješalice. Odabrana vrsta vode označena je bojom na LED prstenu oko tipki. Za negaziranu hladnu vodu, potrebno je pritisnuti gornji gumb i tada LED prsten svijetli plavo. Ako se pritisne donja tipka, LED prsten svijetli zeleno, što znači da je odabrana hladna gazirana voda.
Za srednje gaziranu hladnu vodu, potrebno je pritisnuti kombinaciju tipki – gornju, zatim odmah donju i tada LED prsten svijetli tirkizno.
“Za modele Home i Professional koriste se setovi koji nude specifičnu tehnologiju filtriranja i odabiru se prema kvaliteti vode te lokalnim uvjetima. Raspoloživi kapacitet filtera prikazan je u postotku na hladnjaku gdje isto tako možete i prilagoditi željenu temperaturu vode: između 5 i 10 stupnjeva.”, ističe sugovornica.
Da biste dobili gaziranu vodu potrebno je imati CO2 bocu koja se uz filter spoja s hladnjakom, a nudi opcije srednje gazirane i gazirane vode.
“Kada dođe vrijeme za zamjenu Co2 boce, LED tipka na lijevoj strani miješalice počne treperiti u bijeloj boji. Preporuka je da se pri svakoj zamjeni filtera očiste unutarnji putevi rashladne jedinice Home i Professional modela pomoću Grohe kartuše za čišćenje.”
Home model namijenjen je kućnoj upotrebi do 7 osoba, dok je Professional pogodan za komercijalnu upotrebu i prikladno je rješenje za velike grupe korisnika, npr. do 40 ljudi.
“Grohe Red je sustav za vodu koji bez problema može zamijeniti kuhalo za vodu u svakom kućanstvu, a dolazi uz miješalicu koja ima dva razdvojena puta za vodu (među kojima možete birati različite izljeve te Mono i Duo opciju) i bojlerom koji je izrađen od titanija te je izrazito otporan na hrđanje i nakupljanje kamenca.”, dodaje Nikolić.
Model Red nudi filtriranu vruću vodu od 99 stupnjeva koja može poslužiti za čišćenje i kuhanje, a otvara se pritiskom na donju tipku s lijeve strane.
“Ima sigurnosnu blokadu, tzv. ChildLock koja umanjuje bilo kakve opasnosti od opeklina – za korištenje vruće potrebno je pritisnuti gornju tipku s lijeve strane čiji LED prsten počne svijetliti crvenom bojom. Kod Grohe Red modela nema niti opasnosti od vode koja uokolo prska radi posebno dizajniranog perlatora koji osigurava da mlaz teče glatko.
Ukoliko želite napuniti lonac vrućom vodom, potrebno je dva puta uzastopno pritisnuti ChildLock tipku sve dok LED prsten ne počne svijetliti žutom bojom, a vruća voda će teći punih 60 sekundi ispuštajući do 3 L prije nego se automatski zaustavi.
Bojler je dostupan u 2 veličine M i L s ukupnom zapremninom od 4 i 7L i može se kombinirati s različitim vrstama filtera kod Grohe Blue asortimana. Ako planirate godišnji odmor, uključite Holiday mod – način rada za odmor – koji zagrijava vodu na samo 60 stupnjeva kako bi spriječili nakupljanje bakterija i osigurali daljnju uštedu energije.”, pojašnjava Nikolić.
Uklanjajući sve što bi moglo narušiti kvalitetu vode, Grohe sustav za vodu osigurava svježinu okusa, doprinosi njenoj zdravstvenoj ispravnosti i ekološki je prihvatljiv.
Odlučite se za mudro ulaganje u svoju kuhinju, zdravlje i okoliš te pronađite opciju za sebe u bogatoj ponudi Grohe sustava za vodu.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
