Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Ekološki životni stil uz niske režije – poslušajte iskustva življenja u CLT kućama

U prethodnim emisija već smo govorili o kućama građenim od CLT-a. Sada smo posjetili stanare tih kuća i provjerili kakva su njihova iskustva te jesu li doista niže režije u odnosu na klasičnu gradnju. 

Naselje u Velikoj Mlaki nadomak Zagreba i Velike Gorice, sastoji se od 44 dvojne i trojne montažne kuće koje su u potpunosti izrađene od CLT-a. 

“CLT ploče križno su lamelirano drvo, lijepljeno u više blokova pod visokim pritiskom, koriste se u namjeni izgradnja kuća, izgradnja visokih zgrada. Dolaze nam u debljinama od 80 milimetara, širine tri metra 20, dužine do 20 metara. 

To nije klasična modularna gradnja sa nekim građevinskim gredama ili sendvič panelima, ovo je križno lijepljeno lamelirano drvo, kvalitetom je to vrhunski.”, pojašnjava Josip Šebalj, prodajni savjetnik tvrtke Frischeis.

Debljina zida u ovim kućama iznosi 100 milimetara debljine, a međukatna konstrukcija je 160 milimetara. Za ovaj je projekt korištena smreka, a CLT se izrađuje još od bora i jele. Osim što je gradnja puno brža od klasične, a kuće su otporne na potrese do 7 stupnjeva po MCS skali, brojne su prednosti života u ovakvim kućama. 

“Kad uđete u objekt ili kuću koja je napravljena od CLT-a, apsolutno je drugačija klima. Tu dolazimo do te vrlo, vrlo dobre izolacije i CLT vole nazvati zdravijom, boljom alternativom armiranom betonu, a ima istu nosivost, a manje je težine. “, dodaje.

Vlado Maršić, Vlasnik CLT kuće navodi kako mu je cijeli život bio san napraviti nešto tako od drva.

“Za CLT kuću smo se odlučili kako sam se školovao na šumarskom fakultetu, cijeli život je bio plan napraviti nešto svoje sa drvom. Međutim, kada sam se školovao, konstantno smo živjeli u najmu i nakon završetka školovanja smo žena i ja odlučili uzeti nešto svoje. I taman je ovaj projekt krenuo s realizacijom kada smo vidjeli da se ovdje ima prostora za napredovanje, za život, blizina grada, blizina mjesta gdje radimo. “

Vlado kaže da sama spoznaja da je kuća napravljena od prirodnih materijala ima umirujući učinak, a najviše ih se dojmila toplinska izolacija. 

“Što se tiče toplinske izolacije, mi u zimskim mjesecima upalimo ventilokonvektore da rade dva sata, zatim ih isključimo i toplina se zadržava samo tako. Međutim, preko ljeta klimu nije ni potrebno paliti. Nama je razlika temperature čak do 7 stupnjeva, vani je recimo 32, nama je u kući 20, 26, 27 sa otvorenim vratima. Znači, sprječavanje ulaska toplog zraka unutra, zadržavanje hladnog zraka u samoj prostoriji.”, dodaje.

Ivana Pavušek u kući živi godinu dana i njeno iskustvo života u CLT kući bolje je od očekivanog. 

“S obzirom da su ovo dvojne kuće, bojala sam se zvučne izolacije, međutim, kad su nam susjedi uselili prije par mjeseci, kao da ih i nema, nije se ništa promijenilo.” 

Benefite niskog energetskog razreda stanovnici su osjetili već prve zime. 

“Energetski razred je A+ i režije su minimalne, sve je na struju i kad usporedim sa drugim ljudima koji se griju na plin, nama su režije stvarno minimalne. Prve zime nam grijanje skoro pa i nije bilo potrebno, grijali smo samo u prizemlju, toplina kako odlazi gore. Do 12. mjeseca smo otvarali prozore jer nam je bilo prevruće koliko se zapravo toplina zadržava u prostoru.”, dodaje.

Istraživanja pokazuju da je život u kućama izrađenim od križno lameliranog drva ima brojne prednosti. Pozitivno utječe na smanjenje razine stresa, bolja koncentracija te snižavanje krvnog tlaka. 

Iako eksterijer ničime ne odaje da su kuće građene od drveta, u interijeru su namjerno ostavljene poneke vidljive grede koje daju poseban dojam svakom stilu uređenja interijera. 

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice