Povežimo se

Gradnja doma

Drvo, pločice, laminat… Ovo su vrste podnih obloga koji traju (gotovo) vječno

Dobro je razmisliti o vrsti poda prije postavljanja jer će on utjecati na funkcionalnost, udobnost, izgled, pa čak i troškove održavanja vašeg prostora

Ugradnja podova je skup i dugotrajan projekt, a sigurno ne želite mijenjati podove svakih nekoliko godina. Možda vam je potreban posebno izdržljiv pod jer imate djecu ili kućne ljubimce. No čak i ako živite sami, vjerojatno ne želite stalno imati posla s ogrebotinama i oštećenjima od svakodnevnog korištenja.

1. Drveni podovi

Masivno drvo jedan je od najdugovječnijih materijala jer se može obnoviti brušenjem. Iako je osjetljivo na ogrebotine, može se ponovno izbrusiti i obnoviti te ponovno obojiti i premazati zaštitnim slojem.

Spacious grey living room combined with open dining room

Najčešće pogreške koje nehotice radimo, a oštećuju drvene podove

2. Vinilni pod

Vinilni podovi 100% su otporni na vlagu i dizajnirani su da dugo traju. Vinil u roli najbolji je izbor ako vam je izdržljivost prioritet, jer ima minimalan broj spojeva. Manje spojeva znači manju mogućnost oštećenja. Mnogi dizajni imitiraju druge vrste podova, što ga čini dobrim izborom za najmove zbog jednostavne ugradnje i pristupačne cijene.

Luksuzni vinil – nova generacija podnih obloga za sve vrste interijera

3. Beton

Betonski podovi su izuzetno izdržljivi, otporni na vlagu i ogrebotine, što ih čini popularnima u restoranima i poslovnim prostorima. Iako betonski pod može biti privlačan i trajan, hladan je i tvrd pod nogama, osim ako se koristi podno grijanje ili prostirke.

Beton u kupaonici – ideje kako ga uklopiti

4. Bambus parket

Tajna visoke izdržljivosti bambusovih podova leži u tri faktora: postavljanju stabljika, ljepilu i kvaliteti bambusa. Laminirani bambus često se naziva bambus s isprepletenim vlaknima jer su stabljike podijeljene na niti i čvrsto povezane ljepilom. Više ljepila znači čvršći bambusov pod. Nažalost, kvalitetu bambusa je teško odrediti pri kupnji, ali bambus ubran u pravo vrijeme obično je izdržljiviji.

5. Keramičke pločice i porculan

Keramika i porculan izdržljivi su u određenim aspektima, posebno u izgledu, te su vrlo otporni na ogrebotine i prolijevanja. Međutim, mogu puknuti ako padne nešto teško na njih. Stručna ugradnja povećava njihovu izdržljivost, jer nepravilno postavljene pločice ili nedostatak podloge mogu izazvati pucanje.

12 genijalnih ideja za podove u kuhinji koje će odgovarati svakom prostoru i stilu

6. Laminat

Laminat postaje sve izdržljiviji jer proizvođači poboljšavaju njegovu zaštitnu površinu koja je otporna na ogrebotine. AC ocjene (od AC1 do AC5) pokazuju izdržljivost prema prometu. U prostorima s puno vlage, moguće je nabaviti vodootporni laminat, ali za maksimalnu izdržljivost vinil ostaje bolji izbor.

Grey home office with plants, metal coffee table and raw, concrete wall

Laminat možete postaviti i sami – pratite ovih deset koraka

7. Inžinjerski drveni pod

Inženjerski drveni pod traje dok traje njegov tanki gornji sloj, no ne može se brusiti toliko često kao masivno drvo. Za dulju trajnost, preporučljivo je koristiti tepihe i prostirke, osobito ako imate kućne ljubimce s velikim kandžama.

8. Prirodni kamen

Prirodni kamen je iznimno izdržljiv i može trajati tisućama godina. Travertin i drugi prirodni materijali konkuriraju betonu u izdržljivosti, no neki, poput mramora, mogu se brže trošiti u prostorima s puno prometa.

Instalacije u domu

Jedan sustav za grijanje, hlađenje i toplu vodu: Kako nove tehnologije mijenjaju naše domove

Grijanje, hlađenje i priprema potrošne tople vode više ne moraju zahtijevati tri odvojena sustava. Suvremene dizalice topline objedinjuju sve više funkcija, klima uređaji prilagođavaju rad temperaturi u različitim dijelovima prostorije, a njihov dizajn postaje važan dio interijera. Koje su prednosti novih tehnologija i na što treba obratiti pozornost pri odabiru sustava koji će služiti godinama, objašnjava Leon Šikulec iz Daikina Hrvatska.

Način na koji grijemo i hladimo svoje domove posljednjih se godina značajno mijenja. Energetska učinkovitost, udobnost i jednostavno upravljanje postaju jednako važni kao i pouzdanost sustava. Istodobno, suvremena gradnja donosi nove izazove. U stanovima često nema dovoljno prostora za smještaj više različitih uređaja, dok vlasnici obiteljskih kuća traže rješenja koja će zadovoljiti potrebe cijelog kućanstva.

Proizvođači zato razvijaju tehnologije koje objedinjuju više funkcija, prilagođavaju se različitim načinima stanovanja i koriste rashladna sredstva s manjim utjecajem na okoliš.

Jedan sustav za više funkcija

U mnogim postojećim domovima grijanje, hlađenje i priprema potrošne tople vode riješeni su odvojenim uređajima. Za grijanje se koristi kotao ili dizalica topline, za hlađenje klima uređaji, a za toplu vodu zaseban spremnik ili bojler. Suvremene tehnologije omogućuju objedinjavanje tih funkcija.

„Danas je sve izraženija potreba za uređajima koji mogu objediniti grijanje, hlađenje i pripremu tople vode. To je posebno važno u stanogradnji, gdje je prostor za smještaj opreme često ograničen. Kod većih objekata i dalje se mogu koristiti odvojeni sustavi, ovisno o njihovim potrebama”, objašnjava Leon Šikulec iz Daikina Hrvatska.

Prednost integriranog sustava nije samo ušteda prostora: može pojednostaviti planiranje instalacija i upravljanje opremom.

No to ne znači da je isti sustav idealan za svaku nekretninu. Njegov odabir ovisi o površini, toplinskim potrebama, načinu korištenja prostora i raspoloživom mjestu za ugradnju opreme.

Daikin X-Series: grijanje, hlađenje i potrošna topla voda

Jedna od novosti koje je Daikin predstavio na Ambienti jest X-Series, tehnologija koja kombinira funkcije sustava zrak–voda i zrak–zrak.

„X-Series objedinjuje pripremu tople vode pomoću dizalice topline, grijanje putem radijatora ili podnog grijanja te mogućnost hlađenja klasičnim split klima jedinicama”, objašnjava Šikulec.

Takav pristup zanimljiv je u stanovima i kućama u kojima se želi smanjiti broj zasebnih uređaja. X-Series povezuje te funkcije s jednom vanjskom jedinicom. Primjerice, zimi se prostor može grijati podnim grijanjem, a ljeti hladiti unutarnjim klima jedinicama, dok sustav istodobno omogućuje pripremu potrošne tople vode.

Mogućnost postupnog proširenja sustava

Jedna od praktičnih prednosti X-Series tehnologije jest mogućnost postupnog proširivanja sustava. To znači da korisnik ne mora nužno odmah ugraditi sve predviđene unutarnje jedinice.

„Primjerice, možemo početi s hidroboksom za grijanje prostora i pripremu tople vode te dvije unutarnje klima jedinice. Kasnije, prema potrebama, sustav možemo proširiti do ukupno četiri unutarnje klima jedinice”, objašnjava Šikulec.

Takva fleksibilnost može biti korisna vlasnicima koji uređuju dom u fazama ili naknadno žele omogućiti hlađenje dodatnih prostorija. Ipak, mogućnost buduće nadogradnje potrebno je predvidjeti već pri projektiranju i odabiru opreme kako bi sustav odgovarao planiranim potrebama.

Leon Šikulec

Pametni senzori za ujednačeniju temperaturu

Suvremeni klima uređaji više ne rade isključivo na temelju jednostavnog mjerenja temperature. Sve veću ulogu imaju senzori koji omogućuju prilagodbu rada stvarnim uvjetima u prostoru. Jedan od primjera je Daikin Stylish, klima uređaj opremljen toplinskim senzorom.

„Stylish ima senzor koji prati temperaturu u prostoru i prema potrebi prilagođava smjer ispuha zraka kako bi se postigla ujednačenija temperatura. Ako je jedan dio prostorije više izložen suncu, uređaj može usmjeriti hladan zrak prema tom toplijem dijelu”, objašnjava Šikulec.

To je posebno korisno u prostorijama s velikim staklenim površinama, gdje tijekom dana mogu nastati značajne temperaturne razlike. Primjerice, dio dnevnog boravka uz prozor može biti znatno topliji od ostatka prostorije. Prilagođavanjem usmjerenja zraka klima uređaj može pridonijeti ravnomjernijem hlađenju i ugodnijem boravku.

Klima uređaj kao dio dizajna interijera

Donedavno se pri uređenju interijera često pokušavalo pronaći način da klima uređaj bude što manje vidljiv. Danas se taj pristup mijenja. Uz energetsku učinkovitost i funkcionalnost, izgled uređaja postaje važan kriterij pri odabiru. Proizvođači zato sve više pozornosti posvećuju oblikovanju unutarnjih jedinica, njihovim završnim obradama i mogućnosti uklapanja u različite stilove uređenja.

Daikin je predstavio i nove dekorativne završne obrade unutarnjih jedinica.

„Osim crne, bijele i srebrne boje, imamo pet novih završnih obrada. Dvije imitiraju drvo, svijetlo i tamno, dvije imaju izgled tekstila u tirkiznoj i sivoj boji, a jedna imitira tamnosmeđu kožu”, ističe Šikulec.

Takav izbor omogućuje da klima uređaj postane dio vizualnog identiteta prostorije. U interijerima s prirodnim materijalima može se odabrati završna obrada koja podsjeća na drvo, dok se u suvremenim prostorima može koristiti izraženija boja ili tekstura.

Altherma 4 i rashladno sredstvo R290

Dok su neke promjene u sustavima grijanja i hlađenja odmah vidljive korisnicima, druge se događaju unutar samih uređaja. Jedna od najvažnijih odnosi se na rashladna sredstva.

Daikin Altherma 4 H koristi propan, poznat i pod oznakom R290, kao prirodno rashladno sredstvo. Njegova je prednost vrlo nizak potencijal globalnog zagrijavanja u usporedbi s mnogim tradicionalnim fluoriranim rashladnim sredstvima.

„Altherma 4 koristi prirodno rashladno sredstvo propan, čime se smanjuje utjecaj rashladnog sredstva na okoliš. Međutim, primjena propana zahtijeva i dodatne sigurnosne mjere, zbog čega uređaj ima aktivne i pasivne sigurnosne sustave”, objašnjava Šikulec.

Kod Altherme 4 sigurnost se temelji na kombinaciji aktivnih i pasivnih zaštitnih mjera.

„Aktivne mjere služe za nadzor rada sustava i dojavu mogućeg propuštanja rashladnog sredstva, dok su pasivne mjere namijenjene sprječavanju njegova prodora u prostor u slučaju kvara”, objašnjava Šikulec.

Takva kombinacija omogućuje korištenje propanske tehnologije uz visoku razinu sigurnosti, pod uvjetom da se uređaj pravilno projektira, ugradi i održava prema uputama proizvođača.

Može li dizalica topline raditi s postojećim radijatorima?

Jedno od najčešćih pitanja pri zamjeni postojećeg sustava grijanja jest može li dizalica topline raditi s već ugrađenim radijatorima. Mnogi stariji sustavi grijanja projektirani su za više temperature vode nego što ih zahtijeva podno grijanje. Upravo je zato mogućnost postizanja viših temperatura polazne vode važna prednost pojedinih suvremenih dizalica topline.

„Altherma 4 prikladna je i za niskotemperaturne sustave, poput podnog grijanja, i za visokotemperaturne radijatorske sustave. Može postići temperaturu polazne vode do 75 stupnjeva Celzija”, ističe Šikulec.

To otvara mogućnost njezine primjene i u postojećim objektima koji nemaju podno grijanje. Međutim, sama mogućnost postizanja visoke temperature vode ne znači da će sustav automatski biti optimalan za svaku stariju kuću. Prije ugradnje potrebno je provjeriti toplinske gubitke objekta, veličinu i kapacitet radijatora te očekivanu učinkovitost sustava.

Kako odabrati sustav koji će trajati godinama

Grijanje i hlađenje dugoročna su ulaganja, a oprema koja se danas ugrađuje trebala bi pouzdano služiti godinama. Zato pri odabiru nije dovoljno razmišljati samo o trenutačnim potrebama.

„Pri odabiru novog sustava grijanja važno je voditi računa o tome da odabrana tehnologija bude usklađena s propisima koji će se primjenjivati u sljedećih pet do deset godina”, savjetuje Šikulec.

Europska unija postupno ograničava stavljanje na tržište novih uređaja s određenim fluoriranim rashladnim sredstvima. Rokovi i ograničenja razlikuju se ovisno o vrsti uređaja, njegovoj snazi i potencijalu globalnog zagrijavanja rashladnog sredstva. Primjerice, pravila za split sustave zrak–voda snage do 12 kW nisu jednaka pravilima za sve ostale dizalice topline i klima uređaje. Zbog toga treba provjeriti propise za konkretan model. Ograničenja za stavljanje novih proizvoda na tržište sama po sebi ne znače da se već ugrađeni uređaji moraju prestati koristiti.

Iako razvoj tehnologije omogućuje objedinjavanje sve većeg broja funkcija, univerzalno rješenje za sve objekte ne postoji. Manji stanovi često imaju drukčije zahtjeve od velikih obiteljskih kuća.

„Sustav koji je prikladan za stan od 75 četvornih metara ne mora biti odgovarajući za kuću od 200 četvornih metara. Kod manjih objekata često je prednost kompaktan uređaj koji objedinjuje više funkcija, dok se kod većih mogu koristiti i odvojeni sustavi”, objašnjava Šikulec.

Pravilan odabir počinje procjenom potreba objekta: površine, toplinske izolacije, broja korisnika, načina grijanja te potreba za hlađenjem i potrošnom toplom vodom. Tek tada moguće je odabrati sustav koji će osigurati odgovarajuću udobnost i učinkovitost.

Primjer primjene Daikinovih rješenja u zahtjevnom postojećem objektu donosimo u priči o grijanju i hlađenju kurije Mihalović.

Razvoj sustava grijanja i hlađenja sve se više usmjerava prema povezivanju funkcija, većoj fleksibilnosti i smanjenju utjecaja na okoliš.

Tehnologije poput Daikin X-Series pokazuju kako se grijanje, hlađenje i priprema tople vode mogu objediniti u jedinstven sustav, dok Altherma 4 donosi mogućnosti primjene prirodnog rashladnog sredstva i u objektima s postojećim radijatorskim grijanjem.

Istodobno, klima uređaji postaju tehnološki napredniji i vizualno prilagođeniji suvremenim interijerima. No bez obzira na broj funkcija i tehnološke mogućnosti, najvažnije ostaje pravilno projektiranje. Jer najbolji sustav grijanja i hlađenja nije nužno onaj s najviše mogućnosti, nego onaj koji odgovara stvarnim potrebama doma i njegovih stanara.

Nastavite čitati

Baumit akademija

Moderna čelična kuća s dušom Toskane: Posebna fasada nastala je nakon 14 pokušaja

Na prvi pogled ova kuća spaja gotovo nespojivo – suvremenu čeličnu konstrukciju, minimalistički interijer i fasadu koja izgleda kao da već desetljećima odolijeva vremenu negdje u Toskani. Iza upečatljivog izgleda krije se priča o inovativnoj gradnji, kreativnosti i upornosti.

Kada je dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka, sa svojom obitelji odlučila graditi kuću, imala je jasnu viziju budućeg doma. Željela je suvremenu, funkcionalnu kuću koja će biti otvorena prema prirodi, ali istodobno pružati privatnost. Svoje stručno znanje odlučila je iskoristiti ne samo pri odabiru konstrukcije i materijala nego i u osmišljavanju brojnih detalja interijera.

Rezultat je obiteljska kuća bruto površine oko 250 četvornih metara, u kojoj su konstrukcija, raspored i detalji interijera pažljivo planirani.

„Nakon kupnje parcele arhitektu smo prepustili izradu nekoliko idejnih rješenja. Vrlo brzo odabrali smo ono koje najbolje odgovara terenu i našim željama. Prema cesti smo se htjeli maksimalno zatvoriti, a prema zelenilu potpuno otvoriti. Iz tih je zahtjeva zapravo proizašla i sama arhitektura kuće”, objašnjava Lucija Stepinac.

dr. sc. Lucija Stepinac, građevinska inženjerka

Zašto je odabrana čelična konstrukcija?

Jedna od najvećih posebnosti kuće njezina je nosiva konstrukcija. Umjesto uobičajenih zidanih sustava, vlasnici su se odlučili za čelik, a razlog nije bio isključivo arhitektonski. Geotehnička istraživanja pokazala su da teren zahtijeva dubinsko temeljenje, što je utjecalo na odabir konstrukcijskog sustava. Kako bi smanjili opterećenje temelja, nastojali su smanjiti masu građevine.

„Razmatrali smo drvenu i čeličnu konstrukciju. Drvo ima određene prednosti, osobito kada govorimo o toplinskim mostovima i jednostavnosti izvedbe, ali čelik nam je omogućio lakšu konstrukciju, veće raspone i elegantnije profile. Na kraju je upravo to presudilo”, objašnjava vlasnica.

Čelična konstrukcija omogućila je i veću slobodu oblikovanja interijera. Jedan njezin dio, okvir s čeličnom rešetkom i galerijom, namjerno je ostavljen vidljivim. Tako je element koji je primarno imao konstrukcijsku funkciju postao i važan dio arhitektonskog identiteta kuće.

Toskanski izgled na suvremenoj kući

Dok čelična konstrukcija jasno govori o suvremenoj gradnji, fasada donosi potpuno drukčiji doživljaj. Topla terakota, nježne promjene nijansi i nepravilna tekstura podsjećaju na stare toskanske kuće, čija je ljepota nastajala desetljećima pod utjecajem sunca, kiše i vremena.

„Znala sam da želim bijeli lim na određenim dijelovima kuće, što je i arhitekt preporučio zbog zagrijavanja i energetske učinkovitosti. No površine s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt željela sam učiniti toplijima. Toskanske nijanse bile su mi najugodnije, ali vrlo brzo shvatila sam da sama boja nije dovoljna. Bez odgovarajuće strukture fasada jednostavno nije imala karakter koji sam zamišljala”, prisjeća se Lucija.

Za realizaciju te ideje angažiran je Ivan Čakarić, mag. ing. aedif., voditelj projekata tvrtke Žbuka Čakarić, koji je u suradnji s tehnolozima Baumita počeo razvijati posebno rješenje završne obrade. Zadatak nije bio jednostavan. Trebalo je postići izgled stare, djelomično istrošene vapnene žbuke, ali bez nedostataka koji prate njezino prirodno starenje.

„Tradicionalne toskanske fasade karakteriziraju zemljane nijanse, osobito terakota, i struktura vapnene žbuke koja se s vremenom mijenja. Međutim, mi nismo željeli fasadu koja će propadati, nego suvremen, trajan sustav koji će izgledati kao da je star. Zato smo s Baumitovim tehnolozima razvijali različite kombinacije materijala i načina nanošenja”, objašnjava Čakarić.

Četrnaest uzoraka do željene fasade

Kako bi postigli željeni rezultat, izrađeno je približno 12 do 14 različitih uzoraka fasade. Svaki je imao drukčiju kombinaciju strukture, granulacije i završne obrade. Proces je trajao otprilike mjesec dana.

Planiranje boja i tekstura možete dodatno istražiti kroz Baumit ColorDesigner.

„Ja sam donosio iskustvo s gradilišta i poznavanje ručnih tehnika, a Baumitov tehnolog predlagao je materijale i sustave kojima bismo mogli ostvariti zamišljeni efekt. Zajednički smo isprobavali različite mogućnosti dok nismo došli do uzorka koji je odgovarao Lucijinoj viziji”, govori Čakarić.

Višeslojna završna obrada

Posebnost izvedbe bila je u višeslojnoj obradi površine. Najprije je izveden osnovni završni sloj, koji je služio kao podloga za daljnje radove. Zatim je nanesen dodatni sloj sitnije granulacije kako bi se dobila zaglađenija, ali i dalje nepravilna struktura. Nakon toga uslijedila je kreativna obrada fasadnom bojom. Kružnim pokretima spužve stvarale su se nježne promjene nijansi i karakterističan magličasti efekt. Završna obrada uključivala je premaz kojim je dodatno zaštićena površina.

Za razumijevanje uloge materijala koristan je i tekst o tome zašto je važan završni sloj fasade.

„Volim reći da je ovo pet fasada u jednoj. Ono što na kraju izgleda kao jednostavna, prirodno ostarjela površina zapravo je rezultat gotovo pet različitih nanosa. Upravo je ta slojevitost omogućila da dobijemo dubinu boje i teksturu kakvu smo željeli”, objašnjava Čakarić.

Kako prenijeti istu teksturu na cijelu kuću?

Iako je željeni izgled postignut na malim uzorcima, najveći izazov bio je istu tehniku prenijeti na veliku fasadnu površinu. Kod ručne obrade svaki majstor ima drukčiji pokret, pritisak i način nanošenja materijala, pa je postizanje ujednačenog izgleda zahtjevno.

„Jedno je napraviti uzorak na jednom četvornom metru, a sasvim drugo isti efekt ponoviti na dvjesto kvadrata. Imali smo situaciju u kojoj vrlo iskusan i školovan majstor jednostavno nije uspijevao dobiti željenu nepravilnost. Bio je naviknut raditi precizno i ravno, a nama je trebala upravo suprotna estetika”, prisjeća se Čakarić.

U jednom trenutku izvedba zamišljene teksture postala je neizvjesna. Rješenje se pojavilo tijekom obilaska gradilišta.

Tijekom obilaska gradilišta Lucija i Ivan primijetili su dio fasade na kojem je tekstura bila upravo onakva kakvu su mjesecima pokušavali postići. Problem je bio što nisu znali tko ju je izveo.

„Okupio sam radnike i pitao tko je napravio taj dio. Svi su se uplašili jer su mislili da nešto nije dobro. A zapravo smo napokon pronašli ono što smo tražili”, prepričava Čakarić.

Pokazalo se da je taj dio izveo pomoćni radnik Abdul, koji je promatrao pokušaje svojih kolega i odlučio isprobati tehniku. Njegov je rezultat toliko odgovarao željenom izgledu da je naposljetku samostalno izveo kreativnu završnu obradu cijele fasade.

„Primijenili smo princip jedan majstor – jedna fasada. Tako smo uspjeli zadržati ujednačen rukopis na cijeloj površini. Na kraju se pokazalo da su osjećaj za materijal i kreativnost bili važniji od formalnog iskustva”, zaključuje Čakarić.

Suvremeni sustav iza tradicionalnog izgleda

Iza dojma stare toskanske kuće krije se suvremeni sustav ventilirane fasade. Za razliku od klasičnih kontaktnih fasadnih sustava, ventilirana fasada ima zračni sloj iza vanjske obloge. Takva konstrukcija omogućuje strujanje zraka i odvođenje vlage, dok toplinska izolacija ostaje zaštićena.

„Prednost ventilirane fasade je u tome što se vlaga koja eventualno dospije u sustav može isušivati zahvaljujući strujanju zraka. Osim toga, dobivamo kvalitetnu podlogu za završnu obradu i mogućnost održavanja pojedinih elemenata sustava”, objašnjava Čakarić.

Upravo je kombinacija odgovarajuće konstrukcije, suvremenih materijala i ručne kreativne tehnike omogućila da fasada zadrži tradicionalan izgled, a istodobno odgovori na zahtjeve moderne gradnje.

Minimalistički interijer i pametna spremišta

Za razliku od izražajne vanjštine, interijer je oblikovan suzdržano. Bijele površine, prirodno drvo i jednostavne linije stvaraju mirnu pozadinu obiteljskog života, a boje unose namještaj i dekorativni detalji.

„Prije smo živjeli u prostoru u kojem je bilo mnogo boja, stvari i dječjih igračaka. Zato smo u novoj kući željeli jednostavniju osnovu. Arhitekt je predložio da što više elemenata bude bijelo jer će namještaj, jastuci i drugi detalji ionako unijeti boju”, objašnjava Lucija.

Minimalizam ovdje nije samo estetski odabir. Jedan od ciljeva bio je stvoriti dom koji se lako održava. Zato je već u fazi projektiranja predviđeno mnogo spremišnog prostora. U spavaćem dijelu kuće ormari su integrirani u zidove hodnika.

„Željeli smo rasteretiti spavaće sobe od velikih ormara. Zato smo već u projektu odredili koliko prostora treba ostati za komunikaciju, a ostatak pretvorili u spremišta. Svaka soba tako ima svoj ormar smješten neposredno uz ulaz”, govori vlasnica.

Takvim pristupom sobe su ostale vizualno pročišćene, a sve svakodnevne stvari dobile su svoje mjesto. Jedno od najneobičnijih rješenja nalazi se u kupaonicama. Umjesto kupnje gotovih kupaonskih elemenata, vlasnici su velik dio opreme odlučili izraditi sami, koristeći principe konstrukcije s kojima su već bili upoznati.

„Za kupaonice smo kupili samo miješalice, tuševe i WC školjke. Ostale elemente izrađivali smo pomoću čeličnih nosača i cementnih ploča, slično kao kod ventilirane fasade. Tako smo dobili željene oblike koje smo zatim obložili mikrocementom”, objašnjava Lucija.

Mikrocement je korišten i na podovima, čime je postignut kontinuitet materijala i vizualno ujednačen izgled prostora. Ovakav pristup omogućio je izradu elemenata prema točnim dimenzijama i potrebama obitelji, bez ograničenja koja često nameće gotov namještaj.

Dnevni boravak otvoren prema vrtu

Jedna od glavnih ideja pri projektiranju bila je povezati unutarnji i vanjski prostor. Velike staklene stijene otvaraju dnevni boravak prema zelenilu, a terasa postaje njegov prirodni nastavak. Takva organizacija prostora omogućuje da se vrt koristi kao dodatni dnevni boravak tijekom toplijeg dijela godine.

„Htjeli smo imati što veću površinu vrta i jednostavnu komunikaciju s dnevnim boravkom. Zahvaljujući čeličnim konzolama i dekingu dobili smo dodatnih pedesetak četvornih metara korisnog vanjskog prostora”, objašnjava Lucija.

Tako je nastao vrt koji se jednostavno održava, a istodobno pruža dovoljno mjesta za obiteljski život na otvorenom.

Ova kuća pokazuje da suvremena arhitektura ne mora biti hladna, kao što ni tradicionalni izgled ne mora podrazumijevati tradicionalne načine gradnje.

Čelik je omogućio konstrukcijsku lakoću i slobodu oblikovanja. Ventilirana fasada osigurala je suvremenu tehničku osnovu, dok je kreativna završna obrada razvijena u suradnji s Baumitovim stručnjacima kući dala toplinu i karakter. Tako je nastao dom koji pripada današnjem vremenu, a izgleda kao da u sebi čuva dio neke davne toskanske priče.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama