Gradnja doma
Vrtić u Molvicama savršen je primjer prednosti drvene montažne gradnje
Montažna gradnja već dugo nije rezervirana samo za obiteljske kuće
U mjestu Molvice, na površini od 5000 četvornih metara izgrađen je moderan vrtić ukupne površine 650 kvadrata. Prizemlje se sastoji od polivalentne dvorane, tri jedinice za vrtićke i jasličke skupine te gospodarskog dijela dok su na katu prostorije tehničkog osoblja. Ovaj je vrtić rađen sistemom drvene, montažne gradnje.
Taj sistem gradnje značajno je ubrzao izgradnju objekta, ističe Luka Kupešić, tehnički direktor tvrtke Domus plus te ističe kako je objekt tj. konstruktivni dio, sagrađen za 4 mjeseca. Tijek gradnje je usporio samo okoliš iako nije utjecao na sam sustav gradnje.
Gradnja montažnih objekata javnih namjena ima iste prednosti kao i gradnja obiteljskih kuća u ovom sistemu.
“Brzina izgradnje, nisko energetskog objekata, kvaliteta izgradnje, a ono što poglavito veseli je da program kohezije i otpornosti u sljedećem periodu ispred Europske Unije također dodatno valorizira i vrednuje ovakav tip gradnje, s time da dodatno boduje objekte koji se grade ovim načinom, poglavito zbog energetskih svojstava i ekoloških svojstava, a onda i svih ostalih prednosti koje ovakva gradnja daje.”, ističe direktor tvrtke Domus plus, Grga Mrkonjić.
Gradnja vrtića u Molvicama počela je pripremnim radovima i osiguravanjem nesmetanog pristupa gradilištu. Zvonko Brunović, voditelj gradilišta tvrtke Domus plus navodi kako nesmetan pristup znači da u prvom redu, sa strane investitora odnosno naručitelja i njih kao izvođača, se omogući na gradilištu pristup s najmanje dvije odnosno tri strane. “Budući da smo morali izvoditi u nekakvoj paraleli i sam parking i sam objekt i treći pristup s ove južne strane s koje smo pretežno dovozili i odvozili materijal i vršili grube zemljane radove. To je bilo dosta zahtjevno da se u samom početku probiju ti koridori, trase, osiguraju ograde, sukladno zakonskim da se krene s gradnjom.
Nakon što su odrađeni pripremni radovi i gradnja temelja, počela je montaža samog objekta.
“Kod ovakvih složenih objekata, gdje se radi i sam objekt i okoliš, na prvi pogled neke prevelike razlike nema jer ovi bazni grubi, zemljani radovi su isti kao i kod klasičnog objekta, kad se oni izvedu nastupaju čari moderne montažne gradnje gdje se jednostavno prefabricirani gotovi elementi, zidovi, međukatne konstrukcije i sve ostalo dovozi na gradilište i vrlo, vrlo brzo i vrlo kvalitetno montira na licu mjesta. Dakle, sam vrtić prizemni dio i katni dio smo mi smontirali u nekakva tri radna dana i on je za to vrijeme već poprimio svoje obrise.”, dodaje.
Luka Kupešić ističe kako nije zahtjevno izvesti ovakav objekt u montažnoj gradnji, današnji standardi u montažnoj gradnji omogućavaju da se takvi objekti izvedu puno efikasnije nego korištenjem klasične gradnje: “U tom dijelu gradnje nismo ovisni o vremenskim prilikama. Tako da se sve priprema u našim tvornicama, dopremaju se gotovi elementi na gradilište, samim time je skraćeno vrijeme, a i kvaliteta gradnje. Kanije korisnici ulaze u suhi objekt.” dodaje te ističe kako je vrtić opremljen najmodernijim sustavima ventilacije i rekuperacije, grijanje i hlađenje je osigurano preko dizalica topline što znači da ovaj objekt u biti prati najmodernije europske trendove i politike gradnje.
“Specifičnost ovog objekta je da su dvije vrste fasade na samom objektu, dio je ventilirane fasade, dio je ETICS sustava, dakle i ovaj objekt je dokaz da Domus plus kao izvođač zaista može izvesti sve ono što arhitekti zamisle.”, dodaje Kupešić.
U Hrvatskoj se povećava broj montažnih objekata javne namjene, a Domus plus prvi je vrtić radio još prije osam godina.
“Domus plus na godišnjoj razini 3 do 4 objekta takvoga tipa, s tendencijom rasta. Jako puno radimo na promociji, sa općinama, sa ostalim akterima da shvate tu prednost koja nije sad samo više u stambenim objektima nego i u objektima javne namjene i tako rekao bih, educiramo i ovaj segment tržišta kako bi zaista kroz ovu izgradnju i ovaj tip gradnje riješili ove goruće probleme i nataliteta i vrtićkih i školskih skupina i samim tim onda riješili te nekakve problema koje jedinice lokalne samouprave i općine imaju.”, zaključio je.
Vrtić u Molvicama savršen je primjer napretka tehnologije, inženjerstva i materijala u montažnoj gradnji koja danas može izvesti svaki projekt prema željama investitora.
Gradnja doma
Radovi zimi: Što možete nastaviti, a kada je bolje pričekati?
Radovi zimi ovise o temperaturi, vlazi i podlozi. Provjerite uvjete za bojanje, žbukanje, fasadu, betoniranje i obradu spojeva.
Majstor je napokon slobodan, ali vani je dva stupnja i pada kiša. Može li se nastaviti s bojanjem, žbukanjem ili fasadom, ili se sve odgađa za proljeće?
Bojanje u zatvorenom prostoru s kontroliranom temperaturom često se može nastaviti i zimi. Vanjsko žbukanje, fasaderski radovi i betoniranje traže provjeru vremenskih uvjeta i zaštitu materijala nakon ugradnje. Pritom nije dovoljno pogledati dnevnu temperaturu na mobitelu. Važni su i temperatura podloge, vlaga te uvjeti tijekom vezanja i sušenja.
Radovi zimi zato se ne planiraju po jednom pravilu. Svaki materijal ima svoje granice, a one su upisane u njegov tehnički list. Ista vrsta posla s jednim proizvodom može biti moguća, a s drugim ne.
Unutarnje bojanje
Unutarnje je uvjete obično lakše kontrolirati, ali i ovdje treba razlikovati dvije stvari: uvjete za samu boju i stanje podloge. Za unutarnju boju Jupol Classic JUB traži temperaturu zraka i zida od +5 do +35 °C i vlažnost zraka do 80 %.
Podloga mora biti suha prije prvog premaza. Za nove žbuke i mase za izravnavanje isti tehnički list navodi da prije bojanja trebaju sušiti najmanje jedan dan po milimetru debljine, pri +20 °C i 65 % vlažnosti zraka. To je vrijeme sušenja podloge, a ne vrijeme sušenja boje između premaza. Na hladnijem i vlažnijem zraku podloga se suši sporije.
Topao zrak u sobi ne znači da je i hladan vanjski zid spreman za bojanje. Izvođač treba provjeriti stanje podloge i uvjete koje propisuje proizvođač. Ako se prostor grije, treba ga i provjetravati, kako je objašnjeno u tekstu o provjetravanju doma zimi.
Žbukanje i zidanje
Kod cementnih i vapneno-cementnih proizvoda hladnoća usporava razvoj svojstava, a smrzavanje može oštetiti svježe ugrađen materijal. Zato uvjete treba održavati i nakon završetka nanošenja, a ne samo dok majstor radi. Površina koja je suha na dodir nije nužno spremna za sljedeću fazu rada.
Uvjeti se razlikuju od proizvoda do proizvoda, pa ih treba provjeriti u tehničkom listu konkretne žbuke ili morta. U zatvorenom i grijanom prostoru lakše ih je osigurati. Na vanjskom zidu ili na gradilištu na kojem noću pada mraz to je mnogo teže, a podloga ne smije biti smrznuta.
Izvedba fasadnog sustava
Fasada nije jedan posao, nego niz slojeva: lijepljenje izolacije, armirni sloj, predpremaz i završna žbuka. Svaki od njih ima svoje uvjete.
Postoje proizvodi namijenjeni nižim temperaturama. JUB za zimsku završnu žbuku JUBIZOL Unixil finish winter, koja se priprema uz poseban dodatak, navodi primjenu pri temperaturi zraka i zida od +1 do +15 °C i vlažnosti zraka do 95 %. Navedeni temperaturni raspon odnosi se na taj konkretan završni proizvod i njegov propisani način pripreme. Ne prenosi se automatski na ostale slojeve fasadnog sustava.
I takva žbuka ima uvjete: fasadu treba zaštititi zavjesama na skeli od sunca, vjetra i oborina, a ne radi se za vrijeme kiše, magle ili jakog vjetra. Što sve uključuje izvedba fasade, pisali smo u tekstu Završni sloj fasade nije samo boja.
Betoniranje
Betoniranje pri niskim temperaturama zahtijeva unaprijed dogovorenu mješavinu, pripremljenu podlogu i zaštitu nakon ugradnje. Cemex objašnjava da se voda u svježem betonu koji se ohladi ispod 0 °C smrzava i širi, pa beton mora biti zaštićen dok ne postigne dovoljnu čvrstoću. Podloga, oplata i armatura moraju biti očišćene od leda i snijega.
Mjere poput grijane vode u betonari, dodataka za zimsko betoniranje, zaštitnih prekrivača i izolirane oplate planiraju betonara i izvođač. Potrebno trajanje zaštite i trenutak uklanjanja oplate određuju se prema konkretnim uvjetima i razvoju čvrstoće, a ne samo prema broju proteklih dana. Ako niske temperature dugo traju, a potrebne mjere nije moguće osigurati, Cemex savjetuje da se betoniranje odgodi.
Montaža ploča i obrada spojeva
Montaža gipsanih ploča i obrada spojeva nisu ista faza i nemaju iste uvjete. Za obradu spojeva masom Knauf Uniflott proizvođač navodi da temperatura prostora i podloge ne smije biti niža od približno +10 °C. Spojevi se obrađuju tek kad se ploče više ne mogu mijenjati zbog promjena temperature i vlage, i tek nakon što su izvedeni mokri estrisi. Ako se u istom prostoru još suši žbuka ili estrih, obrada spojeva čeka.
Gdje se materijal čuva prije radova
Provjerite i gdje se materijal čuva prije radova. Uvjeti skladištenja mogu se razlikovati od uvjeta primjene. Jupol Classic, primjerice, mora biti zaštićen od smrzavanja, pa nije dovoljno da ga unesete u toplu prostoriju neposredno prije bojanja. Isto vrijedi za ljepila, žbuke u kantama i mase za spojeve koje su noć provele u negrijanoj garaži ili na kamionu.
Prije nego dogovorite radove zimi
Prije početka dogovorite koje se faze izvode, kojim proizvodima i kako će se održavati potrebni uvjeti. Zatražite tehničke listove proizvoda koje izvođač planira koristiti. U ponudi razjasnite trošak grijanja i zaštite te što se događa u slučaju zahlađenja. Ako se uvjeti iz tehničkih uputa ne mogu osigurati, odgodite tu fazu radova.
Arhitektura i dizajn
Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine
U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.
Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.
„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.
Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.
Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj
Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.
„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.
Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.
Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.
„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.
Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike
U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.
Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.
„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.
Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.
Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.
Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću
I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.
„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.
Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.
Interijer prilagođen obiteljskom životu
Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.
„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.
Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.
Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju
Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.
„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.
Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.
„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.
Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.
„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.
