Gradnja doma
Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom
Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor
Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera. Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.
‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.
Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.
‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.
Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.
‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.
Potkrovlje stradalo u potresu
Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.
‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.
Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka.
‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.
Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.
‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.
Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.
Optimalna izolacija
‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.
Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.
‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.
Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.
Arhitektura i dizajn
nZEB stručni skup 2026: Deset godina energetske obnove i novi zahtjevi koji dolaze
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi…
Krajem veljače u Zagrebu je održan jubilarni, deseti nZEB stručni skup 2026, konferencija koja je u proteklom desetljeću postala jedno od ključnih mjesta okupljanja stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti i održive gradnje. Ovogodišnje izdanje donijelo je presjek postignutog napretka, ali i jasan pogled prema onome što sektor graditeljstva očekuje nakon 2026. godine. Ovogodišnji skup podržao je i Zoran Milanović.
NZEB konferencija: Priuštivo i održivo stanovanje do 2030.?
Od prvih rasprava o gotovo nultoj energiji do današnjih zahtjeva za cjelovitim sagledavanjem sigurnosti, održivosti i kvalitete stanovanja, nZEB stručni skup 2026 pokazao je koliko se paradigma energetske obnove promijenila.
Energetska obnova više nije samo pitanje potrošnje
Skup je otvoren retrospektivom razvoja energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, uz naglasak na činjenicu da se energetska obnova više ne može promatrati isključivo kroz smanjenje potrošnje energije.
Organizator skupa, prof. dr. sc. Zoran Veršić, istaknuo je kako je od samog početka ideja bila pokazati da struka zna prepoznati i adresirati stvarne probleme postojećeg fonda zgrada. Već tada se upozoravalo da energetska obnova ne smije biti samo tehničko poboljšanje energetskih svojstava, nego sveobuhvatna modernizacija zgrade.
Intervju s Prof. dr. sc. Zoranom Veršićem
Danas je takav pristup postao standard. Zgrade koje ulaze u proces obnove moraju se sagledavati kroz sigurnost od potresa i požara, kroz kvalitetu boravka u prostoru te kroz ukupnu funkcionalnost i trajnost. Upravo je to smjer koji je struka najavljivala godinama prije nego što su direktive postale zakonska obveza.
nZEB stručni skup 2026 tako je još jednom potvrdio svoju ulogu platforme koja stručnu javnost priprema na regulative i standarde prije nego što oni stupe na snagu.
Od nZEB-a prema ZEB-u: Novi zahtjevi nakon 2026.
Drugi dio programa bio je usmjeren na razdoblje koje dolazi. Iako nZEB standard još uvijek nije prošlost, sve se više govori o konceptu ZEB-a, odnosno zgrada s nultim emisijama.
Kada nas očekuje gradnja nulte emisije CO2?
Naglasak se više ne stavlja isključivo na energetsku učinkovitost, već i na cjelokupni CO₂ otisak zgrade. To uključuje emisije povezane s proizvodnjom, transportom i ugradnjom materijala, kao i njihov utjecaj na okoliš tijekom životnog vijeka objekta.
Takav pristup značajno mijenja način projektiranja i izvođenja radova. Zgrada se više ne vrednuje samo kroz potrošnju energije, već kao cjelina – kroz konstrukciju, materijale, trajnost i održivost.
Inženjerski proračuni kao temelj odluka
Silvio Novak iz tvrtke Knauf Insulation u svom je predavanju dao pregled razvoja energetskog certificiranja i energetske učinkovitosti u posljednjih dvadeset godina. Poseban naglasak stavio je na važnost preciznih proračuna.
Energetske uštede, kako je istaknuto, moraju biti jasno kvantificirane i interpretirane kroz brojke. Upravo su proračuni temelj inženjerske discipline jer omogućuju donošenje odluka na temelju podataka, a ne pretpostavki.
nZEB stručni skup 2026 tako je pokazao da se područje energetske učinkovitosti sve više oslanja na precizne analize i interdisciplinarni pristup.
Klimatske promjene i dugoročna otpornost materijala
Aleksandar Terer iz Profine Croatia govorio je o utjecaju klimatskih promjena na zgrade i građevinske materijale. Ekstremne temperature, povećana vlaga i nagle vremenske promjene dugoročno utječu na trajnost konstrukcija.
Nepravilno projektirani ili izvedeni sustavi mogu uzrokovati značajne štete, osobito ako se ne uzmu u obzir novi klimatski uvjeti. Otpornost materijala postaje jednako važna kao i njihova energetska svojstva.
Fasada kao tehnički i estetski element
Fasade su također bile jedna od središnjih tema. Janko Šemnički iz Baumita naglasio je kako fasada nije samo tehnički omotač zgrade, već i njezino lice.
Osim što ima ključnu ulogu u toplinskoj zaštiti i energetskoj učinkovitosti, fasada definira odnos zgrade prema okolini i korisnicima. Inženjerska znanja nužna su za pravilnu izvedbu, ali estetika i vizualna kvaliteta jednako su važni elementi suvremenog projektiranja.
Opeka i robotsko zidanje – tradicija i inovacija
Dr. sc. Marina Bagarić iz Wienerbergera predstavila je razvoj opeke i zidanih konstrukcija. Iako se graditeljstvo često doživljava kao konzervativan sektor, razvoj opeke pokazuje značajan tehnološki iskorak.
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
Suvremene zidane konstrukcije danas zadovoljavaju zahtjeve mehaničke otpornosti, toplinske zaštite i održivosti, a najavljena je i primjena robotskog zidanja. Hrvatska i Slovenija trenutno su u potrazi za pilot projektima na kojima bi se takva tehnologija implementirala u praksi.
Što nakon deset godina?
Deset godina iskustava, prezentiranih na konferenciji, pokazuje da znanje i tehnologije postoje. Alati su dostupni, regulative su definirane, a struka je educirana.
Ključno pitanje više nije kako postići energetsku učinkovitost, već koliko brzo i koliko dosljedno će se standardi provoditi u praksi. Upravo će ta brzina prilagodbe odlučiti uspjeh nadolazećeg razdoblja.
nZEB stručni skup još je jednom potvrdio da održiva gradnja više nije tema budućnosti, već sadašnjosti – i da će sljedeća faza razvoja zahtijevati još širu suradnju inženjera, proizvođača, projektanata i investitora.
Baumit akademija
Baumit i Celanese: Revolucija u održivim građevinskim materijalima uz reciklažu CO₂
Suradnja dviju globalnih kompanija donosi novu tehnologiju koja industrijske emisije pretvara u sirovinu za boje i žbuke te smanjuje ugljični otisak gradnje u Europi.
Građevinska industrija jedna je od najvećih globalnih emitera CO₂, a pritisak na smanjenje ugljičnog otiska postaje sve veći. Baumit, lider u proizvodnji građevinskih materijala u Europi, odlučio je postaviti nove standarde održivosti.
U suradnji s Celanese Corporation, globalnim liderom u kemijskoj industriji, Baumit uvodi pionirski pristup u proizvodnji žbuka i boja – korištenjem CCU tehnologije (Carbon Capture and Utilization) za recikliranje CO₂ u proizvodnom procesu. Ovaj inovativni pristup omogućuje stvaranje materijala s manjim ugljičnim otiskom i podržava kružno gospodarstvo u građevinarstvu.
Što je CCU tehnologija i kako funkcionira?
Carbon Capture and Utilization (CCU) označava hvatanje industrijskih emisija CO₂ koje bi inače završile u atmosferi i njihovu kemijsku pretvorbu u vrijedne sirovine.
U slučaju Baumita: Industrijski CO₂ se prikuplja i kombinira s vodikom. Procesom kemijske reakcije CO₂ se pretvara u metanol, ključnu sirovinu za veziva u bojama, žbukama i smolama. Metanol postaje dio vinil-acetatnih emulzija, koje se koriste u proizvodnji žbuka i boja s recikliranim CO₂
Ovaj proces smanjuje upotrebu fosilnih goriva, vraća ugljik u proizvodni ciklus i značajno doprinosi principima cirkularne ekonomije.
Suradnja Baumit – Celanese: inovacija u praksi
Celanese svojim ECO-CC proizvodima omogućuje Baumitu da stvori prva veziva u Europi od recikliranog CO₂. Očekuje se smanjenje više od 5.000 tona CO₂ emisija godišnje, što predstavlja značajan doprinos klimatski prihvatljivijoj gradnji.
“Korištenje CCU procesa za recikliranje CO₂ u 100% veziva za fasadne žbuke i boje pomaže u stvaranju kružne ekonomije i smanjenju ugljičnog otiska Baumit proizvoda,” izjavio je Roman Stickler, CMO Baumita.
Kevin Norfleet, globalni direktor održivosti u Celanese, pojašnjava da suradnja s Baumitom pokazuje kako recikliranje emisija CO₂ otvara jedinstvene mogućnosti za implementaciju kružnog gospodarstva u građevinskoj industriji, smanjujući emisije i stvarajući dugoročno održive materijale za gradnju.
Prednosti CCU tehnologije za građevinsku industriju
CCU tehnologija omogućuje značajno smanjenje emisija CO₂ i upotrebe fosilnih inputa u proizvodnji. Korištenje recikliranog CO₂ u vezivima osigurava visokokvalitetne materijale za fasade, boje i žbuke, a istovremeno povećava energetsku učinkovitost proizvodnog procesa. Ovo je posebno relevantno za arhitekte, inženjere i sustainability menadžere koji traže rješenja za klimatski prihvatljive i inovativne projekte.
Održivi materijali znače manje emisije i zdraviji okoliš. Fasade i zidovi izrađeni s ovim materijalima doprinose stvaranju “zelenijih zgrada” i smanjenju utjecaja gradnje na klimu. Istovremeno, takvi materijali pomažu u kreiranju toplih, ugodnih i održivih domova u kojima se ljudi osjećaju dobro, a okoliš je manje opterećen.
Baumit kao pionir održive gradnje u Europi
Baumit je prvi i trenutno jedini proizvođač građevinskih materijala u Europi koji koristi ovakva inovativna veziva u masovnoj proizvodnji. Njihovi proizvodi, uključujući žbuke s recikliranim CO₂, boje i premaze s manjim ugljičnim otiskom te fasadne sustave prilagođene energetski učinkovitom dizajnu, predstavljaju konkretan primjer klimatski prihvatljive gradnje, što je u skladu s Baumitovom strategijom GO2morrow, čiji je cilj značajno smanjenje emisija CO₂ do 2030. godine.
Izolacija koja svake godine štedi CO₂ i gradi budućnost
Baumitova rješenja ne smanjuju emisije samo u proizvodnji – njihov učinak se višestruko povećava tijekom cijelog životnog vijeka zgrada. Svake godine Baumitova fasadna izolacija ugrađuje se na čak 45 milijuna četvornih metara fasada diljem Europe.
Svaki četvorni metar djeluje kao mali, ali moćni klimatski saveznik. Ušteda CO₂ koju ostvari jedan kvadratni metar izolacije odgovara količini kisika koju proizvedu dva stabla u jednoj godini. A taj se učinak ne zadržava samo na prvoj godini – on se umnožava iz godine u godinu, tijekom cijelog životnog vijeka zgrade.
Smanjenjem potrošnje energije za grijanje i hlađenje, izolacija izravno smanjuje emisije CO₂, a istovremeno povećava udobnost stanovanja. Izolacija tako postaje dugoročna klimatska investicija.
GO2morrow – više od strategije, način razmišljanja
GO2morrow nije samo program održivosti – to je stav koji gleda dalje od sadašnjih generacija. Kao vodeći proizvođač građevinskih materijala u Europi, prisutan u 24 zemlje, Baumit preuzima odgovornost za ekološki, ekonomski i društveni utjecaj svog poslovanja.
GO2morrow predstavlja obećanje zajednici i planetu: da se održivost ne živi samo kroz proizvode, već kroz cijeli način razmišljanja. Kroz ovu platformu, Baumit ne gradi samo zgrade, već gradi bolji svijet – korak po korak.
Šira slika: CCU i kružna ekonomija
CCU tehnologija nije samo inovacija – ona je ključna komponenta u globalnim naporima za dekarbonizaciju industrije. Povezuje hvatanje CO₂ iz industrijskih procesa, njegovu transformaciju u korisne materijale i recikliranje ugljika u građevinske proizvode.
Na taj način, sektori poput građevinarstva i kemijske industrije mogu smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, smanjiti emisije stakleničkih plinova i integrirati principe kružne ekonomije u svakodnevnu proizvodnju.
Inovacija koja oblikuje budućnost gradnje
Suradnja Baumit – Celanese i primjena CCU tehnologije predstavlja spoj inovacije, stručnosti i ekološke odgovornosti. Korištenjem recikliranog CO₂ u vezivima za boje i žbuke, Baumit smanjuje emisije, podržava kružnu ekonomiju i postavlja novi standard održive gradnje u Europi.
Ovaj primjer pokazuje da održivi materijali više nisu samo “dodatak” – oni su središnji element modernog, klimatski prihvatljivog građevinskog sektora.
