Povežimo se

Gradnja doma

Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom

Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor

Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera.  Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.

‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.

Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.

‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.

Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.

‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.

Potkrovlje stradalo u potresu

Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.

‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.

Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka. 

‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.

Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.

‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.

Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.

Optimalna izolacija

‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.

Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.

‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta  opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.

Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.

Gradnja doma

Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati

Prodajno projektna inženjerka u Viessmannu objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.

Stare kuće često imaju sentimentalnu vrijednost i karakter koji vlasnici ne žele izgubiti. No mnogi žele i suvremeni komfor: pouzdano grijanje, hlađenje ljeti i niže račune za energiju. Dobra vijest je da to nije ni-ili odluka.

Dizalica topline za staru kuću danas je sasvim izvediva opcija, čak i kad kuća prije nije imala nikakav sustav grijanja. Ivana Lajtman, prodajno projektna inženjerka u Viessmannu, objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.

Ivana Lajtman, prodajno projektna inženjerka u Viessmannu

Dizalica topline za staru kuću nije nemoguća misija

Kuća o kojoj je riječ nije imala nikakav sustav grijanja. Prilikom modernizacije, investitor je odlučio da će kompletno grijanje i hlađenje osigurati jednim rješenjem.

“Ova kuća uopće nije imala sustav grijanja i prilikom modernizacije investitor je odlučio da će kompletan sustav grijanja i hlađenja osigurati sa dizalicom topline i solarima na krovu”, objašnjava Lajtman.

U sve prostorije postavljeni su ventilokonvektori, pa se grijanje i hlađenje tijekom cijele godine odvija kroz jedan vodeni sustav, bez potrebe za dodatnim klima uređajima.

Ventilokonvektor je, jednostavno rečeno, uređaj koji pomoću vode iz dizalice topline zagrijava ili hladi zrak u prostoriji, sličan po izgledu klasičnoj klima jedinici, ali spojen na centralni vodeni sustav umjesto na zaseban rashladni krug. Zato jedan sustav, dizalica topline, može opskrbljivati sve prostorije, i za grijanje zimi i za hlađenje ljeti.

Najveći izazov nije dizalica topline, nego instalacije

Sama dizalica topline rijetko je najzahtjevniji dio ovakve obnove. Puno veći posao čeka ispod poda i unutar zidova.

“Naravno, svaka stara kuća koja nije imala razvod grijanja u biti zahtijeva veliki zahvat. Potrebno je napraviti kompletan razvod za vodeni sustav, cjevovode, pronaći mjesto za ogrjevna tijela, odnosno u ovom slučaju ventilokonvektore, i na taj način kompletnu kuću praktički izokrenuti”

Riječ je o velikoj investiciji, ali upravo je to bila želja investitora, zadržati postojeću kuću, a prilagoditi je modernom stanovanju, tako da nijedan dio doma ne ostane hladan. Za nekoga tko planira ugradnju dizalice topline u staru kuću, ovo je ključna poruka: bez obzira koliko je sam uređaj napredan, projekt uspijeva ili propada na kvaliteti razvoda cijevi i planiranju gdje će stati ogrjevna tijela u svakoj prostoriji.

Zašto se podno grijanje i ventilokonvektori često koriste zajedno

U ovoj kući sustav je riješen kombinacijom podnog, površinskog grijanja i ventilokonvektora u svakom prostoru. Podno grijanje koristi se isključivo za grijanje, dok ventilokonvektori mogu i grijati i hladiti.

“Za rad s dizalicom topline to je najčešće rješenje, objediniti podno grijanje i ventilokonvektore”

Razlog kombinacije leži u tome što svaki sustav ima svoju prednost. Podno grijanje sporije reagira jer toplina mora proći kroz sloj estriha i poda prije nego što se osjeti u prostoriji, ali zato daje vrlo ravnomjernu, ugodnu toplinu koja se dugo zadržava, bez hladnih ili prevrućih točaka u sobi. Ventilokonvektor radi suprotno: zrak struji izravno preko izmjenjivača, pa se temperatura u prostoriji mijenja gotovo odmah, čim se uređaj uključi.

“Podno grijanje je malo tromiji sustav, a s ventilokonvektorima možemo brže postići željenu temperaturu u prostoru”

Kombinacijom se dobiva ono najbolje od oba svijeta: stabilna, ugodna osnovna temperatura iz poda, uz mogućnost brze prilagodbe kad zatreba, primjerice hlađenje u vrućem ljetnom danu.

Jedna temperatura više ne mora vrijediti za cijelu kuću

Stare kuće tradicionalno su imale jedan grijni sustav, poput peći na drva ili nekoliko radijatora, gdje je cijela kuća manje-više dijelila istu temperaturu. Suvremeni sustavi to mijenjaju kroz takozvanu zonsku regulaciju, mogućnost da se temperatura u svakoj prostoriji zasebno podešava, neovisno o ostatku kuće.

To znači da spavaća soba može ostati nešto hladnija tijekom noći, dok dnevni boravak zadržava topliju temperaturu tijekom dana, a da se pritom ne mora ručno namještati svaki radijator ili paliti dodatne uređaje. Ovakva mogućnost individualnog upravljanja temperaturom po prostoriji danas se smatra standardom u energetski učinkovitim domovima, a lakše se ostvaruje upravo kombinacijom podnog grijanja i ventilokonvektora, gdje svaki element sustava može raditi neovisno o drugima.

Kako riješiti toplu vodu kada nema mjesta za veliki spremnik

Energetska obnova ne završava na grijanju i hlađenju prostora. Jednako je važna i priprema potrošne, sanitarne tople vode, a stare kuće često nemaju prostor za velik bojler ili spremnik. U ovom je slučaju rješenje bio takozvani modul za svježu vodu.

“Imamo jedan centralni spremnik u kojem zagrijavamo ogrjevnu vodu, koja je u ovoj kući grijana od solarnih kolektora i ujedno od dizalice topline. Taj protočni sustav nudi, bez nekog dodatnog spremnika, opskrbu cijele kuće protočnim sustavom tople vode”

Protočna priprema tople vode znači da se voda zagrijava u trenutku kad je zatrebate, prolaskom kroz izmjenjivač topline, umjesto da se unaprijed zagrijava i čuva u velikom spremniku sanitarne vode. Prednost je očita kod manjka prostora: nije potreban dodatan, često glomazan bojler, jer se sva potrebna toplina osigurava iz jednog centralnog spremnika ogrjevne vode, punjenog solarnim kolektorima i dizalicom topline. Potreba za toplom vodom u kućanstvu lako se unaprijed izračuna, pa se protočni sustav dimenzionira tako da bez problema pokriva svakodnevne potrebe obitelji.

Modernizacija stare kuće bez gubitka njezina karaktera

Ovaj projekt pokazuje da pažljivo planirana modernizacija staroj kući može udahnuti potpuno novi život, a da pritom ne izgubi ono što je čini posebnom. Dizalica topline, u kombinaciji s podnim grijanjem, ventilokonvektorima i solarnim kolektorima, danas omogućuje da i kuća koja nikad nije imala sustav grijanja postane energetski učinkovit, udoban dom tijekom cijele godine. Slično rješenje integracije suvremene tehnologije u postojeći prostor opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući, gdje se dizalica topline uklapa u kuću starijeg karaktera bez narušavanja njezinog izgleda.

Za vlasnike koji razmišljaju o hibridnom pristupu, gdje se dizalica topline kombinira s postojećim plinskim ili uljnim kotlom umjesto potpune zamjene sustava, koristan je i naš tekst Hibridno grijanje: isplati li se kombinirati dizalicu topline i plinski kotao?, dok se detaljnije o samoj tehnologiji podnog grijanja može pročitati u vodiču Podno grijanje – sve što trebate znati prije ugradnje. Šire o tome zašto dizalice topline danas postaju standardan dio modernog stanovanja pisali smo i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.

Nastavite čitati

Propisi i regulative

Kako stan ili kuću pretvoriti u objekt za turistički najam: Uvjeti, dokumentacija i postupak

Ako je objekt pravilno uređen, a dokumentacija potpuna prije podnošenja zahtjeva, postupak registracije i kategorizacije znatno je jednostavniji i brži

Turistički najam nije samo objava oglasa na Airbnbu ili Bookingu. Sve više vlasnika stanova i kuća u Hrvatskoj razmišlja o dodatnoj zaradi kroz kratkoročni najam, posebno u obalnim gradovima i mjestima blizu turističkih atrakcija, ali malo tko zna da taj put počinje mnogo prije prvog gosta.

Kako urediti kuću za odmor? Ova luksuzna vila puna je ideja koje vrijedi kopirati

Prije nego što objekt uopće smijete oglasiti, potrebno je ispuniti zakonske uvjete, ishoditi odgovarajuće rješenje nadležnog tijela i osigurati da prostor zadovoljava propisane tehničke i sanitarne standarde. Posljednjih godina uvedene su i dodatne obveze vezane uz kratkoročni najam, od prijave gostiju u eVisitor do redovite fiskalizacije, pa je dobro upoznati cijeli postupak prije nego što uložite u opremanje i namještaj.

U nastavku donosimo korak po korak vodič kroz cijeli proces, od provjere vlasništva do prvih rezervacija.

Tko uopće može pružati usluge turističkog najma?

Zakon razlikuje nekoliko načina na koje se turistički najam može pružati. Najčešći je model takozvanog iznajmljivača u domaćinstvu, gdje fizička osoba iznajmljuje sobu, apartman ili kuću za odmor u vlastitom vlasništvu, bez potrebe za osnivanjem obrta ili tvrtke. Zahtjev tada podnosi sama fizička osoba, osobno ili putem opunomoćenika.

Druga je opcija registracija obrta ili trgovačkog društva, što je uobičajenije kod onih koji turistički najam vode kao ozbiljniju, često i jedinu djelatnost, s više objekata ili većim kapacitetom. Postupak i dokumentacija u tom slučaju nešto se razlikuju od onih za fizičke osobe, a obrasci zahtjeva za obrtnike i trgovačka društva razlikuju se od onih za građane.

Važno je razlikovati turistički, kratkoročni najam od klasičnog, dugoročnog najma stambenog prostora. Dugoročni najam ne zahtijeva kategorizaciju ni rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga, dok turistički najam, bez obzira traje li gost jednu noć ili dva tjedna, uvijek potpada pod ugostiteljsku djelatnost i sve obveze koje iz nje proizlaze.

Korak 1: Provjerite može li se nekretnina koristiti za turistički najam

Prije bilo kakvog ulaganja u opremanje, provjerite temeljne preduvjete. Nekretnina mora biti u vašem vlasništvu, ili morate imati suglasnost svih suvlasnika ako je riječ o suvlasništvu. Jednako je važno da je objekt legalno izgrađen, odnosno da za njega postoji dokaz o uporabljivosti građevine sukladno članku 175. Zakona o gradnji, najčešće uporabna dozvola ili drugi odgovarajući akt. Ako je dio kuće ili stan naknadno dograđen bez dozvole, tu se prije svega mora riješiti pitanje legalizacije, jer bez uredne dokumentacije o gradnji zahtjev za kategorizaciju neće biti moguće ni podnijeti.

Stanovi u višestambenim zgradama nose dodatnu posebnost. U pojedinim slučajevima potrebna je i suglasnost suvlasnika zgrade ili upravitelja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u stanu, posebno u sredinama koje reguliraju gustoću turističkog najma u pojedinim zgradama ili dijelovima grada radi zaštite mira i sigurnosti ostalih stanara. Bez takve suglasnosti nadležno tijelo neće izdati rješenje o obavljanju djelatnosti, ili ga može naknadno oduzeti, čak i ako sam prostor tehnički zadovoljava sve uvjete kategorizacije. Kako izgleda proces legalizacije nezakonito izgrađenih objekata i na koje se rokove danas mogu osloniti vlasnici, objasnili smo u sklopu šireg pregleda zakonskih promjena u tekstu o novim propisima u graditeljstvu.

Korak 2: Pripremite objekt za kategorizaciju

Kad je pravni status nekretnine riješen, slijedi tehnička priprema prostora. Kategorizacija apartmana, sobe ili kuće za odmor temelji se na Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (NN 9/16, 54/16, 61/16, 69/17), koji propisuje minimalne tehničke uvjete za svaku kategoriju, od broja i veličine prostorija, preko opremljenosti kupaonice, do zahtjeva za grijanje i hlađenje.

Komisija koja obavlja očevid pregledava, među ostalim, funkcionalnost i opremljenost prostora za spavanje, kuhinju ili kuhinjski kutak, kupaonicu, ali i opću sigurnost objekta, poput ispravnosti električnih instalacija i protupožarne zaštite. Sanitarni uvjeti moraju biti u skladu s propisima, a oprema mora odgovarati broju gostiju za koje se objekt prijavljuje.

Najčešći razlozi zbog kojih se kategorizacija odgađa
Nepotpuna dokumentacija o vlasništvu ili uporabljivosti građevine, neusklađenost stvarnog stanja prostora s prijavljenim brojem kreveta, nedostatak obvezne opreme za traženu kategoriju, te nesuglasje suvlasnika u zgradama gdje je takva suglasnost potrebna.

Detaljan pregled uvjeta za svaku zvjezdicu, od opremljenosti kupaonice do minimalne kvadrature soba, pripremili smo ovdje.

Korak 3: Podnesite zahtjev za kategorizaciju

Zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu podnosi se Uredu državne uprave u županiji u kojoj se nekretnina nalazi, konkretno Službi za gospodarstvo, odnosno Odjelu za turizam. Uz zahtjev je potrebno priložiti presliku osobne iskaznice, izvadak iz zemljišne knjige ne stariji od šest mjeseci kojim se dokazuje vlasništvo, dokaz o uporabljivosti građevine te popunjen obrazac s uvjetima za traženu kategoriju objekta.

Nakon predaje potpune dokumentacije, nadležno tijelo zakazuje očevid na terenu, gdje se provjerava odgovara li stvarno stanje prostora onome navedenom u zahtjevu. Zakonski rok za rješavanje zahtjeva, u slučajevima kada se provodi poseban ispitni postupak odnosno očevid, iznosi do 60 dana od urednog podnošenja zahtjeva. Nakon odobrenja, izdaje se izvršno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s dodijeljenom kategorijom, odnosno brojem zvjezdica, na temelju kojeg se objekt smije legalno oglašavati i iznajmljivati.

Napomena: postupci i rokovi mogu se razlikovati po županijama i mijenjati kroz izmjene propisa, pa preporučujemo prije podnošenja zahtjeva provjeriti aktualne uvjete kod nadležnog Ureda državne uprave.

Korak 4: Nakon odobrenja slijede dodatne obveze

Dobivanje rješenja o kategorizaciji nije kraj administrativnog dijela posla, nego tek njegov prvi dio. Nakon što rješenje stupi na snagu, iznajmljivača čeka niz redovitih obveza:

Ove obveze vrijede kontinuirano, ne samo u prvoj sezoni poslovanja, a nadzor nad njihovim poštivanjem provode turistička inspekcija i porezna uprava.

Koliko košta pokretanje turističkog najma?

Ne postoji jedinstvena cijena koja vrijedi za svaki objekt, jer trošak ovisi o nekoliko različitih faktora koji se međusobno razlikuju od slučaja do slučaja.

Stavka troškaO čemu ovisi
Uređenje objektaTrenutno stanje nekretnine i opseg potrebnih radova
DokumentacijaVrsta objekta i status vlasništva, uključujući eventualnu legalizaciju
Namještaj i opremaKategorija koju želite postići, odnosno traženi broj zvjezdica
Administrativne pristojbeVažeći propisi u trenutku podnošenja zahtjeva
Ploča za kategorizacijuNabavlja se isključivo od proizvođača s ovlaštenjem Ministarstva turizma

Realno planiranje budžeta zato uvijek počinje procjenom trenutnog stanja objekta, ne generičkom brojkom pronađenom na internetu.

Kako povećati šanse za više rezervacija?

Ispunjavanje zakonskih uvjeta osigurava da smijete legalno iznajmljivati, ali ne jamči i popunjenost kalendara. Nekoliko faktora danas mjerljivo utječe na broj rezervacija i ocjene gostiju.

Profesionalne fotografije i jasan, konkretan opis objekta i danas ostaju osnova dobrog oglasa.

Energetska učinkovitost objekta, kvalitetno grijanje i hlađenje te brz internet sve više utječu na odabir gostiju koji putuju izvan glavne sezone.

Kako čitati energetski certifikat i što vam govori o stanju kuće

Dodatnu vrijednost donose i pametne brave koje gostima omogućuju samostalan check-in bez fizičke predaje ključa, osiguran parking, a u novije vrijeme sve češće i punjač za električne automobile.

Manji wellness sadržaji, poput hidromasažnog bazena ili saune, danas mjerljivo podižu ocjene i cijenu smještaja, o čemu smo pisali i u ovom tekstu.

Najčešća pitanja

Mogu li turistički iznajmljivati stan u zgradi?
Da, ali u pojedinim slučajevima potrebna je suglasnost suvlasnika zgrade, posebno ako mjesna pravila reguliraju gustoću turističkog najma u zgradi.

Trebam li kategorizaciju za kuću za odmor?
Kuća za odmor jedna je od kategorija propisanih pravilnikom i zahtijeva isto rješenje o odobrenju kao i apartman ili soba.

Koliko traje postupak?
Zakonski rok za rješavanje zahtjeva s očevidom iznosi do 60 dana od urednog podnošenja, no stvarno trajanje ovisi o opterećenosti nadležnog ureda.

Mogu li početi oglašavati objekt prije rješenja?
Ne. Objekt se smije oglašavati i iznajmljivati kao turistički smještaj tek nakon što je rješenje o kategorizaciji izvršno.

Što ako želim iznajmljivati samo dio kuće?
Moguće je kategorizirati i pojedinačnu sobu ili dio kuće kao zaseban objekt, uz zadovoljavanje uvjeta propisanih za tu specifičnu kategoriju.

Dobra priprema važnija je od same prijave. Ako je objekt pravilno uređen, a dokumentacija potpuna prije podnošenja zahtjeva, postupak registracije i kategorizacije znatno je jednostavniji i brži. Kvalitetno opremljen i propisno kategoriziran smještaj lakše ostvaruje bolje ocjene gostiju, veću popunjenost i, dugoročno, veću vrijednost same investicije.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama