Gradnja doma
Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom
Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor
Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera. Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.
‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.

Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.
‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.
Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.

‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.
Potkrovlje stradalo u potresu
Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.
‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.

Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka.
‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.
Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.

‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.
Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.
Optimalna izolacija
‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.
Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.
‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.
Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.
Gradnja doma
Dizalica topline za grijanje, hlađenje i toplu vodu: što sve može jedan sustav?
Dizalice topline sve su popularnije rješenje za grijanje i hlađenje domova, a suvremeni sustavi omogućuju i pripremu potrošne tople vode te povezivanje sa solarnim elektranama. Na Green Energy Fairu u Zagrebu predstavljena je dizalica topline Viessmann Vitocal 200-A Intelligent Energy, koja objedinjuje kompaktne dimenzije, visoku temperaturu polazne vode i pametno upravljanje. O mogućnostima ove tehnologije razgovarali smo s Nenadom Mandićem, specijalistom za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.
Način na koji grijemo i hladimo svoje domove posljednjih se godina znatno mijenja. Uz tradicionalne sustave grijanja na plin, drva i druga goriva, sve veću važnost dobivaju tehnologije koje koriste obnovljive izvore energije.
Među njima posebno mjesto zauzimaju dizalice topline, koje energiju iz okoliša koriste za grijanje prostora i pripremu tople vode. Zahvaljujući tehnološkom razvoju, danas se mogu primjenjivati i u novogradnji i pri modernizaciji postojećih sustava grijanja.
Kako radi dizalica topline zrak–voda?
Dizalice topline zrak–voda koriste toplinsku energiju iz vanjskog zraka i prenose je u sustav grijanja objekta. Pritom troše električnu energiju za pogon kompresora i ostalih komponenti, ali zahvaljujući iskorištavanju energije iz okoliša mogu isporučiti više toplinske energije nego što potroše električne.
„Grijanje koje koristi zrak funkcionira na način da uzima energiju iz okolnog zraka i pretvara je u toplinu”, objašnjava Nenad Mandić, specijalist za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.

Može li dizalica topline raditi s postojećim radijatorima?
Jedna od važnih značajki modela Vitocal 200-A Intelligent Energy jest mogućnost postizanja temperature polazne vode do 75 °C. To je posebno zanimljivo vlasnicima starijih kuća koji već imaju radijatorsko grijanje i razmišljaju o zamjeni postojećeg izvora topline.
Česta je pretpostavka da su dizalice topline prikladne isključivo za nove, dobro izolirane kuće s podnim grijanjem. Međutim, suvremeni visokotemperaturni modeli mogu se koristiti i u objektima s postojećim radijatorskim sustavima.
„Prednosti Vitocal 200-A Intelligent Energy dizalice topline su to što je kompaktnih dimenzija i što postiže temperaturu polaza do 75 °C, što znači da je idealna za podno, novo ili staro radijatorsko grijanje, bilo da se radi o modernizaciji ili o novom objektu”, ističe Mandić.
Mogućnost postizanja visoke temperature polazne vode olakšava prilagodbu postojećim instalacijama, no to ne znači da je svaka dizalica topline jednako prikladna za svaku stariju kuću. Prije ugradnje potrebno je provjeriti toplinske gubitke objekta, stanje izolacije, veličinu radijatora i potrebnu temperaturu vode u sustavu grijanja. O tim parametrima ovise učinkovitost sustava i budući troškovi.

Monoblok izvedba smanjuje potrebu za opremom u kući
Pri odabiru sustava grijanja važan je i prostor potreban za njegovu ugradnju, osobito u manjim kućama i objektima bez zasebne kotlovnice. Vitocal 200-A Intelligent Energy izveden je kao monoblok dizalica topline, što znači da su ključne komponente rashladnog kruga smještene u vanjskoj jedinici.
Prema Mandićevim riječima, u vanjskoj jedinici ovog modela nalazi se i hidraulička oprema, uključujući protočni električni grijač ogrjevne vode, dok je upravljačka jedinica smještena u kući. Takva konstrukcija smanjuje potrebu za smještajem opreme u stambenom prostoru i olakšava organizaciju tehničkih instalacija.

Grijanje, hlađenje i topla voda iz jednog sustava
Suvremene dizalice topline nisu namijenjene isključivo grijanju tijekom zimskih mjeseci.
„Isti sustav može osigurati grijanje, hlađenje i potrošnu toplu vodu. Za hlađenje i grijanje možemo koristiti ventilokonvektore, za grijanje radijatore ili podno grijanje, a za toplu vodu može se ugraditi poseban spremnik koji zagrijava dizalica topline Vitocal 200-A”, objašnjava Mandić.
Pritom je važno pravilno odabrati način grijanja i hlađenja prostorija. Ventilokonvektori se, primjerice, mogu koristiti za obje funkcije, dok klasični radijatori nisu prikladno rješenje za učinkovito hlađenje prostora.

Izvedba Compact ima integrirani spremnik od 190 litara
Uz odabir ogrjevnih tijela, potrebno je planirati i pripremu potrošne tople vode.
„Nova izvedba Vitocal 200-A Intelligent Energy Compact donosi integrirani spremnik u unutarnju jedinicu. Zato se i zove Compact jer dolazi sa spremnikom od 190 litara koji je zagrijan na temperaturu koju želimo i koja nam treba u kući”, objašnjava Mandić.
Takvo je rješenje posebno zanimljivo obiteljima koje žele izbjeći postavljanje dodatnog samostojećeg spremnika. Potrebe za toplom vodom ipak se razlikuju među kućanstvima, a ovise o broju članova obitelji, broju kupaonica i navikama korištenja vode.
„Vitocal 200-A Intelligent Energy Compact namijenjena je višečlanim obiteljima i obiteljima koje imaju nekoliko kupaonica. Za kućnu upotrebu 190 litara je odgovarajuća količina tople vode”, kaže Mandić.

Stvarna raspoloživa količina tople vode ovisi i o temperaturi vode u spremniku, brzini dogrijavanja te istodobnoj potrošnji na više izljevnih mjesta. Za kuće s izrazito velikom potrošnjom ili objekte namijenjene turističkom smještaju potrebno je zasebno procijeniti odgovarajući kapacitet.
Pametno upravljanje i povezivanje sa solarnom elektranom
Osim učinkovitog grijanja i hlađenja, sve važniju ulogu u suvremenim domovima ima upravljanje energijom.
„Nova dizalica topline Vitocal 200-A Intelligent Energy opremljena je One Base Intelligence sustavom koji preko sedaminčnog zaslona u boji omogućuje upravljanje dizalicom topline, ali također i integraciju uređaja drugih proizvođača”, objašnjava Mandić.
Kućanstvo, primjerice, može imati solarnu elektranu jednog proizvođača, baterijski sustav drugog i Viessmannovu dizalicu topline. Povezivanje tih uređaja omogućuje bolje usklađivanje proizvodnje i potrošnje energije, uz uvjet da su pojedine komponente tehnički kompatibilne i pravilno konfigurirane.
Povezivanje dizalice topline sa solarnom elektranom može povećati potrošnju vlastite proizvedene električne energije. Fotonaponski paneli proizvode električnu energiju koja se može koristiti i za pogon dizalice topline, čime se smanjuje potreba za preuzimanjem energije iz mreže.
Stvarne uštede ovise o proizvodnji solarne elektrane, potrebama za grijanjem, načinu upravljanja sustavom i sezonskim razlikama u proizvodnji energije.

Rashladno sredstvo R290 i utjecaj na okoliš
Jedna od tehnoloških značajki predstavljenog sustava jest korištenje rashladnog sredstva R290, odnosno propana.
„Novi plin R290 ima iznimno nizak GWP, što znači da je povoljniji za okoliš, a uzimanjem energije iz zraka možemo postići visoku temperaturu polaza koja je dobra i za radijatore”, objašnjava Mandić.
GWP označava potencijal globalnog zagrijavanja rashladnog sredstva. Korištenje R290 pridonosi smanjenju njegova izravnog klimatskog utjecaja, dok ukupni utjecaj sustava na okoliš ovisi i o učinkovitosti uređaja te izvoru električne energije.

Odabir sustava počinje procjenom potreba kuće
Primjer modela Vitocal 200-A Intelligent Energy pokazuje kako se tehnologija razvija prema kompaktnijim i povezanijim sustavima koji se mogu prilagoditi različitim potrebama kućanstava.
Pri odabiru treba razmotriti cijeli sustav: toplinske gubitke kuće, postojeća ogrjevna tijela, potrebe za hlađenjem i potrošnom toplom vodom te mogućnost povezivanja sa solarnom elektranom. Kvalitetno planiranje osnova je za odabir uređaja koji će odgovarati konkretnom objektu i načinu života njegovih korisnika.
Gradnja doma
Baterije za solarne elektrane: kako koristiti vlastitu energiju i nakon zalaska sunca?
Solarne elektrane omogućuju kućanstvima proizvodnju vlastite električne energije, ali vrijeme proizvodnje ne podudara se uvijek s najvećom potrošnjom. Baterije za solarne elektrane omogućuju pohranu viška energije za kasniju upotrebu. Kako funkcioniraju, mogu li se dodati postojećoj elektrani i kako odabrati odgovarajući kapacitet, objašnjava Mario Volarić, voditelj inženjeringa tvrtke Zonne.
Solarne elektrane sve su prisutnije na krovovima obiteljskih kuća. Proizvodnja vlastite električne energije pruža mogućnost smanjenja računa, no ima važno ograničenje: energija se proizvodi kada ima dovoljno sunčeve svjetlosti, a ne nužno kada je kućanstvu najpotrebnija.
Tijekom sunčanog dana elektrana može proizvesti više energije nego što kućanstvo u tom trenutku troši. U večernjim satima, kada se ukućani vrate s posla i uključe kućanske uređaje, solarna proizvodnja smanjuje se ili potpuno prestaje. Baterijski sustavi omogućuju da se dio dnevnog viška sačuva upravo za takva razdoblja.
Kako rade baterije za solarne elektrane?
Princip rada relativno je jednostavan. Kada solarna elektrana proizvodi više električne energije nego što je kućanstvu potrebno, višak se usmjerava u bateriju. Pohranjena energija zatim se koristi kada proizvodnja više nije dovoljna za trenutačnu potrošnju.
„Kada postoji višak energije, spremamo ga u bateriju, a nakon što sunce zađe i dođe mrak, ta se energija iz baterije postupno koristi za potrebe kućanstva i njegovih trošila”, objašnjava Mario Volarić, voditelj inženjeringa tvrtke Zonne.

Time kućanstvo može povećati udio vlastite proizvedene energije koju koristi i smanjiti potrebu za preuzimanjem električne energije iz mreže.
Kada se baterija napuni, dodatni višak proizvedene energije može se predavati u elektroenergetsku mrežu, ovisno o načinu priključenja i postavkama sustava. Takvo je rješenje osobito korisno kućanstvima u kojima je najveća potrošnja u večernjim satima.

Može li se baterija puniti iz mreže po nižoj tarifi?
Baterijski sustavi mogu se koristiti i izvan razdoblja intenzivne solarne proizvodnje. Tijekom zime, kada su dani kraći i elektrana proizvodi manje energije, baterija se u odgovarajuće konfiguriranom sustavu može puniti električnom energijom iz mreže.
„Ima smisla, primjerice, za kućanstvo puniti bateriju preko noći kada je niža tarifa, a zatim tu energiju trošiti tijekom dana. Tako ponovno radimo balansiranje sustava – energiju koristimo za punjenje kada je dostupnija, a iz baterije je trošimo kada nam je potrebna”, pojašnjava Volarić.
Takav način rada može biti zanimljiv korisnicima dvotarifnog obračuna električne energije. Ipak, stvarna financijska korist ovisi o razlici između više i niže tarife, gubicima pri punjenju i pražnjenju te trošku i trošenju baterije.

Pametno upravljanje usklađuje proizvodnju i potrošnju
Baterijski sustavi nisu samo spremnici električne energije. U kombinaciji s odgovarajućom upravljačkom opremom mogu automatski određivati kada energiju pohraniti, a kada je koristiti.
„Mi imamo kontrolu nad tim, ali algoritmi su vrlo jednostavni. Svode se na to da upravljamo sustavom tako da svu energiju koja je višak pohranimo za kasnije, kada energije ima manje”, objašnjava Volarić.
Pohrana je pritom ograničena raspoloživim kapacitetom baterije i tehničkim mogućnostima sustava. Pravilno podešeno upravljanje pomaže uskladiti proizvodnju solarne elektrane s potrebama kućanstva.
To postaje osobito važno u domovima s većom potrošnjom električne energije, primjerice zbog punjenja električnih vozila i korištenja većeg broja uređaja.
Može li se postojeća solarna elektrana nadograditi baterijom?
Vlasnici solarnih elektrana ne moraju nužno graditi potpuno novi sustav kako bi dobili mogućnost pohrane energije. U mnogim slučajevima postojeću elektranu moguće je nadograditi baterijom, uz prethodnu provjeru kompatibilnosti invertera, električnih instalacija i ostale opreme.
„Kako se promijenilo stanje tržišta i kako je energija postala sve skuplja, ima smisla nadograditi sustav baterijom i iskoristiti prednosti koje ona pruža”, ističe Volarić.
Prije ulaganja potrebno je analizirati postojeću elektranu, način potrošnje i očekivane koristi. Tako se može utvrditi koja je oprema potrebna i je li nadogradnja tehnički i financijski opravdana.

Koliki je kapacitet baterije potreban kućanstvu?
Ne postoji univerzalan kapacitet baterije koji odgovara svakoj kući. Odabir ovisi o ukupnoj potrošnji električne energije, dnevnom rasporedu korištenja uređaja, veličini solarne elektrane i navikama ukućana.
„Svako kućanstvo ima drukčiji profil potrošnje. Tijekom dana potrošnja može biti relativno stabilna, a kada se ljudi vrate s posla, počnu kuhati i koristiti ostale uređaje, potrošnja energije raste”, objašnjava Volarić.
Zato bateriju nije dovoljno odabrati samo prema površini kuće ili broju članova obitelji. Potrebno je analizirati koliko kućanstvo troši tijekom dana, koliko tijekom večeri i noći te koliko energije elektrana može proizvesti i ostaviti na raspolaganju za pohranu.
„Na temelju dnevnog profila i ukupne potrošnje energije možemo izračunati odgovarajući kapacitet solarne elektrane i baterije kako bi sustav maksimalno koristio vlastitu energiju i imao minimalnu potrebu za energijom iz mreže”, ističe Volarić.
Kao primjer navodi baterijski sustav kapaciteta 16 kWh, koji može zadovoljiti potrebe mnogih kućanstava. Međutim, taj kapacitet nije univerzalna preporuka: odgovarajuću veličinu baterije treba odrediti individualnim proračunom.

Gdje postaviti baterijski sustav?
Za ugradnju baterijskog sustava važan je i odabir odgovarajućeg mjesta. Prostor mora zadovoljavati uvjete koje propisuje proizvođač, uključujući dopuštene temperature i zaštitu od vanjskih utjecaja.
„Preporuka je bateriju postaviti u prostoriju koja nije pretopla. Treba izbjegavati tavane koji tijekom ljeta mogu biti prilično vrući, ali i mjesta izložena smrzavanju, kiši i drugim vremenskim utjecajima”, savjetuje Volarić.
Pojedini sustavi imaju dodatnu zaštitu od niskih temperatura. Prema informacijama iz razgovora, predstavljeni baterijski sustav proizvođača Dyness ima ugrađeno grijanje baterije, koje olakšava rad u hladnijim uvjetima.
Bez obzira na dodatnu opremu, mjesto ugradnje mora odgovarati deklariranim uvjetima rada, sigurnosnim zahtjevima i uputama proizvođača.

O čemu ovisi isplativost baterije?
Glavna prednost baterijskog sustava jest mogućnost da se veći dio vlastite proizvedene energije iskoristi unutar kućanstva. Umjesto da se sav višak odmah preda mreži, dio se pohranjuje za razdoblja u kojima bi inače bilo potrebno preuzimati električnu energiju iz mreže.
Takav način korištenja može povećati energetsku samostalnost doma, ali ne znači da je baterija jednako isplativa svakom korisniku. Na isplativost utječu cijena baterije i ugradnje, njezin vijek trajanja, iskoristivi kapacitet, profil potrošnje te uvjeti obračuna preuzete i predane električne energije.

Volarić primjećuje da interes za pohranu energije raste, osobito zbog veće pozornosti koju kućanstva posvećuju troškovima električne energije.
Prije ulaganja zato treba usporediti stvarne viškove solarne proizvodnje s potrošnjom u razdobljima kada elektrana proizvodi malo ili uopće ne proizvodi. Na temelju tih podataka može se odabrati sustav koji odgovara potrebama kućanstva i procijeniti očekivana korist.









