Gradnja doma
Uvjeti koji su potrebni da bi potkrovlje postalo dom
Svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor
Život u potkrovlju san je mnogih. Za njegovo ostvarenje potrebno je ispuniti neke ključne preduvjete. Koji su to saznali smo od inženjera građevine Vladmira Makotera. Potkrovlja su prostori u kojima vrlo često možemo ostvariti neke originalne ideje. Međutim svako potkrovlje ne može postati i stambeni prostor.
‘Osnovni uvjet da bi jedno potkrovlje postalo stambeno potkrovlje je zapravo njegova visina. ‘Ako imamo dovoljnu visinu, onda možemo razmišljati o stambenom potkrovlju, zato jer količina zraka koja nam je bitna da ovdje možemo ugodno živjeti zapravo ovisi o samoj visini i volumenu samog prostora’, objašnjava Vladimir Makoter, ing. građevine i vlasnik krovopokrivačkog obrta.
Poželjno je da visina stambenog potkrovlja svakako prelazi tri metra te da krov ne ide u nulu, odnosno da se ne spaja s podom potkrovlja, već da između njih postoji zid.
‘Većina ljudi se boji da kada ima visoko potkrovlje, da će morati jako veliki prostor grijati. Je, možda će u nekom postotku ta potrošnja biti nešto veća, ali ne toliko znatno koliko se ljudi plaše. Zato jer ako se svi slojevi krova dobro izvedu, jednom kad se taj prostor zagrije, toplina nema kud bježati’, kaže.
Neće biti gubitaka topline, nego ćete uživat u takvom visokom ugodnom prostoru. Krov je važan segment vanjske ovojnice svake zgrade. Od vlage, topline i hladnoće štiti cijelu kuću pa i samo potkrovlje.
‘Kad se dolazi u potkrovlje, mora se vidjeti kompletno stanje konstrukcije, mora se vidjeti stanje pokrova krova, građevinske limarije, ako se procjeni da pokrov krova, građevinska limarija neće zadovoljiti uvjete trajnosti idućih, recimo, 30 ili 40 godina onda moramo planirati kompletnu obnovu’, siguran je Vladimir.
Potkrovlje stradalo u potresu
Prava konstrukcijska obnova najbolje se vidi na ovom potkrovlju u zagrebačkom Donjem Gradu koje je izuzetno stradalo u potresu.
‘Kad smo došli na ovo krovište, bilo je slomljenih greda od dimnjaka koji su padali, mnoštvo oštećenog crijepa, građevinske krovne limarije, a najzanimljiviji detalj koji se pojavio je bio kad smo počeli rušiti dotrajale zidove. Oni su bili u takvom stanju da su radnici rukama mogli skidati slojeve žbuke i cigle jer jednostavno vezivni mort više uopće nije bio u svojoj funkciji’, prisjeća se.
Svi zidovi, zabatni zidovi i svjetlarnici zamijenjeni su novim elementima, betonskim serklažima i ciglenim zidovima. Od ruševina je napravljena čvrsta i sigurna školjka.
‘Što se tiče samog krovišta ono se ojačavalo na način da su se u sve nosive grede dodavali drveni elementi koji su se vezali vijcima, to je sve odrađeno prema projektu. Tako da sad imamo primjer jednog novog krova ventiliranog i ovo potkrovlje je u ovom trenutku spremno da se počinje pretvarati u stambeni prostor’, kaže.
Tajna dobrog potkrovlja leži u harmoniji raznih dijelova krova koji nam kao promatračima njegovog vanjskog dijela, ostaju sakriveni.
‘Ovdje vidimo sljedeće. Vidimo parnu branu, vidimo drvenu konstrukciju, znači drvene rogove, vidimo između tih drvenih rogova mekanu mineralnu vunu, na drvenim rogovima iznad mekane mineralne vune je daščana oplata. Sljedeće nakon toga je tvrda kamena vuna, da zbrojeno debljina ove mekane i tvrde kamene vune bude minimalno 20, idealno 26 centimetara, zatim dolazimo do krovne folije koja je s donje strane visoko paropropusna, a s gornje strane je vodonepropusna, opet još jedan funkcionalni sloj, tu je sljedeći sloj a to je ventilirani sloj krova koji se napravi na način da se stavljaju tzv. kontraletve, to su ovi elementi. tu su još i letve za krovni pokrov’, dodaje Vladimir.
Ukoliko krov nema parnu branu, vlaga iz potkrovlja će pobjeći u više izolacijske slojeve krova i ondje se kondenzirati. U kamenoj vuni može stvoriti gljivice i pljesni, te joj također oslabiti izolacijska svojstva.
Optimalna izolacija
‘Sve preklope polijepimo, sve prodore uz krovne prozore, uz zidove uz grede, znači sve treba polijepiti i onemogućiti zraku iz unutrašnjosti da bježi kroz tu parnu branu’, pojašnjava.
Minimalno dva centimetra šira od širine rogova mora biti mekana mineralna vuna. Time će se onemogućiti strujanje zraka. Međutim toplina će bježati kroz drvene rogove pa je zato potrebno staviti 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune.
‘Ona ima takvu tvrdoću da vi po njoj možete hodati i da sljedeći slojevi krova mogu izdržati ta opterećenja. Ona se postavlja, za razliku od vune, kontinuirano. Ploče tvrde kamene vune se postavljaju jedna do druge. Tih 6, 8 ili 10 centimetara tvrde kamene vune radi bolji posao toplinskog izolatora nego mekana mineralna vuna debljine 12 centimetara. No, zajedno zapravo ostvaruju one efekte koji današnji energetičari traže, znači dovoljne uštede pri insolaciji, znači pri dotoku topline i pri gubitcima’, zaključuje.
Samo uz sve dijelove krova koji će biti kvalitetno odrađeni, stambeno potkrovlje može biti suho i ujedno disati. Zimi toplo, a ljeti ugodno za življenje.
Gradnja doma
Solarni paneli donose nove izazove za zaštitu od požara u zgradama
Solarni paneli, punionice električnih vozila i energetska obnova mijenjaju način na koji projektiramo zgrade. Stručnjaci upozoravaju da zaštita od požara mora pratiti razvoj novih tehnologija
Solarni paneli na krovovima, punionice za električne automobile u podzemnim garažama i masovna energetska obnova stambenih zgrada — sve su to procesi koji se u Hrvatskoj ubrzano odvijaju. No dok zelena tranzicija napreduje, jedno pitanje ostaje nedovoljno glasno: je li zaštita od požara u zgradama uspjela pratiti taj tempo?
Upravo to bila je jedna od središnjih tema konferencije o zaštiti od požara održane u Opatiji, koja je na jedno mjesto okupila projektante, nadzorne inženjere, proizvođače opreme, akademsku zajednicu, osiguravajuća društva i predstavnike regulatornih tijela.
„Ovo su idealna mjesta da se svi na jednom ovakvom okupljanju s nizom stručnih predavanja skupe, izmijene informacije, znanja i dragocjena iskustva”, rekao je Miodrag Drakulić, dipl. ing. stroj., predsjednik Hrvatske udruge za zaštitu od požara i jedan od organizatora skupa.
Zelena tranzicija donosi nove izazove za sigurnost
Zelena gradnja i energetska učinkovitost donijele su niz prednosti — niže račune, manji ugljični otisak, bolji komfor stanovanja. No svaka nova tehnologija koja ulazi u zgradu donosi i nova požarna opterećenja. Solarni paneli na ravnim krovovima, sustavi za punjenje električnih vozila i debeli slojevi izolacije postavljeni u okviru energetskih obnova — svi ti elementi mijenjaju ponašanje zgrade u slučaju požara na načine koje stariji propisi nisu predvidjeli.
Problem nije u samim tehnologijama, nego u tome što regulativa teško prati brzinu njihovog razvoja. Upravo taj jaz između tehničkog napretka i normativnog okvira danas predstavlja jedan od najvećih izazova u zaštiti od požara.
Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu
Problem starih zgrada koje nisu projektirane prema današnjim standardima
Možda je najkonkretniji i najjači kut cijele priče upravo ovaj: u Hrvatskoj masovno obnavljamo zgrade iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća — i u njih ugrađujemo tehnologije koje tada nisu bile ni zamislive.
„Mi imamo zgrade koje su građene 60-ih i 70-ih i radimo energetske obnove na njima. To su zgrade koje ne zadovoljavaju propise današnje zaštite od požara. Regulativa i znanje u ovom području razvijali su se zadnjih 30 godina, a sad imamo nešto što je građeno prije 50 godina. I naravno, mi uvodimo nove rizike — stavljamo fotonaponske panele, stavljamo punjače za električna vozila, a ne znamo uopće s čim imamo posla, kakva nam je zgrada”, upozorila je izv. prof. dr. sc. Marija Jelčić Rukavina s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
Ovo nije hipotetski scenarij. Energetska obnova višestambenih zgrada u punom je jeku, a Hrvatska je za tu svrhu osigurala stotine milijuna eura iz europskih fondova. Brzina obnove svakako je dobrodošla — ali samo ako ide ruku pod ruku sa sigurnosnim standardima.
Kakvu ulogu imaju negorivi materijali?
Jedan od odgovora na nove požarne izazove leži u izboru materijala. Negoriva izolacija od kamene vune postaje sve važnija komponenta suvremene gradnje, posebno kod fasada i ravnih krovova.
„Knauf Insulation se ovdje pojavljuje kao proizvođač negorive izolacije. Sama takva izolacija — potpuno negoriva, talište kamene vune je iznad 1000 °C — za razliku od gorivih materijala koji se tale već kod 50-60 °C, kod kojih je onda brzo širenje požara vrlo vjerojatno”, objasnio je Dario Henezi iz Knauf Insulationa.
Razlika u ponašanju materijala pri visokim temperaturama nije samo tehnički detalj — ona može biti razlika između lokaliziranog požara i katastrofalnog širenja plamena po cijeloj fasadi zgrade. O zaštiti pročelja zgrada od požara pisali smo i ranije, a stručnjaci s Građevinskog fakulteta izradili su poseban priručnik namijenjen arhitektima i projektantima.
Solarni paneli i punionice kao novi izazov
Fotonaponski sustavi na krovovima postaju sve češći – kako na obiteljskim kućama tako i na poslovnim i stambenim zgradama. S njima rastu i zahtjevi za sigurnijim krovnim sustavima koji mogu podnijeti nova mehanička i požarna opterećenja.
„Kada cijelu ovojnicu obuhvatite negorivom izolacijom, govorim prvenstveno za fasade i ravne krovove – tu su puno više instalacije, puno više mogućnosti širenja požara ili samog okidača za požar. Zato smo razvili kolekciju Smart Roof — kamenu vunu koja podnosi puno veća opterećenja i zbog same gustoće je puno vatrostalnija za sustave gdje se mogu dogoditi brzi požari”, rekao je Henezi.
Slična logika vrijedi i za podzemne garaže s punionicama za električne automobile. Električni automobili pri požaru mogu razviti iznimno visoke temperature, a dim se u podzemnim prostorima širi brže nego na otvorenom. Za te primjene razvijene su lamele kamene vune koje se lijepe direktno na strop garaže — ne zahtijevaju posebnu obradu ni mehaničko pričvršćivanje, impregniraju se izvana i mogu se prebojati u željenim bojama.
Hrvatska priprema prve smjernice za fotonaponske sustave
Jedna od ključnih informacija s konferencije tiče se regulatornog vakuuma oko solarnih sustava — i prvog konkretnog koraka prema njegovu popunjavanju.
„Mi smo zajedno s Fakultetom elektrotehnike i računarstva i Hrvatskom komorom inženjera elektrotehnike započeli izradu smjernica za fotonaponske sustave. Nakon početnog poleta, taj je dio malo zastao. Sad imamo jednu grubu skicu tih smjernica koja zahtijeva usuglašavanje i stručnu diskusiju — ali to bi mogli biti realno prve domaće smjernice koje ćemo kao stručne udruge i akademska zajednica staviti na tržište i na upotrebu”, rekao je Drakulić.
Hrvatska trenutno nema domaće tehničke smjernice koje bi projektantima i izvođačima dale jasne upute kako sigurno integrirati fotonaponske sustave u zgrade — a taj nedostatak u praksi ostavlja previše prostora za improvizaciju.
Zelena gradnja i zaštita od požara moraju ići zajedno
Poruka konferencije u Opatiji nije bila protiv zelene tranzicije — bila je za odgovornu zelenu tranziciju. Tehnologije koje štede energiju, bez kvalitetnog projektiranja, odgovarajuće zaštite i upotrebe negorivih materijala, mogu postati ozbiljan rizik za ljude i objekte.
Zaštita od požara u zgradama ne smije biti nešto što se dodaje na kraju projekta — ona mora biti ugrađena od samog početka, kao što su to energetska učinkovitost i drugi standardi koje moderna zgrada mora zadovoljiti. Dok god se te dvije teme razvijaju odvojeno, jaz između ambicija zelene gradnje i stvarne sigurnosti zgrada nastavit će rasti.
Arhitektura i dizajn
Staklene fasade osvajaju suvremenu arhitekturu: Koliko su doista energetski učinkovite?
Zašto sve više zgrada ima staklene fasade i što to znači za vaše račune za struju
Staklene fasade posljednjih su desetljeća postale jedan od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture. Od poslovnih nebodera i hotela do javnih zgrada i pojedinih stambenih projekata, transparentna pročelja sve su češći izbor arhitekata i investitora koji žele više prirodnog svjetla, bolju povezanost unutarnjeg prostora s okolinom i osjećaj veće prostornosti.
No uz rastuću popularnost sve se glasnije postavlja jedno pitanje – koliko su staklene fasade doista energetski učinkovite?
Upravo ta tema bila je u središtu međunarodne znanstvene konferencije održane krajem svibnja u Zagrebu, koja je okupila stručnjake iz Hrvatske i svijeta.
Staklo kao dio energetske ovojnice zgrade
Staklene fasade odavno su prestale biti puki estetski element. One su danas važan dio energetske ovojnice zgrade i izravno utječu na potrošnju energije, kvalitetu unutarnjeg prostora i ugodnost boravka, baš kao što je slučaj i s klasičnim fasadnim sustavima koji su desetljećima bili standard u gradnji.
„Gotovo sve suvremene zgrade koje se danas grade koriste ostakljena pročelja jer iskorištavaju prednosti stakla kao transparentnog dijela ovojnice. Dobivamo više prirodnog svjetla, ali i toplinskih dobitaka koje zatim moramo pažljivo kontrolirati”, objašnjava prof. dr. sc. Zoran Veršić, organizator konferencije
Upravo ta ravnoteža između svjetlosti i topline jedan je od najvećih izazova suvremenog projektiranja.
Gdje se najčešće koriste?
Iako ih mnogi povezuju isključivo s poslovnim neboderima, staklene fasade danas se javljaju na sve većem broju projekata. U uredskim zgradama, hotelima, trgovačkim centrima, kulturnim ustanovama i javnim objektima.
„Staklena pročelja predviđena su uglavnom za poslovne i javne zgrade, manje za obiteljske kuće i višestambene zgrade. Međutim, vidimo da gotovo sve suvremene zgrade koriste prednosti ostakljenih pročelja”, ističe Veršić
Učinkovite — ali pod jednim uvjetom
Odgovor na pitanje o energetskoj učinkovitosti nije jednostavan. Moderna staklena pročelja mogu biti vrlo učinkovita, ali samo ako su projektirana i izvedena prema najvišim standardima.
„Učinkovite su u odnosu na zahtjeve tehničkih propisa. Slabija je učinkovitost u odnosu na klasične fasade, a kod svakog ostakljenog pročelja najslabija točka uvijek je staklo”
To nije drukčije ni kod standardnih prozora i stolarije — i tu je staklo oduvijek bila najizazovnija komponenta s aspekta toplinskih gubitaka.
Što sve danas ide u staklenu fasadu?
Kako bi se toplinski gubici sveli na minimum, a pregrijavanje ljeti stavilo pod kontrolu, industrija je u posljednjih desetak godina napravila značajan iskorak. Danas se u modernim fasadama koriste niskoemisijski (Low-E) premazi, međuprostori punjeni argonom ili kriptonom, napredni sustavi razmaknica i troslojna izolacijska stakla — a posljednja generacija donosi i vakuumsko izolacijsko staklo koje drastično smanjuje masu uz zadržavanje odličnih toplinskih svojstava.
„Najnoviji proizvod je izolacijsko staklo s vakuumom koje drastično smanjuje masu, a pritom zadržava vrlo dobra svojstva trostrukog ostakljenja”, objašnjava Veršić. Za usporedbu, sličan napredak u toplinskoj izolaciji bilježimo i u drugim segmentima gradnje — od krova do zidova.
Tržište se razvija brže nego ikad
Razvoj staklenih fasada danas se ne promatra samo kroz arhitekturu. Sve veći naglasak stavlja se na održivost materijala, smanjenje ugljičnog otiska i mogućnost recikliranja — što je tema o kojoj sve ozbiljnije razgovaraju i sudionici domaćih stručnih skupova o zelenoj gradnji.
„Kao i sve na današnjem tržištu, fasade se razvijaju vrlo brzo. Pojavljuju se novi materijali, novi oblici, složeniji dizajni i sve veći zahtjevi za CO₂ neutralnošću i energetskom učinkovitošću”, kaže Luka Fukat, predavač na konferenciji.
Koji su nedostaci?
Nekvalitetni materijali ili loše projektiran sustav mogu dovesti do povećanih toplinskih gubitaka zimi i pregrijavanja ljeti. Početna investicija viša je nego kod klasičnih fasadnih sustava, osobito kada su u igri vrhunska izolacijska stakla i napredni sustavi sjenjenja.
Ipak, stručnjaci ističu da kvalitetno projektno rješenje dugoročno može donijeti osjetno manju potrošnju energije — i nadoknaditi početni trošak.
Hrvatska prati trendove
„U Hrvatskoj posljednjih godina primjećujemo značajan rast interesa za staklena pročelja. U urbanim sredinama prepoznata je njihova arhitektonska i estetska vrijednost, ali i mogućnost povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora kroz transparentne ovojnice”, ističe Fukat
To je vidljivo ponajviše na novim poslovnim zgradama, hotelima i suvremenim stambenim projektima.
Pametna pročelja kao sljedeći korak
Stakla koja reagiraju na intenzitet sunca, napredni sustavi sjenjenja, vakuumska ostakljenja — sve su to tehnologije koje već sada oblikuju gradove budućnosti. No iza svake od njih stoji isti izazov: pronaći ravnotežu između transparentnosti, ugodnosti boravka i odgovornog korištenja energije.
Hoće li staklene fasade i dalje dominirati gradskim vizurama ovisi upravo o tome koliko uspješno te tehnologije odgovore na taj izazov.
