Gradnja doma
Staklene pregrade idealne su za moderno i dinamično odvajanje prostora
Svestranost staklenih pregrada čini ih vrlo popularnim izborom za pregrađivanje poslovnih prostora. One prostor čine ugodnijim, a za dodatnu sofisticiranost treba izabrati modularne sisteme minimalističkog dizajna.
Moderno i dinamično odvajanje prostora, osobito u uredima, sve se češće izvodi staklenim pregradama koje imaju brojne prednosti.
“Prednosti upotrebe stakla u poslovnim prostorima su to što staklo ipak odvaja prostor, dakle, ima funkciju pregrade, odnosno zida, a s druge strane omogućuje svjetlinu i prozračnost u samim prostorima.”, izjavio je Vladimir Dijan, direktor tvrtke FOM.
Staklene pregrade suvremena su i održiva metoda podjele uredskog prostora, a korištenjem modernih sustava koji omogućuju kombinaciju različitih materijala sugerirati će naprednost tvrtke. To se može postići uz Interfom Autor sisteme.
“Interfom Autor je dio asortimana koji je u potpunosti razvijen u tvrtki Fom, orijentiran je prije svega na sustave pregradnih stijena i vrata u interijerima. Najviše se koristi staklo i drvo kao materijali, međutim, jednako su tako prisutne i mogućnosti upotrebe drugih materijala.
Drugih pločastih materijala, ako govorimo o pregradama, uz staklo tu je i MDF. Ako govorimo o vratima, primarno su tu drvena ili staklena vrata, ali imamo rješenja i aluminijskih vrata, odnosno aluminijskih vrata sa staklenom ispunom ili aluminijskih vrata sa aluminijskom ispunom, tako zapravo ono što najviše odlikuje taj asortiman je njegova modularnost.”, pojasnio je te dodao i kako to znači da se svi sustavi u tom dijelu asortimana mogu kombinirati jedan s drugim.
Pojašnjava i kako je najčešće korišten sustav njihovog baznog profila u kojem je moguće izvesti i u kojem se izvode i fiksne pregrade i vrata, najčešće su te fiksne pregrade izrađene od stakla, a vrata od drva ili stakla.
“Međutim, moguće je koristiti i druge pločaste materijale za fiksne pregrade, odnosno kad su u pitanja vrata, moguće je koristiti i drvena i staklena i aluminijska vrata, tako da je zapravo moguće kombinirat jedno s drugima. Ono što se najčešće koristi u zadnje vrijeme kod ovakvih interijerskih pregrada su fikseri odnosno fiksne stijene od stakla, a drvena vrata na otvorima. Na taj način se nekako dobiva, odnosno koristi se najbolje od oba materijala.”, ističe.
Staklena pregrada omogućava ulaz prirodnog svjetla te doprinosi prozračnosti prostora, dok drvena vrata osiguravaju privatnost.
“Drugi aspekt koji je pozitivan kod drvenih vratnih krila je i to što mi u svojim sustavima koristimo isključivo skrivene pante, uz usadnu magnetnu bravu i ugradbenu brtvu, padajuću brtvu na vratima, zapravo postižemo to da na drvenim vratima, osim kvake, ne vidimo okov, dakle, okov je u potpunosti skriven.
Tako da ta vrata izgledaju dosta elegantno, dok bi se na staklenim vratima to sve nužno vidjelo.”, pojašnjava sugovornik.
Jedna od mogućnosti je postavljanje staklene pregrade s okomitim podjelama. Ovakve pregrade korisne su ako se u budućnosti planiraju preinake prostora kada se staklene pregrade mogu reorganizirati.
“Ovdje su korištena drvena vrata koja u odnosu na alternativu, odnosno staklena vrata kakva se često nalaze na staklenim pregradama, imaju bolja izolacijska svojstva, bilo da se radi o zvučnoj ili toplinskoj izolaciji. “
Postavljaju li se vrata i pregrade u prostor koji je potrebno zaštititi od mogućih oštećenja, dizajniran je poseban obuhvatni dovratnik.
“Koristi se prije svega kod frekventnih prolaza gdje je potrebno zaštiti otvor vrata od oštećenja i na njemu se mogu koristiti ista vrata sa skrivenim pantima, sa usadnom magnetnom bravom, sa padajućom brtvom kao što se koriste i na ostalim pregradama. “, zaključio je Dijan.
Staklene pregrade doprinose vizualnom dojmu baš kao i boljoj organizaciji uredskog prostora.
Propisi i regulative
Energetski razredi stambenih zgrada – što znače i kolika je stvarna potrošnja?
Saznajte što znače energetski razredi od A+ do G i kako utječu na potrošnju energije, troškove i vrijednost vaše nekretnine.
Energetski razred zgrade jedan je od ključnih pokazatelja njezine energetske učinkovitosti, odnosno količine energije potrebne za grijanje po kvadratnom metru tijekom godine. Izražava se u jedinici kWh/m²a (kilovatsati po četvornom metru godišnje), a klasifikacija ide od A+ (najbolji razred) do G (najlošiji).
Ovaj sustav omogućuje jednostavnu procjenu kvalitete gradnje, razine izolacije te očekivanih troškova energije za grijanje i hlađenje.
Kako se određuje energetski razred?
Energetski razred zgrade ovisi o nizu međusobno povezanih faktora, među kojima su najvažniji toplinska izolacija (fasada, krov i pod), kvaliteta prozora i vrata, odnosno stolarije, sustavi grijanja i hlađenja, kao i ventilacija i ukupna brtvljenost objekta. Sve veću ulogu ima i korištenje obnovljivih izvora energije. Što je zgrada bolje izolirana i tehnički opremljena, to je manja količina energije potrebna za održavanje ugodne unutarnje temperature, što izravno rezultira nižim troškovima i većom energetskom učinkovitošću.
Energetski razredi i potrošnja energije
U nastavku donosimo okvirne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po energetskim razredima:
A+ – iznimno učinkovite zgrade
- Potrošnja: ≤ 15 kWh/m²a
- Karakteristike: gotovo nulta energija (nZEB), korištenje obnovljivih izvora (solarni paneli, dizalice topline), vrhunska izolacija
- Primjena: moderne novogradnje i pasivne kuće
A – vrlo učinkovite zgrade
- Potrošnja: 15 – 25 kWh/m²a
- Karakteristike: visoka razina izolacije, kvalitetna stolarija, niski troškovi grijanja
B – visoka energetska učinkovitost
- Potrošnja: 25 – 50 kWh/m²a
- Karakteristike: dobra izolacija, učinkoviti sustavi grijanja
- Često se postiže u kvalitetnijim novogradnjama
C – standardna novogradnja
- Potrošnja: 50 – 100 kWh/m²a
- Karakteristike: zadovoljava zakonske minimalne uvjete
- Najčešći razred kod novijih zgrada
D – srednja učinkovitost
- Potrošnja: 100 – 150 kWh/m²a
- Karakteristike: slabija izolacija, viši troškovi grijanja
- Često starije zgrade bez obnove
E – niska učinkovitost
- Potrošnja: 150 – 200 kWh/m²a
- Karakteristike: značajni gubici topline, zastarjeli sustavi
F – vrlo niska učinkovitost
- Potrošnja: 200 – 250 kWh/m²a
- Karakteristike: loša izolacija, visoki računi za energiju
G – izrazito neučinkovite zgrade
- Potrošnja: > 250 kWh/m²a
- Karakteristike: velike toplinske gubitke, potreba za hitnom energetskom obnovom
Kako poboljšati energetski razred?
Najčešće mjere za poboljšanje energetskog razreda uključuju:
- ugradnju toplinske izolacije (fasada, krov)
- zamjenu stolarije (PVC ili ALU s troslojnim staklom)
- modernizaciju sustava grijanja (kondenzacijski kotlovi, dizalice topline)
- ugradnju solarnih sustava
- poboljšanje ventilacije (rekuperacija)
Energetski razredi jasno pokazuju koliko je zgrada učinkovita u potrošnji energije. Razlika između razreda A+ i G može značiti i više od deset puta veću potrošnju energije. Upravo zato ulaganje u energetsku učinkovitost nije samo ekološki odgovorno, već dugoročno donosi značajne financijske uštede.
Prilikom kupnje ili najma nekretnine, energetski razred trebao bi biti jedan od ključnih kriterija odluke.
Propisi i regulative
Kako čitati energetski certifikat i što vam govori o stanju kuće
Energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze
Mnogi vlasnici kuća i stanova o njemu počnu razmišljati tek kada prodaju nekretninu ili je žele iznajmiti, no energetski certifikat može biti puno više od zakonske obveze. On pokazuje koliko zgrada troši energije, gdje nastaju najveći gubici i što se isplati obnoviti prije nego što uložite novac u novu fasadu, grijanje ili stolariju.
U praksi je riječ o dokumentu koji može pomoći da ne ulazite u energetsku obnovu naslijepo. Umjesto nagađanja, vlasnik dobiva jasniju sliku o tome u kakvom je stanju objekt i koji zahvati mogu donijeti najveću uštedu.
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
Što je energetski certifikat i zašto je važan
Iza samog certifikata stoji detaljan energetski pregled zgrade. U tom se postupku analiziraju podaci iz dokumentacije, pregledava se stanje objekta na terenu i uzimaju u obzir informacije o načinu korištenja prostora. Procjenjuju se toplinska izolacija, kvaliteta vanjske stolarije, sustavi grijanja i drugi elementi koji utječu na ukupnu potrošnju energije.
Kako objašnjava Josip Ladić, dipl. ing. arh., stručnjak za energetsko certificiranje, svi se ti podaci prema propisanoj metodologiji unose u proračunski model koji na kraju daje energetski razred zgrade. Osim samog dokumenta, u postupku se izrađuje i opširnije izvješće koje detaljno pokazuje koje su ulazne vrijednosti korištene u izračunu.
Drugim riječima, certifikat nije samo papir s nekoliko tablica i oznakom razreda. On je sažetak stvarnog stanja zgrade.
Što znače energetski razredi od A+ do G
Najpoznatiji dio koji svaki energetski certifikat prikazuje jest energetski razred zgrade. To je oznaka koja pokazuje koliko energije objekt troši tijekom godine.
Na ljestvici od A+ do G, najviši razredi označavaju energetsku učinkovitost, a najniži velike gubitke energije. Razredi A+ i A odnose se na vrlo učinkovite objekte s malom potrošnjom, dok se B i C još uvijek smatraju dobrim standardom. Razredi D, E, F i G najčešće su povezani sa starijim zgradama koje nemaju kvalitetnu izolaciju, imaju dotrajalu stolariju ili zastarjele sustave grijanja.
Ipak, sam razred treba znati pravilno protumačiti. Ladić ističe da prosječnoj osobi certifikat često nije dovoljno jasan bez stručnog tumačenja. Razred C, primjerice, ne znači da je objekt loš. Dugo su upravo takve bile standardno građene novije kuće, s izoliranim zidovima, izoliranim krovom i kvalitetnijom stolarijom.
Kako čitati energetski certifikat bez zabune
Mnogi vlasnici kad prvi put pogledaju certifikat vide samo obojenu skalu sa slovima i zaključe da je to jedina važna informacija. No stvarna vrijednost dokumenta krije se u onome što stoji iza tog rezultata.
Važno je razumjeti kako se do energetskog razreda došlo. Nije isto ima li kuća toplinsku izolaciju, ali zastario sustav grijanja, ili je problem u neizoliranoj ovojnici i lošim prozorima. Upravo zato bi vlasniku trebalo jednostavno objasniti što dobiveni razred znači i koji se problemi iz njega mogu iščitati.
U praksi, dobro protumačen energetski certifikat može pokazati treba li najprije mijenjati stolariju, izolirati fasadu, sanirati krov ili tek nakon toga ulagati u naprednije sustave grijanja.
Zašto kuća s dizalicom topline može imati bolji energetski razred
Danas se kod certifikata više ne promatra samo količina energije koja je potrebna za grijanje prostora. Sve je važniji i način na koji se ta energija dobiva.
Ako kuća koristi lož ulje ili manje učinkovit sustav grijanja, njezin će ukupni rezultat biti lošiji nego kod objekta koji koristi obnovljive izvore energije. Zato suvremeni sustavi poput dizalica topline, kotlova na pelete i fotonaponskih sustava mogu značajno poboljšati energetski razred.
To znači da zgrada koja je nekad bila svrstana u razred C danas, uz kvalitetniji sustav opskrbe energijom, može prijeći u znatno viši razred. U novijim certifikatima sve se više uzima u obzir i utjecaj objekta na okoliš, a ne samo potrošnja energije u užem smislu.
Pasivne kuće su na vrhu energetske učinkovitosti
Na vrhu ljestvice nalaze se pasivne kuće. To su objekti projektirani tako da troše vrlo malo energije za grijanje, često višestruko manje od prosječne kuće.
Takve kuće kombiniraju visoku razinu toplinske izolacije, kvalitetnu stolariju, promišljenu orijentaciju objekta i suvremene sustave grijanja i ventilacije. Često se grade od ekološki prihvatljivijih materijala i osmišljene su tako da maksimalno smanje potrebu za dodatnom energijom.
Zato pasivne kuće predstavljaju referencu kad se govori o tome koliko suvremena gradnja može biti učinkovita.
Što prvo obnoviti: fasadu, stolariju ili sustav grijanja
Ovo je jedno od najčešćih pitanja vlasnika starijih kuća. Mnogi odmah razmišljaju o ugradnji dizalice topline ili drugog modernog sustava grijanja, ali stručnjaci upozoravaju da to nije uvijek prvi korak.
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Ako objekt ima lošu ovojnicu, odnosno neizolirane zidove, krov i dotrajalu vanjsku stolariju, velik dio topline i dalje će odlaziti van. U takvoj situaciji skupi sustavi grijanja ne mogu dati puni učinak.
Zato energetska obnova najčešće treba krenuti od ovojnice zgrade. Tek kad se riješe najveći toplinski gubici, ulaganje u novi sustav grijanja postaje doista isplativo. Upravo tu najveću vrijednost ima kvalitetno energetsko certificiranje jer pokazuje redoslijed zahvata koji imaju smisla.
Kako prepoznati da kuća gubi previše energije
Starije kuće bez izolacije i s dotrajalom stolarijom najčešće završavaju u nižim energetskim razredima. Takvi objekti troše više energije za grijanje, a posljedica su veći troškovi tijekom cijele godine.
Na problem mogu upućivati hladni zidovi, propuh, velike temperaturne razlike među prostorijama, kondenzacija na prozorima i visoki računi za grijanje. No bez detaljnog pregleda teško je procijeniti koji su gubici najveći i što je prioritet za obnovu.
Zato je energetski pregled koristan i onda kada ne postoji zakonska obveza. Vlasniku može pomoći da ne ulaže novac u pogrešan zahvat i da obnovu planira dugoročno.
Kada je energetski certifikat obvezan
Zakonski, energetski certifikat obvezan je u određenim situacijama, primjerice kod prodaje ili iznajmljivanja nekretnine. Potreban je i nakon većih rekonstrukcija koje znatno mijenjaju energetsku učinkovitost objekta.
To uključuje zahvate poput nove fasade, zamjene stolarije ili promjene sustava grijanja. Nakon takvih radova logično je ponovno procijeniti energetsku sliku zgrade jer se njezina potrošnja i učinkovitost mogu znatno promijeniti.
Energetski certifikat nije formalnost nego vodič za pametnu obnovu
Iako ga mnogi doživljavaju samo kao administrativni dokument, energetski certifikat zapravo može biti vrlo koristan alat. On ne pokazuje samo kojem razredu pripada kuća ili stan, nego može pomoći da razumijete zašto trošite previše energije i gdje se isplati ulagati.
U vremenu kad su troškovi energenata i kvaliteta stanovanja sve važnije teme, takav dokument postaje puno više od obveze. On može biti prvi korak prema domu koji je ugodniji za život, jeftiniji za održavanje i dugoročno vrjedniji.
