Gradnja doma
Slavonski Brod ima autobusni kolodvor koji poziva na dolaske
Mjesto na kojem se osjećate ugodno
Slavonski Brod je nedavno dobio novi autobusni kolodvor. Možda to jesu mjesta s kojih puno ljudi odlazi, ali kad vidite kako izgleda, poželjet ćete se na njega ponovno vratiti.
Nije da Brođani nisu imali autobusni kolodvor. Međutim, većina zgrade je prije tridesetak godina prodana privatnim poduzetnicima, pa je obnova bila nemoguća. Tražila se i nova lokacija, ali je analizom zaključeno da je stara najbolja. Projektni zadatak je bio u nju uklopiti novi kolodvor.
‘Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog’, ispričao je dipl.ing. arhitekture Vedran Pedišić, koautor projekta.
Nadstrešnica treba imati dobre temelje
‘Elementom zida odvajamo ovaj promet s avenije od prometa na samom autobusnom kolodvoru, a elementom platforme, dižemo promatrača, odnosno korisnika kolodvora, na viši nivo, nego što je to sam nivo kolnika autobusa, s jedne strane, a s druge strane, koristimo tu istu platformu kao rubni element klupe na kojem ti isti putnici čekaju autobus dok stigne’, dodaje.
Raspon lebdećeg krova je 15 metara, zbog čega je dubina do koje idu stupovi koji je nose ista tolika. Bio je to veliki izazov za izvođače radova, ali i za proizvođače korištenih materijala. Krov je obložen aquapanelima tvrtke Knauf.
‘Projektirana je u odnosu na nosivost posebna aluminijska konstrukcija i ploče su slagane u određenom rasteru, odnosno u formama gdje se treba zadovoljiti i radna reška nakon svakih određenih broja metara, obzirom na čeličnu konstrukciju koja, naravno, u slijedu grijanja i promjena temperature radi. To je bio jedan od jako važnih zadataka’, pojasnio je Damir MIškulin, komercijalno-tehnički savjetnik u KNAUFU-u.
Podloga otporna na sve uvjete
‘Kad se obloga stavlja, da bude izdržljiva, odlučili smo se na aquapanel. Aquapanel je ploča na cementnoj bazi koja je otporna na vlagu i na promjene vremena i na sve vremenske uvjete, jednako se jednostavno montira’, pojasnio je.
Nakon savladanog izazova, trebalo je misliti i na estetiku. Boja nadstrešnice trebala se uskladiti s betonskom platformom na podu. Rješenje za to imao je Caparol.
‘Određene je top lazura NGQ, Nano Glitter Quartz tehnologija, to je tehnologija koja zapravo nama je objedinjena i za nekakve fasadne boje i za druge materijale, gdje zapravo postižemo samočisteću fasadu, otpornu na vanjske utjecaje, i naravno, s projektantom zajedno odrađeni su ti detalji i spojevi, naročito okapi. Utjecaj vode je tu zapravo bio ključan, da na neki način ostavimo tu lazuru na mjestu i pod opterećenjem koje je planirano’, kaže dipl. ing. gradenj Tihomir Vujasinović.
‘Bila je tema staviti ovaj Corten, ovaj čelik narančasti koji je u dijalogu s drvećem, u kontekst i odlučili smo se za bijelu boju koja u sebi ima notu prirode. Možemo reći gotovo da podsjeća na beton. Kao što je beton na podu, tako i ova ploha je dijelom namreškana’, nadovezuje se.
Da bi do toga došli, u Caparolu su miješali više različitih uzoraka.
‘Izazovi su tu da ih rješavamo, i nas vesele zapravo takvi projekti, jer mi, osim sa širinom materijala uvijek sa svojim iskustvom koje je iza nas, dajemo svoj doprinos takvim projektima gdje mi uspijevamo realizirati zahtjeve koji su nestandardni i koji na kraju podvlače i daju onaj konačan efekt takvim projektima’, objašnjava nam Verica Mazić, direktorica Caparola.
Pogoni u Kninu i Krapini
Poseban efekt kolodvoru daje i corten čelik koji je ciljano biran zbog lokacije. Naime, Slavonski Brod je poznat upravo po industriji čelika. Korištenje lokalnih materijala za velike projekte vrlo je važno u kontekstu ugljičnog otiska, pa se u Knaufu ponose proizvodnim pogonima u Kninu i Krapini.
‘Zadnjih godinu dvije se upravo pokazalo da je proizvodnja u Hrvatskoj izuzetno bitna i ja bih rekao naša velika prednost zbog logistike, brzine isporuke, isporuke ‘just in time’, i to je u principu naša najveća snaga uz neupitnu kvalitetu i ostale stvari’, dodaje Nebojša Kereš, izvršni direktor KNAUF-a za Hrvatsku i BiH.
Projektiranje autobusnog kolodvora je zahtjevan posao jer, poput zračnih luka, to su mjesta koja stranci prva vide kad dođu u neku zemlju.
‘U ovom slučaju je to taj punkt gdje se svi nalazimo. Mi smo pokušali na neki način ne samo da bude jednostavno, nego da i brinemo malo o okolišu, ovdje se zapravo vidi kako su drveće prolazi kroz krov i na neki način imamo sinergiju, odnosno hibrid između parka, autobusa, čovjeka, i to sve nekako skupa rezultat je ovoga’, kaže Erick Velasco Farrera, dipl. ing. arhitekture, partner u arhitektonskom studiju.
Jednostavnost materijala i arhitekture učinila je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu mjestom na kojem se ugodno osjećate. Naravno, estetika nije zasjenila funkcionalnost jer upravo taj zahtjev treba prvi zadovoljiti kad je arhitektura u pitanju.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
