Gradnja doma

Slavonski Brod ima autobusni kolodvor koji poziva na dolaske

Mjesto na kojem se osjećate ugodno

Slavonski Brod je nedavno dobio novi autobusni kolodvor. Možda to jesu mjesta s kojih puno ljudi odlazi, ali kad vidite kako izgleda, poželjet ćete se na njega ponovno vratiti.

Nije da Brođani nisu imali autobusni kolodvor. Međutim, većina zgrade je prije tridesetak godina prodana privatnim poduzetnicima, pa je obnova bila nemoguća. Tražila se i nova lokacija, ali je analizom zaključeno da je stara najbolja. Projektni zadatak je bio u nju uklopiti novi kolodvor.

‘Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog’, ispričao je dipl.ing. arhitekture Vedran Pedišić, koautor projekta.

Nadstrešnica treba imati dobre temelje

‘Elementom zida odvajamo ovaj promet s avenije od prometa na samom autobusnom kolodvoru, a elementom platforme, dižemo promatrača, odnosno korisnika kolodvora, na viši nivo, nego što je to sam nivo kolnika autobusa, s jedne strane, a s druge strane, koristimo tu istu platformu kao rubni element klupe na kojem ti isti putnici čekaju autobus dok stigne’, dodaje.

Raspon lebdećeg krova je 15 metara, zbog čega je dubina do koje idu stupovi koji je nose ista tolika. Bio je to veliki izazov za izvođače radova, ali i za proizvođače korištenih materijala. Krov je obložen aquapanelima tvrtke Knauf.

‘Projektirana je u odnosu na nosivost posebna aluminijska konstrukcija i ploče su slagane u određenom rasteru, odnosno u formama gdje se treba zadovoljiti i radna reška nakon svakih određenih broja metara, obzirom na čeličnu konstrukciju koja, naravno, u slijedu grijanja i promjena temperature radi. To je bio jedan od jako važnih zadataka’, pojasnio je Damir MIškulin, komercijalno-tehnički savjetnik u KNAUFU-u.

Podloga otporna na sve uvjete

‘Kad se obloga stavlja, da bude izdržljiva, odlučili smo se na aquapanel. Aquapanel je ploča na cementnoj bazi koja je otporna na vlagu i na promjene vremena i na sve vremenske uvjete, jednako se jednostavno montira’, pojasnio je.

Nakon savladanog izazova, trebalo je misliti i na estetiku. Boja nadstrešnice trebala se uskladiti s betonskom platformom na podu. Rješenje za to imao je Caparol.

‘Određene je top lazura NGQ, Nano Glitter Quartz tehnologija, to je tehnologija koja zapravo nama je objedinjena i za nekakve fasadne boje i za druge materijale, gdje zapravo postižemo samočisteću fasadu, otpornu na vanjske utjecaje, i naravno, s projektantom zajedno odrađeni su ti detalji i spojevi, naročito okapi. Utjecaj vode je tu zapravo bio ključan, da na neki način ostavimo tu lazuru na mjestu i pod opterećenjem koje je planirano’, kaže dipl. ing. gradenj Tihomir Vujasinović.

‘Bila je tema staviti ovaj Corten, ovaj čelik narančasti koji je u dijalogu s drvećem, u kontekst i odlučili smo se za bijelu boju koja u sebi ima notu prirode. Možemo reći gotovo da podsjeća na beton. Kao što je beton na podu, tako i ova ploha je dijelom namreškana’, nadovezuje se.

Da bi do toga došli, u Caparolu su miješali više različitih uzoraka.

‘Izazovi su tu da ih rješavamo, i nas vesele zapravo takvi projekti, jer mi, osim sa širinom materijala uvijek sa svojim iskustvom koje je iza nas, dajemo svoj doprinos takvim projektima gdje mi uspijevamo realizirati zahtjeve koji su nestandardni i koji na kraju podvlače i daju onaj konačan efekt takvim projektima’, objašnjava nam Verica Mazić, direktorica Caparola.

Pogoni u Kninu i Krapini

Poseban efekt kolodvoru daje i corten čelik koji je ciljano biran zbog lokacije. Naime, Slavonski Brod je poznat upravo po industriji čelika. Korištenje lokalnih materijala za velike projekte vrlo je važno u kontekstu ugljičnog otiska, pa se u Knaufu ponose proizvodnim pogonima u Kninu i Krapini.

‘Zadnjih godinu dvije se upravo pokazalo da je proizvodnja u Hrvatskoj izuzetno bitna i ja bih rekao naša velika prednost zbog logistike, brzine isporuke, isporuke ‘just in time’, i to je u principu naša najveća snaga uz neupitnu kvalitetu i ostale stvari’, dodaje Nebojša Kereš, izvršni direktor KNAUF-a za Hrvatsku i BiH.

Projektiranje autobusnog kolodvora je zahtjevan posao jer, poput zračnih luka, to su mjesta koja stranci prva vide kad dođu u neku zemlju.

‘U ovom slučaju je to taj punkt gdje se svi nalazimo. Mi smo pokušali na neki način ne samo da bude jednostavno, nego da i brinemo malo o okolišu, ovdje se zapravo vidi kako su drveće prolazi kroz krov i na neki način imamo sinergiju, odnosno hibrid između parka, autobusa, čovjeka, i to sve nekako skupa rezultat je ovoga’, kaže Erick Velasco Farrera, dipl. ing. arhitekture, partner u arhitektonskom studiju.

Jednostavnost materijala i arhitekture učinila je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu mjestom na kojem se ugodno osjećate. Naravno, estetika nije zasjenila funkcionalnost jer upravo taj zahtjev treba prvi zadovoljiti kad je arhitektura u pitanju.

Up Next

Adaptacija stogodišnjih kamenih ljepotica

Ne propustite

Doznajemo za vas: Prednosti i mane montažnih kuća

Instalacije u domu

Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi

Stručnjaci upozoravaju – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru

Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.

Propuh: Istina ili mit?

Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.

1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi

Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.

Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.

Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.

2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova

Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.

Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:

održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.

Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.

3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline

Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.

Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:

centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.

„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.

Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora

Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.

Dok pojedini dijelovi doma zimi pate od vlage i kondenzacije, drugi trpe upravo suprotan problem – suhi zrak.

Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta

U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.

Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.

Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove

Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava

Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.

Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.

„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju

Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.

„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“

Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.

„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest

Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.

Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.

Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora

Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.

Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.

Nastavite čitati