Gradnja doma
Slavonski Brod ima autobusni kolodvor koji poziva na dolaske
Mjesto na kojem se osjećate ugodno
Slavonski Brod je nedavno dobio novi autobusni kolodvor. Možda to jesu mjesta s kojih puno ljudi odlazi, ali kad vidite kako izgleda, poželjet ćete se na njega ponovno vratiti.
Nije da Brođani nisu imali autobusni kolodvor. Međutim, većina zgrade je prije tridesetak godina prodana privatnim poduzetnicima, pa je obnova bila nemoguća. Tražila se i nova lokacija, ali je analizom zaključeno da je stara najbolja. Projektni zadatak je bio u nju uklopiti novi kolodvor.
‘Krenuli smo od drveća. Drveće je streha, drveće je neki vid skloništa. I onda dodajemo strehu, dodajemo jedno lagano avionsko krilo, i pokušavamo napraviti tu kombinaciju prirodnog i artificijelnog’, ispričao je dipl.ing. arhitekture Vedran Pedišić, koautor projekta.
Nadstrešnica treba imati dobre temelje
‘Elementom zida odvajamo ovaj promet s avenije od prometa na samom autobusnom kolodvoru, a elementom platforme, dižemo promatrača, odnosno korisnika kolodvora, na viši nivo, nego što je to sam nivo kolnika autobusa, s jedne strane, a s druge strane, koristimo tu istu platformu kao rubni element klupe na kojem ti isti putnici čekaju autobus dok stigne’, dodaje.
Raspon lebdećeg krova je 15 metara, zbog čega je dubina do koje idu stupovi koji je nose ista tolika. Bio je to veliki izazov za izvođače radova, ali i za proizvođače korištenih materijala. Krov je obložen aquapanelima tvrtke Knauf.
‘Projektirana je u odnosu na nosivost posebna aluminijska konstrukcija i ploče su slagane u određenom rasteru, odnosno u formama gdje se treba zadovoljiti i radna reška nakon svakih određenih broja metara, obzirom na čeličnu konstrukciju koja, naravno, u slijedu grijanja i promjena temperature radi. To je bio jedan od jako važnih zadataka’, pojasnio je Damir MIškulin, komercijalno-tehnički savjetnik u KNAUFU-u.
Podloga otporna na sve uvjete
‘Kad se obloga stavlja, da bude izdržljiva, odlučili smo se na aquapanel. Aquapanel je ploča na cementnoj bazi koja je otporna na vlagu i na promjene vremena i na sve vremenske uvjete, jednako se jednostavno montira’, pojasnio je.
Nakon savladanog izazova, trebalo je misliti i na estetiku. Boja nadstrešnice trebala se uskladiti s betonskom platformom na podu. Rješenje za to imao je Caparol.
‘Određene je top lazura NGQ, Nano Glitter Quartz tehnologija, to je tehnologija koja zapravo nama je objedinjena i za nekakve fasadne boje i za druge materijale, gdje zapravo postižemo samočisteću fasadu, otpornu na vanjske utjecaje, i naravno, s projektantom zajedno odrađeni su ti detalji i spojevi, naročito okapi. Utjecaj vode je tu zapravo bio ključan, da na neki način ostavimo tu lazuru na mjestu i pod opterećenjem koje je planirano’, kaže dipl. ing. gradenj Tihomir Vujasinović.
‘Bila je tema staviti ovaj Corten, ovaj čelik narančasti koji je u dijalogu s drvećem, u kontekst i odlučili smo se za bijelu boju koja u sebi ima notu prirode. Možemo reći gotovo da podsjeća na beton. Kao što je beton na podu, tako i ova ploha je dijelom namreškana’, nadovezuje se.
Da bi do toga došli, u Caparolu su miješali više različitih uzoraka.
‘Izazovi su tu da ih rješavamo, i nas vesele zapravo takvi projekti, jer mi, osim sa širinom materijala uvijek sa svojim iskustvom koje je iza nas, dajemo svoj doprinos takvim projektima gdje mi uspijevamo realizirati zahtjeve koji su nestandardni i koji na kraju podvlače i daju onaj konačan efekt takvim projektima’, objašnjava nam Verica Mazić, direktorica Caparola.
Pogoni u Kninu i Krapini
Poseban efekt kolodvoru daje i corten čelik koji je ciljano biran zbog lokacije. Naime, Slavonski Brod je poznat upravo po industriji čelika. Korištenje lokalnih materijala za velike projekte vrlo je važno u kontekstu ugljičnog otiska, pa se u Knaufu ponose proizvodnim pogonima u Kninu i Krapini.
‘Zadnjih godinu dvije se upravo pokazalo da je proizvodnja u Hrvatskoj izuzetno bitna i ja bih rekao naša velika prednost zbog logistike, brzine isporuke, isporuke ‘just in time’, i to je u principu naša najveća snaga uz neupitnu kvalitetu i ostale stvari’, dodaje Nebojša Kereš, izvršni direktor KNAUF-a za Hrvatsku i BiH.
Projektiranje autobusnog kolodvora je zahtjevan posao jer, poput zračnih luka, to su mjesta koja stranci prva vide kad dođu u neku zemlju.
‘U ovom slučaju je to taj punkt gdje se svi nalazimo. Mi smo pokušali na neki način ne samo da bude jednostavno, nego da i brinemo malo o okolišu, ovdje se zapravo vidi kako su drveće prolazi kroz krov i na neki način imamo sinergiju, odnosno hibrid između parka, autobusa, čovjeka, i to sve nekako skupa rezultat je ovoga’, kaže Erick Velasco Farrera, dipl. ing. arhitekture, partner u arhitektonskom studiju.
Jednostavnost materijala i arhitekture učinila je novi autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu mjestom na kojem se ugodno osjećate. Naravno, estetika nije zasjenila funkcionalnost jer upravo taj zahtjev treba prvi zadovoljiti kad je arhitektura u pitanju.
Gradnja doma
Radovi zimi: Što možete nastaviti, a kada je bolje pričekati?
Radovi zimi ovise o temperaturi, vlazi i podlozi. Provjerite uvjete za bojanje, žbukanje, fasadu, betoniranje i obradu spojeva.
Majstor je napokon slobodan, ali vani je dva stupnja i pada kiša. Može li se nastaviti s bojanjem, žbukanjem ili fasadom, ili se sve odgađa za proljeće?
Bojanje u zatvorenom prostoru s kontroliranom temperaturom često se može nastaviti i zimi. Vanjsko žbukanje, fasaderski radovi i betoniranje traže provjeru vremenskih uvjeta i zaštitu materijala nakon ugradnje. Pritom nije dovoljno pogledati dnevnu temperaturu na mobitelu. Važni su i temperatura podloge, vlaga te uvjeti tijekom vezanja i sušenja.
Radovi zimi zato se ne planiraju po jednom pravilu. Svaki materijal ima svoje granice, a one su upisane u njegov tehnički list. Ista vrsta posla s jednim proizvodom može biti moguća, a s drugim ne.
Unutarnje bojanje
Unutarnje je uvjete obično lakše kontrolirati, ali i ovdje treba razlikovati dvije stvari: uvjete za samu boju i stanje podloge. Za unutarnju boju Jupol Classic JUB traži temperaturu zraka i zida od +5 do +35 °C i vlažnost zraka do 80 %.
Podloga mora biti suha prije prvog premaza. Za nove žbuke i mase za izravnavanje isti tehnički list navodi da prije bojanja trebaju sušiti najmanje jedan dan po milimetru debljine, pri +20 °C i 65 % vlažnosti zraka. To je vrijeme sušenja podloge, a ne vrijeme sušenja boje između premaza. Na hladnijem i vlažnijem zraku podloga se suši sporije.
Topao zrak u sobi ne znači da je i hladan vanjski zid spreman za bojanje. Izvođač treba provjeriti stanje podloge i uvjete koje propisuje proizvođač. Ako se prostor grije, treba ga i provjetravati, kako je objašnjeno u tekstu o provjetravanju doma zimi.
Žbukanje i zidanje
Kod cementnih i vapneno-cementnih proizvoda hladnoća usporava razvoj svojstava, a smrzavanje može oštetiti svježe ugrađen materijal. Zato uvjete treba održavati i nakon završetka nanošenja, a ne samo dok majstor radi. Površina koja je suha na dodir nije nužno spremna za sljedeću fazu rada.
Uvjeti se razlikuju od proizvoda do proizvoda, pa ih treba provjeriti u tehničkom listu konkretne žbuke ili morta. U zatvorenom i grijanom prostoru lakše ih je osigurati. Na vanjskom zidu ili na gradilištu na kojem noću pada mraz to je mnogo teže, a podloga ne smije biti smrznuta.
Izvedba fasadnog sustava
Fasada nije jedan posao, nego niz slojeva: lijepljenje izolacije, armirni sloj, predpremaz i završna žbuka. Svaki od njih ima svoje uvjete.
Postoje proizvodi namijenjeni nižim temperaturama. JUB za zimsku završnu žbuku JUBIZOL Unixil finish winter, koja se priprema uz poseban dodatak, navodi primjenu pri temperaturi zraka i zida od +1 do +15 °C i vlažnosti zraka do 95 %. Navedeni temperaturni raspon odnosi se na taj konkretan završni proizvod i njegov propisani način pripreme. Ne prenosi se automatski na ostale slojeve fasadnog sustava.
I takva žbuka ima uvjete: fasadu treba zaštititi zavjesama na skeli od sunca, vjetra i oborina, a ne radi se za vrijeme kiše, magle ili jakog vjetra. Što sve uključuje izvedba fasade, pisali smo u tekstu Završni sloj fasade nije samo boja.
Betoniranje
Betoniranje pri niskim temperaturama zahtijeva unaprijed dogovorenu mješavinu, pripremljenu podlogu i zaštitu nakon ugradnje. Cemex objašnjava da se voda u svježem betonu koji se ohladi ispod 0 °C smrzava i širi, pa beton mora biti zaštićen dok ne postigne dovoljnu čvrstoću. Podloga, oplata i armatura moraju biti očišćene od leda i snijega.
Mjere poput grijane vode u betonari, dodataka za zimsko betoniranje, zaštitnih prekrivača i izolirane oplate planiraju betonara i izvođač. Potrebno trajanje zaštite i trenutak uklanjanja oplate određuju se prema konkretnim uvjetima i razvoju čvrstoće, a ne samo prema broju proteklih dana. Ako niske temperature dugo traju, a potrebne mjere nije moguće osigurati, Cemex savjetuje da se betoniranje odgodi.
Montaža ploča i obrada spojeva
Montaža gipsanih ploča i obrada spojeva nisu ista faza i nemaju iste uvjete. Za obradu spojeva masom Knauf Uniflott proizvođač navodi da temperatura prostora i podloge ne smije biti niža od približno +10 °C. Spojevi se obrađuju tek kad se ploče više ne mogu mijenjati zbog promjena temperature i vlage, i tek nakon što su izvedeni mokri estrisi. Ako se u istom prostoru još suši žbuka ili estrih, obrada spojeva čeka.
Gdje se materijal čuva prije radova
Provjerite i gdje se materijal čuva prije radova. Uvjeti skladištenja mogu se razlikovati od uvjeta primjene. Jupol Classic, primjerice, mora biti zaštićen od smrzavanja, pa nije dovoljno da ga unesete u toplu prostoriju neposredno prije bojanja. Isto vrijedi za ljepila, žbuke u kantama i mase za spojeve koje su noć provele u negrijanoj garaži ili na kamionu.
Prije nego dogovorite radove zimi
Prije početka dogovorite koje se faze izvode, kojim proizvodima i kako će se održavati potrebni uvjeti. Zatražite tehničke listove proizvoda koje izvođač planira koristiti. U ponudi razjasnite trošak grijanja i zaštite te što se događa u slučaju zahlađenja. Ako se uvjeti iz tehničkih uputa ne mogu osigurati, odgodite tu fazu radova.
Arhitektura i dizajn
Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine
U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.
Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.
„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.
Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.
Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj
Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.
„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.
Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.
Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.
„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.
Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike
U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.
Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.
„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.
Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.
Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.
Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću
I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.
„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.
Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.
Interijer prilagođen obiteljskom životu
Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.
„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.
Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.
Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju
Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.
„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.
Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.
„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.
Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.
„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.
