Što su to pasivne kuće i koji su propisane postavke njihove gradnje? Po definiciji, pasivna kuća mora biti projektirana tako da ukupna potrošnja energije ne prelazi 120 kWh/m2 godišnje. U njihovoj gradnji koriste se superizolacijski materijali, čija debljina nekada prelazi 40 cm.

Osim toga, pasivna kuća po satu ne smije propuštati više zraka od 60% svojeg volumena. Izbjegavanje toplinskih mostova postiže se zračnim pregradama, pažljivim brtvljenjem svakog spoja vanjskih zidova te svih ulaza cijevi i kabela. Tako se kreira toplinski plašt ključan za visoku nepropusnost koju zahtjeva pasivna gradnja.

Ventilacijski sustav izuzetno je važan dio pasivne gradnje. Posebno projektiran ventilacijski sustav održava kvalitetu zraka i vraća preko 80% topline u sustav pasivne kuće. Ako ugradimo takav sustav nema više potrebe za klasičnim sustavom centralnog grijanja.

Prozori i vanjski zid isto tako igraju veliku ulogu u energetskim gubicima zgrade, jer zajedno čine preko 70 posto ukupnih gubitaka. Kod pasivne gradnje obično se kombinira trostruko staklo sa zračnim začepljenjem i specijalno razvijenim termički lomljenim prozorskim okvirima. Ako ovakvim prozorima pridodamo adekvatnu toplinsku zaštitu ovojnice, dobivamo prostor koji uz vrlo malo energije postiže i održava temperaturu ugodnu za stanovanje.

Kod pasivne gradnje, čak i toplina ljudskog tijela predstavlja dodatni element zagrijavanja prostora. Uz pasivnu gradnju svaki izvor energije u potpunosti je iskorišten pa se tako i toplinska energija iz vašeg tijela kroz sustav ventilacije vraća u životni prostor i dodaje koju crticu na termometru. Da ne spominjemo male kućanske aparate i druge izvore energije, koja se trenutno rasipa kroz ekološki neosviještenu gradnju.

Pasivnim kućama ne samo da štedimo novac nego i čuvamo prirodu. U prilog tome govori podatak da pasivna kuća godišnje ispušta 2 kg CO2 po metru kvadratnom, dok tradicionalna ispušta čak 30 puta više.

Najjeftinija energija je ona koja se ne troši, a dvadesetak primjera pasivne gradnje u Hrvatskoj mogu poslužiti kao inspiracija svima onima koji se odlučuju na pravi korak održivog suživota s prirodom.

Posebno je prepoznat i europskom nagradom nagrađen grad Koprivnica, gdje se dokazalo kako je moguće udružiti socijalnu stanogradnju i energetsku učinkovitost. Gradnja ovih zgrada bila je upola jeftinija od prosjeka, a njihovi stanari svejedno imaju čak 6 puta manju potrošnju energije nego što to toleriraju hrvatski propisi. U usporedbi s tradicionalno izgrađenim novim kućama, potreba za grijanjem u pasivnoj kući je i do 75% niža te se dobiva iz obnovljivih izvora energije, kao što je solarna.