Povežimo se

Gradnja doma

Alge i gljivice na fasadama zgrada

Prisutnost gljivica i algi na pročeljima starih zgrada ne iznenađuje, no one mogu pojaviti i na novim objektima. Zašto mikroorganizmi nastaju na fasadama kuća te kako smanjiti rizik njihovog pojavljivanja?

Osnovni preduvjet za razvoj algi i gljivica je vlaga. Alge i gljivice se osobito dobro razvijaju na fasadama koje su kroz duži period izložene temperaturama iznad 20 °C i velikoj količini vlage. Mogućnost razvitka gljivica i algi veći je na kućama koje se nalaze u blizini šume, rijeke, potoka ili u područjima s dugim zadržavanjem magle poput nizina.

Alge su jednostanični ili višestanični mikroorganizmi koji rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Najveći su proizvođači kisika na Zemlji. Gljivice su višestanična živa bića koja također rastu u obliku niti ili pojedinačnih stanica. Tijekom vremena alge i gljivice prilagodile su se životu u nepovoljnim uvjetima, a rastu na gotov svim podlogama – metalu, drvetu, plastici, staklu…

Osim oborina, na razvitak algi i gljivica utječe i kondenzirana vlaga koja se stvara na fasadi kada temperatura zraka dosegne temperaturu rosišta odnosno temperaturu na kojoj je zrak zasićen vodenom parom.

Valja obratiti pažnju te zadovoljiti i neke konstrukcijske uvjete poput korektno izvedene nadstrešnice, dobro izvedene odvodnje vode, kvalitetne hidroizolacije i termoizolacije te zabrtvljene priključne dijelove.

Pri izboru završnog zaštitno-dekorativno fasadnog sloja bitne su sljedeće karakteristike: paropropusnost, vodoupojnost, struktura i glatkoća površine, pH-vrijednost, dodaci (biocidi), niska akumulacija topline i nijansa završnog sloja.

Paropropusnost
Lošija paropropusnost završnog sloja uzrokuje sporije isušivanje dijela vlage koja je prodrla u njega
ili se nalazi zarobljena u podlozi.

Vodoupojnost
Na završnim slojevima fasada koji su jače vodoupojni vlaga se zadržava duže pa je i veći rizik od
pojava mikroorganizama.

Karakteristike površine (glatkoća, struktura)
Grube strukture znatno duže zadržavaju vlagu i sklonije su prljanju nego glatke. Posebno nepovoljne su žljebaste strukture s horizontalnim žljebovima.

pH-vrijednost
Završni slojevi nižeg alkaliteta (s organskim vezivom) pogodniji su za rast mikroorganizama od onih s visokim alkalitetom (mineralne i silikatne završno-dekorativne žbuke i premazi).

Dodaci (biocidi)
Završno-dekorativni slojevi s organskim vezivom bez dodataka biocida pogoduju rastu algi i gljivica.

Niska akumulacija topline
Tanki armaturni sloj s manjim toplinskim kapacitetom tijekom dana ostaje duže u zoni rosišta.

Nijansa završnog sloja
Svijetli tonovi s visokim stupnjem refleksije svjetla čine pogodniju podlogu za njihov razvoj. Razlog tomu je što se tamni tonovi brže suše, čime i kraće zadržavaju vlagu.

Sva gore navedena svojstva mogu biti bitna, ali ne i presudna za pojavu mikroorganizama budući da je njihovo stvaranje posljedica utjecaja više čimbenika.

Od konstrukcijskih detalja, veće krovne strehe smanjit će opterećenje fasade oborinama, dok će veliki prepusti (npr. klupčica udaljena minimalno 3 cm od pročelja i u padu minimalno 5%) smanjiti opterećenje i zadržavanje vode na tim dijelovima. Podnožje sa šljunčanim pojasom značajno će smanjiti prskanje oborina na ovom najizloženijem dijelu fasade, a sustav odvodnje oborina udaljit će ih što dalje od objekta..

Odabir završnog sloja

Završni slojevi na ETICS fasadnim sustavima u pravilu su tankoslojne završno-dekorativne žbuke
različitih veziva, granulacija i struktura.

Mineralne žbuke (silikatne i plemenite mineralne)
Iako sadrže i određenu količinu organskog veziva, zbog visoke početne alkaličnosti imaju smanjen
rizik od nastajanja obrasta na fasadi. Tijekom vremena alkalitet opada i mogućnost obrasta je veća. Ove žbuke nisu visoko vodoodbojne, ali su visoko paropropusne pa primljenu količinu vode brzo i otpuste.

Akrilatne žbuke
Zbog visokog postotka organskog veziva predstavljaju hranu za mikroorganizme i unatoč visokoj
vodoodbojnosti, one su najveći rizik za obrast.

Silikonske žbuke
One su visoko vodoodbojne i imaju visoku otpornost na primanje prljavština iz atmosfere pa time i dugotrajnu otpornost protiv zaraze algama i gljivicama.

Nano žbuke
One su visoko otporne i visoko vodoodbojne žbuke s efektom „samočišćenja” te ne zadržavaju
prljavštinu na svojoj površini.

Kod svih gore navedenih žbuka odabirom zrnaste strukture može se smanjiti rizik zaraze. Kako bi se umanjio rizik od zaraze algama i gljivicama, u žbuke se dodaju biocidna sredstva. Osnovne karakteristike biocida su širok spektar djelovanja, optimalna topivost u vodi (kako ne bi došlo do ispiranja s površine fasade) te ekološka prihvatljivost. Biocidno sredstvo se s vremenom ispire s površine fasade pa njegova učinkovitost ima ograničen vijek.

Istraživanja su pokazala da najniži rizik daje sustav u kojem se završno-dekorativna žbuka bilo koje vrste dodatno premazuje premazom s dodatkom biocida. S druge strane, najviši rizik
predstavljaju organske žbuke bez biocida.

Redovitim mjerama održavanja objekta moguće je na najmanju moguću mjeru svesti zadržavanje vlage i prljanje fasade i time smanjiti rizik od pojave algi i gljivica. Te su mjere sljedeće: odvodnja površinskih voda s objekta, redovito čišćenje krovnih žljebova, redovito kontroliranje drenaže, čišćenje snijega i redovito čišćenje fasade (npr. primjenom uređaja za čišćenje vodenom parom pod tlakom).

Učinkovitost konzerviranja završnih slojeva i hidrofobno djelovanje s vremenom opada, zbog
čega je potrebno zaštititi fasadu, tj. periodično izvršiti prebojavanje premazima s dodanim biocidnim sredstvom.

Nikada se ne tretiraju samo površine gdje je zaraza vidljiva, već se tretira čitava ploha. Zaražene površine potrebno je u potpunosti sanirati, pri čemu se mora ukloniti ne samo površinski vidljiva zaraza, već je potrebno i dubinsko tretiranje micelija, nevidljivih dijelova algi i plijesni koji prodiru duboko u podlogu i od životne su važnosti za njihov opstanak. U tu se svrhu koriste biocidna sredstva koja prodiru duboko u podlogu i uništavaju ih.

Unatoč velikoj djelotvornosti biocidnih sredstava, ne može se jamčiti da se zaraza nakon nekog vremena neće ponoviti. Ipak, ispravan postupak sanacije i pridržavanje svih koraka u postupku sanacije jamče dugotrajniju zaštitu.

Sanacija samo biocidnim sredstvom nije dovoljna jer nakon tretiranja ostaju obojenja algama i/ili gljivicama zaraženih površina, stoga se prebojava biocidnim premazom u dva sloja.

 

Izvor: HUPFAS

 

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitektura i dizajn

Uz nekoliko svjetskih nagrada, Vinarija Tomac odraz je načela prirodne proizvodnje vina

Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine

Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić dizajnirali su vinariju koja svojom arhitekturom odražava biodinamički način proizvodnje vina, a za taj su projekt dobili i nekoliko svjetskih nagradi.

Gradnja vinarije u mjestu Donja Reka pored Jastrebarskog počela je iz potrebe za povećanjem prostornih kapaciteta. 

“Bavimo se proizvodnjom pjenušaca, a to zahtjeva dosta velike prostore za odležavanje tih boca jer svaka boca odleži godinu, dvije, tri pa se nakupe i dvije- tri berbe. Uvijek smo znali da želimo da to ovoga izgleda, rekli bi mi “kak spada”, da ima estetsku i funkcionalnu vrijednost.”, navodi vlasnik vinarije, Tomislav Tomac.

Vinarija kao omaž gospodarskim štagljevima

Inspiraciju arhitekti nisu trebali tražiti daleko. Priroda koja okružuju parcelu bila je sasvim dovoljna. 

“To je omaž ovim gospodarskim štagljevima koje možete naći na ovom lokalitetu pa čak i nekoliko kilometara udaljeno od ove vinarije i malo dalje, i ta atmosfera, ali ne samo atmosfera u smislu vizualnosti nego i taj miris. Ta nekakva sinestezija koja vas okružuje kada dođete u taj prostor, je bila nama izuzetno važna i ja se nadam da smo uspjeli to postići. Naravno, napraviti neku našu interpretaciju nekog tog starog štaglja. “, dodaje dipl. ing. arh. Tomislav Ćurković.

Prirodni materijali dio održivog razvoja

Nije slučajnost da su na gotovom objektu vidljivi svi korišteni materijali već je to odraz filozofije proizvodnje prirodnih vina. 

“Željeli smo da svi materijali koje koristimo budu što prirodniji, upravo radi toga da ova naša vinarija sudjeluje u održivom razvoju, da se ona integrira u taj biljni i životinjski svijet koji ju okružuje i tako djeluje pozitivno na biodiverzitet, a hvala Bogu imamo i potok i livadu, imamo i šumu…

A što se tiče same organizacije prostora, ona je napravljena po vertikali i zapravo vi kada se krećete kroz kuću od podruma pa do krovne terase, vi imate niz različitih senzacija upravo zbog promijene materijala koji se događaju kad krećemo odozdola, od betona pa preko jednog kubusa kojeg smo obukli u potpunosti u opeku da bi došla nakon toga jedna drvena kapa i konstrukcija i na kraju najprirodniji materijal koji imamo na kući, a to je slama.”, dodaje.

Opeka korištena na inovativan način

Na prvi pogled, za vinariju biste mogli pomisliti da je drvena građevina, iako je veći dio napravljen od opeke. 

“Ta opeka možda se iz daljine ne doživljava zbog kojih kanelura i nije to onaj doživljaj klasični opeke kakvu mi zapravo koristimo. Mi smo je koristili, ja si to umišljam malo, na jedan inovativan način. Opeku koja je inače skrivena, na koju se obično stavljaju neki slojevi drugi, najčešće žbuka, mi smo ogolili i pokazali u njenom izvornom, industrijskom obliku. “, dodaje Ćurković.

Investitor prati načela biodinamičke poljoprivrede zbog čega nije imao posebne strojarske zahtjeve za svoj podrum. 

“Zahtjevi su bili najviše za manipulaciju kako ćemo se kretat u tom podrumu, gdje će biti bačve, gdje će biti boce na odležavanju i svi drugi dijelovi podruma. Tako da smo to uspjeli posloži na način da nismo nigdje fulali i da naš podrum jako dobro funkcionira i mi smo mogu reći, prezadovoljni.”, ističe Tomac.  

Podrum je povezan sa starim dijelom koji više nije bio dostatan, a otprilike na pola puta između njih nalazi se arhiva kružnog tlocrta i posebne atmosfere, čija vrata odaju dojam ulaska u dobro čuvanu kriptu. 

“Pa to jest kripta, ja bi bio sretan da ljudi kada ulaze u taj prostor osjećaju neku atmosferu tišine, mira, da ima možda nekih sakralnih elemenata od rituala pa nadalje. Ja sam si nekako tako zamišljao, odnosno ne samo ja nego cijeli moj tim, mi koji smo radili na tom projektu smo tako zamišljali taj prostor. “, pojašnjava Ćurković.

Ispod drvene kape ispunjene slamom nalazi se kušaonica, a izlaskom na veliku terasu, dobije se jasan dojam da je građevina u potpunosti uklopljena u svoj okoliš. Iako relativno male površine, oko 600 četvornih metara, mnoge su se struke morale udružiti za savršenu izvedbu. 

“Ovo je mala kuća, znači to je mali projekt, ali zapravo bez vrlo, vrlo jasne i organizirane sheme od projektiranja pa do izvođenja, ne bi to ovo moglo nikad zaživjet. Tako da su svi sudionici od nas projektanata do nadzornih inženjera i na kraju izvođača, bili jako važi i investitora posebno spominjem.”, ističe Ćurković.

Arhitektova zaljubljenost u prirodna vina pridonijela je stvaranju ove impresivne građevine

“Da Tomo nije u svijetu vina i da ne poznaje srž proizvodnje vina, ne bi nikad naš podrum ovako izgledao.

On je pretpostavio da bi filozofija arhitekture ovog podruma trebala biti jednaka kao i filozofija našeg pristupa vinima, to znači da se vina ne zamaskiravaju sa nekim nepotrebnim stvarima, nego se pušta prirodi da iznese tu svoju energiju koju mi onda iz grožđa pretvorimo u tekućinu koju punimo u bocu.

Stvarno je ispalo da je podrum refleksija onoga što mi razmišljamo o vinima. “, zaključio je Tomac.

A bez dobrog investitora, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. 

Nastavite čitati

Gradnja doma

Evo kako spriječiti smrzavanje cijevi i što učiniti ako se to dogodi

Smrznute vodovodne cijevi ozbiljan su rizik tijekom vrlo hladnog zimskog vremena

Smrznuta cijev može biti tempirana bomba, jer curenje možda neće biti vidljivo – sve dok se smrznuta voda koja blokira cijev ne počne otapati. Ako se ostavi bez nadzora, otapanje leda u smrznutim cijevima može uzrokovati velike poplave, štetu od vode te uništenje zidova, stropova i podova, što može prouzročiti troškove od nekoliko desetaka tisuća eura, ako cijev ne pukne dok led raste.

Zašto se cijevi smrzavaju?

Cijevi su najosjetljivije na smrzavanje kad temperature padnu na -7 °C ili niže, posebno ako su temperature ispod nule više dana zaredom. Također su sklone smrzavanju ako se nalaze:

  • U vanjskom zidu izloženom hladnom vanjskom zraku.
  • U ormariću ispod sudopera (posebno blizu vanjskog zida).
  • U negrijanom podrumu ili prostoru ispod kuće.
  • Blizu vanjskih slavina (za vrtno crijevo).

Ako je vaša cijev smrznuta, ali još nije pukla, potrebno ju je odmah odmrznuti. Postoji nekoliko tehnika za odmrzavanje, ovisno o tome gdje se cijev nalazi.

Kako pronaći smrznutu cijev

Smrznuta cijev koja još nije pukla često se prepoznaje po slavinama. Ako otvorite slavinu tijekom vrlo hladnog vremena, a voda ne teče ili teče vrlo sporo, vjerojatno je cijev blokirana ledom. Odmah poduzmite sljedeće korake:

  1. Zatvorite vodu: Pronađite ventil za zatvaranje vode slavine ili glavni ventil kuće.
  2. Otvorite slavinu: Oslobodite pritisak otvaranjem slavine povezane sa smrznutom cijevi.
  3. Identificirajte smrznutu cijev: Pratite cijev od slavine prema hladnim područjima, kao što su vanjski zidovi ili negrijani prostori.
  4. Pronađite smrznuti dio: Potražite dijelove cijevi s mrazom ili ledom; možda će izgledati ispupčeno ili oštećeno.

Gdje se nalazi glavni ventil za vodu i kako ga zatvorit

Kako odmrznuti cijev unutar zida

Ako otkrijete smrznutu cijev iza zida ili stropa koja još nije pukla, odmah poduzmite korake kako biste spriječili oštećenje konstrukcije vašeg doma.

  1. Pojačajte grijanje: Pojačajte grijanje u kući i pričekajte. Ako se očekuje hladno vrijeme, održavajte toplinu u kući kako biste spriječili smrzavanje cijevi.
  2. Otvorite ormariće: Ako je cijev unutar zida kupaonice ili kuhinje, otvorite vrata ormarića kako bi toplina doprijela do zida.
  3. Otvorite zid: Ako je puknuće neizbježno, uklonite dio zida kako biste došli do smrznutog dijela cijevi i zatim ju odmrznuli kao da je izložena.

Kako odmrznuti izloženu cijev

Ako je smrznuta cijev izložena, primjerice u podrumu ili garaži, možete koristiti nekoliko tehnika. Uvijek počnite s grijanjem cijevi bliže slavini, krećući se prema smrznutom dijelu. To omogućuje vodi da izlazi dok se led topi.

Upozorenje:

Nikada nemojte koristiti plamenik ili otvoreni plamen za odmrzavanje cijevi zbog opasnosti od požara i oštećenja cijevi.

  • Sušilo za kosu: Koristite sušilo za kosu, usmjeravajući toplinu na smrznuti dio. Stavite lim za pečenje iza cijevi kako biste reflektirali toplinu.
  • Prijenosni grijač: Usmjerite grijač prema smrznutoj cijevi, posebno ispod sudopera.
  • Električna grijaća traka: Zamotajte traku oko cijevi i uključite ju u struju.
  • Grijaća podloga: Omotajte grijaću podlogu oko cijevi i polako pomičite prema smrznutom dijelu dok voda ne počne teći.
Stigla je sezona grijanja: Pet savjeta kako do uštede energije i manjih troškova

Kako spriječiti smrzavanje cijevi

  1. Ostavite slavinu da kapa: Protok vode sprječava smrzavanje.
  2. Održavajte toplinu: Grijanje u kući treba biti minimalno 13°C .
  3. Otvorite ormariće: Topli zrak iz prostorije doprijet će do cijevi.
  4. Izolirajte cijevi: Koristite izolacijske materijale za zaštitu cijevi u hladnim područjima.
  5. Zaštitite vanjske slavine: Uklonite crijeva i pokrijte slavine zaštitnim poklopcima.
  6. Zatvorite pukotine: Zatvorite sve pukotine oko cijevi kako hladan zrak ne bi ulazio.
  7. Redovito pregledavajte: Pozovite vodoinstalatera za pregled cijevi i zamjenu oštećenih dijelova.

Preventivne mjere su ključne kako biste izbjegli skupe popravke i štetu od smrzavanja.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice