Gradnja doma
Nema više opravdanja za nekvalitetnu i neekološku gradnju
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te na principima kružne ekonomije i održivosti
Pozitivan stav je ono nešto po čemu se razlikuju uspješni poduzetnici te po čemu žele biti prepoznatljivi u svakoj svojoj aktivnosti, posebno u gospodarskim djelatnostima. No, za neke djelatnosti imamo i dosta negativnih iskustava, na primjer u graditeljstvu, stoga naslov ove priče sadrži više riječi NE nego DA. No, nije naslov sročen baš ovako samo da bi predstavljao te negativnosti, već da čitatelja navodi na razmišljanje možemo li se i do kada u graditeljskom sektoru ponašati onako kako ne doliči vremenu u kojem živimo.
Grenland se ubrzano mijenja
Činjenica da naš trenutni životni stil ne doprinosi okolišu i nije više neka glavna vijest, ipak se svjetski političari, a i stručna javnost bave tom temom vrlo ambiciozno na Klimatskom Summitu u Madridu od 2. do 13. prosinca 2019. Poruke koje se šalju sa margina Summita više su nego zabrinjavajuće u smislu aktualnog stanja našeg Planeta, no kada se radi o aktivnom sudjelovanju u procesima koji bi eventualno mogli smanjiti negativan utjecaj ljudske aktivnosti na okoliš, onda se izuzetno puno ljudi krije iza malih riječi: „da“ i „ali“. Kako bi bilo da to „da“ i „ali“, pretvorimo u „da“, računajte i sa mnom u tom procesu“!?
Planet treba i očekuje našu pomoć
Kako bi bilo da u gospodarskim okvirima zaista svi razmotrimo iskorištavanje prednosti koje nam omogućuje princip kružne ekonomije?
To je princip koji ne samo da minimizira negativan utjecaj na okoliš već ujedno omogućuje pozitivan doprinos okolišu i resursima. Reciklirajući sirovine i njihovim iskorištavanjem za proizvodnju novih materijala i proizvoda, uvelike se smanjuje ili u potpunosti anulira stvaranje otpada, a time i manje štete nanosi prirodi.
Poznato je da zgrade mogu pozitivno doprinositi smanjenju iskorištenja resursa, posebno energetskih i količini C02 otiska te biti dio strategije kružne ekonomije, stoga su kroz više kriterija uključene i u 17 UN-ovih ciljeva održivosti
DGNB međunarodni sustav certificiranja održivosti zgrada
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI KAKO POSTIĆI KVALITETU GRAĐEVINSKIH PROJEKATA
Održiva ili zelena gradnja temelje se na integriranom pristupu planiranju i realizaciji projekata te u svakoj svojoj fazi traže potpuno razumijevanje i trajno koordiniranje čitavog tima dionika – od voditelja projekta do opće javnosti na koju će projekt u budućnosti utjecati, od investitora ili developera, projektanskog tima i tima dizajnera, građevinskih i ostalih inženjera, do certifikatora i financijske institucije koja prati projekt. Takav pristup smanjuje broj korekcija u hodu na gradilištu, nerješivih problema u timu, izmjena u financijskom i terminskom planu – općenito smanjuje rizike u razvoju i realizaciji projekata.
Samo dobra i ciljana koordinacija dovode do uspješno realiziranih projekata.
Održive ili zelene zgrade čiju je vrijednost u kontekstu održivosti moguće mjeriti kroz DGNB međunarodni certifikat održive gradnju
temelje se na slijedećim smjernicama:
Procjena životnog ciklusa zgrade
- U postupku evaluacije ili certifikacije prema DGNB sustavu, u obzir se uzima cijeli životni vijek zgrade
Holistički pristup planiranju, projektiranju, gradnji, održavanju i upravljanju zgrada
- Jednaka se pažnja posvećuje trima najvažnijim faktorima održivosti: ekološkom, ekonomskom i socio-kulturnom
Posebna usmjerenost za performanse projekta
- DGNB sustav certificiranja procjenjuje sve procese u fazi razvoja i realizacije projekta, ne samo pojedinačne mjere unutar projekta
Prema DGNB sustavu certificiranja moguće je certificirati projekte u fazi planiranja i dizajna, zgrade koje su već u upotrebi, one koje su u upotrebi i pripremaju se za rekonstrukciju, te novogradnja, kao i interijeri zgrada i urbani kvartovi.
Za zgrade u upotrebi mjerenja se vrše prema 9 kriterija, a za novogradnju čak i preko 30 kriterija.
S obzirom na namjenu, mogu se certificirati zgrade javne namjene kao što su bolnice, škole, fakulteti, muzeji i slično. Zatim komercijalne zgrade kao što su uredi, hoteli, logistički i trgovački centri, proizvodne hale, kampusi, stadioni. U najnovije vrijeme certificiraju se čitave urbane i poslovne zone i to je sve popularnije u velikim europskim gradovima.
Kada se procijene svi parametri na promatranom projektu, certifikatori ili Auditori u suradnji sa stručnjacima iz DGNB-a Njemačka ili DGNB sistemskih partnera iz Danske, Švicarske, Austrije ili Španjolske, dodjeljuju certifikat – PLATINASTI, ZLATNI, SREBRNI ILI BRONČANI, sukladno ostvarenim bodovima.
Škola za financijski management, Frankfurt
U Njemačkoj je DGNB međunarodni sistem certificiranja najrasprostranjeniji, gotovo 83% certifikata odnosi se na novogradnju.
ZAŠTO UOPĆE CERTIFICIRATI PROJEKTE?
- DGNB sustav certificiranja može se koristiti radi boljeg planiranja i optimiziranja projekta za sve one koji su u njega uključeni
- Certificiranje osigurava KVALITETU u procesu planiranja, izgradnje i korištenja objekta / prostora
- Fokus je na potrebama koje projekt očekuju u budućnosti, uz izbjegavanje rizika i dodatnih troškova – ekonomska održivost
- Osigurana je transparentnost i kvalitativna kontrola zahvaljujući nezavisnom certifikacijskom procesu
- DGNB certifikat koristi se kao marketinški alat i kao vrijedna nagrada za kvalitetu i održivost projekta!
Prvi DGNB certifikat u Hrvatskoj goes to MERIDIAN 16 BUSINESS ZONE
Gradnja doma
Kako odabrati prozore: Od izolacije do sigurnosti, sve što trebate znati
Zoran Šabarić iz Hoco Stabila objašnjava zašto odabir prozora nije samo dizajnerska odluka — i zašto tamne boje na PVC profilima mogu postati problem na 30 stupnjeva.
Prozori su jedan od elemenata doma o kojima rijetko razmišljamo dok sve funkcionira — ali čije posljedice osjećamo svakodnevno. Propuštaju svjetlo, povezuju interijer s okolinom, štite od buke i gubitka topline. A upravo zato njihov odabir nije samo estetska odluka, već dugoročna investicija u kvalitetu života.
10 savjeta kako postići da vaš dom postane energetski učinkovitiji
Trendovi u gradnji posljednjih godina jasno pokazuju pomak prema velikim staklenim površinama i minimalističkim okvirima. Zoran Šabarić, direktor tvrtke Hoco Stabil, kaže da se zapravo mijenja samo estetika, ali da ta promjena donosi konkretne tehničke izazove.
„Prije 5-6 godina sve se išlo u nekakvu širinu, masivnost, profili koji su bili dosta široki, jaki, skuplji. Danas se gleda jednostavnost, uske linije, da nema puno okvira, da su veće površine stakla. Naravno, to je izazovno za proizvođače jer se mora uz sve to paziti na statiku.“
U praksi to znači da prosječna nova kuća danas možda ima samo pet-šest klasičnih jednokrilnih ili dvokrilnih prozora, dok su sve ostalo velike klizne stijene i fiksni elementi od poda do stropa. Šabarić naglašava da to zahtijeva i kvalitetne materijale i stručnu izvedbu — i da ponekad treba poslušati prodavača koji upozorava na ograničenja.
Staklo koje je šest puta bolje nego prije dva desetljeća
Kod modernih prozora presudnu ulogu u izolaciji ima staklo. Ključni pokazatelj kvalitete je koeficijent prolaska topline (Uw) — što je manji, to manje topline prolazi kroz prozor.
„Danas sa trostrukim staklom postižemo koeficijent 0,5. To znači da su, ajmo reći laički, šest puta bolja stakla nego ona koja su se koristila prije dvadesetak godina. Ono što ste proizveli grijanjem po zimi, manje-više sve je ostalo unutra, a sunčeva energija dodatno prolazi kroz staklo unutra.”
Drugim riječima, kvalitetan prozor danas ne samo da zadržava toplinu unutra, već istovremeno propušta sunčevu energiju koja dodatno zagrijava prostor — što je značajan faktor uštede energije.
Tri stakla različitih debljina za bolju zvučnu izolaciju
Toplinska i zvučna izolacija ne ovise uvijek o istim parametrima. Standardni sustav trostrukog ostakljenja koristi stakla jednake debljine (tipično 4-16-4-16-4 mm), ali za bolju zaštitu od buke Šabarić preporučuje drugačiji pristup.
„Nekakav najbolji omjer uloženog i dobivenog je koristiti tri stakla s različitim debljinama. Recimo, umjesto standardnih 4 milimetra svako, koristiti stakla od 4, pa 6, pa 8 milimetara s različitim razmacima.”
Kombinacija stakala različitih debljina učinkovitije apsorbira zvučne valove jer različite frekvencije buke prolaze kroz različite debljine stakla. Za stanove u urbanim sredinama, uz prometne ulice, ta razlika može biti značajna.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Zašto tamne boje na PVC prozorima mogu biti problem
Jedna od najzanimljivijih informacija iz razgovora sa Šabarićem tiče se tamnih boja na PVC profilima — konkretno popularnog antracita. Problem nastaje ljeti, na visokim temperaturama.
Tamni profili apsorbiraju znatno više sunčeve energije. Šabarić objašnjava da na profilima koji su obrađeni bojom ili folijom temperatura površine može doseći 60 do 65 stupnjeva kada je vani oko 30. Na tim temperaturama plastika se rasteže — na elementu dugom tri metra ekspanzija može iznositi 10 do 12 milimetara. To dovodi do problema s otvaranjem i zatvaranjem prozora. Kada temperatura navečer padne, profili se skupe i sve ponovo funkcionira, ali svakodnevno rastezanje i skupljanje dugoročno narušava funkcionalnost.
Rješenje su PVC-aluminij prozori — iznutra PVC za dobru izolaciju, izvana aluminij koji podnosi temperaturne promjene bez deformacija. To je ekonomičnija varijanta od punog aluminija, ali funkcionalnija od čistog PVC-a s tamnom bojom.
Sigurnost kao sve važniji kriterij
Osim topline i tišine, moderni prozori nude i različite razine protuprovalne zaštite. Standardi poput RC2 ili RC3 označavaju razinu otpornosti na provalu, pri čemu RC2 već pruža solidnu zaštitu za većinu kućanstava.
Na kraju, odabir prozora nije odluka koju donosimo često — ali njezine posljedice osjećamo svaki dan. Toplinu, tišinu i sigurnost. Zato vrijedi uložiti vrijeme u razumijevanje tehničkih detalja, a ne samo estetike.
Drveni ili PVC prozori: Evo kako odabrati idealne za vaš dom
Propisi i regulative
Što se smije snimati videonadzorom, a što ne? Pravila koja morate znati
Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru…
Kamere su danas svuda oko nas – na ulicama, u trgovinama, na ulazima zgrada, pa sve češće i u privatnim dvorištima. No, video nadzor više nije samo pasivno “oko” koje snima. Zahvaljujući razvoju tehnologije, postao je moćan alat sigurnosti, ali i potencijalni izvor problema ako se koristi izvan zakonskih okvira.
Zato je jedno od najvažnijih pitanja: što se smije snimati videonadzorom, a što ne?
Vodič za odabir sigurnosnih kamera za kuću i dvorište – najbolje kamere za zaštitu doma
Od mutnih snimki do pametnih sustava
Prije desetak i više godina, sustavi video nadzora bili su ograničeni niskom kvalitetom slike. Snimke su često bile mutne i neupotrebljive za identifikaciju.
“Rezolucija kamera bila je loša i u većini slučajeva nije bilo moguće prepoznati osobe”, objašnjava Vedran Vranić iz tvrtke Genius.
Danas je situacija potpuno drugačija. Moderne kamere nude visoku rezoluciju, a uz pomoć naprednih čipova i softvera moguće je prepoznati lica, kretanje pa čak i analizirati događaje u prostoru.
Pametni video nadzor razlikuje bitno od nebitnog
Suvremeni sustavi koriste umjetnu inteligenciju za detekciju pokreta i analizu scene.
Kamere danas mogu razlikovati ljude i vozila od životinja ili drugih objekata, čime se značajno smanjuje količina nepotrebnih snimki.
To znači da se pregledavanje snimki svodi samo na relevantne trenutke – kada se u kadru zaista nešto događa.
Takav pametni video nadzor postaje sve češći standard, osobito u stambenim i poslovnim objektima.
Što se smije snimati videonadzorom
Zakon jasno definira granice.
U kontekstu privatnih i stambenih prostora, snimanje je dozvoljeno u određenim situacijama. Tako je dopušteno snimati vlastiti ulaz u zgradu ili stan, jer se radi o prostoru koji je izravno povezan s vašim vlasništvom ili korištenjem.
Također, moguće je snimati zajedničke dijelove zgrade, ali uz određene uvjete – primjerice, važno je voditi računa o privatnosti drugih stanara i poštivanju važećih propisa.
Osim toga, dozvoljeno je snimati i vlastito dvorište ili posjed, budući da se radi o privatnom prostoru kojim sami upravljate.
Cilj video nadzora mora biti zaštita imovine i sigurnost, a ne praćenje drugih osoba.
Drugim riječima, smijete snimati ono što je vaš prostor i vaša odgovornost.
Što se ne smije snimati
Najveći problem nastaje kada kamere zahvaćaju javne ili tuđe privatne površine.
Nije dozvoljeno snimati određene prostore i osobe bez odgovarajuće pravne osnove. Tako se ne smiju snimati javne površine poput ulica i nogostupa, jer one ne pripadaju privatnom prostoru i podliježu posebnim pravilima zaštite privatnosti.
Također, nije dopušteno snimati susjedna dvorišta ili prozore, budući da se time zadire u privatnost drugih osoba.
Isto vrijedi i za prolaznike izvan vašeg posjeda – njihovo snimanje bez privole može predstavljati povredu prava na privatnost.
“To je zakonom zabranjeno. Kamere moraju biti podešene tako da ne snimaju javni prostor niti narušavaju privatnost drugih”, naglašava Vranić.
Ovo pravilo vrijedi i za kućni video nadzor – čak i ako je kamera postavljena na vašoj kući.
Video nadzor javnih površina – zakonski okvir, GDPR i tehnički zahtjevi
Kako tehnologija rješava problem privatnosti
Jedan od izazova u praksi jest kako izbjeći snimanje neželjenih dijelova, primjerice susjednog dvorišta.
Danas to više nije tehnički problem.
Moderni sustavi omogućuju tzv. “maskiranje” dijelova slike.
“To znači da možete točno označiti dijelove koje ne želite snimati i oni će na snimci biti potpuno zatamnjeni”, objašnjava Vranić.
Na taj način moguće je koristiti kameru bez narušavanja privatnosti drugih osoba.
Gdje je granica između sigurnosti i nadzora
S razvojem tehnologije granica između sigurnosti i privatnosti postaje sve tanja.
S jedne strane, video nadzor povećava sigurnost i pomaže u sprječavanju neželjenih događaja.
S druge strane, pretjerano ili nepropisno korištenje može dovesti do narušavanja privatnosti.
Zato je ključno razumjeti da video nadzor nije samo tehničko, već i pravno i etičko pitanje.
Prilagodba sustava konkretnom prostoru
Ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima.
Svaki prostor ima svoje specifičnosti – od veličine i rasporeda do potreba korisnika.
Zato je važno pažljivo planirati sustav video nadzora. To uključuje odabir odgovarajuće pozicije kamera, pravilno podešavanje kuta snimanja te jasno definiranje područja koja će biti obuhvaćena nadzorom, kako bi se osigurala učinkovitost uz poštivanje privatnosti.
Kvalitetna implementacija osigurava da sustav bude učinkovit, ali i usklađen sa zakonom.
Solarne kamere – učinkovito rješenje za video nadzor udaljenih lokacija
Budućnost video nadzora
Razvoj umjetne inteligencije dodatno ubrzava evoluciju video nadzora.
Kamere više ne služe samo za snimanje, već za analizu, prepoznavanje i predviđanje događaja.
U budućnosti možemo očekivati još preciznije sustave koji će dodatno balansirati između sigurnosti i privatnosti.
No jedno pravilo ostaje isto – tehnologija mora služiti ljudima, a ne obrnuto.
Česta pitanja o video nadzoru
Što se smije snimati videonadzorom?
Dozvoljeno je snimati vlastiti prostor, poput ulaza u zgradu, dvorišta ili unutrašnjosti objekta, uz uvjet da se time ne narušava privatnost drugih osoba.
Smijem li kamerom snimati ulicu ispred kuće?
Ne, javne površine poput ulica, nogostupa i cesta ne smiju se snimati privatnim videonadzorom.
Smije li kamera snimati susjedovo dvorište?
Ne, snimanje tuđeg privatnog prostora nije dozvoljeno. Kamere moraju biti postavljene tako da ne zahvaćaju susjedne nekretnine.
Može li vas kamera snimati bez znanja?
U pravilu ne. Ako se radi o prostoru pod videonadzorom, osobe moraju biti obaviještene da se snimanje provodi, najčešće putem jasno vidljive oznake. Tajno snimanje bez opravdanog razloga i zakonske osnove može predstavljati kršenje privatnosti i zakona.
Kako izbjeći snimanje nedozvoljenih površina?
Moderni sustavi omogućuju maskiranje dijelova slike, odnosno označavanje zona koje se neće snimati, čime se može izbjeći narušavanje privatnosti.
Što je najvažnije kod postavljanja video nadzora?
Važno je pravilno odrediti što se snima, postaviti kamere u skladu sa zakonom i prilagoditi sustav konkretnom prostoru i potrebama korisnika.
