Povežimo se

Gradnja doma

Kako ponovno upotrijebiti građevinski otpad

Nije svaki otpad smeće. Pa tako čak ni građevinski otpad. Pravilno gospodarenje tim otpadom vrlo je važno, a još kad se od njega može napraviti novi proizvod, onda smo na pravom putu ka održivoj ekonomiji.

Nakon potresa građevinskim otpadom na ulicama bavile su se gradske i državne službe. Mjesecima kasnije vrijeme je napokon za obnovu potresom stradalih građevina. Građevinski je otpad na svakom koraku, a doznajemo čija je to odgovornost.

Problem građevinskog otpada

“Vlasnici građevine koji proizvedu građevinski otpad su zapravo za njega i odgovorni. Osim ako to ugovorom ne prenesu na neku drugu pravnu osobu. Tako da bi investitori, koji investiraju u gradnju novih građevina, morali brinuti na koji način će se riješiti problem s građevinskim otpadom”, kaže nam prof.dr.sc. Nina Štirmer s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

U Hrvatskoj nastane oko milijun i tristo tisuća tona građevinskog otpada godišnje. Prošle ga je godine zasigurno nastalo i više. Vrlo je važno voditi brigu o zbrinjavanju građevinskog otpada, odnosno nastojati ga ponovno upotrijebiti gdje je to moguće.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom

“Zakon prepoznaje proizvođača otpada kao osobu čijom aktivnošću nastaje otpad, a onda automatski građevinska tvrtka koja proizvodi građevinski otpad postaje proizvođač otpada”, kaže nam konzultantica za gospodarenje otpadom dr.sc. Vedrana Lovinčić Milovanović i dodaje:

“Zakon je propisao i sve obaveze koje taj proizvođač otpada mora ispuniti. Kako mora gospodariti s tim otpadom, da on mora gospodariti na prilično održiv način, i u skladu s zakonskim i podzakonskim propisima.”

Proizvođač otpada bi trebao sav svoj proizvedeni otpad predati osobi koja je ovlaštena za gospodarenje otpadom. To mogu biti upravo građevinske tvrtke koje otpad proizvode.

“To se pokazuje prilično zgodno rješenje tvrtkama koje proizvode velike količine građevinskog otpada. Tu su najčešće tvrtke koje se bave rušenjem, ili tvrtke koje će upotrebljavati taj reciklirani građevinski otpad dalje u svojoj proizvodnji. To su vam najčešće asfalteri, odnosno tvrtke koje se bave cestogradnjom”, dodaje Lovinčić Milovanović.

Građevinski se otpad najčešće koristi za nasipavanje, odnosno zatrpavanje, ali on ima puno veći potencijal.

Recikliranje građevinskog otpada

“Mi isto imamo primjera za to. Imali smo inovativne istraživačke projekte koji su rezultirali novim građevinskim proizvodima gdje smo koristili čak pedeset posto recikliranog agregata  u betonskim mješavinama. Primjer za to je proizvod eco sandwich. Radi se o jednom ventiliranom, predgotovljenom fasadnom panelu koji se sastoji od sloja betona. Jedan je izrađen sa recikliranom opekom, a drugi sa recikliranim betonom”, kaže nam profesorica Štirmer.

Cilj svega je, naglašava pročelnica Katedre za tehnologiju materijala na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, odvajati građevinski otpad tamo gdje je nastao.

“Recimo, građevinski otpad osim betona, opeke, crijepa, spada recimo i plastika, staklo, zemlja, znači različiti izolacijski materijali i cilj svega je zapravo odvojiti taj otpad na mjestu nastanka. Treba onemogućiti miješanje sa drugim vrstama otpada i gradilište organizirati na način da se otpad odvaja.”

Jer tako nastaje vrijedna sirovina koja se može opet upotrijebiti.

“Na području Europske unije su prevedeni razni projekti koji su istraživali mogućnost zamjene prirodnog agregata s recikliranim i pokazalo se da se može primijeniti reciklirani agregat u betonima. Oni se kasnije mogu koristiti za proizvodnju unutarnjih zidova ili nekih vanjskih suhih zidova”, otkriva nam konzultantica za gospodarenje otpadom Lovinčić Milovanović.

Svakako nam uzor mogu biti neke zemlje EU kao što je recimo Nizozemska, Francuska, Danska, koje već negdje od 1980ih godina imaju vrlo visoku stopu recikliranja. One su prvo zabranile odlaganje miješanog građevinskog otpada, a onda su, kad su ustrojili sustav gospodarenja građevinskim otpadom, zabranili i nasipavanje.

Te zemlje čak 20% svojih potreba za prirodnim građevinskim materijalima namiruju recikliranim agregatom. To znači da zgrade koje danas gradimo možemo smatrati bankom materijala za neka nova vremena kada njihov vijek trajanja prođe.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Renovacija i obnova doma

Planirate prvi susret s arhitektom? Naša omiljena arhitektica otkriva grešku koju gotovo svi rade

Naša arhitektica otkriva koja pitanja postaviti i zašto je budžet tema koju ne smijete preskočiti

Gordana Đerić savjetuje kako se pripremiti za prvi sustret s arhitektom

Kada krenu planovi za renovaciju ili uređenje doma, većina ljudi prije dolaska arhitekta napravi istu stvar – pospremi stan, sakrije svakodnevni nered i pokuša prostor prikazati urednijim nego što inače jest. Cipele završe u ormaru, gomila pošte nestane s kuhinjskog stola, a hrpa stvari koje inače stoje na hodniku odjednom dobije svoje mjesto.

No upravo je to, prema riječima naše omiljene arhitektice Gordane Đerić, jedna od najvećih pogrešaka koje klijenti rade na prvom sastanku s arhitektom. Jer arhitektu nije najvažnije koliko je stan uredan – nego kako ljudi u njemu zaista žive.

Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed

Arhitekt mora vidjeti stvarni život u prostoru

„Klijent treba ostaviti stan točno onakav kakav jest, bez ikakvog pospremanja, dekoriranja ili impresioniranja arhitekta”

Razlog je jednostavan. Upravo svakodnevne navike otkrivaju probleme koje prostor ima i pokazuju što korisnicima zapravo nedostaje. Arhitekt ne dolazi ocjenjivati urednost – dolazi dijagnosticirati prostor.

„Meni nije bitno da je stan uredan, nego da je točno oličenje života vlasnika tog stana”

Položaj cipela, mjesto gdje završavaju ključevi, prenatrpani ormari ili kutovi koji uvijek postanu odlagalište – sve su to informacije koje arhitektu govore više od tlocrta. Takvi detalji kasnije pomažu u stvaranju funkcionalnijeg rasporeda prostorija, boljeg protoka kretanja kroz stan i rješenja koja odgovaraju stvarnom načinu korištenja doma, a ne idealnoj slici o njemu.

„Da bih vidjela kako čovjek funkcionira, gdje drži cipele, ključeve, što mu nedostaje, što smeta u prostoru – stan mora biti točno onakav kakav jest u dnevnoj varijanti”, zaključuje Đerek.

Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica

Prvi sastanak nije samo obilazak stana

Mnogi klijenti dolaze na prvi susret s arhitektom s konkretnim očekivanjima – žele vidjeti ideje, skice, prijedloge. Međutim, suradnja s arhitektom puno je kompleksniji proces koji se ne može odviti u jednom poslijepodnevu.

„Klijent treba postavljati pitanja i vidjeti kako arhitekt funkcionira, što sve nudi i kako izgleda suradnja. Ako klijent već ima gotova rješenja, onda mu arhitekt zapravo ni ne treba. U tom slučaju dovoljno je angažirati građevinara koji će izvesti ono što klijent želi.”

Važno je unaprijed razjasniti radi li arhitekt samo projekt ili nudi i nadzor izvođenja radova, sudjeluje li u odabiru materijala i namještaja te vodi li klijenta kroz cijeli proces kupnje i izvedbe. Svaki arhitekt radi drugačije, a pretpostavke o tome što suradnja uključuje često su izvor nesporazuma.

Jednako je važno da klijent ne dolazi s unaprijed zacrtanim rješenjima bez prostora za stručne prijedloge.

Arhitekt je angažiran upravo zato što vidi mogućnosti koje klijent ne vidi – jer osoba koja godinama živi u istom prostoru postaje slijepa za njegove nedostatke i alternativna rješenja.

Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora

Kemija između klijenta i arhitekta nije sitnica

Kao i u svakom poslovnom odnosu, važnu ulogu igra međusobno razumijevanje i povjerenje. I to se, prema iskustvu stručnjakinje, najčešće osjeća već na prvom susretu.

„Veoma je bitan prvi susret zbog uspostavljanja energije i kemije između klijenta i arhitekta. Ako toga nema na početku, teško će se stvoriti kasnije – i bolje je suradnju odmah prekinuti”

Uređenje doma nije samo tehnički posao. Arhitekt tijekom projekta ulazi duboko u svakodnevni život korisnika – njihove navike, obiteljske odnose, rutine i način funkcioniranja u prostoru.

„Mi de facto ulazimo u tuđi život do srži – navike, ponašanja, međuljudske odnose. To je veoma kompleksan posao koji se mijenja i razvija tijekom cijele suradnje”

Zato je povjerenje jedan od ključnih preduvjeta za uspješan projekt – i bolje ga je odmah prepoznati ili ne prepoznati nego graditi suradnju na klimavim temeljima.

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Dobar projekt ne nastaje preko noći

Još jedna česta zabluda je očekivanje brzih odgovora. Klijenti često dolaze s bezbroj ideja i očekuju da će arhitekt već nakon prvog obilaska znati što i kako. U stvarnosti, kvalitetan projekt razvija se postupno, kroz više susreta i razgovora.

„Treba pustiti vremenu da se informacije slegnu u glavi arhitekta, da se apsorbira što čovjek zaista želi, reducira, vidi što odgovara i što je izvedivo. Tek onda, u sljedećim susretima, nastaju varijante i prijedlozi”

Suradnja s arhitektom je proces, a ne jednokratni događaj. I upravo u tom procesu, kroz razgovore, varijante i prilagodbe, nastaju projekti koji funkcioniraju u stvarnom životu – a ne samo na papiru.

Budžet je tema koju ne smijete preskočiti

Osim iskrenosti o životnim navikama, ključna je i iskrenost oko financija. Izbjegavanje razgovora o budžetu jedan je od najčešćih razloga zašto projekti zapnu ili završe u frustaciji.

„Veoma je bitno odmah reći okvirni budžet. Često se dogodi da klijenti imaju nerealne želje prema svom budžetu i suradnja se svede na testiranje kreativnosti arhitekta – a na kraju se ispostavi da novaca za izvedbu nema”

Otvoren razgovor o financijama pomaže arhitektu da odmah predloži rješenja koja su realna i izvediva. Bez toga, i arhitekt i klijent troše vrijeme na ideje koje nikad neće biti realizirane.

„Budžet je temelja. Bez toga nema suradnje”, zaključuje.

Funkcionalan dom nastaje iz stvarnog života

Tek kada arhitekt upozna navike, potrebe i mogućnosti ljudi koji žive u prostoru, može nastati projekt koji nije samo estetski privlačan, nego i funkcionalan za svakodnevni život. Zato prvi sastanak s arhitektom ne bi trebao biti predstava savršeno pospremljenog doma – nego iskren, nefiltriran uvid u prostor u kojem se stvarno živi, s nereda i svim.

Nastavite čitati

Gradnja doma

Drvo, slama, konoplja i glina: Prirodni materijali koji mijenjaju modernu gradnju

Prirodni materijali u gradnji više nisu alternativa, već postaju novi standard

kuće od prirodnih materijala

U vremenu ubrzanog života, prekomjerne potrošnje i rastuće zabrinutosti za zdravlje i okoliš, mnogi se okreću jednostavnijem, održivijem načinu života. Sve više ljudi traži dom koji nije samo funkcionalan, već i u skladu s njihovim vrijednostima. Upravo zato, kuće od prirodnih materijala doživljavaju snažan povratak – ne samo kao arhitektonski stil, već kao filozofija življenja.

Ovaj trend nije prolazna moda. On je odgovor na duboko usađenu ljudsku potrebu za autentičnošću, mirom i vezom s prirodom.

Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?

Zašto su kuće od prirodnih materijala dobre za čovjeka i prirodu?

Prirodni materijali poput drva, slame, gline ili kamena nisu samo estetski privlačni – oni pozitivno utječu na zdravlje, dobrobit i svakodnevni osjećaj ugode u prostoru. Takve kuće “dišu” zajedno s okolišem i svojim stanarima.

Regulacija vlage i kvaliteta zraka

Jedan od ključnih prednosti prirodnih materijala jest njihova sposobnost higroreguacije – upijaju višak vlage iz zraka i otpuštaju je kad je zrak presuh. Glineni zidovi, na primjer, prirodno reguliraju razinu vlažnosti u prostoru između 45 i 70 posto, što je optimalan raspon za zdravlje dišnog sustava i prevenciju plijesni. Za razliku od sintetičkih materijala koji “zaključavaju” vlagu, prirodni materijali ju kontrolirano upravljaju.

Uz to, prirodni materijali ne ispuštaju hlapljive organske spojeve (VOC) koji se nalaze u sintetičkim ljepilima, bojama i podnim oblogama, a koji su čest uzrok glavobolja, alergija i kroničnog umora stanara modernih zgrada.

Toplinska masa i udobnost

Kamen i glina imaju visoku toplinsku masu – upijaju toplinu danju i polako je otpuštaju noću, što rezultira stabilnom temperaturom u prostoru bez oslanjanja na skupu klimatizaciju. Kuće od slame, s druge strane, imaju iznimne izolacijske vrijednosti – koeficijent prolaska topline (U-vrijednost) slamarskih zidova može biti i do tri puta bolji od standardnih zidova od porobetona.

Mentalno zdravlje i psihofizička dobrobit

Brojna istraživanja pokazuju da boravak u prirodi smanjuje razinu kortizola (hormona stresa), poboljšava raspoloženje i kognitivne funkcije. Kada živimo u domu koji je sam po sebi produžetak prirode, taj učinak se multiplicira.

10 savjeta kako postići da vaš dom postane energetski učinkovitiji

Bez toksina koji dolaze iz plastike, sintetičkih ljepila i premaza, bez elektromagnetskog smoga kojeg stvaraju brojni sustavi kontrole, život u kući od prirodnih materijala vraća čovjeka njegovim osnovnim osjetilima – mirisu zemlje, teksturi drveta pod prstima, tišini koju samo prirodni zidovi znaju pružiti. Istraživanja u području biophilic designa konzistentno pokazuju da okruženja bogata prirodnim teksturama i materijalima smanjuju anksioznost i poboljšavaju koncentraciju.

Koji prirodni materijali se najčešće koriste u gradnji?

Drvo

Najstariji i najrašireniji građevinski materijal na svijetu. Moderno drveno graditeljstvo, posebno masivna drvena gradnja (CLT – cross-laminated timber), doživljava renesansu. Drvo ima negativan ugljični otisak – durante svog rasta apsorbira CO₂ koji zadržava i kada je ugrađeno u konstrukciju. Drvene kuće izgledaju toplo, mirišu na prirodu i imaju izvrsna akustična svojstva.

Slama

Nekad sinonim za privremena i nestabilna skloništa, slama je danas certificirani građevinski materijal koji se koristi diljem Europe i Sjeverne Amerike. Bale slame imaju koeficijent izolacije koji je bolji od većine konvencionalnih materijala, a kuće od slame mogu trajati desetljećima ako su pravilno izvedene i zaštićene od vlage. U Hrvatskoj ih ima sve više, a interes za ovaj materijal ubrzano raste.

Glina i nabijana zemlja (rammed earth)

Izgradnja od gline jedna je od najstarijih tehnika na svijetu – primjeri glinenih struktura starih i po tisuću godina i danas stoje u Jemenu, Maroku i Kini. Moderna tehnika nabijane zemlje (rammed earth) ili blokova od komprimirane stabilizirane zemlje (CSEB) donosi estetiku i trajnost uz minimalan ugljični otisak. Glineni zidovi reguliraju vlagu, izvrsno su zvučno izolacijski i vizualno iznimno dojmljivi.

Kamen

Kamen je materijal koji nosi priče. U Dalmaciji, na Istri, u Zagorju – kamene kuće stotinama godina svjedoče o ljudskom umijeću i vezi s krajolikom. Kamen je trajan, lokalan, reciklabilan i termički stabilan. Uz odgovarajuću izolaciju, kamene kuće su energetski izuzetno učinkovite.

Konoplja (hempcrete)

Relativno novi materijal koji kombinira vlakna konoplje s vapnom. Hempcrete je lagan, izolacijski, paropropustan i potpuno biorazgradiv. Apsorbirajući CO₂ i tijekom procesa vezivanja vapna, ovo gradivo ima negativan ugljični otisak – što ga čini jednim od najekološkijih opcija na tržištu.

Gradnja sa svrhom: više od arhitekture

Odlučiti se za kuće od prirodnih materijala često znači uključiti se aktivno u proces gradnje – bilo kroz odabir lokalnih resursa, suradnju s majstorima koji njeguju tradiciju, ili vlastiti fizički doprinos. Time dom postaje više od skloništa – on postaje osobni projekt, prostor rasta i učenja.

Ovakva gradnja potiče odgovornost prema okolišu, ekonomičnost i dublju emocionalnu povezanost s domom. Ne gradi se samo zidove – gradi se i nova životna perspektiva.

Sve više investitora i privatnih graditelja u Hrvatskoj bira suradnju s lokalnim majstorima koji poznaju tradicijske tehnike – od kamenih klesara s otoka do graditelja koji obnavljaju vještinu izgradnje od nepečene cigle. Taj prijenos znanja između generacija jednako je vrijedan kao i fizički rezultat gradnje.

Kolektivna gradnja i zajednica

U nekim dijelovima svijeta, posebno u ruralnim zajednicama, gradnja od prirodnih materijala postaje i društveni čin – tzv. “barn raising” tradicija u kojoj cijela zajednica pomaže u gradnji doma nekoga od svojih članova. U Hrvatskoj se ovaj duh očuvao u nekim krajevima, a sve više i svjesno revitalizira kroz radionice i gradilišne kampove gdje sudionici uče graditi od slame, gline ili drva.

Financijski i ekološki aspekti

Troškovi gradnje

Mit da su kuće od prirodnih materijala uvijek skuplje polako pada. Dok je početna investicija ponekad viša zbog specifičnih znanja i rada, dugoročno vlasnici ovih kuća troše znatno manje na energiju, popravke i zdravstvenu zaštitu. Kuće od slame, primjerice, mogu se graditi i samodoprinosom uz stručno vodstvo, što drastično smanjuje troškove.

Ugljični otisak

Konvencionalna gradnja odgovorna je za gotovo 40 posto globalnih emisija CO₂. Prirodni materijali – posebno drvo, slama, glina i konoplja – imaju dramatično niži ili čak negativan ugljični otisak. Za svakoga tko želi živjeti sukladno svom ekološkom uvjerenju, ovaj argument teško je zanemariti.

Vrijednost nekretnine

U sve svjesnijem tržištu nekretnina, jedinstvenost, autentičnost i ekološka gradnja postaju prednosti, a ne prepreke prodaji. Kuće s certifikatima energetske učinkovitosti i korištenjem prirodnih materijala bilježe sve veći interes kupaca, posebno u segmentu ekoluristike i ruralnih nekretnina.

Kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj: tradicija i nova vitalnost

Hrvatska ima iznimno bogatu tradiciju gradnje od prirodnih materijala. Kamene kuće Dalmacije i Istre, drvene zagorske kleti, štagljevi i sušionice od nepečene cigle u Slavoniji – sve su to primjeri tisućljetnog znanja koje se danas iznova vrednuje.

Sve veći broj arhitekata i graditelja u Hrvatskoj kombinira ovo tradicijsko nasljeđe s modernim standardima energetske učinkovitosti i suvremenim estetskim senzibilitetom. Rezultati su kuće koje istovremeno poštuju krajolik, lokalnu kulturu i potrebe modernog stanara.

Boravak u prostoru koji je izgrađen od prirodnih materijala dokazano smanjuje razinu stresa, poboljšava san i potiče osjećaj povezanosti s prirodom – što je osobito važno u urbanoj svakodnevici. Nije stoga iznenađujuće što sve više urbanih obitelji sanja o bijegu u ruralne krajeve, u dom koji miriši na drvo i glinu, koji tišti manje od najamnine, a daje više od svakog luksuznog apartmana.

Kuće od prirodnih materijala – održiva budućnost s ljudskim licem

Sve veći interes za kuće od prirodnih materijala u Hrvatskoj i svijetu rezultat je ne samo ekološke osviještenosti, već i želje za autentičnijim načinom života. U tom smislu, ovakve kuće nisu trend koji prolazi – već oblik povratka onome što je istinski važno.

Gradnja u skladu s prirodom, korištenje lokalnih resursa i stvaranje doma koji njeguje zdravlje, mir i povezanost s okolinom – sve to postaje temelj nove, održivije kulture stanovanja. Kulture u kojoj dom nije samo investicija, već odraz naših vrijednosti, naše brige za buduće generacije i naše duboke, neporecive potrebe za prirodom.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama