Gradnja doma
Kako odabrati najbolji sustav grijanja za vaš dom
Idealno je vrijeme za pozabaviti se načinima grijanja i njihovoj isplativosti. Matej Igrec objasnio nam sve prednosti i mane različitih vrsta grijanja te koliko su dizalice topline česte u Hrvatskoj u odnosu na Europu.
Kod odabira grijanja treba voditi računa o energetskoj učinkovitosti i dostupnosti energenta. Drvo, kao obnovljivi izvor energije, jedan je od najstarijih načina grijanja na koji se i danas grije 20 posto kućanstava. Ugradnjom pumpi u peći na drva povećana im je učinkovitost.
Najzastupljeniji je plin, a drvo danas koristi 20 posto kućanstava
“Nije stopostotna učinkovitost, jer drvo ne izgara odjedanput nego postepeno, pa je jedan od problema kada se voda zagrije treba joj vremena da se ohladi, znači ne može se samo ugasit odjednom, nego konstantno grije. Grijanje na drva je velika prednost ta što je obnovljiv izvor energije, drva se uvijek mogu ponovno posaditi, a nedostatak je to što prije svake zime zahtijeva nekakav rad, znači, nacijepati drva, osušiti drva, te ih postepeno nositi u kuću.
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Nije više ni drvo jeftino, jednostavno toliko puno ljudi se još grije na drvo da je porasla i potražnja, a samim time i cijena.”, pojasnio je specijalizant projektne podrške Matej Igrec.

Najzastupljenije je grijanje na plin, kojeg koristi 35 posto kućanstava. Njegova prednost je jednostavno spajanje na gradski priključak te upravljanje pomoću termostata.
“Mana plina je ta što za kilovat dobijemo 0,9 kilovata toplinske energije, što je zapravo deset posto gubitaka, a uz to veže se i cijena plina koja je nepredvidiva. Svake godine je druga cijena te ne možemo unaprijed izračunati koliko će nas ta godina ispast grijanja.
A slično tome je grijanje na lož ulje, samo lož ulje ima još jedan nedostatak, moramo imati malo veću kotlovnicu jer treba nam spremnici za naftu, zapravo od 1000 do 2000 litara spremnici.”, kaže sugovornik.
Na područjima gdje plin nije dostupan, koristi se grijanje na struju, bilo da se radi o električnim radijatorima ili podnom grijanju.
“Super je stvar ta što električno grijanje ima 100 posto učinkovitost, za jedan uloženi kilovat, dobije se jedan kilovat toplinske energije. I super je to što je zapravo jednostavna ugradnja. Električne mrežice se samo urone u ljepilo prije keramike, iznad toga je samo tanki sloj koji se brzo zagrije. “
Prednost podnog grijanja je jednolika raspodjela topline i ne isušivanje zraka
Problem kod električnog podnog grijanja je to što troši dosta struje pa mora biti malo jači električni priključak.

Grijanje pomoću klima uređaja i dizalica toplina
Treća opcija je klima uređaj, koja nije prigodna za sve mikrolokacije.
“Današnje klime su puno, puno naprednije nego što su nekad bile, to je sada suvremena tehnologija. U Hrvatskoj se grije 15 posto kućanstava na klima uređaje, a kod klime je opet super zimi grije, a ljeti hladi, znači dva u jedan. Uz to imaju jako velik COP, energetski učinak. Za jedan kilovat električne energije, 4 kilovata toplinske energije.
Mane klima uređaja što na nižim temperaturama gube svoj kapacitet i to podosta, na malo većim minusima. Tako da za neke hladnije krajeve ne zadovoljavaju uvjete dok za priobalni dio su super odabir.”, ističe sugovornik.

Dizalice topline suvremeni su način grijanja koji već desetak godina bilježi konstantan porast korištenja u Europi, a kod nas se tek povećava interes.
Povećan interes za dizalicama topline javlja se zbog toga što osiguravaju tri sustava unutar jednog. I grijanje i hlađenje i potrošnu toplu vodu.
“Velika prednost je dizalica to što na velikim minusima daju i dalje svoj puni kapacitet, znači sve do -15, premium brendovi daju 100 postotnu učinak, dok standardni brendovi gube 10 do 15 posto kapacitet, ali to je zanemarivo zato što su u sebi imaju električni grijač od 2 kilovata koji nadomještava tu snagu izgubljenu.
Kod dizalica topline je super to što njihova energetska učinkovitost 6 naprema 1, za jedan uloženi kilovat električne energije dobije se 6 kilovata toplinske energije, kod premuim brendova, dok kod standardnih brendova se dobije ugrubo oko 5 kilovata toplinske energije po jednom kilovatu električne energije. “, zaključio je.

Odabir sustava grijanja treba se bazirati na dostupnosti energenata, veličini prostora i podneblju. Zatražite procjenu početnog ulaganja te potencijalne uštede kako bi znali što je za vas najbolja opcija.
Gradnja doma
Procurio vam je ravni krov? Evo kada je dovoljan popravak, a kada treba nova hidroizolacija
Procurivanje ravnog krova ne znači uvijek da treba ukloniti sve postojeće slojeve. Hoće li biti dovoljan lokalni popravak ili je potrebna nova hidroizolacija, ovisi o uzroku prodora vode i stanju krova. Na primjeru sanacije stručnjak tvrtke DRACO objašnjava što treba provjeriti i zašto su priprema podloge i pravilna izvedba presudne za dugotrajnu zaštitu.
Ravni krovovi omogućuju jednostavne geometrijske linije, a mogu se koristiti i za terase, zelene površine ili postavljanje tehničkih sustava. Njihova zaštita od vode ovisi o pravilno izvedenoj hidroizolaciji i učinkovitoj odvodnji. Iako ih nazivamo ravnima, moraju imati odgovarajući pad prema slivnicima kako bi oborinska voda mogla otjecati.
Posebnu pozornost zahtijevaju spojevi, prodori instalacija i rubovi krova, na kojima hidroizolacijska zaštita mora ostati neprekinuta. Na objektu čiju smo sanaciju pratili voda je već pronašla put kroz postojeću hidroizolaciju. Posljedice su bile vidljive i u unutrašnjosti: na stropu su se pojavili tragovi procurivanja i plijesan, osobito u blizini slivnika i kutova.


Prije popravka treba pronaći uzrok procurivanja
Prvi korak bio je pregled krova kako bi se utvrdilo može li se postojeća hidroizolacija lokalno popraviti ili je potrebna opsežnija obnova.
„Treba ustanoviti realni razlog procurenja krova. Ako se ustanovi točan razlog, mogu se eventualno pojedina mjesta sanirati. Ako se ne može, uvijek je preporuka da se napravi kompletna nova sanacija krova“, objašnjava Vanja Dobrovolny, viši inženjer konzultant tvrtke DRACO.

Vlažna mrlja na stropu ne mora biti neposredno ispod mjesta na kojem voda ulazi u krov. Voda se može širiti između slojeva, pa popravak na pogrešnome mjestu neće ukloniti uzrok problema. Zato pregled treba obuhvatiti hidroizolacijske membrane, njihove spojeve, slivnike i ostale kritične detalje, ali i stanje slojeva ispod hidroizolacije.

Krov je tijekom godine izložen temperaturnim razlikama, UV zračenju i oborinama, zbog čega materijali moraju odgovarati uvjetima u kojima se ugrađuju. Polimer-bitumenske membrane imaju poboljšana svojstva u odnosu na nemodificirani bitumen, a njihove karakteristike ovise o sastavu, armaturi, debljini i namjeni. No ni kvalitetan materijal ne može nadoknaditi nepravilnu izvedbu.
„Najčešće su pogreške u samim spojevima, u prionjivosti materijala za podlogu, nekim izvedbenim detaljima oko slivnika, atike, prodori i slično“, ističe.
Atika je rubni zid koji se uzdiže iznad površine ravnog krova, a spojevi vodoravnih i okomitih površina zahtijevaju pažljivu obradu. Jednako su osjetljiva mjesta na kojima kroz krov prolaze ventilacijske cijevi i druge instalacije.

Kada postojeća hidroizolacija može ostati?
Jedno od najčešćih pitanja pri sanaciji jest treba li ukloniti postojeću hidroizolaciju. Na objektu koji smo pratili procijenjeno je da se ona može zadržati kao podloga za novi sustav. Time su smanjeni količina građevinskog otpada i troškovi uklanjanja, a izbjegnut je i dio radova.
„Postojeću hidroizolaciju nismo uklanjali iz financijskih razloga, da ima što manje otpada. Postojeća hidroizolacija može služiti i kao dobra podloga za izvedbu nove“, objašnjava Dobrovolny.
Takvo rješenje nije primjenjivo na svakom krovu. Ako je postojeća membrana znatno oštećena, odvojena od podloge ili su donji slojevi vlažni, potrebno je procijeniti što treba ukloniti, osušiti ili zamijeniti. Prije zadržavanja starog sloja važno je provjeriti i kompatibilnost materijala te stanje cijelog krovnog sustava.

Priprema podloge i ugradnja novog sustava
Prije postavljanja nove hidroizolacije postojeća površina mora biti čista, stabilna i prikladna za prihvat novog sloja. Priprema uključuje uklanjanje nečistoća i labavih dijelova, provjeru prianjanja postojeće membrane te obradu oštećenih mjesta. Na ovom je objektu korišten i bitumenski temeljni premaz KATRAN RESITOL, koji poboljšava prianjanje hidroizolacije na pripremljenu podlogu. Prije nastavka radova premaz se mora osušiti prema uputama proizvođača.

Nakon pripreme izveden je dvoslojni hidroizolacijski sustav. Kao prvi sloj ugrađena je polimer-bitumenska membrana KATRAN BITUFIX PES 4, a kao završni KATRAN BITUFIX PES Z s posipom škriljevca. Prvi sloj osigurava vodonepropusnu zaštitu, dok završna membrana s mineralnim posipom pridonosi zaštiti sustava od UV zračenja i vanjskih utjecaja.

Kod dvoslojnog sustava važan je i raspored membrana: preklopi drugog sloja ne smiju se poklapati s preklopima prvog. Tako se spojevi raspoređuju na različitim mjestima, čime se povećava pouzdanost sustava. Oba sloja pritom moraju biti pravilno ugrađena, uz pažljivo zavarivanje preklopa i obradu slivnika, atika i prodora instalacija.
Koliko traje hidroizolacija ravnog krova?
Trajnost hidroizolacije ovisi o kvaliteti materijala, projektiranju, izvedbi, vremenskim uvjetima i održavanju.
„Ako se kvalitetno izvede hidroizolacija krova, vi od 10 do 30 godina možete imati kvalitetnu hidroizolaciju“, ističe Dobrovolny.
Taj raspon nije jamstvo za svaki krov, nego procjena koja ovisi o odabranom sustavu i uvjetima njegove uporabe.

Redoviti pregledi, osobito nakon snažnih nevremena, pomažu u ranom otkrivanju oštećenja. Važno je održavati slivnike i odvodnju prohodnima te uklanjati lišće i druge nečistoće koje mogu sprječavati otjecanje vode. Pozornost treba posvetiti i spojevima uz atike, prodorima instalacija te mjestima na kojima je naknadno ugrađivana oprema.
Procurivanje ravnog krova može oštetiti unutarnje obloge, smanjiti učinkovitost toplinske izolacije i stvoriti uvjete za razvoj plijesni. Zato je važno reagirati na prve znakove prodora vode. Ovaj primjer pokazuje da postojeća hidroizolacija može ostati dio obnovljenog krova, ali samo ako stručni pregled potvrdi da je prikladna za zadržavanje. Dugotrajnu zaštitu osiguravaju pravilna procjena stanja, priprema podloge, odgovarajući materijali i kvalitetna izvedba svih detalja.
Prozori i vrata
Prozori u kući vam se često magle? Evo zašto se to događa i kako riješiti problem
Kondenzacija s unutarnje strane, magla između stakala i rosa izvana otkrivaju tri posve različita uzroka, a samo jedan od njih traži novu stolariju.
Razmaknete zavjesu, a staklo je mokro. Na donjem rubu prozora skupila se voda, brtva je vlažna, a u kutu špaleta možda se već nazire tamna mrlja. Prva pomisao gotovo je uvijek ista: prozori ne valjaju.
Ponekad je to istina, ali mnogo češće nije. Orošavanje prozora najčešće govori nešto o zraku u stanu, a ne o samoj stolariji. Zato prije nego što zovete stolara, vrijedi razumjeti što vam kapljice na staklu zapravo poručuju.
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Zašto se prozori orošavaju?
Zrak u stanu uvijek sadrži vodenu paru. Ne vidimo je, ali stvaramo je cijeli dan: disanjem, kuhanjem, tuširanjem, sušenjem rublja, pa i zalijevanjem biljaka. Topli zrak može zadržati više vlage od hladnog. Kad se taj topli, vlažni zrak susretne s hladnom površinom, naglo se ohladi i više ne može zadržati svu vlagu. Višak se tada pretvara u sitne kapljice. To je kondenzacija.
Staklo je najčešće najhladnija površina u prostoriji, pa se kondenzacija na prozorima pojavi prva. Isto se događa s ogledalom u kupaonici nakon tuširanja ili s bocom vode koju izvadite iz hladnjaka.
Zašto baš ujutro? Tijekom noći vani je najhladnije, pa je i staklo najhladnije. Istodobno, u zatvorenoj spavaćoj sobi nekoliko sati dišemo i ispuštamo vlagu, a zrak se ne izmjenjuje. Do jutra se stvore idealni uvjeti za orošavanje. Spavaće sobe uz to se često manje griju, a hladniji prostor prvi pokazuje višak vlage.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje, samo se tamo kondenzira”, objašnjava Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja.
Ima tu i jedan paradoks. Mnogi primijete da su se prozori počeli orošavati tek nakon zamjene stare stolarije. Novi prozori dobro brtve, pa zrak više ne ulazi kroz procjepe kao nekad. To je dobro za toplinu, ali znači da vlaga ostaje u stanu ako je redovito ne izbacujemo prozračivanjem. Novi prozor u tom slučaju nije uzrok problema, nego ga samo čini vidljivim.
Gdje je voda? Tri situacije koje ne treba miješati
Prije bilo kakve odluke pogledajte gdje su kapljice. O tome ovisi i uzrok i rješenje.
1. Kapljice s unutarnje strane stakla. Ovo je najčešći slučaj i gotovo uvijek znači da u prostoru ima previše vlage ili da se zrak ne izmjenjuje dovoljno. Malo kondenzacije ujutro u spavaćoj sobi ili nakon tuširanja nije razlog za brigu. Prema britanskom Energy Saving Trustu, problem postaje tek kada se s kondenzacijom borite stalno, svaki dan i u više prostorija.
2. Magla između stakala. Ako se staklo magli iznutra, između dvaju ili triju slojeva, a obrisati se ne može ni s jedne strane, problem je u samom izolacijskom staklu. Rubno brtvljenje je popustilo, pa je u međuprostor ušla vlaga. Tu ne pomažu ni prozračivanje ni odvlaživač. Rješenje je zamjena staklene jedinice, a ako je oštećen i okvir, cijelog prozora. Kako prepoznati dotrajalu brtvu, objasnili smo u tekstu o tome što učiniti kada je brtva na prozoru popustila.
3. Orošeno staklo izvana. Ovo zbunjuje mnoge, ali je najčešće dobar znak. Kod dobro izoliranih prozora vanjsko staklo ostaje hladno jer toplina iz stana ne prolazi kroz njega. Za vedrih i vlažnih jutara na njemu se tada skupi rosa, kao na automobilu parkiranom vani. Kad se zrak zagrije, nestane sama.
Ako voda ne dolazi od kondenzacije
Postoji i četvrta situacija, koja s kondenzacijom nema veze. Ako se voda pojavljuje nakon kiše, ako kapa iz spoja okvira i zida, ako se ispod prozora šire mrlje dok je staklo suho, vjerojatno je riječ o prodoru vode izvana. Uzrok može biti loše izvedena ugradnja, oštećeno brtvljenje između prozora i zida ili problem s prozorskom klupčicom.
Takav problem ne rješava se prozračivanjem, nego pregledom ugradnje. Za to treba pozvati izvođača ili stručnjaka koji može provjeriti spojeve.

Koliko je vlage previše?
Osjećaj često vara, pa je najjednostavnije izmjeriti. Za to je dovoljan jeftin digitalni vlagomjer, odnosno higrometar. Optimalna relativna vlažnost zraka u stanu kreće se između 40 i 60 posto, kako smo pisali i u tekstu o zdravom stanovanju.
Vlagomjer ne treba stalno držati na istom mjestu. Najkorisnije je izmjeriti vlagu u spavaćoj sobi ujutro, prije otvaranja prozora, te u kupaonici i prostoriji u kojoj sušite rublje. Ako vrijednosti danima ostaju iznad 60 posto, kondenzacija nije slučajnost, nego posljedica navika ili nedovoljne izmjene zraka.
Navike koje dižu vlagu, a da toga nismo svjesni
Sušenje rublja u stanu. Mokro rublje na sušilu u dnevnom boravku ili spavaćoj sobi ispušta mnogo vlage, a zimi je to često glavni krivac za orošene prozore. Ako rublje morate sušiti unutra, radite to u jednoj prostoriji, s pritvorenim vratima i češćim prozračivanjem.
Kupaonica bez dobrog odvođenja zraka. Nakon tuširanja vlaga se iz kupaonice širi ostatkom stana ako se ne izbaci van. Ventilator treba raditi tijekom tuširanja i još oko 15 minuta nakon njega, a ako ga nemate, otvorite prozor. Pritom ne zaboravite očistiti rešetku ventilatora, jer začepljen ventilator radi, ali ne izbacuje dovoljno zraka.
Kuhanje bez nape. Poklopac na loncu i uključena napa smanjuju količinu pare koja završi na staklu.
Namještaj uz vanjske zidove. Ormar prislonjen uz hladan vanjski zid sprječava cirkulaciju zraka, pa se iza njega lako skupi vlaga.

Kako se rješava kondenzacija na prozorima
Najjednostavnije rješenje je i najstarije: otvoriti prozor, ali kratko i široko. Takozvano šok prozračivanje znači otvoriti prozore širom na nekoliko minuta, nekoliko puta dnevno, umjesto da ih se drži na kip satima.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje: držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno”, savjetuje Sedlić.
Zrak se tako brzo izmijeni, a zidovi i namještaj ne stignu se ohladiti, pa se prostor ubrzo ponovno zagrije. Najbolji učinak daje istodobno otvaranje prozora na različitim stranama stana, kako bi zrak mogao prostrujati.
Odvlaživač zraka može pomoći u prostorijama sklonima vlazi, ali ne zamjenjuje prozračivanje. On uklanja vlagu iz postojećeg zraka, ali ne dovodi svjež zrak.
Ako prozračivanje ne pomaže ili se ne može provoditi redovito, trajnije rješenje je ventilacija s povratom topline. Decentralizirani rekuperatori ugrađuju se izravno u zid, mogu se postaviti i naknadno u stan, a stalno izmjenjuju zrak bez gubitka većeg dijela topline. Više o tome pročitajte u tekstu o tome kako poboljšati kvalitetu zraka bez stalnog provjetravanja.
Kada pozvati stručnjaka?
Povremeno orošeno staklo ujutro nije razlog za uzbunu. Stručni pregled potreban je kada:
- se magla pojavljuje između stakala,
- se voda pojavljuje nakon kiše ili kapa iz spojeva prozora i zida,
- se plijesan stalno vraća oko okvira, u kutovima ili iza namještaja, unatoč redovitom prozračivanju,
- su mokri uvijek isti dijelovi zida, primjerice uz betonske grede, nadvoje ili stupove.
Ta posljednja situacija često upućuje na toplinske mostove, mjesta na kojima je konstrukcija hladnija od ostatka zida. Tu je potreban pregled građevinskih detalja, a ne samo novi prozor ili jače grijanje.
Prozor je samo glasnik
Kapljice na staklu prvo vas upozoravaju da se u stanu nakupila vlaga. Najčešće ih rješavaju bolje navike: kratko i široko prozračivanje, rublje koje se ne suši u spavaćoj sobi i ventilator koji radi i nakon tuširanja. Ali ako je voda između stakala, nakon kiše ili uvijek na istom zidu, problem treba potražiti dublje.
Prije zamjene prozora zato prvo provjerite gdje je voda i koliko je vlage u zraku. Tek tada znate je li problem u stolariji, vlazi ili prozračivanju.








