Gradnja doma
Kako odabrati idealnu jačinu solarne elektrane i gdje je montirati
Korištenjem dizalice topline rješava se problem osnovnih troškova kućanstva
Globalna zabrinutost zbog klimatskih promjena i potrebe za smanjenjem emisija stakleničkih plinova, dovela je do povećanog interesa za obnovljive izvore energije, osobito za sunčane elektrane.
Izračun za optimalnu solarnu elektranu ovisi o nekoliko parametara – potrebi kućanstva za električnom energijom, dimenzijama krova i vrsta pokrova te o položaju kuće.
“Najidealniji položaj je južna strana, a u slučaju da je kuća orijentirana istok – zapad, nije neka velika razlika. Radi se o postocima, a tada se elektrana montira i na istok i na zapad, po 50 posto, tako da elektrana ima cijeli dan dovoljno sunca. Ako kuća ima dizalicu topline koja je osnovni potrošač električne energije, to su onda elektrane od 8 kilovata pa na više ili ako je niskoenergetska kuća, tad može i 6 kilovata zadovoljit tu potrošnju. Ako kuća nema dizalicu topline, znači ako je nekakva prosječna potrošnja, to je elektrana od 5 kilovata. Pet kilovata u principu može zadovoljit ono što prosječno kućanstvo troši na godišnjoj razini.”, pojasnio je
Tomislav Jurčić, Direktor u Solar visionu.
Smanjenje režija uz vlastitu proizvodnju električne energije
Korištenjem dizalice topline rješava se problem osnovnih troškova kućanstva – grijanja i struje, a vlastita proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora posebno je zanimljiva kućanstvima s visokim režijama.
“Elektrana od 5 kilovata, što je oko 6 megavata proizvodnje godišnje ili ako to prevedemo u financijski jezik – radi se o računu od 60 – 70 eura mjesečno u prosjeku. Ljeti će ta elektrana radit puno bolje, zimi će ona radit slabije, ali kad se povuče crta na osnovi 12 mjeseci, dobit ćemo neki prosjek koji bi trebao anulirat te račune od 60, 70 eura.”, pojasnio je Jurčić.
Ivan Sirovica solarne panele postavio je na krov garaže zbog povoljnijeg položaja iako napajaju obližnju kuću.
“Veličina elektrane je 8 kilovata, odlučio sam se postaviti zato jer sam imao dosta veliku ratu struje, ono mjesečno, 150 eura, prvenstveno zbog toga i zato što sam htio dio grijanja s elektranom riješit. Računi su se smanjili rapidno, tijekom godine uopće nemam nikakve rate, recimo, ne pokrijem se 12, 1, i 2 mjesec, no, međutim kroz godinu imam viška, tako da skoro skroz.”, navodi Sirovica, vlasnik sunčane elektrane.
Pažljivo planiranje prije postavljanje solarne elektrane
Postavljanje sunčanih elektrana zahtijeva pažljivo planiranje svih segmenata tog sustava.
“Najvažniji parametar bio bi inverter, ja uvijek kažem da je to mozak elektrane. To je elektronički uređaj koji upravlja strujom, znači on raspoređuje iskorištavanje struje, od panela šalje struju u kuću, višak šalje u mrežu, isto tako i obrnuto. Upravlja sa, kad ima manjka struje, struju koju vuče iz mreže raspoređuje po kući. Znači, i tu je dosta bitno da su to kvalitetni uređaji, da su to uređaji koji su duže vrijeme na tržištu.”, otkriva Jurčić te dodaje kako su drugi najvažniji parametar upravo solarni paneli;
“Imamo desetak poznatijih proizvođača, ukupno ih ima možda i pedeset. Svaki dan se pojavljuju novi i mislim da su to osnovni parametri na koje treba obratiti pozornost jer oni daju nekakvu iskoristivost sunca koja može biti razlika i 10 i 15 posto, tako da razlika u cijeni od 5 -10 posto jeftinija – oprema se vrlo brzo pogubi i dugoročno se ne isplati.”
Iako se u startu može činiti kao velika investicija, isplativost solarne elektrane nije upitna. Ivan Sirovica je posjeduje već godinu i pol dana te navodi kako će se investicija u njegovom slučaju investicija isplatiti, kako vjeruje kroz 5 godina.
Uz tehnološki napredak i smanjenje troškova, očekuje se da će solarna energija biti sve primamljivija opcija, a tvrtka Solar vision nudi solarne elektrane po sistemu „ključ u ruke“.
Gradnja doma
Kad život diktira tlocrt: Gradnja doma iznutra prema van
Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne.
Kada razmišljamo o gradnji kuće, većina nas prvo vidi njezin vanjski izgled – fasadu, krov, volumen i stil. No suvremena arhitektura sve se češće okreće drukčijem pristupu. U fokus dolazi gradnja doma iznutra prema van – način projektiranja koji polazi od stvarnog života, svakodnevnih navika i dugoročnih potreba obitelji.
Riječ je o pristupu u kojem kuća ne nastaje iz crteža, nego iz razgovora. Umjesto pitanja “kako će kuća izgledati”, postavlja se ono važnije: kako će se u toj kući živjeti.
Kuća koja se planira prema svakodnevnim navikama
Kako objašnjava arhitektica Lucija Puljić, gradnja doma iznutra prema van započinje analizom funkcioniranja ukućana. Projekt ne počinje tlocrtnim linijama, već pitanjima: kako izgleda vaš dan, što vam danas smeta u prostoru u kojem živite, koje navike želite zadržati, a koje promijeniti.
Vrlo često investitori dolaze s nizom vizualnih referenci i želja, no problem nastaje kada se te slike ne uklapaju u stvarno mjerilo života. Kuća koja izgleda impresivno na fotografiji može u praksi biti naporna za korištenje. Ako se svakodnevne radnje odvijaju uz stalno penjanje stepenicama, dugačke hodnike ili loše organizirano skladištenje, prostor brzo postaje teret.
Zato je u ovom pristupu ključno prvo posložiti funkciju, kretanje i odnose između prostora, a tek potom razmišljati o materijalima, bojama i završnim oblogama.
Funkcionalna kuća kao temelj dobrog života
Planiranje kuće iznutra znači promišljanje svih svakodnevnih scenarija. Gdje ostavljate stvari kada ulazite u kuću, kako se krećete između kuhinje i blagovaonice, koliko vam je blizu spremište, gdje se odvija tišina, a gdje druženje.
Dobra kuća nije ona koja je samo lijepa, nego ona koja ne ometa život. Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne. Tek kada je ta osnova riješena, prostor može postati miran, ugodan i dugoročno održiv.
Kuća se ne gradi za danas, nego za godine koje dolaze
Jedna od ključnih prednosti gradnje doma iznutra prema van jest dugoročno razmišljanje. Kuća se ne planira samo za trenutnu fazu života, već za cijeli životni ciklus obitelji.
Zato je važno razmišljati kako će se prostori koristiti s vremenom, koje će se potrebe mijenjati i može li se kuća prilagoditi bez velikih zahvata. Dobra arhitektura omogućuje kući da “stari” zajedno s ljudima koji u njoj žive.
Odnos interijera, parcele i orijentacije prostora
Iako gradnja doma iznutra prema van polazi od interijera, ona ne zanemaruje vanjski kontekst. Naprotiv – funkcionalno planiranje mora se ispreplesti s parcelom, orijentacijom i zakonitostima prostora.
Orijentacija prostorija prema stranama svijeta jedan je od često zanemarenih, ali presudnih elemenata kvalitetnog doma. Dnevni boravci i prostori u kojima se boravi najčešće trebaju biti okrenuti prema jugu kako bi imali dovoljno prirodnog svjetla i pasivne topline zimi. Servisni prostori poput kupaonica, spremišta ili kuhinja mogu se smjestiti na sjeverniju stranu.
Upravo zato Puljić naglašava važnost uključivanja stručnjaka već pri odabiru parcele. Pogrešno odabrana parcela često onemogućuje kvalitetno projektiranje kuće, što kasnije dovodi do kompromisa poput loše osvijetljenih prostorija ili nedostatka prirodne ventilacije.
Planiranje doma počinje i izvan zidova
Projektiranje kuće ne završava interijerom. Važno je razmisliti kako će se koristiti vanjski prostori – dvorište, terasa, vrt – te kakav odnos želite imati s okolinom. Želite li urbani kontekst ili mirnije okruženje, blizinu škole i vrtića ili povučeniju lokaciju, sve su to odluke koje izravno utječu na organizaciju kuće.
Tek nakon što se definiraju način života, raspored prostorija, odnos prema parceli i okolišu, dolazi završni sloj – odabir materijala, boja i estetskih detalja. U tom trenutku estetika postaje prirodan nastavak funkcije, a ne obrnuto.
Kada jedan arhitekt vodi projekt od početka do kraja
Najkvalitetniji rezultati postižu se kada isti arhitekt vodi projekt od idejnog rješenja do završnih detalja. Tada se kuća ne promišlja kao skup zidova, već kao cjelovit prostor u kojem se unaprijed zna gdje stoji namještaj, kako se otvaraju vrata i kojim se putanjama ljudi kreću.
Takav pristup sprječava kasnije probleme poput nefunkcionalnih prolaza, neiskorištenih kutova ili namještaja koji se ne uklapa u prostor. Kuća se tada ne “popunjava” naknadno, već se od početka projektira kao logična, povezana cjelina.
Zašto je gradnja doma iznutra prema van dugoročno bolja odluka
Gradnja kuće iznutra prema van traži više razgovora, više pitanja i više promišljanja na samom početku. No upravo taj proces rezultira domom koji je funkcionalan, ugodan i održiv, prilagođen stvarnom životu, a ne samo lijepoj slici.
U vremenu kada se sve više traži kvaliteta života, ovaj pristup pokazuje se kao najrazumniji put do doma koji doista funkcionira – danas, sutra i za godine koje dolaze.
Gradnja doma
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku
Renovacija stana gotovo uvijek započinje istim pitanjem: na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje se to nikako ne isplati. Budžet je ograničen, želje su velike, a odluke koje donosimo u toj fazi često imaju dugoročne posljedice. Upravo zato adaptacija ne bi smjela biti niz impulzivnih odluka, već promišljen proces u kojem se jasno razlikuje ono što je estetski promjenjivo od onoga što je konstrukcijski i funkcionalno ključno.
Što prvo urediti u stanu (kada je budžet ograničen)
Kako bi se izbjegle skupe greške, sve više investitora traži savjet stručnjaka. Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku.
Analiza prostora kao temelj svake uštede
Prije nego se uopće krene razmišljati o materijalima, bojama ili namještaju, nužno je dobro upoznati prostor koji se adaptira. Godina gradnje, konfiguracija zidova i konstrukcijski sustav stana ključni su faktori koji određuju što se može, a što ne smije dirati.
„Prvi korak prije bilo koje renovacije je ući u stan i stvarno ga sagledati – kako stoje zidovi, koja je godina gradnje i kakva je konstrukcija. Ljudi često misle da tanak zid znači da se može ukloniti, ali on ponekad ima protupotresnu funkciju“, upozorava Mendica.
Upravo u toj fazi donosi se odluka o opsegu radova – radi li se o potpunoj adaptaciji ili tek o funkcionalnom osvježenju prostora. Ta razlika često znači i desetke tisuća eura razlike u budžetu.
Na čemu se ne isplati štedjeti pri adaptaciji
Ako postoji jedno pravilo koje vrijedi u svakoj renovaciji, onda je to da se ne štedi na instalacijama. Vodovod, struja i grijanje možda nisu vidljivi, ali su temelj sigurnog i dugotrajnog stanovanja.
„Bilo kakva štednja na instalacijama problem je koji će se pojaviti za pet ili deset godina“, naglašava Mendica. Popravci u toj fazi gotovo su uvijek skuplji i invazivniji nego da su napravljeni kvalitetno odmah.
Isto vrijedi i za elemente s kojima smo u svakodnevnom kontaktu – sofe, kreveti, kuhinjski elementi i okovi. Što više neku stvar koristimo, to je manje smisla štedjeti na njezinoj kvaliteti.
Na čemu štedjeti pri adaptaciji bez dugoročnih posljedica
S druge strane, postoje segmenti u kojima su uštede itekako moguće. Dio fizičkih radova, poput rušenja, iznošenja starog namještaja ili odvoza šute, investitori često mogu odraditi sami i tako značajno smanjiti troškove.
U početnoj fazi adaptacije moguće je pojednostaviti i završne obloge. Zidovi se mogu obojiti u bijelo i kasnije nadograđivati tapetama ili dekorativnim oblogama. Ako su postojeća unutarnja vrata očuvana, njihovo bojanje i zamjena kvaka često daje dojam potpuno novih vrata uz minimalan trošak.
Podne obloge još su jedno područje gdje se često donose financijski razumnije odluke. Laminat može biti privremeno, ali funkcionalno rješenje, posebno ako se planira etapna adaptacija.
Laminat možete postaviti i sami – pratite ovih deset koraka
Pametna ušteda kroz opremanje i namještaj
Velike razlike u budžetu često nastaju u fazi opremanja. Upravo tu se otvara prostor za kreativne i fleksibilne odluke. Namještaj iz druge ruke, restaurirani komadi ili kombinacija novog i postojećeg često daju osobniji interijer nego kupnja svega novog.
U dnevnom boravku moguće je uštedjeti na dekoru, stolićima, tepisima ili TV komodama. No, kako ističe Mendica, sofa je iznimka. „Sofu koristite svaki dan. Ako postoji komad na kojem se ne isplati štedjeti, to je sofa.“
Kupaonica – prostor gdje se uštede najbrže vide
U kupaonici su uštede moguće, ali zahtijevaju promišljanje. Klasični WC s vanjskim kotlićem znatno je povoljniji od ugradbenog sustava, a tuš-zavjesa može biti funkcionalna alternativa kabini ako se pametno uklopi u prostor.
„Ako se zavjesa može sakriti kada nije u upotrebi, to može biti vrlo korektno i estetski prihvatljivo rješenje“, objašnjava Mendica, naglašavajući da loša rješenja nisu problem cijene, već nepromišljene izvedbe.
Planiranje kao najveća ušteda
Najveće uštede pri adaptaciji ne događaju se slučajno. One su rezultat jasnih prioriteta, realnih očekivanja i razumijevanja vlastitih navika. Kada se unaprijed zna na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje ne raditi kompromise, adaptacija postaje kontroliran proces, a ne financijski stres.
Pametan odabir materijala, dobra analiza prostora i suradnja sa stručnjakom dugoročno donose ne samo uštede, već i kvalitetniji, funkcionalniji dom.
