Gradnja doma
Kako do stana bez buke
Dopuštene razine buke u stambenim prostorima definirane su Pravilnikom u zakonu, a temelje se na europskim smjernicama o okolinskoj buci. Nepoželjni zvukovi iz susjednih stanova problem su mnogih stanovnika višestambenih zgrada, a mogu li se riješiti i koje su razine dopuštene, zna stručnjak sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Gotovo 50 posto Europljana izloženo je prevelikoj buci
Bukom se smatra svaki nepoželjan zvuk koji ometa čovjekov rad i odmor. Istraživanja pokazuju da je čak 44 posto stanovnika Europe izloženo razinama buke koje se smatraju štetnima. Indeks zvučne izolacije i vrijeme odjeka osnovni su parametri prostorne akustike.

“Postoje propisane vrijednosti parametara zvučne izolacije, odnosno indeksa zvučne izolacije, a to je kod nas oko 52 decibela za pregrade između dva stana, a u drugim zemljama, razvijenim, taj je uvjet malo stroži, on iznosi negdje oko 55, 58, ovisno o zemlji i taj parametar se može i prije same izgradnje dobro projektirati, a nakon izgradnje se može provjeriti mjerenjima”, govori Antonio Petošić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Prije kupnje stane provjerite kartu buke
Kod kupnje stana trebalo bi pogledati karte buke koje su dostupne na internetu te provjeriti u projektu koje su planirane vrijednosti zvučne izolacije.
Vrijednosti buke unutar samog prostora bi trebale biti, ovisno o zoni buke gdje se nalazi taj stan, manje od 35 decibela, a po noći čak i manje od 25 decibela. Što se tiče vrijednosti zvučne izolacije pregrada, zračne i udarne, projektiraju se vrijednosti zvučne izolacije između dva stana od cca 52 decibela, a vrijednost udarne zvučne izolacije je normalizirana razina udarnog zvuka koja bi trebala iznositi 68 decibela.

Razine od 55 do 58 decibela optimalne su da spriječe dopiranje nepoželjnih zvuka iz susjednih stanova, poput hodanja u štiklama ili skakanje.
Kako riješiti problem buke?
“To se rješava plivajućim podovima koji su dobro projektirani. Oni se projektiraju tako da se na osnovnu betonsku ploču nadodaje plivajuća masa čija se rezonantna frekvencija projektira da bude ispod prenošenog područja i to što dalje od prenošenog frekvencijskog područja koje se očekuje. Na taj način se postiže bolja zvučna izolacija odnosno manja vrijednost normalizirane razine udarnog zvuka”, objašnjava Antonio.
Namještaj može upiti tek dio zvuka. Drveni namještaj ne upija zvuk, ali mogu pomoći deblji tepisi, police s knjigama ili zavjese debljeg materijala. Ako je razina buke i dalje prevelika, potrebne su građevinske intervencije.


Na pregradni zid može se nadodati knauf ploča s nekom izolacijom ili izolacijskim materijalom između osnovnog zida i knauf ploče, te se na taj način može poboljšat indeks zvučne izolacije.
Dodavanjem akustičkih elemenata smanjiti će se jeka zbog čega će razgovor u prostoriji biti ugodniji.
Instalacije u domu
Provjetravanje doma ključno je za zdrav i ugodan prostor zimi
Stručnjaci upozoravaju – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru
Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.
Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.
1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi
Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.
Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.
Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.

2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova
Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.
Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:
- održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
- izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
- redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.
Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.

3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline
Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.
Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:
- centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
- decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.
„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.

Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora
Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.
Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.
Arhitektura i dizajn
Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta
U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.
Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava
Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.
Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.
„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju
Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.
„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“
Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.
„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest
Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.
Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.
Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.
Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.




