Gastro
Popara
Najjednostavnije rečeno, popara je juha od staroga kruha. Tako je nastala da se stari kruh nije smio bacati, niti se bacao već bi se kada se stvrde stavljao u posudu i prelio sa vrućom i malo slanom vodom i tako jeo.
Da bi se ublažilo nekakvo siromaštvo jela, stavljao se jedini mogući začin češnjak i kapula. Toga se ne stidimo, zar glasovita pizza nije počela tako – siromašno radničko jelo koje je kraljica Margerita došla podijeliti s radicima i dala mu čast jela nad svim jelima. Danas pizza Margerita znači samo malo tijesta namazana sirom i rajčicom – i to nam je glasovita pizza?!
Poslije se vidjelo da može i ljepše i bolje pa se počeo prelijevati stari kruh sa vrelom juhom i tako bi se dobilo lijepo jelo, napose za zajutrak.
Danas se popora pravi najvećim dijelom od prepečenoga kruha ili kako ga zovemo dvopeka. Ranije izrežemo kruh na željene komade i tako ga popečemo u pećnici drugi put. Kada postne potpuno suh i hrskav slaže se u tanjure i prelijeva biranom vrućom juhom. Danas koristimo veliku lepezu juha – od gustih juha rajčice, gljiva, prženoga povrća pa sve do juha od kokoši ili goveđih juha ili jednostavno juha od različitih kocki što nam stoje na raspolaganju.
Danas bismo trebeli poparu češće jesti i praviti upravo iz onoga početnoga razloga njenoga nastanka – da ne bacamo stari kruh, već da ga koristimo u popari, zapravo da tako i ne upoznamo što je stari kruh za bacanje. Kruh je dar Božji, kruh je život i zato ga se ne smije bacati, gaziti,a niti se njome razbacivati. U starom zavjetu kruh je bio i značio život (i danas jednako) zato ga se nije smjelo rezati jer bi to značilo ubijati život. Kruh se lomio i kruh se dijelio u punom svom značenju.
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Kako pravilno skladištiti vino kod kuće
Svi imamo onu jednu butelju vina koju čuvamo za posebne prilike. Da tu priliku ne bismo upropastili, jer smo vino pogrešno skladištili, poznata zagrebačka sommelierka Jelena Šimić Valentić, otkrila nam je kako pravilno čuvati vina prije i poslije otvaranja.
Najbitnija je temperatura
Vino je, kažu, poezija u boci, a kako bismo doživjeli punu čaroliju koju nudi, potrebno je znati kako ga pravilno skladištiti kod kuće.
Za početak treba pronaći pravo mjesto s prihvatljivom temperaturom koju je potrebno održavati. Sve eventualne promjene u temperaturi trebaju se odvijati polako. Naime, što su promjene veće, vino će prije izgubiti na kvaliteti.
“Najidealnije bi bilo deset do petnaest stupnjeva, dakle malo niža temperatura gdje je vlaga 60 do 70 posto. Međutim, nemamo svi takve uvjete stoga treba obratiti pozornost na to da previše ne premještamo vina s jedne police na drugu ili iz jedne sobe u drugu sobu”, objašnjava Jelena.
Trebamo pripaziti da nam vina nisu na direktnom izvoru sunčeve svjetlosti, a isto tako treba obratiti pozornost i na to da vina ne budu u blizini nekakvih vibracija, poput frižidera ili nekog drugog izvora buke jer sve to šteti vinu.
Svako vino ima svoja pravila
Važno je znati da svako vino ima svoju idealnu temperaturu na kojoj doživljava svoj puni izričaj. U tom bismo pogledu trebali zaboraviti na priče o čuvanju na sobnoj temperaturi.
Bijela, mlada vina koja su svježa i lagana, treba poslužiti na temperaturi do deset stupnjeva. Mlada, crna vina, poput sorte pinot noir, traže malo hladniju temperaturu, između 14 do 16 stupnjeva, dok ona snažna, moćna, jaka i robusna vina, možemo poslužiti na temperaturi do 18 stupnjeva.
Položaj vina od velike je važnosti
Treba imati na umu i položaj u kojem se vino čuva. Crna vina, koja su namijenjena za odležavanje moramo položiti kako bi vino uvijek bilo u kontaktu s plutenim čepom. To činimo da se on ne bi sušio i kako bi vino bolje sazrijevalo.
Boce koje imaju scool cap ili čep na navoj ne moraju biti položene. Razlog je taj što su to vina koja su hermetički zatvorena. To su vina koja ćemo trošiti u roku od tri, četiri godine, i najčešće su to vina novog svijeta – Novi Zeland, Australija, Južna Amerika. Cijeli je svijet pun tih čepova, i ne treba ih se bojati.
Ne treba se bojati ni dekantiranja. No, ono je namijenjeno isključivo starijim, arhivskim, taničnim vinima jakog, robusnog tijela.
Pretakanjem vina u staklenu posudu, odnosno dekanter, zapravo odvajamo vino od taloga koji se godinama stvara na dnu boce jer ne želimo taj talog u našoj čaši. Tu dolazi do laganog prozračivanja vina, gdje se zapravo sve te tercijarne arome koje su godinama bile zarobljene u čaši sada napokon oslobađaju i vino prodiše.
Koliko dugo vino smije biti otvoreno?
Jednom kad otvorite bocu, možda je nećete uspjeti popiti čitavu. Bilo da je riječ o bijelom, crvenom ili pjenušavom vinu, dobro je znati koliko dugo otvoreno vino smijemo držati u hladnjaku.
Ako otvorimo jednu butelju vina, a recimo živimo sami, kroz tri- četiri dana ta boca vina može se popiti, neće doći do oksidacije.
Vino može trajati i duže odlučite li se nabaviti poseban otvarač koji vam omogućuje da točite vino iz boce pomoću kombinacije šuplje igle i inertnog plina, bez uklanjanja pluta. Takvo vino možete čuvati i nekoliko mjeseci gdje neće doći do oksidacije.
Na kraju trebate znati da rok trajanja otvorene boce vina varira ovisno o vrsti te da se svjetlija vina kvare puno brže od tamnijih sorti.
Gastro
Kuhajte s nama – prijedlog za večeru za Valentinovo
Darko Debić profesionalni je kuhar, koji je kuhinju jednog poznatog zagrebačkog hotela zamijenio internetskim blogom. Pripremit će jednostavno jelo, a vjerujte na riječ, nećete pogriješiti spremite li ga za Valentinovo.
Riblja večera
Romantičnu večeru vjerojatno ćete kuhati osobi koju dobro poznajete i sigurno znate što voli jesti. Darko bi za Valentinovo predložio riblju večeru i laganija jela.
Danas će pripremati rižoto s ciklom, a od ribe je odabrao dimljenu oradu u kombinaciji s hrenom, odnosno kremom od hrena.
Potrebne namirnice:
- caneroli riža
- cikla
- luk
- češnjak
- parmezan
- maslac
- bijelo vino
- dimljena orada
- hren
- kiselo vrhnje
- majčina dušica
- sol
- rikola (po želji)
Priprema:
Prvo nasjeckamo luk i češnjak. Potom ćemo luk propirjati na malo maslinovog ulja.
Nakon toga dodajemo rižu koju pirjamo dok ne ostakli.
Potom dodajemo češnjak i majčinu dušicu.
Nakon toga dodajemo bijelo vino i sol.
Kada vino iskuha, dodajemo povrtni temeljac.
Sada ćemo lagano povremeno miješati rižu i dolijevati po potrebi temeljac.
Kuhanu ciklu narežemo na manje komade i usitnimo sa štapnim mikserom.
Rižoto ćemo završiti sa dimljenom oradom i kremom od hrena.
Za kremu od hrena pomiješat ćemo hren i kiselo vrhnje i dodat ćemo još malo temeljca.
Nakon toga dodajemo pire od cikle. Možete koristiti pečenu ciklu ili kuhanu za pire.
Potom slijedi maslac i parmezan.
Nakon toga stavljamo rižoto na tanjur, a na vrh dimljeni file orade. Dodajemo malo kreme od hrena i rukole, a po želji možemo rižoto pokapati s malo maslinovog ulja.
You must be logged in to post a comment Login