Gastro
Kuka Vitalba – šparoga
Vitalba na latinskom znači-zora života. Upravo to je šparoga. Prvi proljetni plod koji možemo naći u prirodi.
Počinje prije svih, do negdje 100 metara nadmorske visine, da bi trajala jedan mjesec dana, a postupno je nalazimo kako proljeće stiže u više krajeve (ona ga najavljuje), sve tamo do 700 metara nadmorske visine. Iznad te visine, koliko je meni poznato, više je ne nalazimo.
Obično se koristi kao salata. Netko skida sjeme i cvat, te ostavlja samo golo stablo s naznakama budućih listova. To nije potrebno jer je šparoga mlada i sve se jede. Najprije je važno dobro oprati u tekućoj vodi šparoge, jer su u dodiru s gmazovima i proljetnim jakim kišama koje jačinom kapi odbijajući se o zemlju prskaju stabljike zemljom i drugom nečistoćom. Ako ćete ih na salatu, samo ih lijepo izrežite na oko jedan cm, dodajte mladu kapulu, koja također sada stiže, i soli, ulja i octa po volji. Dobro se podnosi sa svim glavnim jelima od mesa.
Šparoga je prirodna i čista jer je ne uzgaja čovjek, pa je i ne kvari ničim. (Naravno, ovdje je riječ o divljoj šparogi, a ne onoj uzgajanoj – domaćoj koju možete uvijek naći na tržnicama ili piljarama. Ona nije predmet našega interesa.)
Tradicionalno u hercegovačkim krajevima šparoga je bila i glavno jelo, pripravljena na luč(e)nicu, sama ili s bazdeljom. Najprije bi se očistile i izrezale kao za salatu. Zatim se stave u malo vode i kuhaju više od pola sata u kipućoj vodi, da voda uvrije i skoro da se ne treba cijediti, jer cijeđenjem ode sve ono što valja kao i u svakom drugom zelenju i povrću što se kuha. Zatim se u tavi uprži maslo i dok se malo ohladi, pripremi se češnjak stučen sa solju i stavi u malo ohlađeno uprženo maslo (maslo se lagano vuče po tavi, to je znak da se malo ohladilo i da neće pokvariti luk i sol i kasnije jogurt), to se sve dobro izmiješa i nadoda po volji kiseloga mlijeka ili jogurta ili vrhnja, a jedno i drugo pomiješano ide dobro.
S ovim umakom prelijte šparoge i kušajte. Kuhane šparoge su gorke i zato se pravi ovaj umak. Neki ih jednako skuhaju, ohlade i naprave salatu kao od, recimo, mladih mahuna. U kuhinji se ne može pogriješiti. Griješi samo onaj koji je u kuhinji a kuhinju ne voli. Zar nije tako i na drugim mjestima?!
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Tko još može zamisliti fašnik bez krafne?
U fašničko vrijeme jedna slastica posebno mami i svi imalo vješti u kuhinji su se okušali u njezinoj pripremi.
Veliki i maleni – ljudi diljem svijeta jednostavno obožavaju krafne. Sada su slatke, a u 18. stoljeću otkada datira prvi spomen na njih bile su slane. Jedna legenda kaže da je prva krafna nastala slučajno kao rezultat ljubavnog zanosa mlade kuharice pri pogledu na stasitog konjušara. Pogačica se našla u loncu vrućeg ulja umjesto mesa, a do tada nepoznat okus prženog tijesta bio je božanstven. Danas se tajna dobrih krafni krije u dodacima.
Izrada i pečenje krafni
Pastry chef Miam Salman kaže da u tijesto kada ga zamijesimo treeba staviti malo ruma, limunove, može i narančine korice. Odnosno, bilo kakve arome koje će poboljšati okus tijesta.
Za savršen oblik, teksturu i mekoću krafni chefica Mia preporučuje da zaboravimo na valjak i kalupe za izrezivanje. Tijesto treba izrezati na otprilike jednake dijelove i oblikovati kuglice. Te kuglice se moraju dići, te se potom peku na vrućem ulju zagriujanom na 135 stupnjeva Celzijusa.
Upravo je temperatura ulja vrlo bitna za ravnomjerno prženje. Trebat će im 8 do 10 minuta, a neće zagorjeti i dobit će prekrasan prsten. I onda su spremne za punjenje.
Punjenje krafni
“Možemo uvijek raditi s onim klasičnim punjenjem, marmelade. A možemo raditi i svoje kreme. Najbolje je napraviti baznu slastičarsku kremu, jaja, mlijeko, brašno i šećer i u tu kremu onda dodajemo dodatke”, rekla je Salman.
Kada je o dodacima riječ, dobrodošli su u punjenju, jer će izazvati pravu rapsodiju okusa.
Kada pastu spojite sa slastičarskom kremom, nožem ubodite krafnu na vrhu da se punjenje ravnomjerno rasporedi.
Ljubitelji klasike krafne će puniti s marmeladom, a za poseban doživljaj, stavite okuse koje volite ili se njima poigrajte. Kad odaberete recept za izradu tijesta, striktno ga se držite, jer u slastičarstvu nema mjesta improvizaciji.
Bilo da ih radite u američkom stilu s rupom u sredini ili u obliku nama dobro poznate pogačice, jedno je sigurno. Uz dobre savjete, malo truda i preciznosti i vi u vrijeme poklada možete uživati u ovom slasnom zalogaju!
Gastro
Keksići za sve prigode slastičarke Ivane Čuljak
Svi se mi volimo povremeno počastiti. Zato oni, koji ne vole iznenađenja, uvijek imaju neku slasticu pri ruci. Kako biste i vi bili spremni za sve prigode imamo ideju. Svoj recept za omiljene keksiće s nama je podijelila slastičarka
Ivana Čuljak.
Chocolate chip cookies
Jednostavan, bez puno sastojaka i brzo gotov. Tako slastičarka Ivana Čuljak opisuje svoje omiljene kolačiće naziva chocolade chip. Za njihovu izradu treba vam maslac, šećer, jaja, brašno s praškom za pecivo i soli, čokolada i naribana korica nešpricane naranče.
Koraci izrade keksića
Prvo izmiksajte masalac sa šećerom te dodajte dva jaja i jedan žumanjak i izmiksajte. Dodajte zatim koricu naranče i brašno kako biste dobili kompaktnu smjesu.
Gotovu smjesu postavite uzduž PVC folije i zamotajte u valjak te stavite u zamrzivač.
Nakon nekoliko sati, izvadite ih van i narežite na kolutiće debljine 1 centimetar. Kolutiće položite na pleh obložen papirom za pečenje i pecite 10 minuta na 180 stupnjeva.
Ivana savjetuje da keksiće ne prepečete. Najbolji su kaže kada su iznutra sočni.
Keskiće ‘chocolate chip’ ona zove i malom crnom haljinom jer prolaze za sve prigode.
You must be logged in to post a comment Login