Povežimo se

Gastro

Njegujte tradiciju i napravite domaću zimnicu

Pripremate li se sami upustiti u pripremu ovogodišnje zimnice, donosimo vam nekoliko savjeta kojima se možete voditi.

Danas je jednak problem naših majki, žena, nevjesta i kćerki u jelima koja do sada nisu pripremala. Jednom treba otpočeti. Uvijek će postojati onaj tvoj prvi put. Znaj da će biti dobar i da ćeš jednako uspjeti. Tako je i sa zimnicom. Međutim ja to nikada nisam radila ili radio! Sada reci da jesi i radi.

Više vrsta povrća

Dakle, operite povrće u tekućoj vodi jakim mlazom (mrkvu, zelenu rajčicu, papriku, krastavac, artičoku, sitni luk ili lučice, zelenu, plavu ili bijelu cvjetaču, patlidžan, mahune, posebice mlade jesenske mahune) i sve lijepo posušite. Papriku i slično povrće ćete raspoliti ili rezati na odgovarajuće komade i takve staviti nekoliko minuta u kipuću vodu i ocat u koju ste dodali soli po potrebi ili još koju mirodiju, ali njih ćete dodati obvezno kada budete pospremali u staklenke.

Prokuhano povrće ostavite da se dobro ocijedi i ohladi, čak i ako treba dan vremena. Potom se ohlađeno povrće slaže u staklenke na slojeve-tavane. Po njima se stavljaju začini: sitno rezani češnjak, papar u zrnu, sušeni mljeveni ružmarin, origan, a može i neke ići slobodno i malo feferona, a najčešće se ne izostavlja komorač. Sve se to pomalo pozbija i može se učvrstiti na zadnjem sloju sa komadićem mladice vinove loze, naravno oprane i očišćene. Ako ne želite preoštro kiselu papriku onda stavite 15 dg šećera po kilogramu paprika ili drugoga zelenja – povrća.

Kako čuvati zimnicu

Nekada se u završetku stavljao salcil u prahu po vrhu pripremljene staklenke, danas mu više ni spomena nema. Danas to činite ovako: onu ohlađenu tekućinu u kojoj ste otkuhali ili prokuhali povrće (tri četvrtine osoljene vode i četvrtina octa) polako ulijte u staklenku s povrćem. Ostavite pri vrhu jedan cm prazna prostora u koji ćete dodati čisto ulje – bilo maslinovo ili sjemenovo.

Celefanom ili posebnim papirom za zimnice i okolo gumicom ćete zatvoriti da zrak ne dolazi i staklenke pospremiti u podrumski prostor. Ako nemate podruma onda u najtamniji i najhladniji prostor koji vam je na raspolaganju. Ne morate čekati zimnicu da oprobate svoje specijalitete. Vidjeti ćete da neki vaši novi specijaliteti neće ni dočekati zime ma koliko vi god spremili.

Ako vam pođe za rukom pa napravite šarenu salatu, ali nikako rezanu na sitne komadiće, od mrkve, cvjetače bijele, lučića, paprike, krastavaca u onakvoj tekućini, vidjet ćete da ste majstor kakva bi i vi tražili. Probajte i nećete se pokajati. Možda to bude vaš put da i drugome znate svojim iskustvom i umijećem pomoći. Svi koji znaju tako su počeli i probali. Zašto ne bi i ti?

Paprike i krastavci

Zacijelo jedan od najboljih načina spremanja paprike i krastavaca je ovaj! Paprike roge dobro operite i posušite. Potom ćete ih izrezati na polke i odbaciti sjemenke. Dobro ćete zagrijati ulje u koje ste stavili malo soli. Ispecite polke paprika i stavite ih da se ohlade. Ohlađene polke ćete oguliti – skinuti kožicu s vanjske strane i slagati ih u staklenke-galone. Kada ste napunili galon zalijte ga uljem i povežite celofanom i odložite u tamni i hladni prostor. Prilikom služenja pospite češnjakom poslužene paprike i uživajte.

Znajte da ovakav način pripremanja paprika je veoma ekonomičan u smislu jer traži malo prostora za velike količine paprika. Otprilike u jedan galon od pet litara vam može stati i cijela vreća od dvadeset i pet kilograma roge.Ovakav prilog ili čak salata uvijek dobro dođe na stolu, pa čak i u sred ljeta. Imajte na umu da već otvorena staklenka mora imati uvijek na vrhu ulja da se paprike ne bi kvarile i bile u dodiru sa neželjenim gljivicama.

Patdližan

Patlidžani se ovako spremaju za zimnicu najjednostavnije! Ogulite patlidžane i izrežite ih uzduž na ploške debljine oko pola centimetra. Stavite ih u posudu i pospite solju po tavanima. Ostavite ih tako u soli oko dva sata. Poslije toga ih uzmite u ruku i iscijedite. Još nakon toga ih stavite u cjedilo i prignječite kakvim težim predmetom da se još cijede.

Kada su se dobro ocijedili počnite ih stavljati u staklenke i uz njih malo češnjaka, feferona i kojeg drugog mirodijskog bilja kao kadulje-salvije, mesliđena-bosiljka, origana, mljevenog sušenoga ruzmarina, komorača. Kada ste napunili staklenku nalijte maslinovo ulje ako ga imate, ali ako ne, može i sjemenovo, te dobro hermetički zatvorite. Odložite na hladno i tamno mjesto. Ovo možete poslužiti kao već gotovo jelo, odnosno prilog ili salata ili ga možete spremati sa drugim jelima.

Ovo barem nije teško probati. Probajte i uvjerite se još jednom da ste vrsne kuharice, a da to još drugi i ne znaju. Prvim ledovima im pokažite da se iznenade i pitaju vaš iskusni savjet.

Ovdje jednako važi pravilo da kod vađenja iz staklenki preostali dio mora uvijek ostati pokriven uljem. Ako je malo postojećega ulja nadodajte ulja koje vam je pri ruci, samo da patlidžani ostanu pokriveni uljem.

Mahune, cvjetača i lučiće 

Ako se slučajno odlučite jesenske mlade mahune, cvjetaču ili lučiće pripremati za zimicu na ovakav način onda nikako ne zaboravite u vodu u kojoj ćete obariti-prokuhati mahune staviti i feferona. Ostalo se sve radi kao i kod gore navedenoga povrća. Ovakve mahune dobro idu uz suhu zimsku mezu na našim trpezama. To sam prvi put jeo u goranačkom Bogodolu i kasnije sam spremao jer mi se tako svidio i dopao ovakav način spremanja mahuna za zimnicu.

Zimnica naša stara i prava je bila sušeno povrće i voće. Danas se još kod starih časnih sestara kuharica čuva tradicija sušenoga povrća, posebice patlidžana, mahuna, mrkve, gljiva i začinskoga bilja – celera, peršina, mesliđana-bosiljka i feferona.

Mahune se najprije otrijebe, operu i posuše. Potom se režu uzduž i ostave u na čistu plahtu u hladu da se suše nekoliko dana. Čuvaju se prekrivene bijelim papirom ili bijelom plahtom. Tako se jednako radi i sa patlidžanom. Opere se posuši i uzdužno reže na željene komade. Jednako se stavi na čisto u hlad da se suši i čuva se pokriveno od muha i prašine. Na jednak način pristupate i gljivama.

Kada su mahune, patlidžan ili gljive dovoljno osušeni pospremaju se u staklenke ili koje druge posude i poklope se kakvim platnom da imaju zraka i čekaju tako svoj konzumni dan. Ovakav način spremanja zimnice je mnogo korisniji i bolji nego da pospremamo u hladnjake na minus dvadeset stupnjeva Celzijusovih.

Rajčica

I rajčica se još suši kod nas za zimnicu iako ne tako puno i često. Možda je i najjednostavnija za sušenje od svega povrća. Kod nas oduvijek sušila pokoja rajčica na prozoru od koje se čuvalo-dobivalo sjeme za iduću sezonu.

Osrednje veličine zrele rajčice, a najbolje su jabučarke ili one pomalo izduljene, se dobro operu, posuše i izrežu na polke kao krumpiri. Odstrani se onaj zeleni dio gdje je bila peteljka. Na drvenu podlogu prekrivenu papirom posložimo izrezane rajčice i dobro ih posolimo. Time smo se zaštitili od muha i dali bolji okus rajčici. Ostavimo na ljetnom suncu ovakve posoljene rajčice tri dana. Ako ima opasnosti od rose noću ih unosimo u kuću. Poslije tri dana rajčice možemo polako poslagati u staklenke, kada su već izgubile šesdeset i pet ili sedamdeset posto od svoje tekućine. U staklenke s rajčicom stavljamo rezanoga češnjaka, malo feferona i još kojega drugoga začinskoga i aromatičnoga bilja po volji.

Kada smo poslagali u staklenku suhu rajčicu dodali joj željene arome nadolijemo ulje da sve lijepo pokrije. Staklenku zatvorimo dobro i odložimo u tamni podrumski prostor barem za dva mjeseca da ulje prodre u srce suhe rajčice. Poslije dva mjeseca imamo još jednoga domaćega gosta na našem obiteljskom stolu kojemu uistinu moramo izraziti dobrodošlicu jer je veoma velik i častan gost. Potrudimo se da bude još bolji, ali nadasve da bude još češći gost i to našim znanjem i našom voljom. Vidjeti ćete da će cijela obitelj biti i za ovoga dragoga gosta.

Feferon

Feferon se suši također jednostavno. Uberite ga, operite i nanižite na konac i objesite na mjesto gdje ga neće iznenadna kiša naći. Nakon desetak dana unosite ga u smočnicu ili sameljite i pospremite u staklenke. On ima trajnost žita i meda, pa se ne bojte ako ste ga ove prilike malo više pripremili. Feferon suhi možete staviti u ulje i tako koristiti kao začin bilo u variva ili juhe ili dodatak koji svatko uzima ponaosob po svojoj volji. Dovoljno je par suhih razrezanih feferona na litra ulja bilo maslinova ili sjemenova.

Vjerujte mi, ja sam uvijek imao celera i peršina ili na prozoru kuhinje svježa ili ovako sušena, pa tako je za koju minutu u vodi kao svjež. Jednako sam držao i bosiljak za umake i pečenja ili talijanske tjestenine.

Kiseli kupus

Kiseli kupus je uvijek dobra zimnica. Lako se priprema i može se koristiti na više načina. Kupus se kiseli ribani i u glavicama. Ribani se može kiseliti i u manjim posudama pa se tako prije i ukiseli.

Ribani kupus se samo osoli i dobro zbije u posudu i zatvori da nema zraka. Možete staviti koju bobicu smreke i čekajte četiri do šest tjedana i imate prelijepi kiseli kupus koji možete kuhati, praviti salatu, prilog ili što je sada dosta u modi kuhati ga sa kobasicama. Ako ga kiselite u loncima ili staklenkama dovoljno je samo tri tjedna i kupus je ukiseljen. Ne zaboravite tri kg soli idu na 100 kg kupusa kod kiseljenja.

Kiseli kupus u glavicama je prikladan za salatu, kalju, sarmu, ali i kao prilog bilo dinstani ili kuhani, a posebice s purom. Međutim, kupus koliko god hvalili meni ostaje ona samostanska izreka što sam je čuo u Bologni: «Najbolji kupus je s puno mesa i duge vatre». Dakle, sam kupus je samo kupus!

Odlika mu je da se može više puta pogrijavati i uvijek biva bolji i ukusniji. Teško ga možete prekuhati i kada biste to htjeli.

Možda je malo i previše čest gost naših stolova i kuhinja iako je uistinu voljeni gost. Dobro bi bilo odvajati mu slast od dimljenoga mesa i više ga jesti kao salatu i prilog jer je prebogat C vitaminom, a sa suhim dimljenim mesom je veliki neprijatelj krvnom pritisku i masnoći i još koječemu štetnomu.

Kultura zimnice

U zadnje vrijeme sve je uznapredovalo pa tako i kuhinja zimnice ili kultura zimnice. Danas se već naveliko, umjesto uobičajene pasirane rajčice, sprema gotovi umak za razne vrste gulaša, tjestenina i divljači. Jednako se koristi rajčica kao glavni i temeljni sastojak, pa se pridodaje paprika, patlidžan, tikvice, začinsko bilje i k tome koja začinska kockica. Na koncu dođe mikser i sve lijepo ujednači da se skuhano i ohlađeno sprema u hladnjake u bocama od sokova ili mineralne vode.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Najbolja domaća pinca: Miris koji vraća u djetinjstvo

U vrijeme Uskrsa, mnogi će se složiti da blagdanski stol nije potpun bez pince – slatkog, mirisnog kruha koji u sebi nosi duh tradicije i obiteljskog okupljanja. Pinca, poznata i kao sirnica, stoljećima je dio uskrsnih običaja u Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji i Istri, no danas je rado pripremaju i u drugim krajevima.

Ovaj poseban kruh prepoznatljiv je po svom okruglom obliku i karakterističnom križnom rezu na vrhu, koji simbolizira obnovu i zajedništvo. Iako naziv „sirnica“ može zavarati, u receptu nema sira – ime potječe od starinskog načina pripreme tijesta s „usirenim“ kvascem.

Miris pince, obogaćen koricom limuna i naranče i vanilijom jedan je od najsnažnijih kulinarskih simbola Uskrsa. No u mnogim se obiteljima krije i mali, gotovo zaboravljeni trik – nekoliko kapi rakije od ruže koje tijestu daju posebnu, suptilnu aromu i prepoznatljivu dubinu okusa. Upravo taj diskretan cvjetni miris često je ono što domaću pincu čini nezaboravnom.

Zbog tog bogatog okusa i dugotrajne pripreme, pinca nije svakodnevno pecivo – ona je prava blagdanska poslastica koja se priprema s pažnjom i strpljenjem.

Ova jednostavna tehnika daje najšarenija uskrsna jaja, a djeca je obožavaju

Tradicija i značaj pince

Pinca se tradicionalno blaguje na uskrsno jutro, često uz šunku, jaja i hren. Njezina blaga slatkoća savršeno se slaže sa slanim jelima, zbog čega ima posebno mjesto u uskrsnom doručku. Zanimljivo je da gotovo svaka obitelj ima svoj recept – s više jaja za bogatiju boju, s dodatkom grožđica ili bez njih, s rumom ili domaćim likerima. Upravo ta raznolikost čini pincu jedinstvenom i osobnom, jer svaka verzija nosi pečat domaćice koja je priprema.

Rapsodija Uskrsa gdje se tradicija, nasljeđe i ljepota susreću s rajskom raskoši egzotočnog voća

Recept za pincu

U nastavku donosimo provjeren recept inspiriran tradicionalnim varijantama.

Sastojci:

Za tijesto:

  • 200 g oštrog brašna za kvasac
  • 1 kockica svježeg kvasca
  • 500g oštrog brašna
  • 500g glatkog brašna
  • 2dl ulja
  • 250g šećera
  • 2 vrećice vanili šećera
  • 4 žumanjka
  • 2dl mlijeka
  • 2dl vode
  • naribana korica 1 limuna
  • 1 naranča (sok i naribana korica)
  • 5 žličica rakije od ruža
  • prstohvat soli
  • po želji 150g grožđica

Za premazivanje:

  • 1 žumanjak
  • 1 žličica mlijeka
  • krupni šećer za posipanje

Proljeće u domu: Uskrs kao inspiracija za novo uređenje

Priprema:

01. Priprema kvasca
Pomiješajte kvasac sa 200g brašna i isto toliko vode, ostavite na toplom da se digne.

02. Izrada tijesta
Žumanjke i šećer dobro izmiješati sa mikserom, dodati ostale sastojke redom: ulje, mlijeko, vodu, sok i koru naranče, koru limuna, sol, rakiju i brašno. Nastavite miješati mikserom još 10-tak minuta. Tjesto istresite na podlogu mijesite rukama dok se ne prestane lijepti za ruke.

04. Dizanje tijesta
Pokrijte tijesto i ostavite ga na toplom mjestu nekoliko sati, dok se ne udvostruči.

05. Oblikovanje
Tijesto podijelite i oblikujte u okrugle kruščiće. Ostavite ih da se još jednom dignu.

06. Završni korak
Na vrhu svake pince napravite tri reza u obliku križa, premažite žutanjkom kojeg ste izmješali sa žlicom mlijeka, te pospite krupnim šećerom.

07. Pečenje
Pecite u zagrijanoj pećnici na 180 °C oko 40–45 minuta, dok ne poprimi zlatnu boju. 

Savjeti za savršenu pincu

Tijesto treba biti mekano, ali ne ljepljivo – ravnoteža je ključ.

Dugo dizanje daje pinci karakterističnu prozračnost i mekoću. 

Najbolja je svježa, ali može ostati mekana i nekoliko dana ako se pravilno čuva.

Pinca nije samo recept – ona je dio identiteta i tradicije. Njezina priprema okuplja obitelj, a miris koji se širi kuhinjom budi uspomene na djetinjstvo i blagdanska jutra. Bez obzira radite li je prvi put ili već imate svoj obiteljski recept, jedno je sigurno – domaća pinca uvijek ima poseban okus, onaj koji se ne može kupiti, nego samo stvoriti.

Uskrsno uređenje stola koje spaja tradiciju, emociju i raskoš detalja

Nastavite čitati

Gastro

Janjolinka radi najbolje krafne! Isprobajte i vi!

Ovo je najbolji recept za krafne koji ćete ikada probati

U vrijeme poklada, kada se kuhinje pune mirisom svježe pečenih krafni, jedno je sigurno – bez ovog slatkog klasika teško je zamisliti fašničke dane. Upravo tada najviše tražimo recepte koji garantiraju savršenu teksturu, bogat okus i onu prepoznatljivu mekoću kojoj je nemoguće odoljeti.

Food blogerica Janja Benić, poznatija kao Janjolinka, otkrila nam je svoj recept za krafne koje su pravi hit.

Prozračne, mekane i savršeno punjene – tajna njihovog savršenog okusa leži u pažljivo biranim sastojcima i hladnoj fermentaciji, koja tijestu daje posebnu teksturu i bogatstvo okusa.
U nastavku donosimo recept, kako biste i vi kod kuće napravili najfinije krafne.

recept za krafne

Recept za krafne (za 18 krafni od 50 g)

Osnovno tijesto:

  • 510 g brašna za dizana tijesta (Čakovečki mlinovi)
  • 9 g soli
  • Korica pola limuna (neprskanog)
  • 150-155 g jaja (3 jaja srednje veličine)
  • 1 žličica ekstrakta vanilije
  • 1 žlica ruma
  • 15 g svježeg kvasca
  • 120 g hladne vode
  • 45 g šećera
  • 120 g hladnog maslaca

Priprema tijesta

1. Aktivacija kvasca
U manjoj zdjelici pomiješajte kvasac, malo brašna, šećer i hladnu vodu. Promiješajte i ostavite nekoliko minuta da se aktivira.

2. Spajanje sastojaka
U zdjelu miksera stavite jaja, preostalu vodu i rum. Dodajte brašno i sol, ali ih držite odvojeno od kvasca.

3. Miješanje i dodavanje maslaca
Koristeći mikser s kukom za tijesto, miješajte dok se ne formira kugla. Postupno dodajte hladni maslac narezan na listiće. Mijesite dok tijesto ne postane glatko i elastično.

recept za krafne

Dizanje tijesta i oblikovanje krafni

  1. Prvo dizanje: Ostavite tijesto pokriveno na sobnoj temperaturi 2-2,5 sata, dok ne udvostruči volumen.
  2. Hladna fermentacija: Nakon prvog dizanja, premijesite tijesto i stavite ga u hladnjak na 6-24 sata. Ova faza poboljšava okus i strukturu tijesta.
  3. Oblikovanje krafni: Izvadite tijesto iz hladnjaka i podijelite na komade težine 50 g. Oblikujte kuglice i stavite ih na blago pobrašnjen pleh. Pokrijte folijom i ostavite na toplom još 2,5-3,5 sata.
recept za krafne

Prženje krafni

Zagrijte ulje na 170-180°C u loncu ili fritezi.
Krafne pržite po 2 minute sa svake strane. Prve dvije minute lonac pokrijte poklopcem, zatim otklopite i pržite drugu stranu.
Vadite krafne na papirnate ručnike kako biste upili višak ulja.

Uvaljajte krafne u šećer pomiješan s malo cimeta.

recept za krafne

Punjenje krafni

Možete ih napuniti klasičnom slastičarskom kremom, čokoladnom kremom ili domaćim džemom od malina.

Slastičarska krema

  • 1 mahuna vanilije ili 1 žličica ekstrakta od vanilije
  • 250 g mlijeka
  • 3 žumanjaka
  • 60 g šećera
  • 30 g gustina ili glatkog brašna
  • 65 g vrhnja za šlag
  • Miksajte žumanjke i šećer dok ne poblijede pa umiješajte brašno.
    Stavite mlijeko posudu za kuhanje i zagrijte ga neka lagano zavrije povremeno
    mješajući.
    Vruće mlijeko pomiješajte sa smjesom od jaja i brašna tako da ga izlijete polako kroz
    cjedilo.
  • Stavite cijelu smjesu u čistu posudu i vratite na laganu vatru.
  • Neprestano miješajte dok ne postane gusta i glatka smjesa. Kada se smjesa počne
    sjajiti tada je gotova.
  • Maknite s vatre i dodajte ekstrakt vanilije, ukoliko možda koristite mahunu vanilije
    nju ćete kuhati s mlijekom od samog početka, a izvaditi ćete ju kada vruće mlijeko
    ulijevate k jajima.
  • Stavite kremu u zdjelu, pokrijte je prozirnom folijom tako da direktno prijanja na
    kremu, ne dopuštajući da zrak uđe (ne želimo da se stvori korica na vrhu kreme).
  • Stavite u hladnjak da se potpuno ohladi.
  • Nakon što se krema ohladila, miksajte slatko vrhnje u meki šlag, pazite da ga ne
    premiksate.
  • Slastičarsku kremu miksajte u zasebnoj zdjeli kako bi postala glatka.
  • Koristeći špatulu lagano umiješajte tučeno vrhnje u kremu. Uz pomoć dresir vrećice
    (ili obične vrećice kojoj ste škarama odrezali vrh) punite krafne.

Čokoladna krema

  • 3 žumanjaka
    50 g šećera
    30 g mliječne čokolade
    30 g tamne čokolade
    240 g mlijeka
    30 g gustina ili glatkog brašna
    Malo soli (mali prstohvat) – opcionalno
    40-50 g vrhnja za šlag
  • Miksati žumanjke i šećer.
  • Grijati mlijeko i čokoladu dok se čokolada ne rastopi, ali ne smijete pregrijati mlijeko.
  • Sve ostalo isto kao i kod slastičarske kreme. Možete čak dodati malo soli u kremu jer
    sol potencira okus čokolade (sol se stavlja kad se krema već zgusnuta, dobro
    umiješajte sol)
    Kasnije u čokoladnu kremu isto možete dodati tučeno vrhnje za šlag ali u manjoj količini
    nego kod slastičarske kreme.

Džem od maline

500g malina
450g šećera
1 sok limuna
5 g želina/pektina (ili pola ribane jabuke s korom)

  • Pomiješajte maline, šećer, sok limuna i želin/pektin te kuhajte dok se šećer ne
    rastopi i sve zajedno ne reducira.
  • Provjerite je li džem gotov tako da uzmete žličicu džema, stavite na hladan tanjur i
    čekate kratko da se ohladi. Potom prođite prstom po sredini i ako se ne vraća prema
    sredini znači da je gotov.
  • Ako koristite jabuku, naribajte ju na početku i stavite zajedno sa svim sastojcima.
  • Temperatura koju vam džem treba postići je 104°C
  • Kad se džem ohladio, stavite ga u dresir vrećice i punite krafne.

Janjolinkin savjet za najmekše krafne

Ne preskačite hladnu fermentaciju! Ona daje prozračnost i intenzivan okus.

Ne dodajte brašno ako se tijesto čini ljepljivim – treba mu vremena da se gluten razvije.

Pržite na pravoj temperaturi – ako je ulje prevruće, krafne će izgorjeti izvana, a ostati sirove iznutra.

Recept za krafne a la Janjolinka je sigurno najbolji koji ćete ikada probati!

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama