Povežimo se

Gastro

Davor nas uči kako majstorski ispeći roštilj

Davor Šušković doktor je znanost koji je odlučio ispuniti svoj san. Ostavio je siguran posao i posvetio se svom hobiju – pečenju roštilja. Davor je danas doktor za roštilj i naučiti će nas kako dostići izreku – gdje ima dima, ima i okusa.

Roštilj s poklopcem je najbolja opcija

Pečenje na roštilju zahtjeva neke određene vještine, a svladavanjem pravih tehnika, hrana će biti posebno ukusna. Kod nas se još uvijek najčešće koristi rešetka iznad otvorene vatre u zidanom roštilju.

“Zapravo su oni jako ograničeni jer je velika razlika između temperature na samoj rešetki i temperaturi deset centimetara iznad. I onda kada se meso priprema, mora biti ili tanje narezano ili ako je deblje mora se puno puta okretat i tako se gubi sočnost. Roštilji koji imaju veliku prednost da se to izbjegne su roštilji s poklopcem”, objašnjava Davor.

Poklopac zadržava okus i održava konstantnu temperaturu, a takvi roštilji također mogu biti na plin ili ugljen. Iako će mnogi vatru upaliti korištenjem papira i drveta, a zatim dodavanjem ugljena, postoji jednostavniji način koji će roštilj pripremiti za pečenje za samo nekoliko minuta.

Kako se pali roštilj na ugljen?

Postoje dva načina paljenja roštilja na ugljen. Jedan je korištenjem takozvanog chimneya. To je jedna tuba na čije se dno stavi kocka za potpalu, a u nju se stave ugljen ili briketi ovisno što koristimo u tom trenutku.

Nakon što se oni zapale kroz jedno 15 do 20 minuta, briketima treba malo duže, samo se istresu u roštilj i kroz tri do pet minuta kad se roštilj zagrije može se početi peći.

Još brži način je korištenje električnog upaljača koji na svom vrhu daje 600, 700 stupnjeva te se s njim direktno zapali ugljen. Nakon što se pojavi iskra, kroz jedno desetak sekundi on istovremeno ispuhuje vrući zrak, te je ugljen zapaljen za jednu minutu, dok je rešetka zagrijana za pet do deset minuta.

Potrebno je imati strpljenja

Za roštilj je vrlo važno strpljenje. Pričekajte da ugljen postane siv i užaren, to je znak da je spreman za pečenje, a namirnice treba staviti peći baš u pravom trenutku i na pravo mjesto.

“Na rešetki naravno imamo direktno pečenje, indirektno pečenje, jer ne želimo postaviti ugljen na cijelu površinu. Onda imamo jako malo kontrole zapravo, ali ako koristimo ugljen na samo jednom dijelu, na recimo trideset posto roštilja, tu koristimo direktnu zonu, a ostalo imamo indirektnu zato što želimo drugačiju temperaturu na tom dijelu.”

Na primjer, kod pečenja steakea, oko minutu do dvije minute svaku stranu pustimo na direktnom dijelu, a onda prebacimo na takozvani hladni dio roštilja gdje ćemo dovršiti do željene interne temperature, ovisno želimo li medium rear, 56 stupnjeva ili well done 70 stupnjeva.

Koristite termometar

Ne trebate se oslanjati na odokativnu procjenu je li meso pečeno. Koristite termometar i svakako obratite pažnju na sigurnu termičku obradu mesa. Primjerice, to znači da se meso peradi mora peći do unutarnje temperature od 75 stupnjeva.

“Kod burgera je stvar što meso kad je mljeveno, ono što je bilo s vanjske strane ulazi u sredinu burgera, niti te mašine za mljevenje nisu uvijek najbolje. Puno je sigurnije da i burger radimo well done, ali u tom slučaju burgeru treba osigurati veliku količinu masnoće, a mi ga uvijek radimo od juneće potrbušine kako bismo zadržali tu sočnost”, objašnjava Davor.

Povrće sa žara

Vatra čini čudesne stvari i s povrćem. Narezano na kockice, ubačeno ispod poklopca taman na vrijeme da bude gotovo zajedno s mesom ili kao predjelo, savršen je prilog uz meso s okusom dima. A uz Davorove okvirne upute o dužini pečenja, glavno jelo će ispasti savršeno!

“Manji komadi mesa kraće, veći komadi mesa, bolje indirektno, odnosno na manjoj temperaturi duže vremena.”

Marinada daje poseban okus mesu

Za još bolji okus, ne treba zaboraviti marinade koje ćete napraviti prema vlastitom ukusu.

“Postoji beskonačno opcija, ali ono što je bitno da osim one klasične mokre marinade koju mi često koristimo, ulje pa različite varijante unutra, jako su zapostavljene suhe marinade, znači suhe mješavine začina koje svatko može napraviti. SPG je kao neka baza, sol, pepper, garlic, odnosno sol, papar, češnjak kao neka baza i onda se tu mogu dodati različite komponente, različite kombinacije okusa kao npr. kumin, kajenska paprika, sve su to stvari koje jako dobro idu unutra.”

Davorov najvažniji savjet za dobar roštilj je – peći što češće i raznovrsno. Ne kaže se uzalud praksom do savršenstva.

Gastro

Borovnice – superhrana koju djeca obožavaju

Sve što trebate znati o borovnicama

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.

Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.

S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.

Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica

Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.

Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.

Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

borovnice

Dobrobiti borovnica za zdravlje

Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:

  • Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
  • Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
  • Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
  • Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
  • Štite vid i jačaju imunitet
  • Pomažu u regulaciji šećera u krvi

Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.

Zašto djeca toliko vole borovnice?

Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.

Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?

Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:

  • Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
  • Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
  • Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom

Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).

Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove

Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.

Borovnice su više od ukusnog voća

Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.

Nastavite čitati

Gastro

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.

Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.

Kako odabrati zrelu dinju

One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.

Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.

1. Boja i miris

Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.

2. Trag stabljike

Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.

3. Težina i elastičnost

Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.

4. Zvuk

Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake

Kako odabrati zrelu lubenicu?

Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.

Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.

1. Donja mrlja (field spot)

To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.

  • Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
  • Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
  • Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela

2. Težina

Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.

3. Zvuk pri kuckanju

Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put

Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice