Gastro
Ćevapi
Ćevap je tursko narodno jelo i danas se zove jednako kod njih kao što smo i mi sačuvali i ime i tradiciju kako ćevapa tako i “ćevapdžija”.

Koliko god mjesta ste prošli i toliko ćevapa probali uvijek ste naišli na različite ukuse i veličine, a također i sastojke. Tako će to biti i ubuduće. Ćevapi uistinu traže majstora i pravo meso. I ovdje postoje velike razlike. Sami izbor mesa je sporan. Neki samo preporučuju juneći vrat i ništa više, međutim toliki miješaju juneće i janjeće meso, odnosno miješaju junetinu i svinjetinu. Ja sam probao i priklanjam se onima koji prave ćevape od junećega i svinjskoga mesa. Tu smo jednu zimu probali u nekoliko navrata i bili su najbolji.
Ne bojte se probati jer će se trud itekako isplatiti, a vi okuražiti da ste naučili spravljati još jedno jelo koje združuje obitelj, rodbinu i prijatelje i ne za velike novce.
Odredite količinu mesa koja vam treba. Sameljite meso kao za mljeveni odrezak. Posolite po običaju i dodajte svježe mljevenoga crnoga papra. Dodajte pomalo soka češnjaka i kapule (satrveni češnjak i kapula odstoje malo u vodi) i malo ulja. Ovdje dobro dođe koji dkg krušnih mrvica. Sve to lijepo izmiješajte i ujedinite rukama i ostavite da odleži u hladnjaku do sutra.
Možete ih oblikovati veće i manje ako to radite rukama, a ako to radite sa lijevkom za ćevape onda vam je debljina zadana, a vi odredite po svom nahođenju duljinu.
Danas imamo obilje začina za ćevape, ali ako vam je meso pravo onda se ne bojte raditi i bez začina, ono će samo sebe začiniti uz neizbježnu sol i papar. Možete također u meso dok miruje i zrije kojih par sati u začinima staviti celera i peršina, ali sve je to uzaludno ako vam meso nije prave kakvoće.
Ne okrećite ćevape dok se jedna strana ne ukruti, tako će vam ostati cijeli i lijepo će izgledati. Vrijeme pečenja je desetak minuta. Može se na koncu pri posluživanju dodati koja kap ulja na ćevape.
Uz dobar ćevap ide svako piće; od jogurta do najtežih vina, ali uz loš ćevap ne ide ni voda, kamoli jogurt.
Ako želite napraviti šiš ćevap, onda dodajte u meso i ostale sastojke više papra ili još bolje feferona. Uvaljajte dulje komade, barem dvostruko od uobičajenoga, provucite iglu i drvce od ražnjića i koju kap ulja i pecite kao i ostale ćevape.
Ovako možete napraviti i pljeskavicu, s možda malo dodatka soka češnjaka. Rastanjite na što je moguće manju debljinu jer će se kasnije skupiti, a i još veoma brzo ispeći.
Kada ste svladali ovu stranicu i još ražnjiće i steak, onda možete slobodno na Baščaršiju, Dubravu ili Jelačić plac, a ne samo u obiteljsku kuhinju. U slast! «Glad istjeruje i vuka iz šume», a vi ga istjerajte svojim umijećima.
Nikada dosta iskustva. Nedavno sam spravljao meso na roštilju i naišao je jedan stari talijanski ujak. Rado se primakao i odmah me upozorio da su ćevapi već spremni za tanjur, jer je gledao kako ih ja okrećem.
Rekao mi je da već odskaču-poskakuju kada se prevrću i da je to znak da u njima nema prevelike tekućine i da su već dovoljno pečeni. Otvorio sam par komada i uistinu se uvjerio da je tako.
Dakle, kada ćevapi počnu poskakivati na gradelama, skidajte ih već su pečeni.
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login