U vremenu brzih vizualnih impulsa i arhitekture koja se često konzumira kroz nekoliko fotografija na ekranu, knjige o arhitekturi ostaju nezamjenjiv alat za dublje razumijevanje prostora. One ne nude samo pregled gotovih projekata, već i kontekst njihova nastanka, misaone procese autora, teorijske okvire te pitanja koja nadilaze stil, trend i formu. Upravo zato knjige o arhitekturi omogućuju čitatelju da prostor sagleda kao proces, a ne kao konačnu sliku.

Čitanje arhitekture kroz knjige znači usporiti – dati si vremena za razumijevanje odnosa između čovjeka, prostora, društva i politike. Za razliku od brzog scrollanja, knjige omogućuju koncentraciju i promišljanje, što je danas jednako važno profesionalcima kao i svima koji žele svjesnije živjeti u prostoru koji ih okružuje.

Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu

Zašto je važno čitati arhitekturu, a ne samo gledati je

Arhitektura se danas često promatra površno – kroz vizualno atraktivne kadrove, brze objave i kratke opise. No prostor nije samo slika. On je iskustvo koje se odvija u vremenu, u pokretu i u odnosu prema čovjeku.

Knjige o arhitekturi omogućuju upravo to: sporije, promišljenije razumijevanje prostora. Kroz tekst, crteže i eseje, one otkrivaju razloge iza odluka, dileme autora i širi društveni ili politički kontekst u kojem je arhitektura nastajala. Za arhitekte i studente one su temelj struke, ali i za širu publiku predstavljaju priliku da prostor počne promatrati svjesnije.

Damjan Geber: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn

Knjige o arhitekturi kao dio interijera i akustike doma

Osim što su izvor znanja i inspiracije, knjige imaju i vrlo konkretnu, praktičnu ulogu u interijeru. Kada su smještene na policama – osobito uz pune zidove ili između prostorija – djeluju kao prirodna zvučna barijera. Guste police ispunjene knjigama razbijaju i upijaju zvučne valove, smanjuju odjek i prijenos buke, što je posebno važno u stanovima s tankim zidovima ili otvorenim tlocrtnim rješenjima.

Na taj način knjige ne oblikuju samo način razmišljanja, već i kvalitetu svakodnevnog boravka u prostoru. Police s knjigama prostoru daju toplinu, teksturu i osobni karakter – stvarajući interijer koji je istovremeno ugodan, vizualno bogat, osoban i funkcionalan.

Što čitati – preporuka arhitekta

Arhitekt Krešimir Borošak, autor niza prostornih instalacija i teorijskih projekata koji istražuju percepciju prostora te odnos čovjeka i arhitekture u suvremenom i postsuvremenom kontekstu, za Dom na kvadrat izdvojio je knjige o arhitekturi koje smatra nezaobilaznima za arhitekte, studente, ali i sve one koji žele promišljati prostor izvan uobičajenih okvira.

1. Monografije kao temelj razumijevanja arhitekture

„Dobra ideja za čitanje je uvijek neka od monografija poznatih arhitekata“, kaže Borošak, izdvajajući Tadao Ando u izdanju Orisa te 2G83: Smiljan Radić Houses. Riječ je o knjigama koje ne prikazuju samo projekte, već i autorski način razmišljanja, odnos prema materijalu, svjetlu i kontekstu.

2. Arhitektura kao sustav elemenata

Kao nezaobilaznog arhitektonskog mislioca današnjice, Borošak ističe Rem Koolhaasa. U njegovoj enciklopediji Elements of Architecture osnovni arhitektonski elementi – poput prozora, stubišta ili zida – razlažu se na sveobuhvatan i analitičan način, čime se arhitektura sagledava kao sustav, a ne samo forma.

3. Pogled izvan grada

Knjiga Countryside istog autora, dodaje Borošak, približava potencijal i prirodu prostora izvan urbanih sredina. Time otvara pitanja budućnosti krajolika, ruralnih područja i načina života koji se često zanemaruju u arhitektonskim raspravama.

4. Kritički pogled na minimalizam i grad

Pier Vittorio Aureli u kratkom eseju Less is Enough osvrće se na današnji trend minimalizma u oblikovanju, dok se u knjizi The City as a Project bavi gradom kao rezultatom, ali i alatom političkog djelovanja.

5. Misaone provokacije za arhitekte

Od kraćih, ali iznimno poticajnih naslova, Borošak izdvaja Non-referential Architecture autora Valerio Olgiatija i Marcus Breitschmida, koju opisuje kao misaonu provokaciju.

Knjige o arhitekturi kao dugoročna investicija

Ulaganje u knjige o arhitekturi nije samo profesionalna ili estetska odluka. To je ulaganje u vrijeme, razumijevanje prostora, kvalitetu svakodnevnog života i stvaranje doma koji istovremeno reflektira znanje, osobnost i kulturu življenja.

Bilo da ih čitamo, ili izlažemo na policama, one ostaju jedan od rijetkih elemenata interijera koji s vremenom dobiva vrijednost.

Liu Jiakun jedan je od onih arhitekata čiji se rad ne nameće formom, već se polako otkriva kroz odnos prema mjestu, ljudima i svakodnevnom životu. Dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2025. godine, Liu je tijekom više od četiri desetljeća karijere razvio prepoznatljiv, ali nenametljiv arhitektonski jezik koji duboko poštuje lokalni kontekst Kine, njezinu povijest i društvene promjene.

Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade 2025.: arhitektura zajednice, održivosti i humanog prostora

Liu Jiakun, kineski arhitekt rođen 1956. godine u Chengduu, proglašen je dobitnikom Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2025. — jedne od najprestižnijih svjetskih arhitektonskih nagrada koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu“. Ova nagrada dodjeljuje se arhitektima čije djelo znatno doprinosi čovječanstvu i izgrađenom prostoru kroz umjetnost arhitekture.

Luyeyuan Stone Sculpture Art Museum 2002, Photo courtesy of Bi Kejian

Autobiografija: Od djetinjstva do arhitekture

Rođen 1956. godine u Chengduu, u provinciji Sichuan, Liu je odrastao u obitelji liječnika, no vrlo rano pokazuje interes za umjetnost i književnost. Tijekom mladosti, kao dio državnog programa „educated youth“, bio je poslan na selo gdje je radio na poljoprivrednim poslovima – iskustvo koje je, kako se često navodi u biografijama, ostavilo snažan trag na njegov pogled na društvo i svakodnevni život, iako ga sam Liu rijetko romantizira.

Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Yao Li

Po povratku u grad upisuje Institut za arhitekturu i inženjerstvo u Chongqingu (danas Sveučilište Chongqing), gdje je diplomirao arhitekturu 1982. godine. Nakon studija radi u državnim projektnim uredima, uključujući i zahtjevne projekte u Tibetu, u ekstremnim klimatskim i prostornim uvjetima. Paralelno se bavi pisanjem – objavljuje eseje i prozu – što će kasnije snažno obilježiti njegov promišljen i narativan pristup arhitekturi.

Prijelomni trenutak u njegovoj profesionalnoj karijeri događa se početkom 1990-ih, kada se ponovno, s punim uvjerenjem, okreće arhitekturi. Godine 1999. osniva Jiakun Architects u Chengduu, gdje i danas živi i radi.

Novartis (Shanghai) Block-C6, Photo courtesy of Arch-Exist

Arhitektura kao odgovor na mjesto, ljude i život

U službenoj izjavi povodom dodjele Pritzkerove nagrade 2025., Liu Jiakun vrlo jasno artikulira kako razumije ulogu arhitekture u društvu. On arhitekturu ne vidi kao autonomni objekt, već kao sredstvo koje razotkriva vrijednosti zajednice i prostora:

„Arhitektura bi trebala nešto otkriti — trebala bi apstrahirati, destilirati i učiniti vidljivima unutarnje kvalitete lokalnih ljudi. Ona ima moć oblikovati ljudsko ponašanje i stvarati atmosfere, nudeći osjećaj smirenosti i poezije, potičući suosjećanje i blagost te njegujući osjećaj zajedništva.“
(Liu Jiakun, Pritzker Prize Media Kit, 2025.)

Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Jiakun Architects

Jedan od njegovih najpoznatijih projekata, West Village u Chengduu (2015.), savršen je primjer takvog pristupa. Riječ je o velikom gradskom bloku koji objedinjuje javne i privatne funkcije: kulturne prostore, sportske terene, šetnice, trgovine i stanovanje. Projekt je istovremeno masivan i otvoren, urbana megastruktura koja ipak djeluje prijateljski i pristupačno.

Novartis (Shanghai) Block – C6, Photo courtesy of Arch-Exist

Slično razmišljanje vidljivo je i u Sichuan Fine Arts Institute – Odjelu za kiparstvo u Chongqingu, gdje Liu koristi vanjske platforme i mostove kako bi proširio prostor učenja izvan zatvorenih učionica, ili u muzejima unutar Jianchuan Museum Clustera, gdje arhitektura služi kao tihi nositelj kolektivnog pamćenja.

Architecture MasterPrize 2024:Najbolji svjetski projekti i uspjeh hrvatskog Studija Brigada

Posebno snažan dio njegova rada vezan je uz potres u Wenchuanu 2008. godine. Liu tada razvija koncept tzv. „rebirth bricks“ – opeke izrađenih od ruševina – koje koristi u memorijalnim i javnim projektima. Najpoznatiji među njima je Memorijal Hu Huishan, posvećen djevojci stradaloj u potresu, gdje materijal sam postaje nositelj emocije i sjećanja.

Suzhou Museum of Imperial Kiln Brick 2016, Photo courtesy of Jiakun Architects

Arhitektura koja nastaje iz ljudi, mjesta i vremena

Pritzkerov žiri nagradio je Liu Jiakuna jer njegova arhitektura pokazuje kako suvremeni prostori mogu nastati iz poštovanja prema lokalnoj kulturi, bez nostalgije i bez agresivne modernizacije. U vremenu kada se arhitektura često pretvara u globalni proizvod, Liu ostaje dosljedan ideji da je svaka zgrada dio šire društvene priče.

Njegov rad nije usmjeren na ikoničnost, već na trajnost – društvenu, prostornu i emocionalnu. Zgrade koje projektira potiču susrete, zajedništvo i svakodnevno korištenje, a pritom su čvrsto ukorijenjene u lokalne materijale, graditeljske tradicije i realne potrebe korisnika.

Kako je istaknuto u obrazloženju nagrade, Liu Jiakun uspijeva „pomiriti kolektivno i individualno, prošlost i sadašnjost, pragmatičnost i poeziju“. Njegova arhitektura ne traži pažnju – ona ju zaslužuje dugoročnim djelovanjem.

West Village 2015, Photo courtesy of Arch-Exist

Najznačajnija djela

Liu Jiakun ima više od 30 realiziranih projekata tijekom četiri desetljeća karijere, a njegova arhitektura obuhvaća kulturne, akademske, urbane i javne prostore diljem Kine. 

West Village 2015, Photo courtesy of Qian Shen Photography

1. West Village (2015, Chengdu)

Ovaj projekt predstavlja petokatnicu koja obuhvaća čitav blok i stvara vibrantnu urbanu zajednicu s mješavinom javnih prostora, kulturnih sadržaja, biciklističkih i pješačkih staza te zelenih površina. Projekt inovativno pristupa problemu gustoće u urbanim sredinama. 

Department od Sculpture, Sichuan Fine Arts Institute 2004, Photo courtesy of Arch-Exist

2. Sichuan Fine Arts Institute – Department of Sculpture (2004, Chongqing)

Projekt demonstrira kako se uz ograničen prostor može postići maksimalna funkcionalnost proširenjem prostora vanjskim strukturama, naglašavajući istovremeno otvorenost i fleksibilnost prostora. 

Museum of Clocks, Jianchuan Museum Cluster 2007, Photo courtesy of Bi Kejian

3. Museum of Clocks, Jianchuan Museum Cluster (2007)

Muzej koji spaja tradicionalne materijale s modernim pristupom i njegovim arhitektonskim jezikom evocira lokalnu povijest i kolektivno sjećanje. 

Hu Huishan Memorial 2009, Photo courtesy of Jiakun Architects

4. „Rebirth Bricks“ i projekt Hu Huishan Memorial

Nakon razornog potresa u Wenchuanu 2008., Liu je razvio „rebirth bricks“ — opeke napravljene od razrušenog materijala koje je ponovno upotrijebio u gradnji, uključujući i emotivni memorijal Hu Huishan u čast djevojke stradale u potresu.

The Renovation of Tianbao Cave District of Erlang Town 2021, Photo courtesy of Arch-Exist

5. Renovacija Tianbao Cave District (2021, Luzhou)

Projekt koji pokazuje kako se arhitektura može organski uklopiti u prirodni krajolik i povijesnu arhitekturu kroz osjetljivo oblikovanje i poštovanje povijesnog konteksta. 

Liu Jiakun svojim radom pokazuje da arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila značajna — važna je sposobnost razumijevanja ljudi i prostora u kontekstu njihove svakodnevice. Kroz rad koji je duboko ukorijenjen u lokalnoj kulturi, ljudskim potrebama i društvenim okolnostima, Liu je zasluženo izabran za dobitnika Pritzkerove nagrade za 2025. godinu — priznanje koje potvrđuje njegov jedinstveni i humanistički doprinos suvremenoj arhitekturi.

Nikola Fabijanić i Juraj Glasinović: Arhitektura kao dijalog, inspiracija i izazov