televisions
Uređenje interijera
Nemate mjesta za radni stol? Evo kako stvoriti mjesto za učenje u malom stanu
Radni stol ne mora biti samostalan komad namještaja. Evo gdje sve u malom stanu možete pronaći mjesto za učenje, od niše do zidne ploče
Roditelji koji uređuju dječju sobu u manjem stanu prije ili kasnije naiđu na isti problem: soba ima krevet, ormar, možda i policu za igračke, ali za klasičan radni stol jednostavno nema mjesta. Dobra vijest je da rješenje rijetko znači žrtvovanje nečeg drugog. Češće znači pogledati prostor drugačije.
Radni kutak u malom stanu često se krije tamo gdje ga ne očekujete
Prva pogreška koju roditelji naprave jest da automatski traže mjesto za standardni stol, dubine šezdeset do sedamdeset centimetara, s nogama sa svih strana. Takav stol jednostavno ne stane u mnoge manje sobe, pogotovo ne uz krevet i ormar koji već zauzimaju najveći dio zida.
Rješenje nije odustati od radnog kutka, nego promijeniti definiciju stola. Radna površina ne mora biti samostalan komad namještaja. Može biti ploča pričvršćena na zid, produžetak postojećeg namještaja ili dio prostora koji trenutno ne koristite ni za što. Kad se oslobodite slike “stola iz kataloga”, odjednom se otvara puno više opcija nego što se čini na prvi pogled.
Iskoristite praznu nišu ili prostor između dva ormara
Gotovo svaka soba ima barem jednu nišu, udubljenje u zidu ili prazan prostor između dva komada namještaja koji nitko ne zna kako iskoristiti. Upravo tu radna ploča izrađena po mjeri može učiniti ono što tvornički stol ne bi mogao.
Namještaj rađen po mjeri prilagođava se doslovnoj geometriji prostora, širini, dubini i visini svakog elementa, pa ne ostaje izgubljenih centimetara u nišama ili kutovima koje standardni namještaj jednostavno ne bi ispunio. Čak i niša duboka svega tridesetak centimetara, nedovoljna za klasičan stol, može primiti usku radnu ploču dovoljnu za laptop, bilježnicu i osnovni pribor.
Prostor ispod prozora može postati radna površina
Prostor ispod prozora u mnogim je sobama potpuno neiskorišten, često tek mjesto gdje se gomilaju stvari. Uz radnu ploču odgovarajuće dubine, taj isti prostor pretvara se u radni kutak s najboljim mogućim izvorom prirodnog svjetla u cijeloj sobi.
Prije nego što se odlučite za ovo rješenje, provjerite dvije stvari. Prvo, nalazi li se ispod prozora radijator, jer u tom slučaju ploča mora ostaviti dovoljno prostora za cirkulaciju toplog zraka, inače grijanje neće raditi kako treba. Drugo, mora li se prozor moći normalno otvarati i nakon što ploča stoji na mjestu, pa je pri mjerenju dobro provjeriti hoće li krilo prozora slobodno prolaziti iznad radne površine.
Zamijenite klasični stol zidnom radnom pločom
Zidna radna ploča, pričvršćena izravno na zid bez nogu i masivnih ladica, jedno je od najučinkovitijih rješenja za manje prostore. Bez nogu koje zauzimaju pod, prostor ispod ploče ostaje slobodan za stolicu, kutiju s priborom ili jednostavno za lakše kretanje po sobi.
Ovakvo rješenje posebno dobro funkcionira u sobama gdje svaki centimetar poda ima drugu namjenu, na primjer prostor za igru koji se svakodnevno mijenja. Vizualno, zidna ploča ostavlja dojam prozračnijeg, manje zatrpanog prostora nego klasičan stol, čak i kad je površina za rad gotovo identične veličine.
Sklopivi stol nestaje kada završi učenje
Za sobe u kojima prostor jednostavno nema smisla trajno posvetiti učenju, sklopivi stol nudi rijetko rješenje bez kompromisa. Kad se ne koristi, sklapa se uza zid i vraća prostoriji punu funkcionalnost, a kad zatreba, otvara se za nekoliko sekundi.
Ovo rješenje odlično funkcionira i izvan dječje sobe, u dnevnom boravku, manjoj gostinjskoj sobi ili čak širem hodniku, gdje bi stalan, fiksan stol djelovao previše dominantno u odnosu na ostatak prostora.
Spojite radni stol s namještajem koji već imate
Umjesto dodavanja potpuno novog komada namještaja, radni kutak ponekad je najlakše stvoriti kao produžetak nečega što već postoji. Komoda uz koju se doda uska radna ploča iste visine, sustav polica koji se proširi radnom površinom, ili čak dio namještaja oko kreveta oblikovan tako da uključuje i mjesto za pisanje, sve su to rješenja koja ne traže dodatan kvadratni metar poda.
Ovaj pristup posebno dobro funkcionira kad se namještaj radi po mjeri, jer se tada radna površina od početka planira kao dio cjeline, a ne kao naknadno dodavanje stola koji se ne uklapa u postojeći raspored.
Kada nema mjesta u dječjoj sobi, potražite ga izvan nje
Ponekad je najbolje rješenje priznati da radni kutak jednostavno ne stane u dječju sobu, i to nije poraz. Kut dnevnog boravka, dio hodnika ili prostor uz veću policu za knjige često mogu ponuditi više nego pokušaj da se još jedan komad namještaja nagura između kreveta i ormara.
Ovakvo rješenje ima i dodatnu prednost, posebno kod mlađe djece: roditelj je u blizini dok dijete uči, bez potrebe za stalnim provjeravanjem iz druge sobe. Otvorene police mogu pritom jasno definirati taj kutak kao zasebnu zonu, čak i bez ijednog dodatnog zida, radni stol postavljen uz policu dobiva osjećaj vlastitog prostora unutar veće prostorije.
Može li blagovaonski stol biti mjesto za učenje?
Da, i to je rješenje koje koristi puno više obitelji nego što bi se očekivalo. Problem s blagovaonskim stolom obično nije sam stol, nego školski pribor koji se na njemu širi i ostaje tamo do sljedećeg obroka.
Rješenje je takozvani mobilni radni kutak: kutija, košara ili kolica sa svim potrebnim priborom, bilježnicama, olovkama, laptopom, koja se prije učenja jednostavno iznese i postavi na stol, a nakon učenja jednako lako spremi u ormar ili pod stol. Blagovaonski stol tako ostaje fleksibilan, spreman i za obrok i za učenje, bez stalnog kompromisa između te dvije funkcije.
Iskoristite zidove za ono što ne stane na stol
Kad je radna površina mala, ono što se na njoj ne mora nalaziti jednako je važno kao i sama ploča. Police iznad radnog kutka, zidni organizatori, pegboard ploče s kukicama ili viseći spremnici za pribor oslobađaju radnu površinu za ono što je stvarno u upotrebi u tom trenutku.
Umjesto da knjige, bilježnice i pribor stoje razbacani po ploči, sve što se ne koristi odmah može otići na zid, iznad ili pored radnog prostora. Rezultat je manja radna površina koja se, paradoksalno, čini većom, jednostavno zato što na njoj nema ničeg suvišnog.
Kad jednom pronađete gdje će radni kutak stajati, red je na tome kako ga opremiti, od položaja svjetla do odabira pravog stolca. To smo detaljno obradili u tekstu Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola.
Arhitektura i dizajn
Može li učionica pomoći djeci da bolje uče? Istraživanja otkrivaju koliko je važna arhitektura škole
“Dobra arhitektura nije zamjena za dobrog nastavnika, ali dobrom nastavniku može omogućiti da kvalitetnije radi, a djetetu da lakše iskoristi vlastite sposobnosti”
Početak školske godine obično otvara pitanja udžbenika, rasporeda, učitelja i domaćih zadaća. Puno rjeđe razmišljamo o prostoru u kojem djeca svakodnevno provode nekoliko sati.
Koliko prirodnog svjetla ulazi u učionicu? Kakav je zrak u njoj nakon cijelog školskog sata? Čuje li učenik u posljednjoj klupi nastavnika jednako dobro kao onaj u prvoj? Je li učionica ljeti prevruća? Što dijete vidi kada digne pogled s knjige i pogleda kroz prozor?
Upravo se tim pitanjima posljednjih godina sve više bave arhitekti i znanstvenici. Jedno od najopsežnijih istraživanja na tu temu, poznato pod nazivom HEAD – Holistic Evidence and Design, odnosno projekt Clever Classrooms, obuhvatilo je čak 3.766 učenika, 153 učionice i 27 osnovnih škola u Velikoj Britaniji. Istraživači su zaključili da su razlike u fizičkim karakteristikama učionica povezane s oko 16 posto varijacije u napretku učenika tijekom godine. Riječ je o povezanosti, ne o uzročnosti u smislu da bi arhitektura sama “stvarala” bolje ocjene, ali brojka je dovoljno velika da je teško ignorirati.
Razgovarali smo i sa Matijom Vojvodićem, licenciranim terapeutom Hrvatske psihoterapeutske komore koji kaže:
Iz perspektive psihoterapeuta i ravnatelja obrazovne ustanove, rekao bih da učionica sama po sebi ne može stvoriti motiviranog ili uspješnog učenika, ali može znatno olakšati ili otežati procese potrebne za učenje.
Koliko arhitektura škole zapravo može utjecati na učenje?
U okviru HEAD projekta istraživači su analizirali fizičke karakteristike učionica i napredak djece u čitanju, pisanju i matematici. Karakteristike prostora grupirali su u tri velika područja: prirodnost, koja obuhvaća svjetlo, temperaturu i kvalitetu zraka; individualizaciju, odnosno koliko je prostor fleksibilan i prilagođen potrebama učenika; te stimulaciju, koja se odnosi na boje i vizualnu složenost.
Poruka istraživanja nije da postoji jedan čarobni element koji će “natjerati” djecu da bolje uče. Radi se o kombinaciji uvjeta koje prostor svakodnevno pruža, a ti se uvjeti zbrajaju kroz stotine sati koje dijete u učionici provede tijekom godine.
Zrak u učionici: što se događa kada 25 učenika zatvorimo u jednu prostoriju?
Velik broj ljudi u relativno malom prostoru brzo povećava potrebu za izmjenom zraka, a upravo je to jedan od najkonkretnijih problema u školama diljem svijeta. Sistematski pregled 125 istraživanja o prirodno ventiliranim osnovnim školama, koji je obuhvatio 2.444 učionice, pokazao je da je medijan izmjerene koncentracije CO₂ iznosio 1.487 ppm, a čak 81 posto učionica prelazilo je referentnu vrijednost od 1.000 ppm koju su autori koristili u analizi.
CO₂ se u ovakvim istraživanjima koristi kao praktičan pokazatelj koliko dobro ventilacija odgovara broju ljudi u prostoru. Što je koncentracija viša, to je zrak “ustajaliji”, a s njim rastu i umor, gubitak koncentracije i osjećaj pospanosti kod djece.
Arhitektonska rješenja za ovaj problem uključuju mogućnost prirodnog provjetravanja kroz pravilno projektirane otvore, mehaničku ili kontroliranu ventilaciju, te senzore kvalitete zraka koji nastavniku signaliziraju kada je vrijeme za otvaranje prozora. Nijedno od ovih rješenja nije egzotično ili skupo, ali zahtijeva da se o zraku razmišlja već u fazi projektiranja, a ne tek kad učionica postane zagušljiva.
Dijete u bučnoj, zagušljivoj, pregrijanoj ili vizualno prenatrpanoj učionici dio svojih mentalnih kapaciteta troši na prilagodbu prostoru. Tada mu manje pažnje i radnog pamćenja ostaje za praćenje nastave, razumijevanje sadržaja i reguliranje ponašanja. Nasuprot tome, prostor s dobrom akustikom, kvalitetnim zrakom, ugodnom temperaturom, odmjerenim podražajima i jasnom organizacijom smanjuje nepotrebno opterećenje te podržava koncentraciju i emocionalnu regulaciju
Učionice moramo projektirati i za sve topliju klimu
Pitanje više nije samo kako zagrijati školu zimi. Sve topliji svibanj, lipanj i rujan otvaraju potpuno suprotan problem: kako spriječiti pregrijavanje učionica.
Istraživanje provedeno na kineskim osnovnim školama pronašlo je jasnu povezanost između temperature učionice i uspješnosti izvedbe zadataka: najbolji rezultati zabilježeni su kada su učenici osjećali blagu svježinu, dok su i previsoke i preniske temperature narušavale koncentraciju i izvedbu.
S arhitektonske strane, odgovor uključuje orijentaciju zgrade prema suncu, vanjska sjenila, stabla i nadstrešnice koje sprječavaju izravno zagrijavanje fasade, kvalitetnu izolaciju te mogućnost pasivnog hlađenja kroz provjetravanje umjesto isključivo klimatizacijom. Ovdje se otvara i šire, gotovo urbanističko pitanje: kako bi škola projektirana za hrvatsku klimu 2050. godine trebala izgledati? Odgovor vjerojatno neće biti samo “više klima uređaja”, nego promišljena kombinacija sjene, prozračivanja i materijala koji sporije akumuliraju toplinu.
Dobra akustika znači da dijete ne mora trošiti energiju samo da bi čulo nastavnika
Akustika nije samo pitanje vanjske buke prometa. Problem u učionici mogu stvarati i hodnici, susjedne prostorije, ventilacijski sustavi, razgovor drugih učenika, pomicanje stolaca, pa čak i tvrde površine koje reflektiraju zvuk umjesto da ga upijaju.
Poseban problem predstavlja vrijeme odjeka. Ako prostor ima mnogo tvrdih, glatkih površina, govor se odbija od zidova i stropa te postaje manje razumljiv, čak i kad nema izravne buke. Pregled istraživanja o akustici u učionicama pokazuje da je ovaj problem posebno izražen kod mlađe djece, koja tek razvijaju sposobnost izdvajanja govora iz pozadinske buke. Za njih razumljivost predavanja u lošoj akustici zahtijeva dodatan mentalni napor, energiju koju bi inače trošili na samo učenje.
Arhitektonska rješenja uključuju akustičke stropove i apsorbirajuće zidne obloge, odgovarajuće podne obloge koje ne pojačavaju odjek, kvalitetnu izolaciju prema susjednim prostorima te promišljen raspored prostorija unutar zgrade.
Ima li veze ono što dijete vidi kroz prozor?
Ovo je možda i najneočekivaniji dio priče, jer izravno povezuje arhitekturu s krajobraznom arhitekturom i vrtom. Istraživanje provedeno među 785 djece u dobi od osam do jedanaest godina proučavalo je povezanost između prirodnosti pogleda iz učionice, stresa i pažnje učenika.
Rezultati pokazuju da je prirodniji pogled, primjerice na drveće ili zelenu površinu, bio povezan s manjim percipiranim stresom i većom samoprocijenjenom pažnjom učenika. Zanimljivo, istraživanje nije pronašlo izravnu povezanost s boljim rezultatom standardiziranog testa koncentracije, što je odličan primjer da nalazi u ovom području rijetko budu crno-bijeli.
Poruka je jednostavna: stablo pred prozorom neće samo od sebe povećati ocjenu iz matematike, ali kontakt s prirodom može biti dio kvalitetnijeg i ugodnijeg školskog okruženja. To otvara prostor za razgovor o školskim dvorištima, sadnji stabala, zelenim površinama i načinu na koji se interijer škole povezuje s eksterijerom, temi koja je bliska svakome tko se bavi uređenjem vrta i okoliša doma.
Šarena učionica nije nužno bolja učionica
Dječje prostore često automatski zamišljamo pune boja, crteža, postera, slova i brojeva. No HEAD istraživanje pokazuje da je kod vizualne stimulacije ključna ravnoteža. Premalo poticaja stvara monoton, nezanimljiv prostor, dok pretjerana vizualna složenost također nije nužno poželjna, jer može ometati koncentraciju umjesto da je potiče.
Formula, dakle, nije “više boje jednako bolje učenje”, nego promišljena količina boje i vizualnih elemenata. U praksi to znači jedan naglašeni zid umjesto pet, jasno definirane zone unutar prostora, kontroliranu paletu boja te posebno predviđena mjesta za izlaganje dječjih radova, umjesto da se oni lijepe posvuda gdje ima slobodnog prostora.
Mora li učionica uvijek izgledati kao redovi klupa okrenuti prema ploči?
Klasična učionica projektirana je oko jednog dominantnog modela: nastavnik, ploča, učenici okrenuti prema naprijed. Današnja nastava, međutim, uključuje puno više od frontalnog predavanja: individualni rad, rad u paru, grupne projekte, prezentacije i rasprave. Jedan fiksni raspored teško može biti optimalan za sve te aktivnosti.
Ovdje na scenu stupa koncept fleksibilne učionice, s pomičnim stolovima, namještajem koji se lako reorganizira, različitim zonama za samostalan rad i suradnju te mogućnošću brze promjene rasporeda. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu pokazalo je da učenici u fleksibilnim učionicama provode značajno više vremena surađujući, komunicirajući s vršnjacima i aktivno sudjelujući u nastavi, u odnosu na tradicionalno uređene učionice. Važno je pritom naglasiti da fleksibilna učionica nije automatski bolja učionica, nego prostor koji može podržati različite načine rada, ako ga nastavnik zna iskoristiti.
Kako onda izgleda učionica koja stvara dobre uvjete za učenje?
Prema istraživanjima koja smo predstavili, kvalitetna učionica trebala bi težiti sljedećem: dovoljnoj količini kontroliranog dnevnog svjetla, kvalitetnoj izmjeni zraka, ugodnim toplinskim uvjetima, dobroj razumljivosti govora i kontroli buke, uravnoteženoj vizualnoj stimulaciji, fleksibilnosti prostora te kontaktu s prirodom gdje je god to moguće ostvariti.
U obrazovnom smislu važno je naglasiti da prostor najbolje djeluje kada je povezan s kvalitetnom pedagogijom: fleksibilna učionica vrijedi onoliko koliko nastavnik zna njezine mogućnosti pretvoriti u smislen individualni, grupni i suradnički rad. Dobra arhitektura stoga nije zamjena za dobrog nastavnika, ali dobrom nastavniku može omogućiti da kvalitetnije radi, a djetetu da lakše iskoristi vlastite sposobnosti., zaključio je Vojvodić
Uz sve to, vrijedi jedna važna ograda: arhitektura sama po sebi neće stvoriti dobrog učenika. Ne treba iz istraživanja izvući zaključak da ćemo boljim prozorima ili zelenim pogledom automatski dobiti bolje ocjene. Na obrazovne rezultate utječe ogroman broj faktora, od nastavnika i obitelji do individualnih sposobnosti i socioekonomskih okolnosti. Ono što arhitektura određuje jesu fizički uvjeti u kojima se učenje svakodnevno odvija, a ti uvjeti nisu nevažni samo zato što nisu jedini.
Kako stvoriti poticajan prostor za učenje u vlastitom domu
Sve ovo nije primjenjivo samo na škole. Isti principi, svjetlo, zrak, temperatura, buka, pogled i fleksibilnost, jednako vrijede i za kutak u kojem dijete kod kuće piše zadaću.
Kod svjetla je pravilo slično kao i u učionici: dovoljno prirodnog svjetla, ali bez izravnog odsjaja na ploči stola. Radni stol najbolje je postaviti tako da svjetlo dopire s lijeve strane za dešnjake, odnosno s desne za ljevake, a nikako da dijete sjedi leđima okrenuto prozoru ili vratima. Za sate kad prirodnog svjetla nema dovoljno, kvalitetna stolna svjetiljka postaje obavezna stavka, jer loše osvjetljenje tijekom pisanja zadaće opterećuje vid jednako kao i u učionici.
Zrak je element koji se kod kuće najlakše zanemari. Soba u kojoj dijete uči nekoliko sati zaredom treba se redovito prozračivati, idealno svakih sat vremena na nekoliko minuta, umjesto da prozor ostane zatvoren cijelo poslijepodne. Isto vrijedi i za temperaturu: pretopla soba jednako umara kao i pretopla učionica, pa je ugodnija blaža svježina nego zagušljiva toplina.
Buka je kod kuće specifičan izazov, jer dolazi iz drugih izvora, televizora u susjednoj sobi, kućanskih aparata, prometa s ulice. Tihi kutak za učenje, odvojen od glavnog žamora kućanstva, ovdje igra istu ulogu kao dobra akustika u školskoj učionici.
Pogled kroz prozor, iznenađujuće, ni kod kuće nije nevažan detalj. Ako je moguće, radni stol vrijedi postaviti tako da dijete povremeno može pogledati prema van, na zelenilo ili barem otvoren prostor, umjesto isključivo u zid. Za obitelji koje uređuju ili planiraju vrt, ovo je dodatan razlog da razmisle o pogledu iz kuće prema van, a ne samo o izgledu vrta izvana.
Ergonomija stola i stolice
Ergonomija stola i stolice nije kozmetički detalj. Ploha radnog stola trebala bi biti otprilike pet do osam centimetara iznad djetetovih laktova dok sjedi, što za dijete visine oko 130 centimetara znači stol visok otprilike 58 do 60 centimetara. Kako dijete raste, mijenja se i potrebna visina, pa je praktično birati namještaj koji prati te promjene umjesto da se svake godine kupuje novi stol.
Prostor za učenje koji raste zajedno s djetetom
Konačno, prostor za učenje kod kuće ne mora biti statičan i identičan tijekom cijelog školovanja. Baš kao što fleksibilna učionica bolje podržava različite načine rada, tako i kutak za učenje treba rasti zajedno s djetetom, od jednostavnog stola za osnovnoškolca do organiziranijeg radnog mjesta za tinejdžera kojemu treba više prostora za knjige, računalo i mir za samostalan rad.
Škola nije samo zgrada u kojoj se održava nastava
Kada govorimo o kvaliteti škole, uglavnom govorimo o nastavnom programu, nastavnicima i rezultatima učenika. Arhitekturu promatramo kao nešto što dolazi poslije, gotovo kao kulisu.
Ipak, dijete u toj arhitekturi provodi stotine sati godišnje. Svjetlo koje ulazi kroz prozor, zrak koji udiše, temperatura prostorije, buka koju mora ignorirati i pogled koji vidi kada digne glavu iz knjige, sve je to dio njegova svakodnevnog iskustva škole. Zato dobro projektirana škola nije samo lijepa zgrada. Ona može biti jedan od preduvjeta za stvaranje kvalitetnog prostora za učenje, i to je razlog više da arhitekturi škola, a i kutku za učenje kod kuće, posvetimo malo više pažnje nego što to obično činimo.
Autor teksta: Hana Hanak
