Hibridno grijanje sve je češći izbor vlasnika kuća koji žele niže račune, a ne žele u potpunosti napustiti postojeći sustav.

Umjesto da biraju samo dizalicu topline ili samo plinski kotao, sve više ljudi kombinira oba izvora u jednom sustavu. Svaki od njih tada radi onda kada je najučinkovitiji. Više o tome kako takav sustav funkcionira u praksi zna Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, koja nam je pomogla rasvijetliti temu za ovaj tekst. U nastavku donosimo edukativni pregled kako hibridno grijanje zapravo funkcionira, kada se isplati i može li raditi s postojećim radijatorima.

Što je hibridni sustav grijanja

Hibridni sustav grijanja objedinjuje više izvora topline u jednoj instalaciji. Lajtman objašnjava osnovni princip:

„Hibridni sustav grijanja objedinjuje više proizvođača topline. Najčešće je to plinski ili uljni kotao u suradnji s obnovljivim izvorom energije, na primjer dizalicom topline. U postojećim kućama najčešće se nalaze fosilna goriva kao glavni izvor grijanja, a trenutni je trend da se ti sustavi moderniziraju dizalicama topline koje onda doprinose hibridnom radu.“

Rad sustava može biti bivalentan ili isključiv. Kod bivalentnog rada kotao i dizalica topline rade zajedno, do određene vanjske temperature. Nakon toga preuzima stari sustav na plin ili ulje, koji pokriva potrebe kuće za grijanjem u hladnijim razdobljima. Ista je inženjerka nedavno objašnjavala i širi kontekst zdravog stanovanja u tekstu Zdravo stanovanje: kako osigurati kvalitetan zrak, temperaturu i vodu u domu, gdje pojašnjava zašto stabilna temperatura utječe na to koliko se dobro osjećamo kod kuće.

Kada radi dizalica topline

Dizalica topline preuzima grijanje tijekom većeg dijela godine. Ona je najučinkovitija kod umjerenih vanjskih temperatura, dok njena efikasnost postupno pada kako temperatura vani pada. Lajtman objašnjava gdje se nalazi granica isplativosti:

„Dizalica topline optimalna je negdje do dva stupnja vanjske temperature. Ako imamo drugi proizvođač topline, tu nastupa prijelazna točka kada počinjemo miješati rad oba sustava, pa nam plinski ili uljni kotao malo pomaže u grijanju. Kada dođemo ispod nule, efikasnost dizalice naglo počne padati.“

To znači da tijekom jeseni, proljeća i blažih zimskih dana dizalica topline sama pokriva potrebe kuće za grijanjem, uz nižu potrošnju energije nego klasičan kotao. O tome kako izgleda nova generacija ovih uređaja pisali smo i u tekstu Nova generacija udobnosti: Viessmann Vitocal 200-S dizalice topline, gdje smo predstavili split dizalicu topline zrak-voda namijenjenu energetski učinkovitim novogradnjama.

Kada se uključuje plinski kotao

Kad vanjska temperatura padne ispod određene granice, obično oko minus sedam stupnjeva, isplativije je prijeći na postojeći fosilni sustav. Razlog leži u učinkovitosti. Plinski ili uljni kotao u tim uvjetima radi s učinkovitošću od gotovo 90 posto i daje visoke temperature koje su tada potrebne. Dizalica topline u tom trenutku gubi na računici, jer troši sve više struje za sve manji učinak.

Ovakav prijelaz odvija se automatski, prema unaprijed postavljenim parametrima sustava, pa vlasnik kuće ne mora ručno prebacivati grijanje s jednog izvora na drugi. Slično automatsko upravljanje, gdje je više sustava u domu povezano i njima se upravlja s jednog mjesta, opisali smo i u tekstu Pametan dom – kad je sve dostupno na dodir mobitela.

Može li se koristiti uz postojeće radijatore

Jedna od najčešćih zabluda vezanih uz hibridne sustave jest da dizalice topline rade samo s podnim grijanjem, zbog svojih nešto nižih temperatura polaza. Lajtman tu zabludu razrješava:

„Kod hibridnih sustava postoji zabluda da se na postojećim radijatorima neće moći grijati zbog nižih temperatura polaza dizalice topline. To nije točno. S novim FGAS regulativama propanske dizalice topline postižu temperature polaza i do 70 do 75 stupnjeva, što znači da se postojeći radijatorski sustavi mogu koristiti zajedno s dizalicom topline, uz zadržavanje postojećeg sustava grijanja.“

To je posebno korisna informacija za vlasnike starijih kuća koji žele modernizirati grijanje bez skupe zamjene cijele instalacije. Primjer takve modernizacije, gdje se suvremena tehnologija uklapa u postojeći, tradicionalni objekt, pokazali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.

Kolike uštede možete očekivati

Najveći potencijal za uštedu ostvaruje se kad se proizvodnja i potrošnja energije povežu u jedinstven sustav. Lajtman opisuje kako se hibridni sustav dodatno može nadograditi solarnom energijom:

„Ako u hibridnom sustavu postoji mogućnost postavljanja toplinskih solara na krov, dodatno pokrivamo potrebe za sanitarnu vodu solarnom energijom. Postoje i hidraulička rješenja gdje se ta energija koristi i u samom sustavu grijanja, uz veći spremnik ogrjevne vode koji se dodatno zagrijava solarom.“

Dizalica topline, postojeći kotao i solarni kolektori zajedno danas predstavljaju jedno od praktičnijih rješenja za energetski učinkovit dom, bez potpune zamjene sustava koji već postoji. Isti pristup, gdje dizalice topline postaju standardni dio modernog stanovanja, detaljnije smo obradili i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.

Grijanje kuće bez velikih preinaka? Hibridni sustav mogao bi biti najbolje rješenje

Hibridno grijanje omogućuje da svaki izvor topline radi točno onda kad je najisplativiji. Dizalica topline preuzima veći dio godine, a kotao se uključuje samo u najhladnijim razdobljima. Sustav radi i s postojećim radijatorima, ne samo s podnim grijanjem, što ga čini pristupačnom opcijom i za starije kuće. Uz dodatak solarnih kolektora, hibridni sustav postaje još jedan korak bliže energetski samodovoljnom domu.

Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.

Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.

Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera

Za koga je soba osmišljena

Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.

Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:

„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“

Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.

Kako je svako dijete dobilo svoj kutak

Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.

Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.

Boje i materijali u prostoru

Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.

Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.

Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!

Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.

Zajednička zona koja ostaje slobodna

Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:

„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“

Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.

Ravnoteža između zajedništva i individualnosti

Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:

„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“

Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.

Soba koja raste zajedno s djecom

Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.

Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste

Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.

Renderi: Melita Kenđel