Povežimo se

home showcase interior

Oglas

Arhitektura

Emocije i ljudi stvaraju najbolje interijere

Sunčica Mastelić Ivić sigurno vam je dobro poznata jer nas redovno podučava o stilovima uređenja interijera. No, Sunčica je puno više od dobre učiteljice. Ona je sjajna arhitektica koja svira klavir i voli hrvatski jezik. 

Sunčice, rekla si mi da zapravo arhitektura nije bila tvoj prvi izbor. Što je bio tvoj prvi izbor i zašto arhitektura ipak na kraju?

Kako sam ja bila dijete koje je, kojem je donekle išla matematika, imala sam smisla za crtanje, onda vas odmah roditelji pomalo usmjere, pa zašto ti ne bi mogla arhitektura, pa to ti je fin posao, pa lijep je fakultet, lijep je studij, to bi ti bilo dobro. Ali moja prva ljubav je zapravo bio hrvatski jezik. Studij arhitekture je nekakav renesansni nastavak svega onoga što je renesansni čovjek trebao biti. Taj divan studij vam da mnogostruka znanja, nauči vas matematici, inženjerstvu, logičnom razmišljanju, kreiranju prostora, nauči vas estetici i vi tu estetiku povezanu s logikom, inženjerstvom, pogotovo estetiku, vi to živite cijeli život, cijeli dan, što god da radite i van vaše profesije. 

Tvoj put do stručnjakinje kakva si danas počeo je u Beču. Zašto u Beču i kako je do toga došlo?

Moj neki profesionalni put je započeo u Beču, zašto, zato jer je moj suprug u to doba završavao doktorski studij na tehničkom univerzitetu u Beču i mi smo nekoliko godina proveli tamo i to je bio, da, to je bio moj prvi posao. Beč, bečki mentalitet, sve o dizajnu i arhitekturi što sam naučila u Beču, to je jedna moja davna, daleka ljubav koja uvijek tinja i traje. 

Koji zapravo bio razlog zašto si odabrala raditi dizajn interijera, a ne arhitekturu?

U određenom trenutku mojeg profesionalnog bivanja se otvorila prilika da se bavim interijerom, a budući da, kao što sam rekla, da mi je jezik važan, komunikacija mi je važna, otkrila sam da rad na interijeru uključuje intenzivan rad sa klijentom i to na mnogo povezanijoj razini od arhitekture. Mislim da je prva stvar kod arhitekture odgovornost. A prva riječ koja mi pada na pamet kad pričam o interijeru, to je emocija. Zato jer vi razgovorima, u interakciji sa klijentom, vi morate kroz projekte interijera, dobiti emociju koju klijent traži u tom prostoru. Vi emociju ostvarujete kreiranjem atmosfere, a atmosfera je jedna kvalitativna disciplina koju postižete  sa različitim elementima projektiranja interijera. Pa su to primjerice, veličina prostora, oblik, boje, tekstura, svjetlo, ako želimo, čak i miris i zvukovi. 

Radiš i dizajn stambenih prostora, poslovnih prostora ali i turističkih objekata, što je veći izazov i po čemu se razlikuju ti projekti?

Osnovna razlika u dizajnu interijera privatnih stambenih prostora i ovih ugostiteljskih, pogotovo turističkih je u iskoraku. Ne moramo sad pričati o stilu niti o investiciji, ali uvijek vam je perjanica slijeđenja trendova ugostiteljstvo i ugostiteljski prostori i ako pričamo na razini čitave Hrvatske, onda bi rekla, naše priobalje uvijek mora biti u trendu. Zato jer vi morate ponuditi gostu neki san i vi morate dati dojam da ste svjetski prostor. On se mora osjećat fantastično u bilo kakvom kafeu, restoranu, hotelu do kojeg dođe, tako da uvijek su takve vrste prostora puno više slijede trendove, puno su avangardnije, puno revolucionarnije i ako su na obali tim više se dešavaju te ti trendovi te razlike koje su izuzetno moderne. Trend nije nešto što je osnovno kod stambenih interijera, taj trend je uvijek malo blaži nego što su prostori ugostiteljskog tipa. 

Gdje pronalaziš inspiraciju za sve svoje projekte koje radiš?

Meni bi sad bilo najlakše reći da se inspiriram iz literature i putovanja, ali, ljudi. Ljudi su najveća inspiracija i to bilo koji sudionik projekta. Dakle, bilo da je neka moja kolegica, kolega, klijenti su mi inspiracija, učim od njih i nadam se da oni uče od mene. Učim se njihovim životnim iskustvima, stvarima koje su oni vidjeli, a ja nisam vidjela, pogledima na život kakve oni imaju, a kakve ja imam drugačije, to su zapravo divni razgovori gdje vi međusobno zajednički dolazite do rješenja. 

U našoj emisiji dosta redovito podučavaš o različitim stilovima uređenja interijera, koji je tebi najdraži?

Najsretnija sama kada radim u određenom stilu za koje sam dovoljno proučila da odgovara profilu klijenta i kada mogu zajedno sa klijentom do kraja iznijeti taj stil, bez nekih većih stranputica. Dakle kad određeni stil odaberete morate razmišljati o tome da je niz nekih ljudi prije vas ili paralelno vama radilo na toj ogromnoj bazi estetike, podataka, oblika, tekstura i svega koja vama onda može biti inspiracija za ono čime ćete vi doprinijeti tom stilu.  

Radila si jako puno projekata i puno je toga iza tebe, ali postoji li jedan projekt koji bi mogla izdvojiti koji ti je ostao kao najdraži?

Ne mogu. Ne mogu zato jer najvažniji su mi ljudi. I svaki klijent mi je poseban. I zato mi je uvijek najdraži projekt uvijek onaj koji trenutno sad radim. 

Nastavite čitati

Predstavljamo dom

Umjetničko svetište Marijana Jakubina

Atelje slikara Marijana Jakubina smješten na tavanskom prostoru od samo 27 kvadrata skriveni je dragulj među uskim ulicama grada. Pažljivo dizajniran i ukrašen izborima samog slikara, odlikuju ga minimalistički, ali i tradicionalni elementi. S obzirom na ograničeni prostor, naglasak je stavljen na funkcionalnost i optimizaciju prostora, koji nije samo oblikovan kao radni prostor, već je osmišljen kao dinamičan ambijent podoban i za život.

Atelje danas, stan sutra – transformacija prostora prema životnim potrebama

Kada sam dobio mogućnost kupnje jednog prostora za svoj atelje našao sam evo ovdje u svojoj kući dobar prostor kojeg sam ja htio osmisliti da bude polivalentan. Istodobno, da mi bude atelje dok ja sam živ i radim u njemu, a kad mene više ne bude da to bude jedan lijepi jednosobni stančić, odnosno garsonijera za svakodnevni život jednog mladog bračnog para. Budući da se radi o radnom prostoru, slikarskom prostoru, razmišljao sam kako to učinit, rekao je Marijan Jakubin, slikar i umirovljeni red. prof. art.

Pogled odozgo na kreativni proces

Visina prostora pružila je mogućnost za stvaranje još jedne etaže, koja skriva skladišni prostor, a s kojeg se pruža pogled na mjesto gdje se ideje pretvaraju u stvarnost.Tako da sam iskoristio ovaj tavanski prostor. Njegova visina je dosta visoka, tako da imam zapravo dvije etaže unutar tavanskog prostora. Prva etaža mi je radna, gdje uglavnom slikam na ateljeu i na ovom radnom stolu, a na etaža je zapravo skladište, ajde, odlaganje mojih slika da ne zagušim ovaj prostor ovdje.

Atelje kao utočište umjetnost i život

Kreativnom organizacijom, u jednom kutku ateljea smještena je i minijaturna kuhinja koja doprinosi ukupnom doživljaju ateljea.Ipak sam zamislio da imam ovdje i mjesto za odmor. Zatim, da imam priručnu čajnu kuhinju s malom blagovaonicom. Dnevna svjetlost ulazi kroz krovne prozore na sjevernoj strani. Ovaj položaj pridonosi stvaranju ugodne i ravnomjerne rasvjete unutar ateljea, čime se smanjuju oštri kontrasti i sjene, posebno osjetljivi kod slikanja i radova s bojama.

Ključna uloga osvjetljenja u stvaranju inspirativnog prostora

Prvenstveno sam razmišljao o samoj svjetlosti. To svaki atelje treba imati, a budući da jako sunce i puno svjetla ne pridonosi slikanju, nego mora biti atelje prvenstveno okrenut prema sjeveru. Tako da sam tražio prostor koji će biti isključivo usmjeren sa svojim prozorima prema sjeveru. 

Baza cjelokupnog ateljea su krovni rogovi koji su poslužili kao dobra osnova za police s knjigama, a dodavanjem crvenih svijeća u zelene grede ostvaren je komplementarni kontrast, što umjetničkoj radionici daje posebnu čar. 

Grede su one koje su meni najinteresantnije u ovom prostoru bez obzira na ovaj radni stol i tako dalje jer one su u samom konstruktivnom smislu za mene vrlo interesantne. Ne samo u smislu funkcije polica, nego i jedna interesantna likovna konstrukcija. 

Slikarski pogled na uređenje prostora

U duhu sirove i ekspresivne estetike, rustikalnom namještaju i secesijskim detaljima koji krase tavanski prostor, odlično komplementira rabljeni parket. Odbačeni, stari hrastov parket. Hoću to. Zbog toga što mi taj stari hrastov parket odgovara rustikalnim gredama, rogovima, konstrukciji ovoj. Tako da sve to bude na neki način brut art – sirova umjetnost, a ne uglađena umjetnost.  

 Slikarski atelje Marijana Jakubina nije samo prostor za rad, već je izvor inspiracije i opuštanja. Okružen umjetničkim materijalima, fotografijama, knjigama i osobnim predmetima, atelje je svojevrsno svetište umjetnikove kreativnosti. Svaki predmet nosi svoju priču i svaki kutak ateljea skriva tajnu koja čeka biti otkrivena. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice