Postoje stilovi uređenja koji se ne vraćaju, već nikad ni nisu otišli. Rokoko je jedan od njih. Dok su minimalizam i skandinavski interijeri desetljećima dominirali dizajnerskim razgovorom, tiha renesansa ornamentalnosti, krzna, pasteila i pozlate odvijala se ispod radara. Danas, kada se maksimalizam vraća u interijere kao promišljeni odgovor na sterilnost neutralnih prostora, rokoko stil uređenja interijera pronalazi novo, neo-rokoko ruho — i iznenađujuće dobro izgleda u suvremenom kontekstu.

Što je zapravo rokoko stil uređenja interijera

Rokoko je nastao u Francuskoj početkom 18. stoljeća, kao reakcija na formalnu strogost baroka. Tamo gdje je barok bio monumentalan i simetričan, rokoko je bio razigran, asimetričan i visoko dekorativan. Ime dolazi od francuskih riječi rocaille (ukrasno kamenje) i coquille (školjka) — oblika koji su obilježili cijeli pokret.

Rokoko interijeri Versaillesa i europskih dvoraca temeljili su se na pastelnim bojama, oslikanim stropovima, pozlaćenim okvirima, ogledaloima od poda do stropa, svilenim tapiserijama i namještaju s tankim, zakrivljenim nogama. Sve je bilo bogato, all je istovremeno imalo lakoću i gotovo ženstvenu nježnost koja barok nije poznavao.

Upravo ta lakoća — nasuprot teškoj pompeznosti — ono je što rokoko čini prikladnim za reinterpretaciju u suvremenom interijeru.

Rokoko nije stil pretjerivanja. To je stil preciziranog pretjerivanja i tu leži njegova suvremena relevantnost.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anything Pretty (@anythingpretty)

Neo-rokoko: kako suvremeni dizajn reinterpretira ovaj stil

Suvremena interpretacija rokoko stila uređenja interijera ne znači doslovno preslikavanje versajskih salona. Radi se o preuzimanju DNK stila — ornamentalnosti, mekoće paleti, igri s teksturom i odraza — i ugrađivanju u funkcionalan, moderan prostor.

Eklekticizam kao pristup uređenju interijera upravo to i jest: uzimanje najboljeg iz različitih stilova i stvaranje nečeg osobnog. A rokoko daje jedan od najbogatijih izvora za takvo uzimanje — detalje koji prostoru odmah daju karakter.

Neo-rokoko interijer mogao bi izgledati ovako: bijele zidove s diskretnim ukrasnim letvicama, jedno krilno ogledalo u pozlaćenom okviru, baršunasti kauč u nježnoj roze ili dubokoj smeđoj boji, i luster koji je centralna točka cijelog prostora. Ništa od navedenog nije skupo — sve je pitanje odabira i slaganja.

Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu

Paleta boja: pastel i zlato — ali ne onako kako ste mislili

Rokoko paleta u originalnom obliku temeljila se na puderasto roze, menta zelenoj, nježnoj lavandi, bjelokosnoj i toploj bijeloj. Uz nju, zuvijek zlato.

U modernoj reinterpretaciji, ove boje nisu nužno boje zidova. Mogu biti boje detalja — jastuka, baršunastog presvlaka naslonjača, okvira ogledala ili ukrasne posude. Zidovi mogu ostati neutralni, čak i potpuno bijeli, dok rokoko ulazi kroz pažljivo odabrane dekorativne elemente.

Ključ nije u tome da svaki zid bude roze. Ključ je u tome da jedan detalj ima rokoko dušu.

Zlatnim detaljima možete na jednostavan način u dom unijeti dozu luksuza i glamura, a upravo je zlato most između rokoko prošlosti i suvremene estetike. Crno-zlatna kombinacija danas asocira na čisti luksuz — a u rokoko kontekstu, zlato uz duboko plavu ili antracit dobiva modernu sofisticiranost bez pompe.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli DESIGNEERS (@designeers.club)

Ogledala: rokoko element koji nikad nije bio moderniji

Nema rokoko interijera bez ogledala. U 18. stoljeću, ogledala su bila simbol statusa — skupocjena, naručivana kod majstora, ukrašena pozlaćenim okvirima s cvjetnim i školjčastim motivima.

Danas, ogledala unose svjetlost u dom i stvaraju iluziju većeg prostora. Ono što je nekada bio znak bogatstva, postalo je jedan od najpametnijih dizajnerskih alata za manje stanove.

Ogledalo u pozlaćenom ili mjedenom okviru, postavljeno nasuprot prozoru, odražava ono što je vani i stvara dojam dodatnog prozora. U hodnicima, ogledalo postavljeno s pažnjom može potpuno transformirati dojam prostora. A u dnevnom boravku, jedno veće ogledalo s ornamentalnim okvirom može biti jedini rokoko element koji prostoru treba — i dovoljan.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli KEPT (@keptlondon)

Luster: srce rokoko interijera

Ako biste trebali odabrati jedan element koji rokoko stil uređenja interijera prenosi u moderni prostor bez kompromisa, to je luster.

Lusteri su klasičan izbor za postizanje velikog dojma — a rokoko luster u suvremenoj minimalno uređenoj prostoriji djeluje kao namjerna dramska točka. Nije pretjerivanje. Kontrast.

Luksuzni lusteri klasičnog dizajna vraćaju se u modu, a upravo kristalni ili stakleni lusteri s laganim ornamentalnim detaljima direktno vuku korijene iz rokoko tradicije. Murano staklo, kristal, pozlaćeni okviri — sve to ima rokoko DNK. U suvremenom interijeru, takav luster ne treba biti okružen istim stilom. Može sjajiti iznad jednostavnog drvenog stola, u prostoru bijelo ofarbanom, i upravo taj kontrast čini efekt.

Mramor, baršun i tapete: teksture koje definiraju neo-rokoko

Rokoko je bio stil koji je opsesivno pazio na teksturu. Svila, brokar, pozlaćeno drvo, porculan — sve je moralo biti taktilno bogato.

U suvremenom neo-rokoko uređenju, ova se opsesija prevodi u tri materijala koja su danas iznimno aktualna:

Mramor je prisutan u rokoko interijerima od samih početaka. Mramor u interijeru trend je koji traje, a njegova primjena na kuhinjskim pločama, kupaonicama ili čak kao tapeta čini ga dostupnim i bez luksuznog budžeta.

Baršun je tkanina koja instantno evocira rokoko estetiku — bogata, duboka, refleksivna. Baršunasti jastuk, presvlaka stolice ili zavjesa jedini su detalji koji su potrebni da prostor dobije taj specifičan osjećaj mekoće i luksuza koji rokoko obećava.

Tapete s uzorcima bile su temeljni element rokoko interijera. Personalizirane tapete danas pružaju gotovo neograničene mogućnosti — od cvjetnih motiva do apstraktnih ornamenata koji citiraju rokoko bez doslovnog oponašanja. Jedna tapetirana stjena u spavaćoj sobi može biti dovoljna.

Rokoko u modernoj spavaćoj sobi

Spavaća soba je prostorija u kojoj se rokoko reinterpretacija najlakše provodi — jer je to prostor u kojemu je dekorativnost opravdana i intimna.

Zamislite: uzglavlje od baršuna u dubokoj roze ili sagur boji, noćni ormarić s mekim abažurom, ornamentalni okvir ogledala, posteljina od satena ili svilene pamučne mješavine i jedan ukrasni detalj — porculanska posuda, pozlaćena vaza ili sitna keramika na noćnom ormariću. Ovo nije muzejska rekonstrukcija. To je spavaća soba koja izgleda kao da ju je netko promišljeno i s dušom uredio.

Kako unijeti rokoko u suvremeni stan bez da izgleda kao kostimirana zabava

Najčešći strah kada je rokoko u pitanju je pretjerivanje — da će prostor izgledati teatralno, nesuvremen ili kao dekor za film o Mariji Antoaneti.

Pravilo je jednostavno: jedan jak rokoko element, sve ostalo neutralno. Luster + bijeli zidovi + jednostavan namještaj. Ogledalo u zlatnom okviru + beton + tamno drvo. Baršunasti kauč u dubokom smaragdu + industrijska polica. Svaki od ovih spojeva funkcionira jer rokoko donosi kontrast, a ne redundanciju.

Materijali su jedna od ključnih odlika koja prostor čini luksuznim — i upravo rokoko materijali (kristal, baršun, pozlata, mramor) imaju tu sposobnost da dižu kvalitetu dojma čitavog prostora kroz samo jedan komad.

Ne trebate urediti čitav stan u rokoko stilu. Trebate samo jedan detalj koji ima rokoko dušu — i prostorija će ga zapamtiti.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Theresa Butler Interiors, LLC (@theresabutlerinteriors)

Zašto rokoko stil uređenja interijera dobiva na popularnosti upravo sada

Nije slučajno da se rokoko elementi vraćaju upravo u trenutku kada se društveno iscrpilo od estetike produktivnosti, minimalizma i neutralnih tonova koji — koliko god funkcionalni bili — rijetko emocionalnost dotaknu.

Rokoko je bio stil koji je slavilo uživanje, ženstvenu nježnost i dekorativnost kao vrijednost po sebi. U vremenu u kojemu sve mora biti funkcionalno i opravdano, rokoko je tihi čin odmaka od te racionalnosti.

Dom nije samo prostor za spavanje i rad. Dom je i scena svakodnevnog života — i zaslužuje malo drame, malo zlata i jedno dobro ogledalo u koje ćete se osmjehnuti kad prolazite pokraj njega.

Turistička sezona je u punom jeku, no brojni mali iznajmljivači ovo ljeto dočekuju u znatno drukčijim okolnostima nego prije samo nekoliko godina. Osim rastućih troškova održavanja i ulaganja u smještaj, na njih su se sručile zakonske promjene koje donose nova porezna opterećenja i dodatne administrativne obveze.

Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, privatni smještaj čini značajan dio ukupnih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj. Svaka promjena koja pogađa male iznajmljivače ima izravni utjecaj na širu turističku sliku zemlje.

Što se sve promijenilo od 2024. do danas?

• Povećanje paušalnog poreza — Od 1. siječnja 2025. paušalni porez po ležaju određuje se prema četiri kategorije turističke razvijenosti mjesta. U najpopularnijim destinacijama iznos je porastao i do pet puta u odnosu na prijašnje iznose.
• Porez na nekretnine — Uveden je novi godišnji lokalni porez u rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m² za nekretnine koje se ne koriste za stalno stanovanje. Nije zamijenio komunalnu naknadu — oba se plaćaju paralelno.
• Zakon o upravljanju i održavanju zgrada — Od 1. siječnja 2025. iznajmljivači u stambenim zgradama moraju ishoditi suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika za kratkoročni najam.
• EU registracijski broj — Od lipnja 2026. svaka smještajna jedinica mora imati jedinstveni registracijski broj. Bez njega oglas na Airbnbu, Bookingu i sličnim platformama neće moći biti objavljen.

Koliko sada plaćaju mali iznajmljivači?

Prije 2025. paušalni porez iznosio je između 19,91 i 199,08 eura po ležaju godišnje, ovisno o odluci lokalne samouprave. Od 2025. sustav se temeljito promijenio.

Novi rasponi stopa paušalnog poreza ovise o indeksu turističke razvijenosti i iznose: Kategorija I: 100 – 300 eura, Kategorija II: 70 – 200 eura, Kategorija III: 30 – 150 eura, Kategorija IV: 20 – 100 eura po ležaju godišnje. Ako lokalna samouprava ne donese vlastitu odluku, primjenjuju se zadani iznosi: za prvu skupinu 225 eura, za drugu 150 eura, za treću 90 eura i za četvrtu 60 eura po ležaju godišnje.

Kategorije paušalnog poreza od 2025.

Kategorija	Raspon po ležaju godišnje	Default ako JLS ne donese odluku
I. (najrazvijenija)	100 – 300 €	200 €
II.	70 – 200 €	135 €
III.	30 – 150 €	90 €
IV.	20 – 100 €	60 €

Primjer: apartman s 4 ležaja u popularnoj turističkoj destinaciji (I. skupina)

Trošak	Prije 2025.	Od 2025.
Paušalni porez (4 ležaja)	~80 – 200 €	400 – 1.200 €
Porez na nekretnine (60 m²)	nije postojao*	36 – 480 €
Komunalna naknada	plaća se	plaća se

*Ranije se plaćao porez na kuće za odmor, ali nije bio obavezan za sve objekte.

Porez na nekretnine plaćaju iznajmljivači koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj. Isto vrijedi za one koji stanuju u zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika.

Konačni iznos varira ovisno o odluci lokalne samouprave. Svaka općina i grad mogu svake godine korigirati iznose unutar zadanih raspona, pa je preporuka iznajmljivačima da provjere odluku svoga mjesta na službenim stranicama ili u lokalnim službenim glasilima. Sve relevantne informacije dostupne su i na stranicama Porezne uprave.

Trebaju li iznajmljivači tražiti suglasnost susjeda?

Ovo je pitanje koje trenutno najviše zbunjuje iznajmljivače u stambenim zgradama.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025., propisuje da svi koji se odluče za kratkoročni najam trebaju suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika zgrade — dakle 66 posto. Vlasnici koji stanove već daju u kratkoročni najam imaju rok do 31. prosinca 2029. da tu suglasnost ishode.

Tko treba suglasnost:

• vlasnici stanova u stambenim zgradama koji žele iznajmljivati turistima
• vlasnici koji su već u kratkoročnom najmu (rok za usklađenje: do kraja 2029.)
• vlasnici koji obavljaju djelatnost koja uzrokuje buku ili vibracije

Tko ne treba suglasnost:

• vlasnici obiteljskih kuća i samostojećih objekata
• vlasnici nekretnina kategoriziranih kao poslovni prostor
• vlasnici u dijelu novogradnji gdje je turistički najam bio predviđen već pri kupnji

Cilj odredbe nije zabraniti kratkoročni najam u stambenim zgradama, već uspostaviti sustav u kojemu suvlasnici — osobito neposredni susjedi — imaju pravo uvida i odlučivanja o tome tko ulazi u zgradu.

Provedba u praksi međutim otvara pitanja koja zakon nije do kraja razjasnio. „Nije jasno definirano tko prikuplja potpise, na koji način se obrađuju, postoje li propisani obrasci i kako cijeli postupak treba izgledati”, upozorava Borko Grubišić iz Udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače. Iznajmljivačima se preporučuje konzultacija s upraviteljem zgrade ili pravnim stručnjakom. Puni tekst zakona dostupan je na Zakon.hr.

Najteže je onima s kratkom sezonom

Povećani troškovi ne pogađaju sve iznajmljivače jednako.

Dok se apartmani u najpopularnijim destinacijama pune veći dio godine, postoje mjesta gdje sezona traje tek nekoliko tjedana.

„Neka mjesta u Hrvatskoj imaju sezonu od svega mjesec do mjesec i pol dana. U tom razdoblju iznajmljivači moraju pokriti sve troškove i namete koje je država stavila na njihovo poslovanje”, ističe Grubišić.

Posebno su osjetljive otočne sredine i manja turistička mjesta bez tržišta dugoročnog najma. U takvim okolnostima pitanje isplativosti privatnog smještaja postaje sve glasnije.

Dolazi i EU registracijski broj

Uz sve navedeno, iznajmljivače čeka još jedna obveza.

Uvodi se sustav registracije i jedinstveni digitalni kanal za razmjenu podataka s platformama. Svaki iznajmljivač prije oglašavanja na Airbnbu, Bookingu ili drugoj platformi morat će zatražiti registracijski broj – bez njega oglas neće moći biti objavljen.

Registracijski broj je jedinstveni identifikacijski broj koji će se dodjeljivati svakoj smještajnoj jedinici, slično kao OIB za osobe, ali za smještaj. Mora biti istaknut u svim oglasima. Više informacija dostupno je na stranicama Ministarstva turizma i sporta.

No dio iznajmljivača skeptičan je prema stvarnom učinku te mjere. „Oni koji danas iznajmljuju na crno vrlo vjerojatno će nastaviti raditi isto i nakon uvođenja registracijskog broja”, smatra Grubišić.

Hoće li mali iznajmljivači odustati?

To je pitanje koje sve glasnije odzvanja u turističkim sredinama uz obalu.

Kombinacija višestruko višeg paušalnog poreza, novog poreza na nekretnine, komunalne naknade koja se nastavlja plaćati i administrativnih obveza oko suglasnosti susjeda stvara pritisak kakav mali iznajmljivači dosad nisu poznavali. Za one s kratkom sezonom i malim brojem ležajeva računica postaje sve teža.

Problem sive zone ostaje prisutan.

„Strani vlasnici nekretnina iznajmljuju apartmane kroz kanale koji nisu vidljivi domaćim institucijama, dok domaći iznajmljivači prolaze kroz sve administrativne procedure”, tvrdi Grubišić.

Takva situacija stvara neravnopravan položaj na tržištu.

Bez učinkovitog nadzora i jasnih pravila teško je očekivati da će novi porezi i administrativne mjere donijeti željene rezultate. A mali iznajmljivači, koji godinama čine okosnicu privatnog smještaja u Hrvatskoj, sve češće postavljaju isto pitanje: isplati li se to još uvijek?