Fasada je prvo što vidimo na zgradi, ali gotovo uvijek posljednje što nastaje. Nakon više od deset godina bez nove stanogradnje, u Pločama je izgrađena nova stambena zgrada. Zbog svog neobičnog tlocrta dobila je nadimak Mercedes. Osim zanimljive arhitekture, zgrada je i primjer koliko je za kvalitetnu izvedbu fasade važna suradnja investitora, izvođača i tehničke podrške proizvođača. U ovom slučaju riječ je o Baumitu, jednom od vodećih europskih proizvođača fasadnih sustava i građevinskih materijala.

Iza upečatljivog pročelja stoje dvije godine gradnje. Tu je i složen sustav dilatacija, kao i stalna koordinacija svih uključenih strana, od arhitekata preko voditelja gradilišta do tehničkih savjetnika. Fasada stambene zgrade ovakve složenosti nikad nije samo pitanje boje i teksture. Riječ je o rezultatu mjeseci planiranja koji prethode danima koje kupac stana nikad ne vidi.

U nastavku donosimo cijelu priču, od prvih arhitektonskih odluka do rješavanja neočekivanih problema na gradilištu. Objašnjavamo i zašto se kvalitetna fasada, poput Baumitovih fasadnih sustava koji se u Europi ugrađuju na desetke milijuna kvadrata godišnje, ne gradi slučajno.

Nepravilna parcela odredila je arhitekturu zgrade

Prije nego što se uopće moglo razmišljati o fasadi, arhitekti Josip Sabolić i Goran Rako suočili su se s izazovom same parcele.

“Bilo je zanimljivo smjestiti taj prostor na tu relativno nepravilnu parcelu, približno trokutastu, gdje imamo dvije dosta loše strane, jednu veliku stambenu zgradu s jedne strane i jednu relativno prometnu ulicu. A jedna strana je pozitivna, negdje tamo iza brda na toj strani je more”, objašnjavaju arhitekti.

Umjesto klasičnog, pravilnog tlocrta, rješenje je bilo razlomiti oblik zgrade prema tim negativnim i pozitivnim stranama.

“Mi smo napravili tri fasade da gledaju na krošnje od stabala koje ćemo mi posaditi i one koje tamo postoje. Jer od ove zgradurine koja se nalazi s južne strane prema moru, nema šanse nikakve da vidimo more.”

Taj pristup, orijentacija prema zelenilu umjesto prema nedostižnom pogledu na more, oblikovao je karakterističan trokraki tlocrt zgrade. Sastoji se od četiri lamele povezane središnjim stubištem, oblik zbog kojeg je zgrada i dobila svoj kolokvijalni nadimak.

Fasada stambene zgrade počinje mnogo prije završne žbuke

Kad se govori o fasadi, većina ljudi zamišlja isključivo završni, dekorativni sloj i njegovu boju. U stvarnosti, fasada stambene zgrade ovakve složenosti počinje mnogo ranije. Cijeli sustav slojeva mora biti međusobno usklađen: ljepilo za lijepljenje i armiranje, armaturna mreža, profili, kutni elementi, dilatacijska rješenja i tek na kraju završni sloj.

Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama, jasno opisuje zašto je taj posljednji sloj ipak taj koji najviše određuje dojam o cijeloj zgradi.

“Fasada prodaje, fasada se zadnja vidi, u biti je jedina stvar koju krajnji korisnik i krajnji kupac prvo vidi, tako da je dosta bitna.”

Gradnja je trajala dvije godine, u dvije jasno odvojene faze. Prva je bila izvedba same konstrukcije, a druga, kako kaže Manenica, “kako tu konstrukciju ušminkati i dovesti u neko lijepo i prezentabilno stanje, a to je fasada.” Ovakav sustav toplinske fasade, poznatiji kao ETICS, po sličnom je principu opisan i u našem tekstu Energetski obnovite kuću ETICS fasadnim sustavom. Tamo objašnjavamo zašto je svaki sloj sustava jednako važan za konačnu kvalitetu i trajnost pročelja.

Četiri lamele i dilatacije kao najveći tehnički izazov

Najveći tehnički izazov na ovom projektu nije bio estetske, nego konstrukcijske prirode. Zgrada se sastoji od četiri lamele koje nisu jedna kruta cjelina. S vremenom se neznatno slijeću i pomiču, svaka na svoj način. Tim spojevima trebalo je omogućiti da prihvate te pomake bez pucanja završne fasade. To dilatacije čini tehnički nužnim dijelom sustava, ne dekorativnim detaljem.

“Zgrada je posebna zato što su te četiri lamele zapravo odvojene i imamo poantu tih dilatacija u svemu tome, kako taj problem riješiti, jer sve te zgrade nekako malo različito rade, sliježu se, pomiču se”, objašnjava Manenica.

Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu. Na zgradi je korišten Star sustav debelo slojnih ljepila za lijepljenje i armiranje, uz armaturnu mrežu i kompletan pribor za izvedbu sustava, dokapne profile, kutnike, lajsne i dilatacijske profile. Sve je prilagođeno specifičnoj podjeli zgrade na lamele A, B, C i D.

Zašto sama isporuka materijala nije dovoljna

Kvalitetni materijali sami po sebi nisu jamstvo dobrog rezultata, posebno ne na ovako specifičnom objektu. Domagoj Popić, prodajni predstavnik za regiju Južna Dalmacija u Baumitu, opisuje kako je izgledala njihova uloga na ovom projektu.

“Konkretno naša uloga bila je ovdje kvalitetno pratiti zahtjeve samog projekta, investitora i izvođača, sa savjetima, s kvalitetnim materijalom i sa stalnom prisutnošću.” Kako sam kaže, cilj nije biti samo dobavljač robe: “Nama nije interes da budemo samo obični dobavljači robe, nego jednostavno da od prvoga trena i do samog kraja projekta budemo doslovno prisutni na tom objektu, sa savjetima, suočavanjem s eventualnim problemima i rješavanjem istih.”

Ta prisutnost u praksi je značila svakodnevnu komunikaciju.

“Kad smo radili fasadu, čuli smo se na dnevnoj bazi telefonski, razmjenjivali slike. Nekakav problem probamo riješiti tako telefonski, ako ne možemo, nađemo se na gradilištu. Imali smo tjedne koordinacije, srijedom su bile koordinacije na gradilištu, sumiranje učinjenog, plan što treba, što ne treba, rješavanje detalja”

Popić dodaje da su na par situacija, gdje je objekt zbog svoje specifičnosti to zahtijevao, izašli na teren i zajednički razmijenili mišljenja.

“Jednostavno su uvažili naša stručna razmišljanja i, Bogu hvala, produkt svega toga je ovakav objekt koji izlazi.” Manenica potvrđuje dugogodišnje partnerstvo: “Baumit je naš dugogodišnji partner. MGA se kao tvrtka trudi ugraditi najbolje i najkvalitetnije materijale. S Baumitom imamo savršenu suradnju, podršku, potporu, i tu su kad nam trebaju.”

Dugoročnu vrijednost takve suradnje objašnjava i tekst Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života, koji pokazuje kako se Baumitova rješenja testiraju u stvarnim uvjetima prije nego što dođu na gradilište poput ovog u Pločama.

Kada projektirano rješenje na gradilištu ipak treba prilagoditi

Dobar projekt ne znači slijepo držanje prvotnog plana. Znači pravodobno prepoznavanje problema i spremnost na prilagodbu. Najbolji primjer toga na ovoj zgradi je monumentalno središnje stubište koje povezuje sve četiri lamele. Prvotni plan bio je jednostavan: beton pripremiti i obojati. No nakon što je površina obrušena i pripremljena za bojanje, tim je uvidio da to neće dati zadovoljavajući rezultat.

“Sjetio sam se toga jer sam primijetio neravnine na gredama, stupovima i liniji cijele etaže. Malo je tu bila oscilacija, i onda mi je došla zamisao, i radi same buduće ugradnje i kanalica i klupica, da to sve bude nekako u liniji i da to bude u skladu”

Rješenje su pronašli uz pomoć Baumitovog tima: “Zvali smo Marka iz Baumita, Marko, pomagaj. Onda je došao i Domagoj, pa kako ćemo, pa što ćemo, pa ideje, i odlučili smo se za taj Multistar koji se inače koristi u obnovama na starijim objektima.”

Katušić objašnjava zašto se ovo rješenje pokazalo prikladnim: “Multistar je tvornički pripremljen mort na mineralnoj bazi. Prionjiv je gotovo na sve vrste građevinskih materijala, pogodan je i na beton, to jest može ići direktno na beton.”

Na stubištu je poslužio i kao predpremaz koji je uklonio nečistoće s betonske podloge prije nanošenja. Materijal je nanesen strojno, a zatim obojan. Neravan beton tako je dobio urednu, ujednačenu završnu cjelinu. Slično rješenje za sanaciju nepravilnosti i oštećenja na postojećim površinama opisali smo i u tekstu Baumit Multi Star – rješenje za lokalna oštećenja fasada.

Kako odabrati završni sloj fasade

Odabir završnog sloja fasade nije samo pitanje boje. U obzir treba uzeti vrstu podloge, izloženost vremenskim uvjetima, arhitektonski oblik zgrade, željenu teksturu i kompatibilnost sa svim ostalim slojevima fasadnog sustava.

Na zgradi Mercedes korišten je silikatni završni sloj granulacije 1,5 milimetara, uz dosljedno poštivanje propisanih smjernica ugradnje. Kako pravilan odabir morta i završnih slojeva utječe na trajnost i toplinsku učinkovitost cijele konstrukcije, detaljnije objašnjavamo i u tekstu Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?

Nova zgrada kao poticaj razvoju Ploča

Zgrada Mercedes donosi novi stambeni kapacitet gradu koji deset godina nije imao novogradnje. Privlači mlade obitelji i nove doseljenike, dobrim dijelom s riviere i okolnih mjesta. Time se grad postupno širi i prema području Baćinskih jezera, jednom od najljepših prirodnih rezervata u regiji.

Ovaj projekt pokazuje da kvalitetna stambena arhitektura ne ovisi samo o dobroj ideji. Ovisi jednako toliko o preciznoj izvedbi, redovitoj komunikaciji i spremnosti svih sudionika da zajednički rješavaju izazove kako se pojave. Fasada koja danas krasi zgradu Mercedes rezultat je upravo takve suradnje, a ne samo dobrog projekta na papiru.

Dobar interijer ne počinje izborom boja ni namještaja. Počinje razumijevanjem prostora i načina života ljudi koji će u njemu živjeti. Uređenje stana od roh-bau faze, dok su zidovi tek u fazi sirove gradnje, otvara mogućnosti koje kasnije jednostavno više nisu dostupne: promjenu položaja zidova, povećanje prostorija, planiranje spremišta i usklađivanje instalacija s budućim rasporedom.

Elizabeta Minić, mag. art., ušla je u ovaj projekt upravo u tom trenutku, dok je stan još bio u roh-bau fazi. Rezultat je dom čiji se pravi luksuz ne krije u upadljivim detaljima, nego u osjećaju lakoće i logičnom načinu na koji se prostor koristi svaki dan.

Uređenje stana od roh-bau faze omogućilo je promjenu tlocrta

Kad su dizajnerice prvi put ušle u stan, prostor ih je odmah dočekao problemom.

“Kad smo prvi put ušle u stan, on je još bio u roh bau fazi. Prvo što smo primijetile je da kad otvoriš vrata, odmah te dočeka zid, ono odmah na ulazu”

Taj raspored činio je prostor skučenim i vizualno zatvorenim već na samom ulazu, prije nego što bi gost uopće stigao vidjeti ostatak stana.

Rješenje je zahtijevalo odvažan potez. “Prvi cilj bio je, dok još stignemo, riješiti tlocrt da bude što funkcionalniji. Gledale smo na način da što više povećamo tu dnevnu zonu, znači open space. Tako da smo zapravo ukinule jednu sobu, a zid prema hodniku smo pogurale u kuhinju, da bismo u hodniku ipak dobile nekakav skladišni prostor, dio koji izgleda bolje kad se uđe, a ne da te odmah dočeka zid”, objašnjava Minić.

Ukidanje jedne prostorije nije bila isključivo estetska odluka. Ovakav zahvat ima smisla kad vlasnicima veći, povezan zajednički prostor znači više od dodatne, ali rijetko korištene sobe.

Open space prilagođen svakodnevnom životu ukućana

Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak nisu spojeni samo zato što je otvoreni tlocrt trenutno popularan. Prostor je oblikovan tako da prati stvarne svakodnevne aktivnosti stanara: pripremu hrane, druženje, objedovanje i odmor, sve unutar iste, neprekinute cjeline.

“Cilj koji smo imale što se tiče uređenja bio je dobiti otvoreniji osjećaj, što prozračniji, da boje budu svijetle, da tonovi budu prirodni i da ništa nigdje ne strši”

Uklanjanjem oštrih granica između zona povećan je osjećaj prostranosti, a prirodno svjetlo slobodnije se kreće kroz cijelu dnevnu zonu, umjesto da ostane zarobljeno u jednoj prostoriji. Dobar open space, međutim, ipak treba jasnu logiku i središnju točku oko koje se sve ostalo organizira, a u ovom je stanu ta točka bila jasna od početka.

Kuhinjski otok kao središte cijelog doma

Cijela dnevna zona razvija se oko kuhinjskog otoka, koji ovdje nije samo dodatna radna ploha, nego stvarno mjesto okupljanja, razgovora i svakodnevnih aktivnosti cijele obitelji.

“Open space je zapravo projektiran na način da se sve vrti oko otoka. On je središte zbivanja, druženja, svih aktivnosti u open spaceu, a blagovaonica i dnevni boravak samo su nastavak toga, vizualno se nastavlja isti potpis u izboru materijala, atmosferi i tako dalje”

Ovakav pristup, gdje kuhinjski otok postaje organizacijsko srce cijelog prostora, sličan je principu koji smo opisali i u tekstu Uređenje open space prostora: kako povezati kuhinju, dnevni boravak i blagovaonicu u jednu skladnu cjelinu, gdje se objašnjava zašto otok prirodno funkcionira i kao granica i kao poveznica između zona.

Kako neutralan interijer učiniti toplim, a ne monotonim

Neutralan interijer ne znači korištenje jedne jedine bež nijanse kroz cijeli prostor. Dubina se u ovom domu postiže kombiniranjem različitih tekstura: toplih tonova drveta, odsjaja stakla i površina koje podsjećaju na prirodni kamen. Elegancija ovdje leži upravo u detaljima koje na prvi pogled ne primjećujemo.

U dnevnom boravku, jedini snažniji akcent je tamna fotelja, jedini tamni element u cijelom prostoru.

“Kupovni namještaj svojim tonom prati ostatak uređenja, sve u prirodnim, bež tkaninama, malo krupnijeg uzorka. Jedino što je možda akcent je fotelja u dnevnom boravku. Ona je jedini tamni element u cijelom prostoru, ali smo je baš htjele naglasiti da se istakne malo ispred te neutralne tapete”

Kad prostor ne sadrži brojne kontrastne detalje, jedan jedini tamni komad dobiva puno veći vizualni značaj nego što bi imao u šarenijem, gušće dekoriranom interijeru.

Radna ploča s izgledom mramora bez cijene keramike

Odabir radne plohe pokazao se jednim od najvećih izazova projekta. Investitorica je željela izraženi mramorni uzorak u visokom sjaju, no keramika u tom trenutku nije odgovarala budžetu, jer se cijeli stan trebao opremiti odjednom.

“Izbor radne plohe nam je možda bio najveći izazov jer je investitorica jako htjela taj uzorak mramora, a nismo bili spremni ići na keramiku jer je to možda bilo too much u tom trenutku. Uspjeli smo, uz pomoć našeg stolara, iskopati HPL High Gloss, koji je zaprešan na medijapan, i njega imamo i na otoku i na kuhinji, kao radnu ploču i backsplash”

Kvalitetan dizajn često nije potraga za najskupljim mogućim materijalom, nego za rješenjem koje daje željeni vizualni dojam, odgovara stvarnom budžetu i pritom izdrži svakodnevnu upotrebu kuhinje.

Spavaća soba kao mirna protuteža otvorenoj dnevnoj zoni

Dok je dnevni prostor otvoren i društven, spavaća soba oblikovana je kao tiha zona odmora, gotovo suprotan pol istog stana.

“Za spavaću sobu cilj je bio dobiti nekakvu atmosferu smirenosti, neku oazu mira, i to se onda vidi kroz odabir materijala, kroz tonove, ništa ne iskače, sve je ujednačeno, svi tonovi su mirni. Malo su naglašeni ti vertikalni zidni paneli i tapeta s uzorkom mramora”

Cilj je bio stvoriti atmosferu u kojoj pogled ne skače s jednog detalja na drugi, nego se smiri čim uđete u prostoriju.

Drugi važan cilj bio je osigurati što više garderobnog prostora, bez osjećaja da ormari zauzimaju cijelu sobu. Dobro projektirano spremište, kad je planirano na vrijeme, može ostati gotovo neprimjetno, a istovremeno znatno olakšati svakodnevnu rutinu, umjesto da se naknadno dodaje kao vidljiv, glomazan element.

Promjene u kupaonici treba planirati dok se još može mijenjati tlocrt

Kad se jedna prostorija povećala, kupaonica se morala smanjiti, što je promijenilo i njezin unutarnji raspored.

“Kupaonice su se zapravo kroz projekt mijenjale jer smo mijenjale tlocrt, pošto smo jednu sobu povećale, pa se kupaonica malo smanjila samim time. Nama se mora malo promijeniti raspored, pa kad smo već mijenjale, onda smo dodale te niše za šampone, i opet je posložile da za korištenje bude logičan raspored”

Ovo je dobar primjer zašto projektiranje kupaonice ne bi trebalo svesti isključivo na izbor pločica. Položaj instalacija, tuša, sanitarija i prostora za odlaganje mora se planirati prije same izvedbe, jer naknadne promjene tlocrta u kupaonici gotovo uvijek koštaju znatno više nego promjena unesena dok su zidovi još u sirovom stanju.

Zašto je dizajnera najbolje uključiti prije završetka gradnje

Ovaj projekt jasno pokazuje što je bilo moguće postići upravo zato što je dizajnerica uključena dok je stan još bio u roh-bau fazi. Tlocrt se mogao promijeniti, dnevna zona povećati, a hodnik pretvoriti u koristan prostor za odlaganje umjesto praznog prolaza.

Kuhinja i kuhinjski otok mogli su se osmisliti unaprijed, kao organizacijsko srce cijelog stana, dok su kupaonice prilagođene novom rasporedu prostorija umjesto da ostanu zarobljene u prvotnom, sad već pogrešnom planu. Naposljetku, sve prostorije povezane su istim materijalima i istom atmosferom, što bi bilo znatno teže postići da su pojedine odluke donesene naknadno, prostorija po prostorija, umjesto kao dio jedinstvenog plana od samog početka.

Luksuz ovog doma ne proizlazi iz količine skupih materijala ni upadljivih dekoracija. Nalazi se u dobro osmišljenom tlocrtu, dovoljnoj količini prostora za odlaganje, otvorenoj dnevnoj zoni i atmosferi koja stvarno omogućuje odmor. Najveća vrijednost ovog projekta leži u tome što je svaki važan potez donesen prije nego što su zidovi, instalacije i završne obloge ograničili mogućnosti, dokaz da uređenje stana od roh-bau faze donosi slobodu koju kasnija renovacija jednostavno ne može ponuditi.