Urbanizam
Umjetnost u javnom prostoru – kako murali mijenjaju lice grada
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero umjetnika…
Umjetnost u javnom prostoru sve je važniji element suvremenih gradova. Murali, instalacije i druge intervencije izlaze iz galerija i prelaze u svakodnevni prostor — ondje gdje ljudi žive, prolaze i zadržavaju se.
U urbanoj okolini, koja je sve češće obilježena sivim i uniformiranim površinama, ovakvi radovi donose boju, toplinu i trenutke iznenađenja koji mijenjaju ritam prostora.
Istovremeno, murali mijenjaju i naš odnos prema gradu: od funkcionalnog okvira postaje mjesto identiteta, pripadnosti i vizualne komunikacije.
Najnoviji natječaj HDLU-a za oslikavanje dviju zagrebačkih trafostanica dodatno otvara pitanje: što umjetnost u javnom prostoru znači za grad i njegove stanovnike? Od 2020. do danas u Zagrebu je oslikano 15 trafostanica, raspršenih od Trešnjevke i Dubrave do Novog Zagreba i Sesveta — stvarajući mrežu lokacija koje više nisu samo dio infrastrukture, nego i prepoznatljivi vizualni akcenti.
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero autora koji su već oslikali zagrebačke trafostanice. Njihova iskustva otkrivaju kako publika reagira na procese koji se odvijaju na ulici, kako se bira motiv za specifičnu lokaciju te kako mural može utjecati na atmosferu kvarta.
Zašto murali oblikuju identitet grada?
Da murali mogu snažno utjecati na identitet prostora, potvrđuje i umjetnica Klara Rusan, koja ističe kako su neki europski gradovi gotovo prepoznatljivi upravo po muralima.
Lisabon ili Berlin su primjer koliko murali mogu oživjeti grad i udahnuti život u fasade koje su na rubu zaborava. “Sve su to galerije na otvorenom. To je ono što je po meni benefit “muraliziranja”. Što je dostupno za sve i svakoga i što često znači i udisanje života u nešto što je na umoru (dotrajala boja fasada) a i neki arhitektonski nezanimljivi momenti mogu dobiti novi kontekst i priču.”, kaže umjetnica.
Zahvaljujući takvim intervencijama, umjetnost u javnom prostoru djeluje kao korektiv suvremene urbanizacije — razbija sivilo, unosi ritam i stvara vizualne orijentire koji građanima ostaju u memoriji.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
Trafostanice kao idealna urbana platna
Iako tehničke i funkcionalne, trafostanice nude neočekivano dobru podlogu za umjetničke intervencije.
„To su čista betonska platna razasuta po gradu. Imaju praktičnu svrhu, ali ne i estetsku — zašto ih ne iskoristiti za murale?“, kaže ilustrator Ivan Stanišić.
Zbog svoje kompaktne geometrije i položaja u prostoru, trafostanice postaju mali, ali izrazito vidljivi javni ekrani — mjesta koja prirodno privlače poglede i otvaraju prostor za kreativne interpretacije.
Motivi koji nastaju iz prostora, konteksta i zajednice
Motiv murala često proizlazi iz same lokacije ili atmosfere kvartova. Ponekad je polazište vrlo praktično — kao u slučaju Ivana, koji je mural smjestio uz dječje igralište i tome prilagodio vizualni karakter rada.
„Kit mi je omogućio da povežem scenu preko više zidova i unesem razigranost u predgrađe.“, kaže.
Drugi umjetnici posežu za konceptualnim igrama ili vizualnim paradoksima. Za Miju Matijević Akrap, koja je oslikala mural „Elektro antika“, motiv je bio spoj neočekivanog i poznatog:
„Željela sam spojiti antičke vaze i suvremenu infrastrukturu — nešto poznato u neočekivanom kontekstu.“
Njezin mural tako ne funkcionira samo dekorativno, već i kao mali vizualni komentar koji privlači pogled.
U Španskom je Klara Rusan motiv pronašla u snažnom identitetu lokalne zajednice:
„Špansko je kolijevka skate kulture pa sam Špaolin redovnike prikazala kako skateaju na rampama.“
Time mural ne samo da ukrašava prostor, nego ga povezuje sa stvarnom pričom stanovnika.
Postoje i situacije u kojima motiv dolazi iz tradicije, književnosti ili konteksta ustanove. Tako je Agata Lučić, stvarajući mural za vrtić u Zapruđu, polazište pronašla u dječjoj književnosti:
„Vodila sam se motivima ‘Šume Striborove’ i ‘Hlapića’, jer je mural nastajao povodom 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić.“
Sve to potvrđuje da umjetnost u javnom prostoru ima sposobnost ispričati lokalnu priču — kroz boju, motiv i kontekst.
Kako publika reagira na stvaranje murala?
Reakcije prolaznika, kažu autori, uglavnom su vrlo pozitivne. Ljudi zastaju, promatraju proces, razgovaraju s umjetnicima i često se vraćaju kako bi vidjeli napredak. U nekim slučajevima, djeca su uključena u proces stvaranja što dodatno spaja publiku sa umjetničkim djelima.
No javni prostor uvijek uključuje određenu nepredvidivost. Dok stvaranje murala može biti vrlo toplo i zajedničko, završeni rad izložen je različitim interpretacijama i reakcijama.
Rad Mie Matijević Akrap je na kraju bio demoliziran.
„Pred kraj je dio murala bio prešaran sprejem… kasnije sam čula da je nekima smetala roza boja. To je rizik rada u javnom prostoru i podsjetnik koliko su reakcije nepredvidive.“, kaže slikarica.
Takvi trenuci pokazuju da murali nisu samo estetski zahvati, nego i mjesta društvenog kontakta — i ponekad, sukoba.
Umjetnost u javnom prostoru kao alat zajednice
Murali su više od vizualnih intervencija — oni potiču komunikaciju i stvaraju osjećaj zajedničkog prostora. Kada ljudi svakodnevno prolaze pokraj djela koje odražava identitet kvarta ili priziva emociju, nastaje prirodni dijalog između umjetnosti i zajednice.
Time murali postaju elementi urbanog identiteta i važan podsjetnik da prostor kojim se krećemo pripada svima.
Psihologija boja: zašto nam murali trebaju?
U gradovima prepunima betona, stakla i neutralnih tonova, boja ima iznimno snažan psihološki učinak. Vizualni podražaji iz okoline utječu na raspoloženje, energiju i osjećaj pripadnosti prostoru. Toplije nijanse podižu vitalnost i optimizam, hladnije stvaraju smirenje i osjećaj prostranosti, a grafički ritam uvodi dinamiku u svakodnevicu.
U ovako strukturiranom urbanom krajoliku murali ne djeluju samo kao dekoracija — oni preuzimaju funkciju vizualnog odmora i emocionalnog sidrišta. Kada se koloristički akcent pojavi ondje gdje ga ne očekujemo, njegov je učinak još snažniji.
Murali postaju emocionalne pauze u prostoru: razbijaju rutinu, usporavaju pogled i stvaraju trenutak koji čini grad ljudskijim. Upravo zato umjetnost u javnom prostoru postaje vizualni i emocionalni predah unutar urbanog sivila.
Gdje bi se murali mogli pojaviti u budućnosti?
Umjetnici vide još mnogo prostora za širenje ovakvih projekata. Agata Lucić naglašava važnost intervencija i u manjim gradovima, iako priznaje poriv da se poigra i po novim fasadama.
„Kako sam odrasla u Delnicama, zadnje dvije godine gledam jednu trafostanicu u parku i voljela bih nju jednom oslikati i napraviti nešto u mjestu u kojem sam provela svoje djetinjstvo. Volim tu lokaciju jer je okružena drvećem i mislim da bi bio lijep kontrast između crteža i zelenila. Naravno, u Zagrebu sigurno ima lokacija na kojima bi se dali realizirati slični projekti, no kako dolazim iz manjeg mjesta u kojem baš i nisam primjetila oslikane murale, bilo bi mi zanimljivo vidjeti (i sudjelovati) u nekoj akciji u tom obliku.”, kaže grafičarka.
Klara Rusan pak vidi vrijednost u revitalizaciji postojećih urbanih cjelina:
“Mislim da bi bilo sjajno da se obnovi zid u Branimirovoj uz prugu i da se ponovi projekt poput onog 2009. koji je bio organiziran od Ivane Vukšić, direktorice Muzeja ulične umjetnosti. S obzirom da živim u Novom Zagrebu, često razmišljam o tome da bi novozagrebačke zgrade, limenke, koje imaju velike prazne bočne fasade, mogle dobiti neki svoj prepoznatljivi vizual.”
Ovakvi prijedlozi pokazuju da umjetnost u javnom prostoru može biti i urbanistički alat. Način da se kvartovi i manji gradovi prepoznaju, vizualno ožive i potaknu na dijalog.
Umjetnost kao svakodnevni susret s gradom
Murali na trafostanicama možda su mali po formatu, ali veliki po učinku. Oni unose boju u sivilo, potiču dijalog, stvaraju identitet i omogućuju stanovnicima da svoj kvart vide drugim očima. Umjetnost u javnom prostoru podsjeća nas da grad nije samo arhitektura i infrastruktura — nego živi organizam koji se oblikuje kroz priče, boje i ljude koji ga svakodnevno koriste.
naslovna fotografija: HDLU/ Šimun Bučan
Arhitektura i dizajn
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika
Gradovi u kojima živimo snažno utječu na našu svakodnevicu – od načina na koji se krećemo, radimo i odmaramo, do osjećaja sigurnosti, pripadnosti i kvalitete života. Upravo zato urbanizam nije apstraktna disciplina rezervirana za stručnjake, već ključni alat koji oblikuje stvarne životne uvjete milijuna ljudi. Kada govorimo o urbanistički najbolje planiranim gradovima u svijetu, govorimo o sredinama koje su promišljeno rasle, prilagođavale se stanovnicima i dugoročno ulagale u ravnotežu između izgrađenog prostora, prirode i infrastrukture.
Donosimo 8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu.
Prije nego što pogledamo konkretne primjere iz svijeta, važno je razumjeti osnovne pojmove koji stoje iza kvalitetnog planiranja gradova.
Što je urbanizam i odakle dolazi pojam?
Urbanizam je disciplina koja se bavi planiranjem, razvojem i uređenjem gradova. Pojam dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad, a odnosi se na sustavno promišljanje prostora u kojem se odvija svakodnevni život – od rasporeda ulica i javnih površina, do stanovanja, prometa, zelenih zona i društvene infrastrukture.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Dobar urbanizam ne bavi se samo estetikom, već funkcionalnošću, dostupnošću i dugoročnom održivošću grada. On povezuje arhitekturu, promet, sociologiju, ekologiju i ekonomiju u jedinstvenu cjelinu.
Što je GUP i zašto je važan?
GUP, odnosno Generalni urbanistički plan, temeljni je planski dokument svakog većeg grada. Njime se definiraju namjena prostora, pravila gradnje, gustoća izgrađenosti, prometna rješenja, zelene površine i javni sadržaji.
U kontekstu Zagreba, aktualni razgovori o novom GUP-u posebno su važni jer određuju kako će se grad razvijati desetljećima unaprijed – hoće li se poticati održiva gradnja, dostupno stanovanje, kvalitetni javni prostori i bolja povezanost kvartova. Bez jasnog i kvalitetnog GUP-a, razvoj grada prepušten je stihiji, što dugoročno negativno utječe na kvalitetu života.
Dražen Arbutina navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu
1. Beč, Austrija
Glavni grad Austrije, osnovan još u rimsko doba, danas je administrativno podijeljen na 23 kotara (Bezirke). Beč je poznat po snažnoj socijalnoj stambenoj politici, izvrsnom javnom prijevozu i velikom udjelu zelenih površina. Godinama se nalazi na vrhu ljestvica gradova s najvišom kvalitetom života.
2. Kopenhagen, Danska
Glavni grad Danske jedan je od najpoznatijih primjera održivog urbanizma. Grad je sustavno planiran za bicikliste, s mrežom biciklističkih staza koje povezuju sve dijelove grada. Urbanističke odluke usmjerene su na zdrav život, javne prostore i klimatsku otpornost.
3. Amsterdam, Nizozemska
Osnovan u 13. stoljeću, glavni grad Nizozemske prepoznatljiv je po koncentričnom sustavu kanala koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Urbanizam Amsterdama temelji se na mješovitoj namjeni prostora, snažnoj pješačkoj i biciklističkoj infrastrukturi te kontroli širenja grada.
4. Freiburg, Njemačka
Grad osnovan u 12. stoljeću često se navodi kao primjer ekološki osviještenog urbanizma. Posebno je poznata četvrt Vauban, planirana kao gotovo energetski samodostatna zona s minimalnim prometom automobila.
5. Singapur
Gradska država i glavni grad istoimene zemlje, osnovan 1819. godine, primjer je ekstremno planskog urbanizma. Unatoč visokoj gustoći naseljenosti, Singapur sustavno integrira zelene površine, vertikalne vrtove i strogo kontroliranu gradnju.
6. Barcelona, Španjolska
Glavni grad Katalonije poznat je po urbanističkom planu Eixample, koji je u 19. stoljeću osmislio Ildefons Cerdà. Pravilna mreža ulica, blokovi s unutarnjim dvorištima i danas omogućuju dobru prozračnost i funkcionalnost grada.
7. Curitiba, Brazil
Grad osnovan u 17. stoljeću poznat je kao pionir integriranog javnog prijevoza. Njegov sustav brzih autobusnih koridora postao je uzor brojnim svjetskim gradovima.
8. Tokio, Japan
Glavni grad Japana jedan je od najvećih urbanih sustava na svijetu. Iako iznimno gust, Tokio funkcionira zahvaljujući preciznoj zoniranosti, razvijenom željezničkom sustavu i jasnoj hijerarhiji javnih i privatnih prostora.
Kako urbanizam utječe na kvalitetu života?
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika. Gradovi s dobro isplaniranom infrastrukturom omogućuju kraće i jednostavnije kretanje, manje vremena provedenog u prometu i više prostora za pješake i bicikliste. Kvalitetno planirani kvartovi imaju dostupne škole, vrtiće, trgovine i zdravstvene ustanove, što smanjuje potrebu za dugim putovanjima.
Zelene površine, parkovi i drvoredi dokazano utječu na mentalno zdravlje, smanjuju stres i poboljšavaju kvalitetu zraka. Urbanizam također ima važnu socijalnu ulogu – javni prostori potiču susrete, zajedništvo i osjećaj pripadnosti, dok loše planirani gradovi često rezultiraju izolacijom i socijalnim podjelama.
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
U konačnici, grad koji je dobro urbanistički osmišljen pruža osjećaj reda, sigurnosti i ugode – što su temeljni preduvjeti kvalitetnog života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi kao smjer razvoja
Primjeri koje smo naveli pokazuju da urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu ne nastaju slučajno. Oni su rezultat dugoročnog planiranja, jasnih pravila i stalnog prilagođavanja potrebama stanovnika. Urbanizam nije samo tehnički alat, već društveni ugovor koji određuje kako ćemo živjeti – danas i u budućnosti.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
U vremenu klimatskih izazova, rasta gradova i promjena životnih navika, kvalitetno urbanističko planiranje postaje važnije nego ikad. Gradovi koji to razumiju, postaju ne samo ugodnija mjesta za život, već i otporniji, pravedniji i dugoročno održivi.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
