Urbanizam
Umjetnost u javnom prostoru – kako murali mijenjaju lice grada
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero umjetnika…
Umjetnost u javnom prostoru sve je važniji element suvremenih gradova. Murali, instalacije i druge intervencije izlaze iz galerija i prelaze u svakodnevni prostor — ondje gdje ljudi žive, prolaze i zadržavaju se.
U urbanoj okolini, koja je sve češće obilježena sivim i uniformiranim površinama, ovakvi radovi donose boju, toplinu i trenutke iznenađenja koji mijenjaju ritam prostora.
Istovremeno, murali mijenjaju i naš odnos prema gradu: od funkcionalnog okvira postaje mjesto identiteta, pripadnosti i vizualne komunikacije.
Najnoviji natječaj HDLU-a za oslikavanje dviju zagrebačkih trafostanica dodatno otvara pitanje: što umjetnost u javnom prostoru znači za grad i njegove stanovnike? Od 2020. do danas u Zagrebu je oslikano 15 trafostanica, raspršenih od Trešnjevke i Dubrave do Novog Zagreba i Sesveta — stvarajući mrežu lokacija koje više nisu samo dio infrastrukture, nego i prepoznatljivi vizualni akcenti.
Kako bismo bolje razumjeli što ovakve intervencije znače u praksi, razgovarali smo s četvero autora koji su već oslikali zagrebačke trafostanice. Njihova iskustva otkrivaju kako publika reagira na procese koji se odvijaju na ulici, kako se bira motiv za specifičnu lokaciju te kako mural može utjecati na atmosferu kvarta.
Zašto murali oblikuju identitet grada?
Da murali mogu snažno utjecati na identitet prostora, potvrđuje i umjetnica Klara Rusan, koja ističe kako su neki europski gradovi gotovo prepoznatljivi upravo po muralima.
Lisabon ili Berlin su primjer koliko murali mogu oživjeti grad i udahnuti život u fasade koje su na rubu zaborava. “Sve su to galerije na otvorenom. To je ono što je po meni benefit “muraliziranja”. Što je dostupno za sve i svakoga i što često znači i udisanje života u nešto što je na umoru (dotrajala boja fasada) a i neki arhitektonski nezanimljivi momenti mogu dobiti novi kontekst i priču.”, kaže umjetnica.
Zahvaljujući takvim intervencijama, umjetnost u javnom prostoru djeluje kao korektiv suvremene urbanizacije — razbija sivilo, unosi ritam i stvara vizualne orijentire koji građanima ostaju u memoriji.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
Trafostanice kao idealna urbana platna
Iako tehničke i funkcionalne, trafostanice nude neočekivano dobru podlogu za umjetničke intervencije.
„To su čista betonska platna razasuta po gradu. Imaju praktičnu svrhu, ali ne i estetsku — zašto ih ne iskoristiti za murale?“, kaže ilustrator Ivan Stanišić.
Zbog svoje kompaktne geometrije i položaja u prostoru, trafostanice postaju mali, ali izrazito vidljivi javni ekrani — mjesta koja prirodno privlače poglede i otvaraju prostor za kreativne interpretacije.
Motivi koji nastaju iz prostora, konteksta i zajednice
Motiv murala često proizlazi iz same lokacije ili atmosfere kvartova. Ponekad je polazište vrlo praktično — kao u slučaju Ivana, koji je mural smjestio uz dječje igralište i tome prilagodio vizualni karakter rada.
„Kit mi je omogućio da povežem scenu preko više zidova i unesem razigranost u predgrađe.“, kaže.
Drugi umjetnici posežu za konceptualnim igrama ili vizualnim paradoksima. Za Miju Matijević Akrap, koja je oslikala mural „Elektro antika“, motiv je bio spoj neočekivanog i poznatog:
„Željela sam spojiti antičke vaze i suvremenu infrastrukturu — nešto poznato u neočekivanom kontekstu.“
Njezin mural tako ne funkcionira samo dekorativno, već i kao mali vizualni komentar koji privlači pogled.
U Španskom je Klara Rusan motiv pronašla u snažnom identitetu lokalne zajednice:
„Špansko je kolijevka skate kulture pa sam Špaolin redovnike prikazala kako skateaju na rampama.“
Time mural ne samo da ukrašava prostor, nego ga povezuje sa stvarnom pričom stanovnika.
Postoje i situacije u kojima motiv dolazi iz tradicije, književnosti ili konteksta ustanove. Tako je Agata Lučić, stvarajući mural za vrtić u Zapruđu, polazište pronašla u dječjoj književnosti:
„Vodila sam se motivima ‘Šume Striborove’ i ‘Hlapića’, jer je mural nastajao povodom 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić.“
Sve to potvrđuje da umjetnost u javnom prostoru ima sposobnost ispričati lokalnu priču — kroz boju, motiv i kontekst.
Kako publika reagira na stvaranje murala?
Reakcije prolaznika, kažu autori, uglavnom su vrlo pozitivne. Ljudi zastaju, promatraju proces, razgovaraju s umjetnicima i često se vraćaju kako bi vidjeli napredak. U nekim slučajevima, djeca su uključena u proces stvaranja što dodatno spaja publiku sa umjetničkim djelima.
No javni prostor uvijek uključuje određenu nepredvidivost. Dok stvaranje murala može biti vrlo toplo i zajedničko, završeni rad izložen je različitim interpretacijama i reakcijama.
Rad Mie Matijević Akrap je na kraju bio demoliziran.
„Pred kraj je dio murala bio prešaran sprejem… kasnije sam čula da je nekima smetala roza boja. To je rizik rada u javnom prostoru i podsjetnik koliko su reakcije nepredvidive.“, kaže slikarica.
Takvi trenuci pokazuju da murali nisu samo estetski zahvati, nego i mjesta društvenog kontakta — i ponekad, sukoba.
Umjetnost u javnom prostoru kao alat zajednice
Murali su više od vizualnih intervencija — oni potiču komunikaciju i stvaraju osjećaj zajedničkog prostora. Kada ljudi svakodnevno prolaze pokraj djela koje odražava identitet kvarta ili priziva emociju, nastaje prirodni dijalog između umjetnosti i zajednice.
Time murali postaju elementi urbanog identiteta i važan podsjetnik da prostor kojim se krećemo pripada svima.
Psihologija boja: zašto nam murali trebaju?
U gradovima prepunima betona, stakla i neutralnih tonova, boja ima iznimno snažan psihološki učinak. Vizualni podražaji iz okoline utječu na raspoloženje, energiju i osjećaj pripadnosti prostoru. Toplije nijanse podižu vitalnost i optimizam, hladnije stvaraju smirenje i osjećaj prostranosti, a grafički ritam uvodi dinamiku u svakodnevicu.
U ovako strukturiranom urbanom krajoliku murali ne djeluju samo kao dekoracija — oni preuzimaju funkciju vizualnog odmora i emocionalnog sidrišta. Kada se koloristički akcent pojavi ondje gdje ga ne očekujemo, njegov je učinak još snažniji.
Murali postaju emocionalne pauze u prostoru: razbijaju rutinu, usporavaju pogled i stvaraju trenutak koji čini grad ljudskijim. Upravo zato umjetnost u javnom prostoru postaje vizualni i emocionalni predah unutar urbanog sivila.
Gdje bi se murali mogli pojaviti u budućnosti?
Umjetnici vide još mnogo prostora za širenje ovakvih projekata. Agata Lucić naglašava važnost intervencija i u manjim gradovima, iako priznaje poriv da se poigra i po novim fasadama.
„Kako sam odrasla u Delnicama, zadnje dvije godine gledam jednu trafostanicu u parku i voljela bih nju jednom oslikati i napraviti nešto u mjestu u kojem sam provela svoje djetinjstvo. Volim tu lokaciju jer je okružena drvećem i mislim da bi bio lijep kontrast između crteža i zelenila. Naravno, u Zagrebu sigurno ima lokacija na kojima bi se dali realizirati slični projekti, no kako dolazim iz manjeg mjesta u kojem baš i nisam primjetila oslikane murale, bilo bi mi zanimljivo vidjeti (i sudjelovati) u nekoj akciji u tom obliku.”, kaže grafičarka.
Klara Rusan pak vidi vrijednost u revitalizaciji postojećih urbanih cjelina:
“Mislim da bi bilo sjajno da se obnovi zid u Branimirovoj uz prugu i da se ponovi projekt poput onog 2009. koji je bio organiziran od Ivane Vukšić, direktorice Muzeja ulične umjetnosti. S obzirom da živim u Novom Zagrebu, često razmišljam o tome da bi novozagrebačke zgrade, limenke, koje imaju velike prazne bočne fasade, mogle dobiti neki svoj prepoznatljivi vizual.”
Ovakvi prijedlozi pokazuju da umjetnost u javnom prostoru može biti i urbanistički alat. Način da se kvartovi i manji gradovi prepoznaju, vizualno ožive i potaknu na dijalog.
Umjetnost kao svakodnevni susret s gradom
Murali na trafostanicama možda su mali po formatu, ali veliki po učinku. Oni unose boju u sivilo, potiču dijalog, stvaraju identitet i omogućuju stanovnicima da svoj kvart vide drugim očima. Umjetnost u javnom prostoru podsjeća nas da grad nije samo arhitektura i infrastruktura — nego živi organizam koji se oblikuje kroz priče, boje i ljude koji ga svakodnevno koriste.
naslovna fotografija: HDLU/ Šimun Bučan
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
Urbanizam
Na što paziti pri kupnji stana? Arhitekt otkriva greške koje se skupo plaćaju
Prije nego donesete konačnu odluku i potpišete ugovor, prođite kroz ovu kratku provjeru
Prilikom kupnje stana najčešće se spominju dvije stvari – kvadratura i lokacija. No arhitekti upozoravaju da su to tek početne točke. Ako se pitate na što paziti pri kupnji stana, odgovor je mnogo složeniji i uključuje pravne, tehničke i prostorne aspekte koji dugoročno utječu na kvalitetu života.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Kupnja stana nije samo financijska odluka, nego odluka o svakodnevici koja će trajati godinama. Upravo zato prvi dojam ne smije biti presudan.
Pravna dokumentacija je prvi korak
Jedna od najvažnijih stavki na koju treba obratiti pažnju jest pravna dokumentacija. Stan mora imati čiste vlasničke papire, bez tereta, zabilježbi ili neriješenih suvlasničkih odnosa.
Kod novogradnje je posebno važno provjeriti je li zgrada ishodila odgovarajuće dozvole – građevinsku, a kasnije i uporabnu. Hrvoje Hanže Hanzlin, dipl. ing. arh., ističe kako današnje tržište često funkcionira kroz predprodaju, kada kupci ostavljaju kapare već na temelju građevinske dozvole.
Zato je ključno provjeriti je li projekt uopće dobio službeni akt – bilo lokacijsku, bilo građevinsku dozvolu. U mnogim slučajevima uporabna dozvola neće biti izdana prije same kupnje, ali barem osnovna dokumentacija mora postojati.
Cijena može biti signal upozorenja
Kada razmišljate na što paziti pri kupnji stana, cijena je važan indikator. Ako je nekretnina značajno jeftinija od tržišnog prosjeka, to može biti znak za dodatni oprez.
Troškovi gradnje danas su visoki, a kvalitetni materijali i radna snaga imaju svoju cijenu. Prevelika razlika u cijeni može upućivati na slabiju kvalitetu izvedbe, lošiju izolaciju ili štednju na instalacijama.
Kvaliteta gradnje i instalacija
Dugoročni troškovi stanovanja uvelike ovise o kvaliteti gradnje. Debljina zidova, toplinska i zvučna izolacija, kvaliteta stolarije, vrsta grijanja i instalacija – sve su to elementi koji čine razliku između ugodnog i problematičnog stanovanja.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Energent koji se koristi za grijanje ima velik utjecaj na mikroklimu prostora i mjesečne troškove. Podno grijanje, primjerice, često doprinosi ravnomjernijoj raspodjeli topline i većoj ugodi boravka.
Arhitekti savjetuju da se pažnja usmjeri na konstruktivne elemente i instalacije, dok se kozmetičke stvari poput boje zidova ili vrata mogu naknadno prilagoditi.
Orijentacija i mikroklima prostora
Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih faktora jest orijentacija stana. Osunčanost prostora izravno utječe na kvalitetu stanovanja, raspoloženje i zdravlje.
Stan s dovoljno prirodnog svjetla i mogućnošću prirodnog provjetravanja pruža znatno bolju mikroklimu. Kod većih stanova poželjno je imati najmanje dvije orijentacije kako bi se omogućila cirkulacija zraka.
Veliki prozori i staklene stijene doprinose osjećaju prostranosti, ali i povećavaju količinu dnevnog svjetla, što dugoročno podiže kvalitetu života.
Tlocrt je važniji od kvadrature
Iako kvadratura često dominira oglasima, raspored prostorija – odnosno tlocrt – ima veću težinu. Ako se pitate na što paziti pri kupnji stana, odgovor često leži upravo u funkcionalnosti rasporeda.
Konstruktivni i nosivi zidovi određuju mogućnosti budućih preinaka. Ako su zidovi nosivi ili su otvori na pročelju fiksno definirani, prostor se neće moći značajno mijenjati.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Važno je obratiti pažnju na veze između prostorija – položaj kuhinje u odnosu na dnevni boravak, pristup kupaonici, odvojenost spavaćih zona. Ulaz u WC izravno iz dnevnog boravka, primjerice, može biti i akustički i vizualno problematičan.
Visina stropa i osjećaj prostora
Visina stropa snažno utječe na percepciju prostora. Stanovi s višim stropovima imaju bolju akustiku, veći volumen zraka i osjećaj luksuza.
Viša zapremnina prostora doprinosi boljoj mikroklimi, a sam prostor djeluje prozračnije i ugodnije. Upravo zato kvalitetnije zgrade često imaju veću visinu stropa od minimalno propisanih standarda.
Lift, stubište i broj stanara
Kod višestambenih zgrada treba obratiti pažnju i na zajedničke dijelove. Ima li zgrada lift, koliko stanova koristi jedno stubište i kakva je protočnost zajedničkih komunikacija?
Manji broj stanova po stubištu često znači veću privatnost i manju opterećenost zajedničkih prostora. To su detalji koji možda nisu presudni pri prvom razgledu, ali dugoročno itekako utječu na kvalitetu stanovanja.
Razlikujte trajno od promjenjivog
Jedan od ključnih savjeta arhitekata jest razlikovati ono što se može promijeniti od onoga što ostaje trajno. Parket, pločice i ugrađeni materijali utječu na vrijednost stana i cijenu, ali zidne boje, vrata ili obloge lako se zamjenjuju.
Kupnja stana rijetko je kratkoročna odluka, osim ako je riječ o investiciji za daljnju prodaju ili najam. Zato je važno razmišljati o budućem potencijalu prostora i njegovoj prilagodljivosti.
Checklista: Na što paziti pri kupnji stana
Prije nego donesete konačnu odluku i potpišete ugovor, prođite kroz ovu kratku provjeru:
Dokumentacija
- Jesu li vlasnički papiri čisti, bez tereta i zabilježbi?
- Ima li zgrada lokacijsku ili građevinsku dozvolu?
- Postoji li uporabna dozvola (ako je riječ o dovršenoj zgradi)?
- Jesu li suvlasnički odnosi jasno definirani?
Kvaliteta gradnje
- Kakva je toplinska i zvučna izolacija?
- Koja je vrsta stolarije ugrađena?
- Koji energent se koristi za grijanje?
- Jesu li instalacije nove i pravilno izvedene?
Orijentacija i mikroklima
- Ima li stan dovoljno prirodnog svjetla?
- Ima li najmanje dvije orijentacije radi prirodnog provjetravanja?
- Kakva je visina stropova?
- Kakav je osjećaj temperature i zraka pri ulasku u stan?
Tlocrt i funkcionalnost
- Ograničavaju li nosivi zidovi mogućnost budućih preinaka?
- Je li raspored prostorija logičan i funkcionalan?
- Postoji li jasna podjela između dnevne i noćne zone?
- Je li ulaz u WC diskretno riješen?
Zajednički prostori
- Ima li zgrada lift?
- Koliko stanova koristi jedno stubište?
- Jesu li zajednički prostori uredni i održavani?
Ako većinu stavki možete potvrditi, velika je vjerojatnost da ste pronašli stan koji nije samo dobra investicija, nego i kvalitetan prostor za život na duge staze.
Na kraju, odgovor na pitanje na što paziti pri kupnji stana ne svodi se na jednu stavku. Riječ je o kombinaciji pravne sigurnosti, kvalitete gradnje, funkcionalnog tlocrta i dobre orijentacije. Tek kada se svi ti elementi usklade, stan postaje više od kvadrata – postaje kvalitetan prostor za život na duge staze.
