Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu
Godina 2026. bit će iznimno važna za suvremenu arhitekturu. Nakon dugih planiranja, višegodišnjih gradnji i brojnih odgoda, svijet će napokon dobiti niz konkretnih, dovršenih arhitektonskih projekata koji već sada izazivaju globalnu pažnju. Riječ je o građevinama koje ne donose samo nove vizure gradova, već i nove standarde u projektiranju, tehnologiji i odnosu prema prostoru.
U nastavku donosimo pregled najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini – koje će se moći posjetiti, koristiti i doživjeti.
1. Sagrada Família – završetak stoljetne gradnje
Barcelona, Španjolska
Jedan od najpoznatijih arhitektonskih projekata u povijesti konačno bi trebao biti dovršen 2026. godine, točno sto godina nakon smrti Antonija Gaudíja. Završetkom središnjeg tornja visine 172,5 metara, Sagrada Família postaje najviša crkva u Europi.
Ova građevina ostaje jedinstven primjer arhitekture koja spaja prirodne oblike, sakralnu simboliku i konstrukcijsku inovaciju, a njezin dovršetak jedan je od najznačajnijih arhitektonskih događaja desetljeća.
2. The Line – prvi završeni segmenti linearnog grada
NEOM, Saudijska Arabija
Projekt koji je od samog početka izazvao globalne rasprave ulazi u svoju prvu operativnu fazu. The Line je linearni grad dug 170 kilometara, zamišljen bez automobila, s vertikalnim gradskim slojevima i potpuno integriranom infrastrukturom.
Prvi dovršeni segmenti, planirani za 2026., omogućit će stvarno testiranje ovog radikalnog urbanističko-arhitektonskog koncepta, čime The Line postaje jedan od najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini.
3. Guggenheim Abu Dhabi – kulturni landmark Bliskog istoka
Abu Dhabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Projektiran od strane Franka Gehryja, Guggenheim Abu Dhabi trebao bi biti najveći muzej iz Guggenheimove mreže. Njegova kompleksna volumetrija i prepoznatljiv arhitektonski potpis čine ga jednom od najočekivanijih kulturnih građevina desetljeća.
Otvaranjem 2026. godine, ovaj muzej dodatno učvršćuje Saadiyat Island kao globalno kulturno središte.
Arhitektura 2026.: Godina velikih dovršetaka
Svi ovi projekti potvrđuju da najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini nisu samo vizualni spektakli, već građevine koje oblikuju identitet gradova i postavljaju nova pravila za budućnost arhitekture.
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu.
Arhitektura i dizajn
Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor
Biogradnja je pristup gradnji koji u središte stavlja zdravlje čovjeka, odnos prema prirodi i dugoročnu održivost prostora u kojem živimo. Riječ je o načinu gradnje koji koristi prirodne materijale, poštuje lokalni kontekst i nastoji smanjiti negativan utjecaj na okoliš.
Za razliku od klasične gradnje, biogradnja ne promatra kuću samo kao tehnički objekt. Ona je prostor koji aktivno utječe na kvalitetu života. Temperatura, vlaga, kvaliteta zraka i osjećaj ugode jednako su važni kao i statika ili dizajn.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor.
Odakle dolazi pojam biogradnje?
Pojam biogradnje razvija se iz kombinacije tradicionalnog znanja, ekologije i suvremene arhitekture. Temelji se na iskustvima starih kultura koje su gradile kuće od materijala dostupnih u neposrednom okruženju.
Takvi domovi bili su prilagođeni klimi, terenu i načinu života ljudi. Debeli zidovi od zemlje ili kamena ljeti su hladili, a zimi zadržavali toplinu. Drvo se koristilo zbog svoje dostupnosti i fleksibilnosti.
Danas se ta znanja reinterpretiraju kroz suvremene tehnologije, ali osnovna filozofija ostaje ista – graditi u skladu s prirodom, a ne protiv nje.
Koji se materijali koriste u biogradnji?
U biogradnji se koriste prirodni, slabo obrađeni i netoksični materijali. Najčešći su drvo, glina, slama, kamen, vapno i pluto. Sve češće se koristi i ovčja vuna kao izolacijski materijal.
Ono što ove materijale povezuje jest njihova sposobnost regulacije vlage i temperature. Zidovi „dišu“, a prostor zadržava stabilnu mikroklimu bez naglih promjena.
Za razliku od sintetičkih materijala, prirodni ne ispuštaju štetne spojeve. Time se smanjuje rizik od alergija, glavobolja i sindroma „bolesnih zgrada“.
Kako biogradnja utječe na kvalitetu života?
Prostori građeni prema načelima biogradnje često se opisuju kao ugodniji za boravak. Temperatura je stabilnija, zrak svježiji, a vlaga uravnotežena tijekom cijele godine.
Plijesan, vlaga ili loš zrak u vašem domu? Rekuperatori zraka nude trajno rješenje
Takvi domovi posebno su pogodni za obitelji s djecom, osobe s respiratornim problemima i sve koji puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Boravak u njima potiče osjećaj smirenosti i povezanosti s okolinom.
Biogradnja također potiče sporiji i svjesniji način življenja. Prostor postaje mjesto odmora, a ne izvor dodatnog stresa.
Primjeri biogradnje u Hrvatskoj i svijetu
Primjeri biogradnje postoje stoljećima i prisutni su u različitim kulturama diljem svijeta, često kao odgovor na klimu i dostupne resurse.
Iglui, koje su Inuiti gradili na Arktiku, izrađeni su isključivo od snijega, ali upravo zahvaljujući strukturi i zraku zarobljenom između slojeva leda pružaju iznenađujuće dobru toplinsku izolaciju.
U afričkim zajednicama, primjerice kod naroda Masai i Himba, tradicionalne kuće izrađuju se od mješavine zemlje, gline i kravljeg izmeta, materijala koji je prirodan, lokalno dostupan i ima antibakterijska svojstva. Takvi objekti ljeti ostaju hladni, a zimi zadržavaju toplinu.
Slične principe nalazimo i u zemljanim kućama od naboja (rammed earth) u Kini i Maroku, kao i u adobe gradnji u Južnoj Americi. Iako se materijali razlikuju, zajedničko im je jedno: gradnja u skladu s prirodom, bez industrijskih procesa i s jasnim razumijevanjem okoliša u kojem nastaju. Upravo zbog toga ovakvi primjeri danas služe kao inspiracija suvremenoj biogradnji i održivoj arhitekturi.
U Hrvatskoj se biogradnja najčešće pojavljuje u obiteljskim kućama i manjim projektima. Posebno je prisutna u ruralnim područjima, ali sve češće i u suvremenim kućama na obali.
Primjeri uključuju kuće od drva i gline u Gorskom kotaru, slamnatice u kontinentalnom dijelu zemlje te drvene kuće projektirane prema pasivnim standardima.
U svijetu su predvodnici biogradnje Austrija, Njemačka i Švicarska, gdje se prirodni materijali često kombiniraju s visokom energetskom učinkovitošću. U Skandinaviji dominira drvo, dok se u Japanu tradicionalna drvena gradnja prilagođava suvremenim protupotresnim zahtjevima.
Je li biogradnja povratak unatrag ili korak naprijed?
Iako se oslanja na tradiciju, biogradnja nije nostalgičan povratak prošlosti. Ona je suvremen odgovor na pitanje kako graditi održivo i odgovorno.
Prirodni materijali danas se kombiniraju s modernim sustavima grijanja, ventilacije i upravljanja energijom. Rezultat su domovi koji su funkcionalni, estetski privlačni i dugoročno isplativi.
Biogradnja nije prolazni trend. Ona je promjena načina razmišljanja o prostoru. I jasna poruka da dom može biti zdrav, lijep i u skladu s prirodom – istovremeno.
