Urbanizam
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nakon potresa život u središtu Zagreba za mnoge je izgubio svoju nekadašnju privlačnost. Blizina vrtića, škola, kulturnih sadržaja i radnih mjesta pala je u drugi plan u trenutku kada su se stanovnici, usred hladnog jutra, našli na ulicama okruženi urušenim dimnjacima, fasadnim ornamentima i zabatnim zidovima. Dom, koji bi trebao biti najsigurnije mjesto, za brojne je građane postao izvor stalne nelagode i straha. Ipak, potres je samo ukazao na ono što smo prije njega odbijali vidjeti, brojne zgrade u centru grada nisu održavane i obnavljane već desetljećima. Više je uzroka ovog problema: teško postizanje dogovora među suvlasnicima, socijalni status pojedinih stanara, visok postotak stanovništva starije dobi, ali i nedostatak adekvatnog sustava koji bi suvlasnicima zgrada olakšao put do obnove zgrada. Posljedica ove situacije, uz potres i koronu, koju su povećali interes za životom izvan starog dijela grada, vidljiv je trend iseljavanja stanovništva iz šireg centra grada prema periferiji. No što takav proces znači za grad i zajednicu u cjelini? Upravo je to bilo jedno od ključnih pitanja stručnog skupa „Revitalizacija i energetska obnova starih zgrada u centru grada“, održanog u prostoru centra Upoznaj Europu u Zagrebu.
Zona pobjede: Protupotresna obnova – kako do sigurne kuće i otpornije budućnosti
Zašto je važno vratiti život u centar grada?
Jedan od predavača, arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD, upozorio je kako nekontrolirano širenje grada na periferiju predstavlja negativan društveni trend s ozbiljnim financijskim i ekološkim posljedicama. Prema njegovim riječima, današnje stanje donjeg grada rezultat je činjenice da Zagreb nikada nije sustavno obnovljen – čak ni nakon velikog potresa 1880. godine. Posljedica su neujednačene visine zgrada, neusklađene ulične vizure i opći dojam urbanog nereda. Dodatni problem predstavlja složena vlasnička struktura zgrada, u kojima se često isprepliću privatni stanovi, poslovni prostori i institucije. Takva „rasuta kompozicija“ znatno usporava donošenje odluka i provedbu obnove. Iseljavanje stanovništva na periferiju povećava potrebu za svakodnevnim putovanjima, što dovodi do veće potrošnje energije, povećanih emisija CO₂ i gubitka vremena – nerijetko i do sat i pol dnevno provedenih u automobilu. Ovakav način života ne utječe samo na kvalitetu života pojedinca, već stvara i dodatne troškove za cijelu zajednicu. Zagreb je tako došao do paradoksa da su rubna područja, poput Svete Klare, postala „najtraženije“ zone za stanogradnju.
Obnova kao alat za održivi razvoj
Dabrović ističe kako bi obnova i nadogradnja postojećih zgrada u centru, kao i aktivacija napuštenih industrijskih zona (poput bivših tvornica), smanjila potrebu za prometom i potaknula održive oblike kretanja – pješačenje, biciklizam i javni prijevoz. Predlaže i promjene u sustavu komunalne naknade kako bi se investitore usmjerilo na gradnju u zonama u kojima je ona društveno poželjna. Mlade ljude, naglašava, moguće je zadržati u centru jedino ako im se osigura održivo i priuštivo stanovanje.
Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada
Europski ciljevi i izazovi financiranja obnove
Na skupu se raspravljalo i o ciljevima europske Direktive o energetskim svojstvima zgrada, čiji je krajnji cilj fond zgrada s nultom emisijom do 2050. godine. Prvi cilj, s rokom do 2030. godine, predviđa obnovu 16 % energetski najlošijih zgrada u sljedećih pet godina, uz smanjenje ukupne potrošnje energije za 3 %. Iako je potres djelomično potaknuo obnovu, i dalje postoji značajan investicijski jaz koji se na razini EU kreće na oko 150 mil. godišnje. Jedno od predloženih rješenja je uključivanje privatnog kapitala, primjerice kroz davanje tavanskih prostora investitorima u zamjenu za financiranje obnove cijelih zgrada. Članica EU parlamenta dr. sc. Nikolina Brnjac naglasila je da je priuštivo stanovanje jedno od ključnih pitanja EU, s obzirom na to da čak 10 % građana Unije ne može osigurati osnovne stambene uvjete. Novi europski alati i platforme trebali bi potaknuti javno-privatna partnerstva i održive modele stanovanja.
Tehnička rješenja i međunarodni primjeri obnove
Arhitekt Ivan Jovanović predstavio je primjere iz Velike Britanije i SAD-a, gdje se interpolacijama i nadogradnjama stare arhitekture stvaraju novi stambeni i javni prostori. Naglasio je važnost cirkularne obnove, ponovne uporabe materijala, elektrifikacije i eliminacije fosilnih goriva. Zamjenom ovojnica zgrada moguće je uštedjeti i do 70 % energije, dok moderni prozori, rekuperacija i fotonaponski sustavi dodatno povećavaju energetsku učinkovitost.
Sustavni problemi i potreba za jasnom politikom
U panel-raspravi istaknuto je kako će od iduće godine obveza obnove najlošijih zgrada postati konkretnija, no problem predstavlja nedostatak certificiranja starih objekata. Postavlja se pitanje hoće li se ciljevi provoditi poticajima ili sankcijama te hoće li se ići na masovniju ili dubinsku obnovu. Za Dom2 Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije Irena Križ Šelendić komentira: “Kao prvo, samo stavljanje foto napona na krov neće riješiti naš problem jer većina energije u zgradama se troši na grijanje. Mi ne koristimo struju za grijanje, više u Dalmaciji, na kopnu se koristi plin i drva. Teško da će se to primijeniti zato što jednostavno to nije ljudima isplativo. Građani koji ugrade dizalicu topline, a nisu obnovili fasadu, kad shvate da im je račun za grijanje narastao tri puta ubrzo će se vratiti na drva. Znaći nismo napravili ništa. Dakle, ono što treba napraviti i što sa inženjerskog smjera jedino ima smisla je da se prvo obnovi ovojnica i smanje potrebe energije te zgrade, a onda na tu smanjenu količinu energije se optimiziraju tehnički sustavi.”
Zona pobjede: Kako obnova kulturne baštine čuva identitet gradova – i povećava vrijednost nekretnina
Revitalizacija centra Zagreba nije samo pitanje estetike ili očuvanja baštine, već ključno društveno, ekološko i ekonomsko pitanje. Bez jasne strategije, snažnijih poticaja i suradnje javnog i privatnog sektora, grad riskira daljnje pražnjenje svoje jezgre. Povratak života u centar moguć je jedino kroz sigurnu, održivu i priuštivu obnovu – onu koja grad ponovno čini mjestom ugodnog i kvalitetnog življenja.
Arhitektura i dizajn
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika
Gradovi u kojima živimo snažno utječu na našu svakodnevicu – od načina na koji se krećemo, radimo i odmaramo, do osjećaja sigurnosti, pripadnosti i kvalitete života. Upravo zato urbanizam nije apstraktna disciplina rezervirana za stručnjake, već ključni alat koji oblikuje stvarne životne uvjete milijuna ljudi. Kada govorimo o urbanistički najbolje planiranim gradovima u svijetu, govorimo o sredinama koje su promišljeno rasle, prilagođavale se stanovnicima i dugoročno ulagale u ravnotežu između izgrađenog prostora, prirode i infrastrukture.
Donosimo 8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu.
Prije nego što pogledamo konkretne primjere iz svijeta, važno je razumjeti osnovne pojmove koji stoje iza kvalitetnog planiranja gradova.
Što je urbanizam i odakle dolazi pojam?
Urbanizam je disciplina koja se bavi planiranjem, razvojem i uređenjem gradova. Pojam dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad, a odnosi se na sustavno promišljanje prostora u kojem se odvija svakodnevni život – od rasporeda ulica i javnih površina, do stanovanja, prometa, zelenih zona i društvene infrastrukture.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Dobar urbanizam ne bavi se samo estetikom, već funkcionalnošću, dostupnošću i dugoročnom održivošću grada. On povezuje arhitekturu, promet, sociologiju, ekologiju i ekonomiju u jedinstvenu cjelinu.
Što je GUP i zašto je važan?
GUP, odnosno Generalni urbanistički plan, temeljni je planski dokument svakog većeg grada. Njime se definiraju namjena prostora, pravila gradnje, gustoća izgrađenosti, prometna rješenja, zelene površine i javni sadržaji.
U kontekstu Zagreba, aktualni razgovori o novom GUP-u posebno su važni jer određuju kako će se grad razvijati desetljećima unaprijed – hoće li se poticati održiva gradnja, dostupno stanovanje, kvalitetni javni prostori i bolja povezanost kvartova. Bez jasnog i kvalitetnog GUP-a, razvoj grada prepušten je stihiji, što dugoročno negativno utječe na kvalitetu života.
Dražen Arbutina navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu
1. Beč, Austrija
Glavni grad Austrije, osnovan još u rimsko doba, danas je administrativno podijeljen na 23 kotara (Bezirke). Beč je poznat po snažnoj socijalnoj stambenoj politici, izvrsnom javnom prijevozu i velikom udjelu zelenih površina. Godinama se nalazi na vrhu ljestvica gradova s najvišom kvalitetom života.
2. Kopenhagen, Danska
Glavni grad Danske jedan je od najpoznatijih primjera održivog urbanizma. Grad je sustavno planiran za bicikliste, s mrežom biciklističkih staza koje povezuju sve dijelove grada. Urbanističke odluke usmjerene su na zdrav život, javne prostore i klimatsku otpornost.
3. Amsterdam, Nizozemska
Osnovan u 13. stoljeću, glavni grad Nizozemske prepoznatljiv je po koncentričnom sustavu kanala koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Urbanizam Amsterdama temelji se na mješovitoj namjeni prostora, snažnoj pješačkoj i biciklističkoj infrastrukturi te kontroli širenja grada.
4. Freiburg, Njemačka
Grad osnovan u 12. stoljeću često se navodi kao primjer ekološki osviještenog urbanizma. Posebno je poznata četvrt Vauban, planirana kao gotovo energetski samodostatna zona s minimalnim prometom automobila.
5. Singapur
Gradska država i glavni grad istoimene zemlje, osnovan 1819. godine, primjer je ekstremno planskog urbanizma. Unatoč visokoj gustoći naseljenosti, Singapur sustavno integrira zelene površine, vertikalne vrtove i strogo kontroliranu gradnju.
6. Barcelona, Španjolska
Glavni grad Katalonije poznat je po urbanističkom planu Eixample, koji je u 19. stoljeću osmislio Ildefons Cerdà. Pravilna mreža ulica, blokovi s unutarnjim dvorištima i danas omogućuju dobru prozračnost i funkcionalnost grada.
7. Curitiba, Brazil
Grad osnovan u 17. stoljeću poznat je kao pionir integriranog javnog prijevoza. Njegov sustav brzih autobusnih koridora postao je uzor brojnim svjetskim gradovima.
8. Tokio, Japan
Glavni grad Japana jedan je od najvećih urbanih sustava na svijetu. Iako iznimno gust, Tokio funkcionira zahvaljujući preciznoj zoniranosti, razvijenom željezničkom sustavu i jasnoj hijerarhiji javnih i privatnih prostora.
Kako urbanizam utječe na kvalitetu života?
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika. Gradovi s dobro isplaniranom infrastrukturom omogućuju kraće i jednostavnije kretanje, manje vremena provedenog u prometu i više prostora za pješake i bicikliste. Kvalitetno planirani kvartovi imaju dostupne škole, vrtiće, trgovine i zdravstvene ustanove, što smanjuje potrebu za dugim putovanjima.
Zelene površine, parkovi i drvoredi dokazano utječu na mentalno zdravlje, smanjuju stres i poboljšavaju kvalitetu zraka. Urbanizam također ima važnu socijalnu ulogu – javni prostori potiču susrete, zajedništvo i osjećaj pripadnosti, dok loše planirani gradovi često rezultiraju izolacijom i socijalnim podjelama.
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
U konačnici, grad koji je dobro urbanistički osmišljen pruža osjećaj reda, sigurnosti i ugode – što su temeljni preduvjeti kvalitetnog života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi kao smjer razvoja
Primjeri koje smo naveli pokazuju da urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu ne nastaju slučajno. Oni su rezultat dugoročnog planiranja, jasnih pravila i stalnog prilagođavanja potrebama stanovnika. Urbanizam nije samo tehnički alat, već društveni ugovor koji određuje kako ćemo živjeti – danas i u budućnosti.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
U vremenu klimatskih izazova, rasta gradova i promjena životnih navika, kvalitetno urbanističko planiranje postaje važnije nego ikad. Gradovi koji to razumiju, postaju ne samo ugodnija mjesta za život, već i otporniji, pravedniji i dugoročno održivi.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
