Urbanizam
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nakon potresa život u središtu Zagreba za mnoge je izgubio svoju nekadašnju privlačnost. Blizina vrtića, škola, kulturnih sadržaja i radnih mjesta pala je u drugi plan u trenutku kada su se stanovnici, usred hladnog jutra, našli na ulicama okruženi urušenim dimnjacima, fasadnim ornamentima i zabatnim zidovima. Dom, koji bi trebao biti najsigurnije mjesto, za brojne je građane postao izvor stalne nelagode i straha. Ipak, potres je samo ukazao na ono što smo prije njega odbijali vidjeti, brojne zgrade u centru grada nisu održavane i obnavljane već desetljećima. Više je uzroka ovog problema: teško postizanje dogovora među suvlasnicima, socijalni status pojedinih stanara, visok postotak stanovništva starije dobi, ali i nedostatak adekvatnog sustava koji bi suvlasnicima zgrada olakšao put do obnove zgrada. Posljedica ove situacije, uz potres i koronu, koju su povećali interes za životom izvan starog dijela grada, vidljiv je trend iseljavanja stanovništva iz šireg centra grada prema periferiji. No što takav proces znači za grad i zajednicu u cjelini? Upravo je to bilo jedno od ključnih pitanja stručnog skupa „Revitalizacija i energetska obnova starih zgrada u centru grada“, održanog u prostoru centra Upoznaj Europu u Zagrebu.
Zona pobjede: Protupotresna obnova – kako do sigurne kuće i otpornije budućnosti
Zašto je važno vratiti život u centar grada?
Jedan od predavača, arhitekt Marko Dabrović iz studija 3LHD, upozorio je kako nekontrolirano širenje grada na periferiju predstavlja negativan društveni trend s ozbiljnim financijskim i ekološkim posljedicama. Prema njegovim riječima, današnje stanje donjeg grada rezultat je činjenice da Zagreb nikada nije sustavno obnovljen – čak ni nakon velikog potresa 1880. godine. Posljedica su neujednačene visine zgrada, neusklađene ulične vizure i opći dojam urbanog nereda. Dodatni problem predstavlja složena vlasnička struktura zgrada, u kojima se često isprepliću privatni stanovi, poslovni prostori i institucije. Takva „rasuta kompozicija“ znatno usporava donošenje odluka i provedbu obnove. Iseljavanje stanovništva na periferiju povećava potrebu za svakodnevnim putovanjima, što dovodi do veće potrošnje energije, povećanih emisija CO₂ i gubitka vremena – nerijetko i do sat i pol dnevno provedenih u automobilu. Ovakav način života ne utječe samo na kvalitetu života pojedinca, već stvara i dodatne troškove za cijelu zajednicu. Zagreb je tako došao do paradoksa da su rubna područja, poput Svete Klare, postala „najtraženije“ zone za stanogradnju.
Obnova kao alat za održivi razvoj
Dabrović ističe kako bi obnova i nadogradnja postojećih zgrada u centru, kao i aktivacija napuštenih industrijskih zona (poput bivših tvornica), smanjila potrebu za prometom i potaknula održive oblike kretanja – pješačenje, biciklizam i javni prijevoz. Predlaže i promjene u sustavu komunalne naknade kako bi se investitore usmjerilo na gradnju u zonama u kojima je ona društveno poželjna. Mlade ljude, naglašava, moguće je zadržati u centru jedino ako im se osigura održivo i priuštivo stanovanje.
Ključne promjene koje donosi novi zakon o upravljanju i održavanju zgrada
Europski ciljevi i izazovi financiranja obnove
Na skupu se raspravljalo i o ciljevima europske Direktive o energetskim svojstvima zgrada, čiji je krajnji cilj fond zgrada s nultom emisijom do 2050. godine. Prvi cilj, s rokom do 2030. godine, predviđa obnovu 16 % energetski najlošijih zgrada u sljedećih pet godina, uz smanjenje ukupne potrošnje energije za 3 %. Iako je potres djelomično potaknuo obnovu, i dalje postoji značajan investicijski jaz koji se na razini EU kreće na oko 150 mil. godišnje. Jedno od predloženih rješenja je uključivanje privatnog kapitala, primjerice kroz davanje tavanskih prostora investitorima u zamjenu za financiranje obnove cijelih zgrada. Članica EU parlamenta dr. sc. Nikolina Brnjac naglasila je da je priuštivo stanovanje jedno od ključnih pitanja EU, s obzirom na to da čak 10 % građana Unije ne može osigurati osnovne stambene uvjete. Novi europski alati i platforme trebali bi potaknuti javno-privatna partnerstva i održive modele stanovanja.
Tehnička rješenja i međunarodni primjeri obnove
Arhitekt Ivan Jovanović predstavio je primjere iz Velike Britanije i SAD-a, gdje se interpolacijama i nadogradnjama stare arhitekture stvaraju novi stambeni i javni prostori. Naglasio je važnost cirkularne obnove, ponovne uporabe materijala, elektrifikacije i eliminacije fosilnih goriva. Zamjenom ovojnica zgrada moguće je uštedjeti i do 70 % energije, dok moderni prozori, rekuperacija i fotonaponski sustavi dodatno povećavaju energetsku učinkovitost.
Sustavni problemi i potreba za jasnom politikom
U panel-raspravi istaknuto je kako će od iduće godine obveza obnove najlošijih zgrada postati konkretnija, no problem predstavlja nedostatak certificiranja starih objekata. Postavlja se pitanje hoće li se ciljevi provoditi poticajima ili sankcijama te hoće li se ići na masovniju ili dubinsku obnovu. Za Dom2 Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije Irena Križ Šelendić komentira: “Kao prvo, samo stavljanje foto napona na krov neće riješiti naš problem jer većina energije u zgradama se troši na grijanje. Mi ne koristimo struju za grijanje, više u Dalmaciji, na kopnu se koristi plin i drva. Teško da će se to primijeniti zato što jednostavno to nije ljudima isplativo. Građani koji ugrade dizalicu topline, a nisu obnovili fasadu, kad shvate da im je račun za grijanje narastao tri puta ubrzo će se vratiti na drva. Znaći nismo napravili ništa. Dakle, ono što treba napraviti i što sa inženjerskog smjera jedino ima smisla je da se prvo obnovi ovojnica i smanje potrebe energije te zgrade, a onda na tu smanjenu količinu energije se optimiziraju tehnički sustavi.”
Zona pobjede: Kako obnova kulturne baštine čuva identitet gradova – i povećava vrijednost nekretnina
Revitalizacija centra Zagreba nije samo pitanje estetike ili očuvanja baštine, već ključno društveno, ekološko i ekonomsko pitanje. Bez jasne strategije, snažnijih poticaja i suradnje javnog i privatnog sektora, grad riskira daljnje pražnjenje svoje jezgre. Povratak života u centar moguć je jedino kroz sigurnu, održivu i priuštivu obnovu – onu koja grad ponovno čini mjestom ugodnog i kvalitetnog življenja.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
Urbanizam
Na što paziti pri kupnji stana? Arhitekt otkriva greške koje se skupo plaćaju
Prije nego donesete konačnu odluku i potpišete ugovor, prođite kroz ovu kratku provjeru
Prilikom kupnje stana najčešće se spominju dvije stvari – kvadratura i lokacija. No arhitekti upozoravaju da su to tek početne točke. Ako se pitate na što paziti pri kupnji stana, odgovor je mnogo složeniji i uključuje pravne, tehničke i prostorne aspekte koji dugoročno utječu na kvalitetu života.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Kupnja stana nije samo financijska odluka, nego odluka o svakodnevici koja će trajati godinama. Upravo zato prvi dojam ne smije biti presudan.
Pravna dokumentacija je prvi korak
Jedna od najvažnijih stavki na koju treba obratiti pažnju jest pravna dokumentacija. Stan mora imati čiste vlasničke papire, bez tereta, zabilježbi ili neriješenih suvlasničkih odnosa.
Kod novogradnje je posebno važno provjeriti je li zgrada ishodila odgovarajuće dozvole – građevinsku, a kasnije i uporabnu. Hrvoje Hanže Hanzlin, dipl. ing. arh., ističe kako današnje tržište često funkcionira kroz predprodaju, kada kupci ostavljaju kapare već na temelju građevinske dozvole.
Zato je ključno provjeriti je li projekt uopće dobio službeni akt – bilo lokacijsku, bilo građevinsku dozvolu. U mnogim slučajevima uporabna dozvola neće biti izdana prije same kupnje, ali barem osnovna dokumentacija mora postojati.
Cijena može biti signal upozorenja
Kada razmišljate na što paziti pri kupnji stana, cijena je važan indikator. Ako je nekretnina značajno jeftinija od tržišnog prosjeka, to može biti znak za dodatni oprez.
Troškovi gradnje danas su visoki, a kvalitetni materijali i radna snaga imaju svoju cijenu. Prevelika razlika u cijeni može upućivati na slabiju kvalitetu izvedbe, lošiju izolaciju ili štednju na instalacijama.
Kvaliteta gradnje i instalacija
Dugoročni troškovi stanovanja uvelike ovise o kvaliteti gradnje. Debljina zidova, toplinska i zvučna izolacija, kvaliteta stolarije, vrsta grijanja i instalacija – sve su to elementi koji čine razliku između ugodnog i problematičnog stanovanja.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Energent koji se koristi za grijanje ima velik utjecaj na mikroklimu prostora i mjesečne troškove. Podno grijanje, primjerice, često doprinosi ravnomjernijoj raspodjeli topline i većoj ugodi boravka.
Arhitekti savjetuju da se pažnja usmjeri na konstruktivne elemente i instalacije, dok se kozmetičke stvari poput boje zidova ili vrata mogu naknadno prilagoditi.
Orijentacija i mikroklima prostora
Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih faktora jest orijentacija stana. Osunčanost prostora izravno utječe na kvalitetu stanovanja, raspoloženje i zdravlje.
Stan s dovoljno prirodnog svjetla i mogućnošću prirodnog provjetravanja pruža znatno bolju mikroklimu. Kod većih stanova poželjno je imati najmanje dvije orijentacije kako bi se omogućila cirkulacija zraka.
Veliki prozori i staklene stijene doprinose osjećaju prostranosti, ali i povećavaju količinu dnevnog svjetla, što dugoročno podiže kvalitetu života.
Tlocrt je važniji od kvadrature
Iako kvadratura često dominira oglasima, raspored prostorija – odnosno tlocrt – ima veću težinu. Ako se pitate na što paziti pri kupnji stana, odgovor često leži upravo u funkcionalnosti rasporeda.
Konstruktivni i nosivi zidovi određuju mogućnosti budućih preinaka. Ako su zidovi nosivi ili su otvori na pročelju fiksno definirani, prostor se neće moći značajno mijenjati.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Važno je obratiti pažnju na veze između prostorija – položaj kuhinje u odnosu na dnevni boravak, pristup kupaonici, odvojenost spavaćih zona. Ulaz u WC izravno iz dnevnog boravka, primjerice, može biti i akustički i vizualno problematičan.
Visina stropa i osjećaj prostora
Visina stropa snažno utječe na percepciju prostora. Stanovi s višim stropovima imaju bolju akustiku, veći volumen zraka i osjećaj luksuza.
Viša zapremnina prostora doprinosi boljoj mikroklimi, a sam prostor djeluje prozračnije i ugodnije. Upravo zato kvalitetnije zgrade često imaju veću visinu stropa od minimalno propisanih standarda.
Lift, stubište i broj stanara
Kod višestambenih zgrada treba obratiti pažnju i na zajedničke dijelove. Ima li zgrada lift, koliko stanova koristi jedno stubište i kakva je protočnost zajedničkih komunikacija?
Manji broj stanova po stubištu često znači veću privatnost i manju opterećenost zajedničkih prostora. To su detalji koji možda nisu presudni pri prvom razgledu, ali dugoročno itekako utječu na kvalitetu stanovanja.
Razlikujte trajno od promjenjivog
Jedan od ključnih savjeta arhitekata jest razlikovati ono što se može promijeniti od onoga što ostaje trajno. Parket, pločice i ugrađeni materijali utječu na vrijednost stana i cijenu, ali zidne boje, vrata ili obloge lako se zamjenjuju.
Kupnja stana rijetko je kratkoročna odluka, osim ako je riječ o investiciji za daljnju prodaju ili najam. Zato je važno razmišljati o budućem potencijalu prostora i njegovoj prilagodljivosti.
Checklista: Na što paziti pri kupnji stana
Prije nego donesete konačnu odluku i potpišete ugovor, prođite kroz ovu kratku provjeru:
Dokumentacija
- Jesu li vlasnički papiri čisti, bez tereta i zabilježbi?
- Ima li zgrada lokacijsku ili građevinsku dozvolu?
- Postoji li uporabna dozvola (ako je riječ o dovršenoj zgradi)?
- Jesu li suvlasnički odnosi jasno definirani?
Kvaliteta gradnje
- Kakva je toplinska i zvučna izolacija?
- Koja je vrsta stolarije ugrađena?
- Koji energent se koristi za grijanje?
- Jesu li instalacije nove i pravilno izvedene?
Orijentacija i mikroklima
- Ima li stan dovoljno prirodnog svjetla?
- Ima li najmanje dvije orijentacije radi prirodnog provjetravanja?
- Kakva je visina stropova?
- Kakav je osjećaj temperature i zraka pri ulasku u stan?
Tlocrt i funkcionalnost
- Ograničavaju li nosivi zidovi mogućnost budućih preinaka?
- Je li raspored prostorija logičan i funkcionalan?
- Postoji li jasna podjela između dnevne i noćne zone?
- Je li ulaz u WC diskretno riješen?
Zajednički prostori
- Ima li zgrada lift?
- Koliko stanova koristi jedno stubište?
- Jesu li zajednički prostori uredni i održavani?
Ako većinu stavki možete potvrditi, velika je vjerojatnost da ste pronašli stan koji nije samo dobra investicija, nego i kvalitetan prostor za život na duge staze.
Na kraju, odgovor na pitanje na što paziti pri kupnji stana ne svodi se na jednu stavku. Riječ je o kombinaciji pravne sigurnosti, kvalitete gradnje, funkcionalnog tlocrta i dobre orijentacije. Tek kada se svi ti elementi usklade, stan postaje više od kvadrata – postaje kvalitetan prostor za život na duge staze.
