Arhitektura i dizajn
Najprestižnije svjetsko natjecanje u građevini, imalo je i hrvatske predstavnike
Kompanija Saint-Gobain, globalni lider u modernoj i održivoj gradnji, organizirala je jedno od najprestižnijih takmičenja u svijetu građevinarstva, čuveni International Gypsum Trophy koji je prošlog mjeseca doživio svoje 13. izdanje. Sve je krenulo još u Parizu, 1998. godine, sa idejom da ovo jedinstveno takmičenje promovira izvođače suhe gradnje i arhitekte koji kreiraju zahtjevne projekte i vrhunski dizajnirane interijere. Ove godine grad domaćin bila je Atena.
Sudjelovao je cijeli svijet
Zemlje diljem svijeta, njih 27, predstavilo je svoje projekte kojih je ove godine bilo čak 73, a konkurirali su u šest kategorija, odnosno za 15 nagrada.
Tko može konkurirati na ovom natjecanju?
Sudionik ovog takmičenja može biti svaki izvođač gipsanih ploča ili žbukanja te profesionalci specijalizirani za tradicionalni zanat žbukanja ili montaže sustava od gipsanih ploča.
Sudionici predstavljaju državu u kojoj se zgrada, odnosno projekt nalazi.
Projekti moraju sadržavati Saint-Gobain Gypsum rješenja, a svako dodatno korištenje drugih Saint-Gobain rješenja može povećati bodove. Projekti prvo moraju biti odabrani na nacionalnim takmičenjima te ne smiju biti prijavljeni u prethodnom natjecanju International Trophy. Također, svi projekti morali su biti dovršeni prije početka 2023. godine.
Hrvatski projekt “Park kneževa”
Hrvatska se također može pohvaliti sudjelovanjem i to projektom Park of Princes, odnosno Park kneževa. Iza projekta stoji Biškić gradnja, tj. braća Matej i Ivo Biškić koji su od samih početaka djelovanja u Hrvatskoj imali cilj izrade radova vrhunske kvalitete, te povećanje životnog standard građana u Hrvatskoj. S tom vizijom su krenuli i u ovaj projekt, te ga prema tome i uspješno realizirali.
Park kneževa vodi se vizijom stvaranja iznimnih projekata najviše razine kvalitete i arhitektonske vrijednosti, temeljenih na ekološkoj osviještenosti i složenim tehničkim rješenjima.
“U ovaj projekt je uložena nevjerojatna količina truda kako bi dobili iznimne i vrhunske rezultate. S obzirom na zahtjevnost samog projekta te tadašnje izazovno vrijeme na tržištu materijala i radne snage, ovaj projekt nas čini iznimno ponosnima jer je dokaz najviše razine kvalitete i životnog standarda”, rekla su braća.
Unutar karakterističnog zagrebačkog bloka nalaze se zgrade različitih tlocrta i visina, okružene parkom, čiji se volumeni prožimaju sa zelenilom bloka. Kombinirano je nekoliko tipologija: stanovanje, poslovni prostor i urbani park. Kvaliteta blokovske strukture u središtu grada, koja je inspirirala projekt, omogućuje kvalitetno urbano življenje, jedinstven životni stil i kulturne mogućnosti unutar visoke urbane gustoće.
,,Bilo je izazovno pratiti ideje i vizije arhitekata i investitora, ali s našim multibrending rješenjima i materijalima uspješno smo aplicirali i stvorili okruženje prateći njihove tehničke zahtjeve i estetiku. Jako sam ponosan na ovaj iznimno kvalitetan projekt”, rekao je Bojan Borko, Saint-Gobain Project Manager.
Izvrsna suradnja između Biškić Gradnje i Saint-Gobain tima kreirala je rješenja izvanrednih razina zaštite od požara, zvučne izolacije, otpornosti na vlagu i plijesan, vrhunske estetike i dizajna, uključujući visoku izdržljivost i otpornost na udarce.
Projekt je spoj odličnih vještina, materijala i kreativnosti te je s razlogom predstavljen i na ovom događaju kako bi promovirao suhu gradnju kao materijal budućnosti.
Raznovrsni projekti
Izvođači koji su sudjelovali udružili su svoje znanje, iskustvo i kreativnost sa Saint Gobain sustavima žbuke i suhih obloga kako bi izveli nevjerojatne projekte visokih performansi.
Neki su gradili na postojećim povijesnim strukturama, dok su drugi stvarali nešto potpuno novo. Pojedini projekti dovršeni su uz pomoć više od tisuću zaposlenih, dok je kod drugih projekata sudjelovao daleko manji broj ljudi.
Tko je osvojio glavnu nagradu?
Ovogodišnji dobitnik Grand Prix priznanja je arhitekt dr. Santiago Calatrava. Dizajniran od strane svjetski poznatog arhitekta, arhitektonski dizajn paviljona UAE crpi inspiraciju iz vizije sokola – nacionalne ptice Ujedinjenih Arapskih Emirata. Paviljon UAE odražava identitet i pionirski duh UAE dok istovremeno njeguje ravnotežu i vezu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zemlje.
Riječ je o prvom projektu takve vrste na cijelom Bliskom istoku s visokom razinom složene sferne zakrivljenosti. Bio je veliki izazov u samo šest tjedana napraviti kompleksnu sfernu kupolu na projektu površine 15 000m². K tome, količinu otpada uspješno su sveli na minimum.
Zapanjujući muzej
Osim osvajača Grand Prixa, vrijedi istaknuti i prvu nagradu u Non-Residental kategoriji, a riječ je o projektu Royal Museum of Fine Arts u Antwerpenu, u Belgiji.
Drastična, sveobuhvatna obnova i restauracija Kraljevskog muzeja likovnih umjetnosti u Antwerpenu predstavljala je veliki izazov. Uz radove na postojećem muzeju, četiri povijesne terase zgrade pretvorene su u novi muzejski prostor, čime je izložbeni prostor povećan za 40%. Zahvaljujući svim ovim radovima, zgrada iz 19. stoljeća sada je spremna za budućnost. Dva različita svijeta okupljena su u jednoj zgradi.
Za ovu zahtjevnu obnovu postavljeni su specifični tehnički zahtjevi (nosivost, vatrootpornost, završna obrada itd.). Tvrtka Muller Complete Afbouw België uspjela ju je dovesti do savršenstva uz korištenje Rigips gipsanih ploča.
Sa svojim svijetlo bijelim izložbenim dvoranama, skrivenim sobama, dugim stubištima, dalekosežnim vidikovcima i različitim stupnjevima dnevnog svjetla, novi muzej iscrtava rutu punu iznenađujućih vertikalnih iskustava.
Tematski morski park bit će prava hit destinacija
U kategoriji Ceilings vrijedi spomenuti projekt koji je osvojio prvu nagradu – SeaWorld Abu Dhabi.
SeaWorld Abu Dhabi dovest će prvi tematski park morskog života na otok Yas. Otvarajući svoja vrata 2023. godine, park će sadržavati više različitih područja koja će nuditi impresivna iskustva, kao i dinamična staništa u kojima će zajedno boraviti različite vrste, onako kako borave i u svom prirodnom staništu.
Tematski park bit će dom za više od 150 vrsta morskih životinja, uključujući morske pse, jata riba, mante, morske kornjače, gmazove, vodozemce i beskralješnjake, uz stotine ptica uključujući pingvine, plamence i druge.
Arhitektura i dizajn
Marcel Breuer: Ikona modernog dizajna i revolucija u svijetu stolica
Kako su Wassily i Cesca stolice zauvijek promijenile lice modernog dizajna.
Marcel Breuer (1902–1981) bio je ugledni mađarski arhitekt i dizajner, jedan od najutjecajnijih vizionara modernog dizajna 20. stoljeća i ključna figura Bauhaus pokreta. Njegov rad obilježio je radikalan odmak od tradicionalnog poimanja namještaja, uvodeći industrijske materijale, čiste linije i funkcionalnost kao temelj suvremene estetike.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Najpoznatiji je po svojim revolucionarnim stolicama i namještaju koji su redefinirali odnos između forme, funkcije i tehnologije — osobito kroz legendarne Wassily i Cesca stolice. Ovi bezvremenski dizajni nisu samo promijenili način na koji se namještaj proizvodi i koristi, već su postali simbol modernizma, utjecavši na generacije dizajnera i arhitekata diljem svijeta. Njegova djela i danas ostaju nezaobilazan dio suvremenih interijera, muzeja i dizajnerske povijesti.
7 dizajnerskih sofa i fotelja koje obožavaju arhitekti i stilisti interijera
Bauhaus, ideja i početak revolucije
Breuer je svoje profesionalno putovanje započeo u legendarnom Bauhausu u Njemačkoj — školi koja je spojila umjetnost i industrijski dizajn. Filozofija Bauhausa, koja zagovara praktičnost, funkcionalnost i minimalizam, duboko je oblikovala njegov pristup dizajnu. U Bauhausu je počeo eksperimentirati s neobičnim materijalima za namještaj — osobito tubularnim čelikom — inspiriran konstrukcijom bicikla. Čelik je u to vrijeme bio radikalna inovacija u dizajnu namještaja: lagan, izdržljiv i vizualno „prozračan“, što je omogućilo elegantne i minimalističke forme.
Wassily ili B3 — prva ikona
Godine 1925. Breuer je dizajnirao svoje prvo veliko djelo — stolicu poznatu kao Model B3, danas slavnu Wassily stolicu. Inspirirana Bauhaus estetikom i industrijskim materijalima, stolica se smatra jednim od simbola modernog dizajna. Iako u početku nije nosila to ime, kasnije je nazvana po slikaru Vasiliju Kandinskom, koji je bio jedan od prvih vlasnika i veliki zagovornik ovog revolucionarnog dizajna. Ova stolica predstavlja revoluciju jer koristi savijene čelične cijevi koje nose sjedalo i naslon bez tradicionalnih zglobova ili ukrasa — rezultat minimalističkog i funkcionalnog pristupa. Breuer je stolicu zamišljao kao „dematerijaliziran“ objekt: laganu, prozračnu, ali stabilnu i udobnu.
Cesca – spoj topline i moderne
Nakon Wassilyja, Breuer je nastavio istraživati nove koncepte — a Cesca stolica iz 1928. postala je još jedan klasik dizajna. Nazvana prema njegovoj kćeri Francesci, ova stolica kombinira drvo i čelik te koristi tzv. konzolnu konstrukciju bez stražnjih nogu, što joj daje dodatnu fleksibilnost i udobnost. Cesca stolica danas je priznata kao jedan od najvažnijih komada modernog namještaja i ostaje popularna u suvremenim interijerima diljem svijeta.
Suradnja s Knollom i naslijeđe
Iako Breuer nikada nije izravno radio za Knoll, imao je veliki utjecaj na povijest te kompanije. Bio je mentor Florence Knoll tijekom njezina rada u uredu Waltera Gropiusa 1930-ih, a njegovi koncepti i pristupi inspirirali su mnoge druge dizajnere u Knollovoj postavi. Naknadno je svoju kolekciju namještaja prodao talijanskoj tvrtki Gavina SpA, a ta kolekcija bila je jedan od razloga zašto je Knoll 1968. preuzeo Gavinu — uključujući i Breuerove klasike poput Wassily, Cesca i Laccio stolova.
Bezvremenska snaga jednostavnosti
Breuerove stolice nisu tek funkcionalni komadi namještaja, već snažni simboli modernističke estetike i novog načina razmišljanja o dizajnu. One pokazuju kako se umjetnost i funkcija mogu spojiti bez kompromisa, kroz jasnoću forme, čiste linije i odbacivanje suvišnih ukrasa. Breuer je vjerovao da dizajn mora biti iskren prema materijalu i svrsi, a upravo je ta filozofija rezultirala namještajem koji djeluje lagano, suvremeno i bezvremenski.
Njegova inovativna upotreba čeličnih cijevi otvorila je vrata masovnoj proizvodnji namještaja, bez gubitka kvalitete ili estetske vrijednosti. Time je dizajn postao dostupniji, ali nimalo banalniji — naprotiv, dobio je novu razinu elegancije i funkcionalnosti. Breuerovi komadi brzo su pronašli svoje mjesto ne samo u privatnim interijerima, već i u muzejima, uredima i javnim prostorima diljem svijeta, postavši trajni simbol moderne elegancije i dizajnerske izvrsnosti.
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Arhitektura i dizajn
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Suvremena arhitektura donijela je nove materijale i odvažnije forme, značajno promijenivši vizuru gradova, ali i način na koji u njima živimo. Takav razvoj otvorio je i važno pitanje: zahtijeva li današnja arhitektura drugačiji pristup projektiranju prostora i kome su ti prostori zapravo namijenjeni.
U središtu tih rasprava sve se češće nalazi javni prostor. Trgovi, parkovi i ulice trebali bi biti zajednička vrijednost i temelj kvalitetnog urbanog života, no u praksi su upravo oni mjesto najvećih kompromisa – između ambicije, sustava i tržišnih ograničenja.
O tim izazovima govori Alen Žunić, arhitekt, znanstvenik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji se u svom radu sustavno bavi urbanizmom, javnim prostorom i dugoročnim razvojem gradova.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Žunić je i stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković. Ovaj fond dodjeljuje stipendije za studij na Harvardu s ciljem poticanja izvrsnosti u različitim područjima. Iskustvo tog akademskog okruženja dodatno je oblikovalo njegov teorijski i istraživački pristup arhitekturi.
Kada sustav odlučuje umjesto arhitekture
U javnim projektima kvaliteta arhitekture često ovisi o procedurama javne nabave, koje – umjesto vrednovanja prostora – naglasak stavljaju na cijenu. Iako postoji želja za kvalitetnim rješenjima, sustav nerijetko ograničava mogućnost njihove realizacije.
„Javni investitor možda ima želju angažirati arhitekta koji bi napravio najbolju arhitekturu, ali je ograničen javnom nabavom koja arhitekturu ne svodi na kvalitetu, nego na cijenu“, upozorava Žunić.
Takav pristup najviše pogađa projekte javne namjene – trgove, parkove i ulice – prostore koji izravno oblikuju svakodnevni život velikog broja ljudi i imaju potencijal stvarati kvalitetno urbano okruženje.
Kao odgovor na takve suprotstavljene interese, sve se češće razvijaju modeli privatno-javnog partnerstva. Cilj im je povezati gradove, struku i investitore u projektima koji istovremeno služe javnom interesu i omogućuju realizaciju. Žunić navodi primjere suradnji u kojima grad zadržava kontrolu nad razvojem prostora, dok se privatni sektor uključuje kroz znanje, tehnologiju i materijale, osobito u projektima priuštivog stanovanja.
Uključivanje građana – prednost i izazov
Sve važniju ulogu u oblikovanju javnog prostora imaju i građani. Kao svakodnevni korisnici, oni prirodno postaju dio procesa odlučivanja, no participacija nosi i određene izazove.
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Ipak, upozorava da participativni procesi ponekad mogu otići u pogrešnom smjeru. Javnost koja nije stručno vezana uz arhitekturu često se boji novih i neuobičajenih rješenja, što je pojava poznata kroz povijest.
Kao ilustrativan primjer navodi Eiffelov toranj, koji je u vrijeme izgradnje bio smatran estetskim promašajem. Danas je jedna od najpoznatijih urbanih ikona na svijetu. Da se tada pitalo isključivo javno mnijenje, Pariz bi ostao bez svog simbola.
Brzina gradnje i gubitak kvalitete prostora
Današnja gradnja često je vođena brzinom i isplativošću. Prva žrtva takvog pristupa najčešće je estetika, a ubrzo potom i tehnička kvaliteta.
Cilj postaje izgraditi što veći broj kvadrata, dok kvaliteta prostora – kako zgrada, tako i njihova okruženja – ostaje u drugom planu. Taj se problem ne odnosi samo na arhitekturu, već i na urbanizam u cjelini.
Na periferijama gradova sve su češće ulice s maksimalnim gabaritima i visinama zgrada, uz minimalne javne sadržaje. Takva naselja narušavaju sliku grada i ne nude ugodan okoliš za život, ponajviše zato što nisu unaprijed jasno urbanistički regulirana i jer se teži brzoj gradnji.
Što možemo naučiti iz prošlosti
Brza gradnja, naglašava Žunić, ne mora nužno imati negativne konotacije. Kao pozitivan primjer ističe Zapruđe i naselja Novog Zagreba, nastala u drugoj polovici 20. stoljeća kako bi se riješio stambeni problem velikog broja ljudi.
U to je vrijeme modernizam imao jasno definirane principe – od količine zelenila i udaljenosti između zgrada do planiranja dodatnih sadržaja poput škola, vrtića i javnih prostora. Postojala su pravila koja su arhitekti slijedili, a grad se planirao kao cjelina.
Ipak, ni ti modeli nisu bili bez nedostataka. Velike zelene površine često su ostale neaktivirane i bez jasne ideje kako će dugoročno funkcionirati. Iako nije nužno da svaki kvadratni metar ima sadržaj, izostanak jasne vizije ostavio je brojne prostore izvan stvarnog urbanog života.
Gradovi se ne grade projektima, nego vizijama
Zbog naslijeđenih urbanističkih planova i fragmentiranog pristupa, mnogi gradovi danas nemaju jasnu viziju razvoja. Kao pozitivne primjere holističkog planiranja, Žunić navodi projekte u Cresu i Puli, gdje se grad sagledavao kao cjelina, a ne kroz pojedinačne parcele ili zone.
U Cresu je razvijen projekt javne linije koja povezuje različite dijelove grada isključivo kroz javni prostor, dok je u Puli bivša vojna zona transformirana u veliku zonu inovacija, s naglaskom na dostupnost građanima, očuvanje vegetacije i minimalan utjecaj nove gradnje na okoliš.
Između tržišta i javnog interesa, brzine i dugoročnog planiranja, arhitektura danas traži nove odgovore. Gradovi se, zaključuje Žunić, ne mogu razvijati kroz pojedinačne projekte, nego kroz vizije koje nadilaze jednu parcelu, jedan mandat ili kratkoročni trend.
Jer prostor u kojem živimo ne govori samo o tome kako gradimo danas, nego i koliko smo spremni razmišljati unaprijed – za generacije koje dolaze.
