Arhitektura i dizajn
Kako digitalno doba diktira dinamičniju arhitekturu
Svako povijesno razdoblje obilježilo je i određen način stanovanja, bio je odraz tehnološkog razvoja te društvenih, ekonomskih i kulturnih uvjeta. U današnjoj fleksibilnijoj i dinamičnijoj arhitekturi konvencije iz prošlosti zamijenjene su novim konvencijama, onima digitalnog doba.
Suvremeni način života
Suvremeno stanovanje pitanje je stila života. Ono obuhvaća najmodernije i najkvalitetnije materijale, tehnološki visoko kvalitetne interijere, tehnički kvalitetne detalje izvedbe, kao i sve višu energetsku učinkovitost.
Arhitektica prof. Alenka Delić kaže da je suvremeno stanovanje ustvari odraz suvremenog načina života koje pod utjecajem nove digitalne tehnologije i novog načina života poprima neke drugačije zahtjeve. Drugačiji je naš ritam kao i odnos prema prostoru u kojem živimo.
Glavna obilježja suvremenog stanovanja
Neki od trendova koje suvremeno stanovanje mora pratiti su jasna potreba za individualizacijom, utjecaj globalizacije, trend starenja stanovništva i povećavanja broja kućanstava koje čine samo samci. Riječ je, naime, o više od 50 posto kućanstava koje čine samci ili parovi bez djece.
“Struktura naše obitelji za koju smo nekad projektirali se itekako promijenila”, ističe arhitektica.
Mnoge stvari više nisu iste
Osim toga, pojavio se trend digitalnih nomada, mladih ljudi koji nisu vezani za jedno mjesto boravka i stanovanja. Svoje je učinila i pandemija, odnosno svijest o tome da ne postoji potreba vezivanja za jedno mjesto rada.
Nove generacije traže jedan sasvim drugačiji prostor stanovanja, drugačiji prostor boravka. Odnos prema privatnom vlasništvu se također promijenio, došlo je do rasta ekonomske moći, mijenja se svijest o novom načinu življenja, o nekim novim potrebama, a to sve rezultira drugačijim zahtjevima prema arhitektima.
U tom kontekstu moramo se dotaknuti uloge koju u suvremenom stanovanju ima trend urbanog vrtlarenja. Utjecaj zelenila sve je izražajniji u stambenoj arhitekturi zbog velikog porasta broja stanovnika te koncentracije stanovništva u gradovima.
Nedostaje nam hrane
Nedostaje nam prostora na kojem ćemo uzgajati hranu, a neka su istraživanja pokazala da postoji mogućnost da na krovovima naših zgrada uzgajamo svoju hranu, što bi automatski reduciralo troškove. Znali biste što jedete, a to bi bi bila svježa hrana iz domaćeg uzgoja.
Stambeni prostor mora biti funkcionalan
Funkcionalnost je glavna odlika kvalitetnog projekta suvremenog stanovanja, kaže profesorica Delić, koja na tu činjenicu uvijek upozorava studente.
Stambeni prostor prije svega treba funkcionirati, a da bi funkcionirao kvalitetno postoje neka pravila i načini projektiranja i korištenja koji će tu funkcionalnost omogućiti. Prije svega, potrebno je dobro dimenzionirati prostor. Znati dimenzije namještaja i uporabnog prostora. To je prva pretpostavka da bi stan, odnosno stambeni prostor, mogao normalno funkcionirati.
Svako povijesno razdoblje proizvodilo je određen način stanovanja. Ono je bilo odraz tehnološkog razvoja, specifičnih društvenih, ekonomskih i kulturnih uvjeta. U današnjoj, fleksibilnijoj i dinamičnijoj arhitekturi konvencije iz prošlosti zamijenjene su novim konvencijama digitalnog doba.
Nezamislivo je živjeti bez tehnologije
Danas nam tehnologija omogućava kontrolu stambenog prostora, štednju resursa i upravljanje našim domom jednostavnim dodirom ekrana. To znači da stvaramo okoliš koji u sebi ima svu dostupnu tehnologiju, koja nam pak omogućava ne samo ugodnije stanovanje, već i štednju energije te optimalno korištenje svih raspoloživih resursa.
Stilovi u arhitekturi
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Razumijevanje stilova pomaže nam da današnje gradove čitamo svjesnije i promišljenije oblikujemo prostore u kojima živimo
Kako su se mijenjali prostori – i način na koji u njima živimo
Arhitektura je jedan od najtrajnijih zapisa ljudske civilizacije. Dok se društva, tehnologije i ideje neprestano mijenjaju, prostori koje gradimo ostaju kao materijalni tragovi načina na koji živimo, razmišljamo i organiziramo svakodnevicu. Povijest arhitekture kroz stilove nije niz estetskih smjena, već priča o tome kako se čovjek odnosio prema prostoru, zajednici i samome sebi.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Svaki arhitektonski stil nastaje kao odgovor na konkretne potrebe svoga vremena. Ponekad je to potreba za sigurnošću, ponekad za reprezentacijom, duhovnošću, učinkovitošću ili identitetom. Upravo zato stilovi nisu zatvorene epohe, već se nadovezuju jedan na drugi, reagirajući na promjene u društvu i kulturi življenja.
Antika – arhitektura javnog života i zajednice
(otprilike od 7. stoljeća pr. Kr. do 5. stoljeća)
U antičkom svijetu svakodnevni život odvijao se ponajprije u javnom prostoru. Trgovi, hramovi, kupališta i kazališta bili su mjesta političkog odlučivanja, društvenih susreta i kulturnih događanja, dok je privatni prostor imao sporednu ulogu.
Arhitektura se temelji na jasnoći proporcija, simetriji i redu, a monumentalne građevine izražavaju stabilnost, moć i organiziranost države ili grada.
Neki od reprezentativnih primjera su Partenon u Ateni i Kolosej u Rimu u svijetu te Dioklecijanova palača u Splitu i Arena u Puli u Hrvatskoj.
Rani srednji vijek – arhitektura povlačenja i duhovnog središta
(od 6. do 10. stoljeća)
Nakon pada Rimskog Carstva gradovi gube svoju nekadašnju važnost, a život se fragmentira i povlači u manje, zatvorene zajednice. Arhitektura se koncentrira oko sakralnih građevina koje postaju središta duhovnog, ali i društvenog života.
Prostor se ne oblikuje radi udobnosti ili reprezentacije, već radi simbolike, trajnosti i osjećaja sigurnosti u razdoblju političke i društvene nestabilnosti.
Neki od reprezentativnih primjera su Palatinska kapela u Aachenu u svijetu te crkve sv. Donata u Zadru i sv. Križa u Ninu u Hrvatskoj.
Romanika – arhitektura sigurnosti i zatvorenog svijeta
(11. i 12. stoljeće)
Romanika se razvija u vremenu čestih sukoba i nesigurnosti, pa arhitektura poprima masivne, teške i zatvorene oblike. Debeli zidovi, mali prozori i jednostavni volumeni stvaraju osjećaj zaštite i trajnosti.
Život se odvija unutar jasno definiranih okvira, a crkve i samostani postaju središta rada, obrazovanja i svakodnevnog okupljanja zajednice.
Neki od reprezentativnih primjera su katedrala u Pisi u svijetu te romanička jezgra Trogira i katedrala sv. Stošije u Zadru u Hrvatskoj.
Gotika – arhitektura svjetla, rasta i urbanog života
(od 12. do 15. stoljeća)
Razvojem trgovine i jačanjem gradova arhitektura se uzdiže u visinu i otvara svjetlu. Tehnički napredak omogućuje vitke konstrukcije, velike prozore i vitraje, a prostor dobiva novu duhovnu i simboličku dimenziju.
Katedrale postaju vizualna i društvena središta gradova, dok se urbanizam razvija oko javnih prostora, cehova i trgova.
Neki od reprezentativnih primjera su katedrale Notre-Dame u Parizu i Chartres u svijetu te Zagrebačka katedrala i katedrala sv. Stjepana u Hvaru u Hrvatskoj.
Renesansa – arhitektura čovjeka i svakodnevice
(15. i 16. stoljeće)
Renesansa vraća čovjeka u središte prostora i promatra arhitekturu kao racionalno oblikovan okvir svakodnevnog života. Inspiracija antičkim uzorima donosi jasnoću, simetriju i sklad.
Stanovanje postaje ugodnije, prostori se logično organiziraju, a grad se promatra kao cjelina prilagođena ljudskoj mjeri i društvenom životu.
Neki od reprezentativnih primjera su Firenca i Villa Rotonda u svijetu te renesansna urbana cjelina Dubrovnika i Trogira u Hrvatskoj.
Barok – arhitektura dojma i društvene moći
(17. i 18. stoljeće)
Barokna arhitektura prostor oblikuje kao snažan emocionalni doživljaj. Dinamične forme, raskošni interijeri i naglašene vizure služe stvaranju dojma moći i autoriteta.
Način života viših društvenih slojeva obilježen je ceremonijom i reprezentacijom, a arhitektura jasno odražava društvenu hijerarhiju.
Neki od reprezentativnih primjera su palača Versailles i barokni Rim u svijetu te Varaždin i crkva sv. Katarine u Zagrebu u Hrvatskoj.
19. stoljeće – grad kao organizirani sustav života
Industrijska revolucija donosi snažne promjene u načinu života i gradnje. Stanovanje, higijena i infrastruktura postaju ključne teme urbanog planiranja.
Gradovi se planski oblikuju kroz avenije, parkove i javne institucije, a arhitektura se sve više prilagođava potrebama rastuće građanske klase.
Neki od reprezentativnih primjera su bečka Ringstrasse i secesijska Barcelona u svijetu te Zelena potkova u Zagrebu i urbana jezgra Osijeka u Hrvatskoj.
Moderna – arhitektura novog načina življenja
(prva polovica 20. stoljeća)
Moderna arhitektura odgovara na ubrzani ritam industrijskog društva i uvodi funkcionalne, svijetle i racionalne prostore. Ornament se odbacuje, a naglasak stavlja na konstrukciju, funkciju i higijenu.
Stan se promatra kao promišljena cjelina koja mora podržavati svakodnevni život, zdravlje i dugoročnu kvalitetu stanovanja.
Neki od reprezentativnih primjera su Bauhaus i Villa Savoye u svijetu te zagrebačka moderna stambena arhitektura u Hrvatskoj.
Suvremena arhitektura – prostor identiteta i održivosti
(kraj 20. i 21. stoljeće)
Današnja arhitektura ne pripada jednom stilu, već kombinira tehnologiju, održivost, lokalni kontekst i autorski izraz. Umjesto univerzalnih rješenja, naglasak se stavlja na prilagodbu stvarnim potrebama korisnika.
Kvaliteta života ponovno postaje ključno mjerilo, a prostor se vrednuje prema tome koliko podržava svakodnevicu, zajednicu i odnos prema okolišu.
Neki od reprezentativnih primjera su Heydar Aliyev Center u svijetu te Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Hotel Lone u Rovinju u Hrvatskoj.
Povijest arhitekture kroz stilove
Povijest arhitekture kroz stilove pokazuje da se prostor neprestano prilagođava čovjeku, ali i da čovjek kroz prostor izražava svoje vrijednosti, ambicije i način života.
Razumijevanje tih stilova pomaže nam da današnje gradove čitamo svjesnije i promišljenije oblikujemo prostore u kojima živimo.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu
Godina 2026. bit će iznimno važna za suvremenu arhitekturu. Nakon dugih planiranja, višegodišnjih gradnji i brojnih odgoda, svijet će napokon dobiti niz konkretnih, dovršenih arhitektonskih projekata koji već sada izazivaju globalnu pažnju. Riječ je o građevinama koje ne donose samo nove vizure gradova, već i nove standarde u projektiranju, tehnologiji i odnosu prema prostoru.
U nastavku donosimo pregled najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini – koje će se moći posjetiti, koristiti i doživjeti.
1. Sagrada Família – završetak stoljetne gradnje
Barcelona, Španjolska
Jedan od najpoznatijih arhitektonskih projekata u povijesti konačno bi trebao biti dovršen 2026. godine, točno sto godina nakon smrti Antonija Gaudíja. Završetkom središnjeg tornja visine 172,5 metara, Sagrada Família postaje najviša crkva u Europi.
Ova građevina ostaje jedinstven primjer arhitekture koja spaja prirodne oblike, sakralnu simboliku i konstrukcijsku inovaciju, a njezin dovršetak jedan je od najznačajnijih arhitektonskih događaja desetljeća.
2. The Line – prvi završeni segmenti linearnog grada
NEOM, Saudijska Arabija
Projekt koji je od samog početka izazvao globalne rasprave ulazi u svoju prvu operativnu fazu. The Line je linearni grad dug 170 kilometara, zamišljen bez automobila, s vertikalnim gradskim slojevima i potpuno integriranom infrastrukturom.
Prvi dovršeni segmenti, planirani za 2026., omogućit će stvarno testiranje ovog radikalnog urbanističko-arhitektonskog koncepta, čime The Line postaje jedan od najiščekivanijih arhitektonskih projekata u 2026. godini.
3. Guggenheim Abu Dhabi – kulturni landmark Bliskog istoka
Abu Dhabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Projektiran od strane Franka Gehryja, Guggenheim Abu Dhabi trebao bi biti najveći muzej iz Guggenheimove mreže. Njegova kompleksna volumetrija i prepoznatljiv arhitektonski potpis čine ga jednom od najočekivanijih kulturnih građevina desetljeća.
Otvaranjem 2026. godine, ovaj muzej dodatno učvršćuje Saadiyat Island kao globalno kulturno središte.
Arhitektura 2026.: Godina velikih dovršetaka
Svi ovi projekti potvrđuju da najiščekivaniji arhitektonski projekti u 2026. godini nisu samo vizualni spektakli, već građevine koje oblikuju identitet gradova i postavljaju nova pravila za budućnost arhitekture.
Riječ je o godini u kojoj se arhitektonske vizije napokon pretvaraju u stvarnost – vidljivu, opipljivu i trajnu.
