Arhitektura i dizajn
Hotel Park – pogled od kojeg zastaje dah!
U Rovinju je otvoren najluksuzniji hotel na Jadranu – rovinjski Grand Park Hotel. Osim vrhunskog dizajna i pogleda, hotel ima i održivu komponentu – naime građen je kao zgrada gotovo nulte energije.
Krenimo s pogledom jer to je zasigurno najveći adut novootvorenog Maistrinog hotela s pet zvjezdica. Njegovi arhitekti iz arhitektonskog studija 3LHD vole reći da su napravili jednu veliku tribinu za jednu od najljepših pozornica na Jadranu. A upravo ta lokacija obvezuje da prizor sa suprotne stane bude jednako dojmljiv.

Kaskadni oblik stvorio je zanimljive detalje na hotelu.Glavni ulaz u njega je na najvišem katu i hotel je maksimalno uklopljen u okoliš. Na hotelu se valorizira ukupno zelenilo cijele zone, jer se sam hotel nalazi na rubu poznatog za Rovinj i zelenih pluća grada Rovinja, a to je park šuma Zlatni rt, Punta corrente kako ga Rovinjci znaju i onda je to iziskivalo posebnu pažnju koju smo trebali posvetiti tom zelenilu.

Ispred najniže etaže hotela je šetnica, javni prostor koji se djelomično nalazi na krovu ACI marine, a djelomično na gradskom prostoru čineći s hotelom i marinom jednu jedinstvenu cjelinu.

Iako sada novi hotel Grand Park zauzima tri puta veću površinu nego stari, ima manje soba i apartmana nego što je imao. Zato što naglasak nije na količini nego na dodanoj vrijednosti u vidu toga da gotovo sobe sobe imaju pogled na grad romantike. Cijeli interijer je isprojektirao Studio Lissoni iz Milana.

Nevjerojatna količina materijala, boja, suvremenog namještaja u kombinaciji s nekim tradicionalnim elementima daje jedan, paralelno i jednu luksuzno, ali i vrlo veliku opuštenost što je i zapravo bio onako da jednostavno taj dizajn nije opterećujući već da na neki način je lagan, prozračan i sve usmjereno prema tim prekrasnim pogledima i vidicima.
Sobe djeluju vrlo ugodno. Jedan grubi industrijski zid nasuprot retro eleganciji doista daje zaokruženi dojam. Uzglavlje kreveta iako veliko, ne dominira prostorom, a u njega je ukomponirana rasvjeta, kao i utičnice za njezinu kontrolu, te za punjenje pametnih uređaja. Svaka soba opremljena je i Polaroid fotoaparatom tako da pogled prema Rovinju turisti ne trebaju samo pamtiti, nego ga mogu nositi sa sobom kao uspomenu. Na zanimljiv su način u cijeli prostor uklopljene i kupaonice. Nalaze se u svojevrsnom boksu sa neprozirnim staklima tako da u njih ulazi puno dnevnog svjetla. Svaka je soba obogaćena umjetninama što hrvatskih, što talijanskih umjetnika.


Hotel se ponosi i kongresnom dvoranom koja, prema dostupnim podacima, ima najveću staklenu površinu od jednog komada koja se može napraviti u Europi – površine veće od 45 m2, teška 5,5 tona.

Kuriozitet je te staklene velike stijene da je ona montirana u kongresnoj dvorani koja je u odnosu na konstrukciju hotela zaokrenuta 45 stupnjeva tako da bi se uhvatio kadar grda, da bi Rovinj koji je prepoznatljiv po svojoj silueti dobio na način razglednicu. Drugi kuriozitet te dvorane je da je ispod parketa po cijeloj površini petlja koja omogućava osobama sa problemima sa sluhom da se mogu sinkronizirati na pojačalo i neometano u bilo kojem dijelu dvorane pratiti ono što se zbiva u dvorani i za govornicom.
Osim uklopljenosti u okoliš, hotel i misli na okoliš pa je isprojektiran i izgrađen kao zgrada gotovo nulte energije odnosno nZEB.


Osim pogleda i soba, hotel nudi čitav niz ostalih sadržaja – wellness, bazene, restorane, pa i lobby bar na najvišoj etaži. U sklopu šetnice bit će otvoreni i sadržaji poput trgovina i slastičarnice. I iako se možda najveći naglasak stavlja na njegovu uklopljenost u zelenilo i pogled, on je puno više. I mi tu zaista nemamo ništa više za dodati.




Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.
You must be logged in to post a comment Login