Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Hotel Park – pogled od kojeg zastaje dah!

U Rovinju je otvoren najluksuzniji hotel na Jadranu – rovinjski Grand Park Hotel. Osim vrhunskog dizajna i pogleda, hotel ima i održivu komponentu – naime građen je kao zgrada gotovo nulte energije.

Krenimo s pogledom jer to je zasigurno najveći adut novootvorenog Maistrinog hotela s pet zvjezdica. Njegovi arhitekti iz arhitektonskog studija 3LHD vole reći da su napravili jednu veliku tribinu za jednu od najljepših pozornica na Jadranu. A upravo ta lokacija obvezuje da prizor sa suprotne stane bude jednako dojmljiv.

Pogled na Rovinj
Foto: DOMnaKVADRAT

 Kaskadni oblik stvorio je zanimljive detalje na hotelu.Glavni ulaz u njega je na najvišem  katu i hotel je maksimalno uklopljen u okoliš. Na hotelu  se valorizira ukupno zelenilo cijele zone, jer se sam hotel nalazi na rubu poznatog za Rovinj i zelenih pluća grada Rovinja, a to je park šuma Zlatni rt, Punta corrente kako ga Rovinjci znaju i onda je to iziskivalo posebnu pažnju koju smo trebali posvetiti tom zelenilu.

Pogled na hotel
Foto:DOMnaKVADRAT

Ispred najniže etaže hotela je šetnica, javni prostor koji se djelomično nalazi na krovu ACI marine, a djelomično na gradskom prostoru čineći s hotelom i marinom jednu jedinstvenu cjelinu.

ACI Marina i Hotel Park
Foto: DOMnaKVADRAT

Iako sada novi hotel Grand Park zauzima tri puta veću površinu nego stari, ima manje soba i apartmana nego što je imao. Zato što naglasak nije na količini nego na dodanoj vrijednosti u vidu toga da gotovo sobe sobe imaju pogled na grad romantike. Cijeli interijer je isprojektirao Studio Lissoni iz Milana.

Hotelska soba sa pogledom
Foto:DOMnaKVADRAT

Nevjerojatna količina materijala, boja, suvremenog namještaja u kombinaciji s nekim tradicionalnim elementima daje jedan, paralelno i jednu luksuzno, ali i vrlo veliku opuštenost što je i zapravo bio onako da jednostavno taj dizajn nije opterećujući već da na neki način je lagan, prozračan i sve usmjereno prema tim prekrasnim pogledima i vidicima.

Sobe djeluju vrlo ugodno. Jedan grubi industrijski zid nasuprot retro eleganciji doista daje zaokruženi dojam. Uzglavlje kreveta iako veliko, ne dominira prostorom, a u njega je ukomponirana rasvjeta, kao i utičnice za njezinu kontrolu, te za punjenje pametnih uređaja. Svaka soba opremljena je i Polaroid fotoaparatom tako da pogled prema Rovinju turisti ne trebaju samo pamtiti, nego ga mogu nositi sa sobom kao uspomenu. Na zanimljiv su način u cijeli prostor uklopljene i kupaonice. Nalaze se u svojevrsnom boksu sa neprozirnim staklima tako da  u njih ulazi puno dnevnog svjetla. Svaka je soba obogaćena umjetninama što hrvatskih, što talijanskih umjetnika.

Foto:DOMnaKVADRAT
Foto:DOMnaKVADRAT

Hotel se ponosi i kongresnom dvoranom koja, prema dostupnim podacima, ima najveću staklenu površinu od jednog komada koja se može napraviti u Europi – površine veće od 45 m2, teška 5,5 tona.

Pogled iz Kongresne dvorane hotela Park
Foto:DOMnaKVADRAT

Kuriozitet je te staklene velike stijene da je ona montirana u kongresnoj dvorani koja je u odnosu na konstrukciju hotela zaokrenuta 45 stupnjeva tako da bi se uhvatio kadar grda, da bi Rovinj koji je prepoznatljiv po svojoj silueti dobio na način razglednicu. Drugi kuriozitet te dvorane je da je ispod parketa po cijeloj površini petlja koja omogućava osobama sa problemima sa sluhom da se mogu sinkronizirati na pojačalo i neometano u bilo kojem dijelu dvorane pratiti ono što se zbiva u dvorani i za govornicom.

Osim uklopljenosti u okoliš, hotel i misli na okoliš pa je isprojektiran i izgrađen kao zgrada gotovo nulte energije odnosno nZEB.

Foto:DOMnaKVADRAT
Foto:DOMnaKVADRAT

Osim pogleda i soba, hotel nudi čitav niz ostalih sadržaja – wellness, bazene, restorane, pa i lobby bar na najvišoj etaži. U sklopu šetnice bit će otvoreni i sadržaji poput trgovina i slastičarnice. I iako se možda najveći naglasak stavlja na njegovu uklopljenost u zelenilo i pogled, on je puno više. I mi tu zaista nemamo ništa više za dodati.

Foto:DOMnaKVADRAT
Foto:DOMnaKVADRAT
Foto:DOMnaKVADRAT
Foto:DOMnaKVADRAT
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Kultni dubrovački hotel ponovno je otvoren – zavirite u obnovljenu Villu Argentinu

Pogledajte kako je 3LHD povezao povijesne vile, suvremeni hotel i mediteranske vrtove

Villa Argentina, foto: Jure Živković

Nakon višegodišnje rekonstrukcije, jedan od najprepoznatljivijih dubrovačkih hotela ponovno je otvorio svoja vrata. Villa Argentina, smještena na Pločama s pogledom na Stari grad i otok Lokrum, obnovljena je prema projektu koji za Jadranske luksuzne hotele potpisuje hrvatski arhitektonski ured 3LHD.

3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj

Obnova je obuhvatila povijesne vile, glavnu hotelsku zgradu, interijere i vrtove, a broj soba namjerno je smanjen kako bi se gostima osiguralo više prostora i privatnosti. Rezultat je kompleks koji povezuje dubrovačku graditeljsku baštinu, suvremenu arhitekturu i mediteranski krajolik.

Od privatne rezidencije do poznatog dubrovačkog hotela

Prema podacima arhitektonskog ureda 3LHD, zgrada je izvorno sagrađena 1920. godine kao privatna rezidencija, a tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća pretvorena je u luksuzni hotel. Ubrzo je postala jedno od najprestižnijih turističkih odredišta na Jadranu.

Kompleks se tijekom desetljeća širio. Šezdesetih mu se pridružila Villa Sheherezade, a kasnije Villa Orsula i Villa Glavić.

Danas kompleks obuhvaća pet objekata: Villu Argentinu, glavnu hotelsku zgradu, Villu Orsulu, Villu Glavić i garažnu zgradu. Rekonstrukcijom su obuhvaćene Villa Argentina, glavna hotelska zgrada i Villa Orsula.

Radovi su službeno počeli 25. listopada 2023. godine. Projekt je nadahnut kulturnom i povijesnom baštinom Dubrovnika, arhitektonskim vrijednostima postojećih objekata te prirodnim obilježjima jadranske obale.

Rekonstrukcija Ville Argentine povezuje staro i novo

Novi hotelski volumen funkcionira kao spona između povijesnih vila i ostalih dijelova kompleksa. Podijeljen je na dvije cjeline: donji dio uklopljen je u vrtne zidove i prirodni nagib terena, dok gornji dio svojim proporcijama podsjeća na vilu.

Glavni ulaz vodi kroz recepciju smještenu na najvišoj točki kompleksa. Ondje široka staklena stijena uokviruje pogled prema Lokrumu, dubrovačkim zidinama i morskoj obali. Podzemne komunikacije omogućuju nesmetano kretanje između privatnih smještajnih jedinica i zajedničkih hotelskih prostora.

Povijesne strukture pritom nisu tretirane kao kulisa. Izvorni arhitektonski elementi vila restaurirani su, dok su novi dijelovi uklopljeni prateći nagib terena, postojeće vrtove i orijentaciju prema moru.

Posebnu dimenziju projektu daje osobna povezanost glavnog arhitekta s lokacijom. Marko Dabrović odrastao je u susjedstvu Ville Argentine, što je utjecalo na niz odluka tijekom projektiranja.

Dio postojećeg materijala također je ponovno upotrijebljen. Kamen pronađen tijekom građevinskih radova iskorišten je na donjim terasama i drugim uređenim vanjskim površinama, čime su novi dijelovi kompleksa povezani s dubrovačkim kamenim krajolikom.

Interijer kao dijalog povijesti i sadašnjosti

Interijer je oblikovan kao dijalog između povijesnih vila i suvremenog hotela. Slojevi dubrovačke povijesti reinterpretirani su kroz kamen, keramiku i drvo, dok izraženiji akcenti i razigrane boje prizivaju slobodniji duh sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Prirodni materijali ne pojavljuju se samo kao dekorativni dodatak. Njihova je uloga povezati interijer s lokalnom graditeljskom tradicijom i krajolikom koji se vidi kroz velike staklene površine i s terasa.

Dekorativni elementi i tekstil razvijeni su u suradnji s milanskim Dimore Studiom, poznatim po slojevitim interijerima, izraženim kombinacijama boja i suvremenoj interpretaciji povijesnih stilova.

Važan dio identiteta hotela ostala je i njegova umjetnička baština. Tijekom rekonstrukcije restauriran je veliki mozaik „Dubrovačke varijacije” dubrovačkog slikara Ive Dulčića, koji je uklopljen u novi prostor wellnessa i unutarnjeg bazena.

Na taj je način umjetničko djelo sačuvano, ali je dobilo novu ulogu u svakodnevnom korištenju hotela.

Manje soba za više prostora i privatnosti

Jedna od najvažnijih odluka odnosila se na smještajni kapacitet. Umjesto zadržavanja prijašnjih 131 sobe, Villa Argentina sada ima 96 soba i apartmana.

Smanjenjem broja jedinica stvoreni su prostraniji smještaji, veći balkoni i više privatnosti. Susjedna Villa Orsula zadržala je zaseban i intimniji karakter te raspolaže s 13 individualno oblikovanih soba i apartmana. Dvije nekretnine zajedno tako nude ukupno 109 smještajnih jedinica.

Zelena terasa povezuje hotel, Villu Orsulu, restoran i vanjski bazen na istoj razini, dok nova dizala omogućuju jednostavniji pristup plaži. Vrtovi i kamene staze povezuju restorane, bazene, wellness i obalni dio kompleksa.

Posebna pažnja posvećena je krajobraznom uređenju. U vrtove je uključeno približno 14.000 mediteranskih biljaka, među kojima su gorka naranča, bugenvilija, lavanda, ružmarin i kadulja. Biljke omekšavaju arhitekturu i pomažu povezati nove volumene s povijesnim vrtovima i jadranskim okolišem.

Villa Argentina vraća se na međunarodnu hotelsku scenu

Projekt se prostire na ukupno 10.520 četvornih metara, prema podacima arhitektonskog ureda 3LHD. Uz smještajne jedinice, obuhvaća restorane, terase, uređene vrtove, unutarnji i vanjski bazen, wellness te izravan pristup približno 60 metara dugom obalnom prostoru.

Nakon rekonstrukcije Villa Argentina pridružila se kolekciji The Leading Hotels of the World, koja okuplja više od 400 neovisnih luksuznih hotela diljem svijeta.

Villa Argentina i Villa Orsula gostima su ponovno otvorene 1. kolovoza 2026. godine. Obnovljeni kompleks pritom ne pokušava izbrisati vlastitu prošlost, nego povijesne slojeve koristi kao polazište za suvremenu arhitekturu, interijer i novi odnos prema dubrovačkom krajoliku.

Fotografije: Jure Živković

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva

Arhitekt poznat po Bosco Verticaleu ovaj put projektira nešto sasvim drugačije: priuštivo stanovanje od drva, s modularnim stanovima za sve generacije.

Arhitektonski render kompleksa Sa Casa na Ibizi – drvena zgrada s zelenim balkonima, spiralnim betonskim stubištem i pješačkom stazom kroz sadnice kaktusa i cvijeća u prizemlju

Ime Stefano Boeri većina povezuje s Bosco Verticaleom, milanskim tornjevima obraslim stotinama stabala koji su promijenili način na koji arhitekti razmišljaju o zelenilu u gradovima. Pisali smo o tome i u profilu Stefano Boeri: Arhitekt koji vraća prirodu u gradove. Njegov ured sada je pobijedio na natječaju za sasvim drugačiji projekt: priuštivo stanovanje na Ibizi, oko 190 stanova namijenjenih najmu po cijenama nižima od tržišnih, izgrađenih u potpunosti u drvenom konstrukcijskom sustavu.

Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju koji je raspisala Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47, španjolska javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Projekt “Sa Casa” predviđa kompleks raspoređen u četiri volumena, izgrađen prefabriciranim drvenim sustavom, zamišljen kao arhitektura koja se razvija zajedno sa svojim stanarima, uz zajednicu koja raste oko dijeljenih prostora.

Što je “Sa Casa” i tko stoji iza natječaja

Casa 47 španjolska je javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Riječ je o modelu pristupačnog stanovanja za najam ispod tržišne cijene, u kojem arhitektura, tehnologija i priroda supostoje, umjesto statičnog niza identičnih jedinica.

“Projekt na Ibizi strateški je važan za budućnost europskih gradova jer predlaže model socijalnog stanovanja koji koristi drvenu prefabrikaciju temeljenu na modularnom sustavu prilagodljivom različitim kontekstima. Zelena, drvena, modularna i univerzalno pristupačna stambena arhitektura predstavlja pravi veliki odgovor za politike javne urbane regeneracije”, komentirao je Boeri.

Zašto drvo? CLT sustav gradnje objašnjen jednostavno

Zgrade su projektirane u CLT sustavu (Cross-Laminated Timber), odnosno unakrsno lameliranom drvu, strukturnom materijalu sastavljenom od slojeva drva lijepljenih pod pravim kutom jedan na drugi. Elementi se prefabriciraju izvan gradilišta, u kontroliranim tvorničkim uvjetima, a zatim samo sklapaju na samoj lokaciji.

Velik dio procesa tako se seli s gradilišta u kontrolirane tvorničke uvjete, dok se gotovi elementi na lokaciji sastavljaju suhim postupkom. Prema autorima projekta, takav sustav trebao bi skratiti vrijeme gradnje, smanjiti količinu otpada i ograničiti utjecaj radova na okolinu.

Modularnost kao princip, ne samo tehnički detalj

Arhitektonska gramatika cijelog kompleksa proizlazi izravno iz ove konstrukcijske logike. Modularnost ovdje nije tek tehnička pojedinost, nego organizacijsko načelo cijelog projekta, i upravo ono što “Sa Casu” čini fleksibilnom. Široka raznolikost stambenih tipologija i modularna organizacija prostora trebale bi omogućiti da se stanovi tijekom vremena rekonfiguriraju, zadovoljavajući zahtjeve univerzalne pristupačnosti i prilagođavajući se podjednako mladima, starijima, obiteljima i osobama smanjene pokretljivosti.

Isti princip primjenjuje se i na dijeljene radne prostore i zajedničke površine, gdje se granica između privatnog i kolektivnog prostora može redizajnirati bez narušavanja arhitektonskog identiteta cjeline. Kompleks je zato podijeljen u četiri volumena umjesto jednog velikog bloka, čime nastaje središnji zeleni prostor, srce zajedničkog života stanara, istovremeno otvoren prema okolnom kontekstu.

Zelenilo koje se penje do krova

Unutar ovog kontinuiranog sustava otvorenih prostora, autohtona vegetacija provlači se kroz zgrade i oblikuje dvorišta, staze i središnji javni trg, u arhitekturi osmišljenoj da potiče interakciju i uspostavi izravan dijalog između zajednice, prirode i grada. Zelenilo se prema planovima proteže sve do krovova stambenih blokova i trebalo bi postati ekološka infrastruktura, pružajući sjenu, stvarajući nova staništa, pomažući poboljšati kvalitetu zraka i ublažiti efekt urbanog toplinskog otoka. Fotonaponske ploče trebale bi osigurati proizvodnju obnovljive energije, dok orijentacija zgrada, prirodna ventilacija i sustavi upravljanja vodom zaokružuju energetsku strategiju projekta.

Istu filozofiju, zelenilo kao sastavni dio arhitekture, a ne dekoraciju, Boerijev je ured ranije primijenio i u projektima poput Bosco Verticalea u Milanu. Razlika je u kontekstu: ondje je riječ o prestižnom stambenom neboderu, dok Sa Casa istu ideju prenosi u javno priuštivo stanovanje.

Može li ovako izgledati budućnost priuštivog stanovanja?

Dostupnost stanovanja jedan je od gorućih problema europskih gradova, a projekti poput “Sa Case” pokazuju kako arhitektonska struka pokušava odgovoriti na taj izazov, ne kroz privremene mjere, nego kroz sustavno planiranu, kvalitetno projektiranu javnu stambenu izgradnju. Sa Casa polazi od ideje da priuštivo stanovanje ne mora značiti niži arhitektonski standard.

Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?

Projekt u brojkama

Godina: 2025.
Lokacija: Ibiza, Španjolska
Klijent: Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47
Broj stanova: oko 190
Partner zadužen za projekt: Stefano Boeri
Direktorica: Hana Narváez
Voditeljica projekta: Silvia Fernández
Projektni tim: Nahed Zmeter, Yulia Filatova, Mohamed Hassan Elgendy
Lokalni arhitekt i strategija održivosti: SOCOTEC Spain

Priuštivo stanovanje na Ibizi

Boeri je projektima poput Bosco Verticalea pokazao koliko snažno zelenilo može promijeniti karakter stambene arhitekture. Sa Casom tu ideju prenosi u sasvim drukčiji kontekst, javno priuštivo stanovanje. Drvo, modularnost, zelenilo i zajednički prostori ovdje nisu zamišljeni kao elementi prestiža, nego kao dio svakodnevnog stanovanja.

Hoće li projekt nakon realizacije ispuniti ta obećanja, tek treba vidjeti. No Sa Casa već u projektnoj fazi otvara zanimljivo pitanje: mora li priuštivo stanovanje izgledati kao kompromis, ili upravo ono može postati prostor za neke od najzanimljivijih arhitektonskih inovacija?

Renderi i fotografije: Stefano Boeri Architetti

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama