Arhitektura i dizajn
Hotel Park – pogled od kojeg zastaje dah!
U Rovinju je otvoren najluksuzniji hotel na Jadranu – rovinjski Grand Park Hotel. Osim vrhunskog dizajna i pogleda, hotel ima i održivu komponentu – naime građen je kao zgrada gotovo nulte energije.
Krenimo s pogledom jer to je zasigurno najveći adut novootvorenog Maistrinog hotela s pet zvjezdica. Njegovi arhitekti iz arhitektonskog studija 3LHD vole reći da su napravili jednu veliku tribinu za jednu od najljepših pozornica na Jadranu. A upravo ta lokacija obvezuje da prizor sa suprotne stane bude jednako dojmljiv.
Kaskadni oblik stvorio je zanimljive detalje na hotelu.Glavni ulaz u njega je na najvišem katu i hotel je maksimalno uklopljen u okoliš. Na hotelu se valorizira ukupno zelenilo cijele zone, jer se sam hotel nalazi na rubu poznatog za Rovinj i zelenih pluća grada Rovinja, a to je park šuma Zlatni rt, Punta corrente kako ga Rovinjci znaju i onda je to iziskivalo posebnu pažnju koju smo trebali posvetiti tom zelenilu.
Ispred najniže etaže hotela je šetnica, javni prostor koji se djelomično nalazi na krovu ACI marine, a djelomično na gradskom prostoru čineći s hotelom i marinom jednu jedinstvenu cjelinu.
Iako sada novi hotel Grand Park zauzima tri puta veću površinu nego stari, ima manje soba i apartmana nego što je imao. Zato što naglasak nije na količini nego na dodanoj vrijednosti u vidu toga da gotovo sobe sobe imaju pogled na grad romantike. Cijeli interijer je isprojektirao Studio Lissoni iz Milana.
Nevjerojatna količina materijala, boja, suvremenog namještaja u kombinaciji s nekim tradicionalnim elementima daje jedan, paralelno i jednu luksuzno, ali i vrlo veliku opuštenost što je i zapravo bio onako da jednostavno taj dizajn nije opterećujući već da na neki način je lagan, prozračan i sve usmjereno prema tim prekrasnim pogledima i vidicima.
Sobe djeluju vrlo ugodno. Jedan grubi industrijski zid nasuprot retro eleganciji doista daje zaokruženi dojam. Uzglavlje kreveta iako veliko, ne dominira prostorom, a u njega je ukomponirana rasvjeta, kao i utičnice za njezinu kontrolu, te za punjenje pametnih uređaja. Svaka soba opremljena je i Polaroid fotoaparatom tako da pogled prema Rovinju turisti ne trebaju samo pamtiti, nego ga mogu nositi sa sobom kao uspomenu. Na zanimljiv su način u cijeli prostor uklopljene i kupaonice. Nalaze se u svojevrsnom boksu sa neprozirnim staklima tako da u njih ulazi puno dnevnog svjetla. Svaka je soba obogaćena umjetninama što hrvatskih, što talijanskih umjetnika.
Hotel se ponosi i kongresnom dvoranom koja, prema dostupnim podacima, ima najveću staklenu površinu od jednog komada koja se može napraviti u Europi – površine veće od 45 m2, teška 5,5 tona.
Kuriozitet je te staklene velike stijene da je ona montirana u kongresnoj dvorani koja je u odnosu na konstrukciju hotela zaokrenuta 45 stupnjeva tako da bi se uhvatio kadar grda, da bi Rovinj koji je prepoznatljiv po svojoj silueti dobio na način razglednicu. Drugi kuriozitet te dvorane je da je ispod parketa po cijeloj površini petlja koja omogućava osobama sa problemima sa sluhom da se mogu sinkronizirati na pojačalo i neometano u bilo kojem dijelu dvorane pratiti ono što se zbiva u dvorani i za govornicom.
Osim uklopljenosti u okoliš, hotel i misli na okoliš pa je isprojektiran i izgrađen kao zgrada gotovo nulte energije odnosno nZEB.
Osim pogleda i soba, hotel nudi čitav niz ostalih sadržaja – wellness, bazene, restorane, pa i lobby bar na najvišoj etaži. U sklopu šetnice bit će otvoreni i sadržaji poput trgovina i slastičarnice. I iako se možda najveći naglasak stavlja na njegovu uklopljenost u zelenilo i pogled, on je puno više. I mi tu zaista nemamo ništa više za dodati.
Arhitektura i dizajn
Nacionalni plan obnove zgrada: Ciljevi, izazovi i financiranje energetske obnove do 2050.
Kako Hrvatska planira energetsku tranziciju do 2050. godine
Europska direktiva o energetskim svojstvima zgrada postavlja jasan i ambiciozan cilj – fond zgrada s nultim emisijama do 2050. godine. Kako bi se tom cilju prilagodila i Hrvatska, u Zagrebu je održan 8. otvoreni dijalog partnera, posvećen razmjeni znanja i suradnji na temu energetske učinkovitosti i buduće obnove zgrada.
U središtu rasprave našao se nacionalni plan obnove zgrada. Nacionalni plan novi je strateški dokument koji sve države članice Europske unije moraju donijeti do sljedeće godine i uputiti Europskoj komisiji.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Nacionalni plan obnove zgrada kao strateški okvir do 2050.
Glavna tema 8. otvorenog dijaloga bilo je predstavljanje prvog nacrta nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine. Riječ je o dokumentu koji će odrediti smjer energetske obnove postojećeg fonda zgrada, ali i način na koji će Hrvatska postići ciljeve dekarbonizacije.
Kako je istaknula Irena Križ Šelendić iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, cilj dijaloga bio je okupiti sve relevantne dionike – od akademske zajednice i energetskih certifikatora do projektanata, izvođača, proizvođača građevinskih materijala i predstavnika lokalne samouprave – kako bi se zajednički raspravili prvi rezultati analiza i definirali daljnji koraci provedbe plana.
Nedostatak podataka o energetskim svojstvima zgrada
Jedan od ključnih izazova u izradi nacionalnog plana obnove zgrada odnosi se na nedovoljnu količinu preciznih podataka o stvarnom stanju postojećeg fonda. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar, energetskim certifikatima trenutačno je obuhvaćeno svega oko 9 % ukupnog fonda zgrada u Hrvatskoj.
Iako je to ograničenje, postoje pouzdani podaci o zgradama prema razdobljima izgradnje i tipovima konstrukcije. Ti se podaci koriste za izradu modela buduće potrošnje energije i procjenu mogućih scenarija kojima se ciljevi nacionalnog plana obnove zgrada mogu ostvariti.
Ambiciozni ciljevi do 2030. i naglasak na stambeni fond
Ciljevi su definirani po etapama, a razdoblje do 2030. godine posebno je važno. Plan predviđa godišnju uštedu od 2 % ukupne primarne energije u zgradama, pri čemu se najveći dio očekuje u stambenom sektoru.
Stambene zgrade zauzimaju najveći dio ukupne površine i imaju najveću potrošnju energije. Prema planu, do 2030. godine potrebno je smanjiti primarnu energiju u stambenim zgradama za 16 %, pri čemu bi čak 55 % tog smanjenja trebalo doći iz obnove zgrada s najlošijim energetskim svojstvima.
To uključuje zgrade s neučinkovitom ovojnicom i visokom potrošnjom energije, u kojima je nužno kombinirati smanjenje energetskih potreba s uvođenjem sustava obnovljivih izvora energije.
Provedba plana ovisi o stručnjacima i građanima
Uspjeh nacionalnog plana obnove zgrada ne ovisi isključivo o zakonodavnom okviru, već i o stručnim kapacitetima u području energetike i graditeljstva. Jednako važnu ulogu imaju i vlasnici zgrada te sami građani, kojima je potrebno jasno objasniti kako započeti proces energetske obnove i koje dugoročne koristi ona donosi.
Bez aktivnog uključivanja svih sudionika – od projektanata do krajnjih korisnika – ostvarenje ciljeva plana bit će otežano.
Bespovratna sredstva za energetsku obnovu javnih zgrada
Na dijalogu je najavljen i novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu zgrada javnog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine planira tijekom prosinca objaviti poziv vrijedan 106 milijuna eura, financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa Konkurentnost i kohezija.
Sredstva će se koristiti za izradu projektne dokumentacije te integralnu, dubinsku i sveobuhvatnu energetsku obnovu. Posebna novost odnosi se na kružnu obnovu napuštenih zgrada, koje će se ponovno staviti u funkciju za društvene djelatnosti.
Dugoročan proces prema dekarbonizaciji zgrada
U sklopu 8. otvorenog dijaloga partnera potpisana je i Povelja o dekarbonizaciji zgrada, kojoj su se pridružili novi potpisnici. Zaključeno je da je put prema potpunoj dekarbonizaciji složen i dugotrajan, ali nužan za smanjenje potrošnje energije, otpornost na klimatske promjene i poboljšanje kvalitete života.
U tom kontekstu, nacionalni plan obnove zgrada predstavlja temeljni alat za koordinaciju politika, struke i prakse na putu prema energetski učinkovitijem i održivijem fondu zgrada u Hrvatskoj.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
You must be logged in to post a comment Login