Arhitektura i dizajn
Od Simsa do vlastite firme za dizajn interijera: Ana Banfić i AB Team design
Upoznajte vlasnicu AB Team designa, i saznajte kako je izgradila uspješnu karijeru u dizajnu interijera

Razgovarali smo s Anom Banfić, vlasnicom AB Team designa, studija za dizajn interijera.
Ana, rodom iz Velike Gorice, završila je Ekonomski fakultet, no njezina strast prema dizajnu interijera odvela ju je na različite tečajeve poput AutoCAD-a, SketchUp-a i 3ds Max-a. Ipak, kako sama kaže, najviše je naučila kroz rad i praksu.
Uz vođenje vlastite firme za dizajn interijera, Ana se bavi i glazbom te sa suprugom vodi Acoustic duo pod nazivom Bruno & Ana.
Kako si se odlučila za karijeru u dizajnu interijera? Kako je zapravo strast postala karijera?
Kao mala obožavala sam igrati Simse, ali sam se, za razliku od svojih prijatelja, u njima zabavljala isključivo uređenjem prostora. Ostatak igre bi mi vrlo brzo dosadio.
Još od srednjoškolskih dana, na “veselje” svojih ukućana, neprestano sam razmještala raspored svoje sobe i uređivala je na sve moguće načine. Nijedna stvar za uređenje obiteljskog doma nije mogla proći bez mog sudjelovanja, a ponekad i kritiziranja odluka svojih roditelja.
Tijekom pandemije, moj muž i ja započeli smo s vizijom preuređenja starog stana njegovih roditelja, koji je zahtijevao kompletnu adaptaciju i renovaciju. Imala sam jasnu viziju kako bi prostor mogao izgledati, no nisam znala kako je prenijeti drugima. Majstori i suprug me često nisu shvaćali ozbiljno.
U izolaciji sam odlučila pronaći alat koji će mi pomoći da vizualiziram svoje ideje. Tako sam se prvi put susrela s programom SketchUp, koji je postao moj ulazak u svijet dizajna interijera. Vrlo brzo sam savladala osnove i otkrila novu životnu strast.
Uz pohađanje raznih tečajeva, stekla sam iskustvo kroz rad u studiju za dizajn, gdje sam se susrela s prvim stvarnim klijentima i projektima.

Kako izgleda tvoj kreativni proces kada radiš na novom projektu?
Proces započinje sastankom s klijentom kako bih razumjela njihove želje, stil i potrebe. Klijenti često nemaju jasnu viziju, pa ih upućujem na internetske stranice poput Pinteresta kako bismo zajednički stvorili osnovnu ideju.
Hoće li umjetna inteligencija ostaviti dizajnere bez posla?
Nakon toga izrađujem 3D vizualizacije, koje klijentima pružaju bolji uvid u konačni izgled prostora i pomažu izbjeći potencijalne greške. Najviše uživam kada imam potpunu slobodu jer tada mogu biti najkreativnija.

Koje su najvažnije stvari koje uzimaš u obzir kada dizajniraš prostor za klijenta?
Funkcionalnost i praktičnost prostora su mi prioriteti, ali jednako važno je da prostor odražava stil klijenta i bude estetski privlačan.
Dizajn prilagođavam njihovim navikama i osiguravam dugotrajnost korištenjem kvalitetnih materijala.
Koji je najizazovniji projekt na kojem si radila i kako si ga riješila?
Najizazovniji projekt bio je uređenje vlastitog stana. Bila sam mlada, neiskusna i tada još needucirana. Suočila sam se s mnogim odlukama i pitanjima majstora na koja nisam znala odgovoriti. To me natjeralo da brzo učim i upoznam standarde struke.
Ovo iskustvo mi je pokazalo koliko uređenje prostora može biti stresno, što me dodatno motiviralo da pomažem drugima u tom procesu.

Kako se nosiš s budžetskim ograničenjima klijenata, a da zadržiš kvalitetu i estetiku?
Savjetujem klijentima da ulože više u elemente koji će trajati godinama, poput podova i kuhinje, dok na dekoracijama mogu uštedjeti jer se one lako zamjenjuju.
Izbor boja i materijala ključ su uspješnog uređenja interijera
Kreativna rješenja i praćenje tržišta ključni su za zadržavanje kvalitete unutar budžeta.
Kako tehnologija utječe na tvoj rad? Koristiš li digitalne alate u procesu dizajniranja?
Tehnologija je neizostavni dio mog rada. Uz SketchUp i AutoCAD, trenutačno učim koristiti 3ds Max, koji je standard za vizualizacije. Ovi alati omogućuju mi da klijentima pružim jasnu sliku kako će prostor izgledati i funkcionirati.

Koje materijale i boje preferiraš u svom radu i zašto?
Preferiram prirodne materijale poput drveta i kamena jer su dugotrajni i stvaraju osjećaj topline.
Neutralne tonove koristim kao bazu, a odvažnije tonove ili tamne detalje dodajem prema željama klijenta.

Postoji li stil koji smatraš svojim zaštitnim znakom?
Volim suvremene i moderne prostore s prirodnim materijalima i tamnim detaljima. Nastojim kombinirati jednostavan i elegantan namještaj s rješenjima prilagođenima klijentima.

Po tvom mišljenju, koji su neki trendovi u dizajnu interijera za 2025.?
Zemljani tonovi i prirodni materijali, poput drveta i kamena, ostat će popularni. Minimalistički dizajn s funkcionalnim prostorima i integriranim uređajima nastavit će dominirati. Kupaonice se sve više pretvaraju u privatne “wellness” zone.
Ovo su trendovi u svijetu uređenja kupaonica za 2025., otkrivaju dizajneri
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.