Svjetlo je njegova poezija, ljubav, a u konačnici i posao. Iako njegovo obrazovanje nije odmah krenulo putem svjetla, ipak ga je na kraju pronašao. Njegovo ime je Ranko Skansi.

Ranko Skansi je priznati stručnjak za dizajn interijera i rasvjete. Osnivač je studija LUMIGEA, specijaliziranog za projektiranje rasvjete i interijera. Tijekom svoje karijere, Skansi je objavio nekoliko stručnih radova i knjiga na temu ergonomije svjetla, uključujući “Lighting Ergonomics: How to Create Adequate Lighting Scenery”.

Njegov rad obuhvaća različite projekte, od rezidencijalnih do komercijalnih prostora, s posebnim naglaskom na stvaranje jedinstvenih rasvjetnih rješenja. Aktivno dijeli svoja istraživanja i publikacije na platformama poput Academia.edu, doprinoseći stručnoj zajednici inovativnim idejama i znanjem.

Ranko, kako ste otkrili svjetlo i kad ste se u njega zaljubili?

Ranko Skansi: U srednjoj školi sam počeo eksperimentirat sa svjetlom. U to doba, naravno da su bila mnoga ograničenja, ali sam shvatio, ne znajući još osnovne optike i matematike koja leži iza toga, da optička sredstva uredno mogu manipulirat s umjetnim svjetlom. Pa i sa prirodnim.

Još uvijek nisam distancirao svjetlo u smislu prirodno umjetno, ali već se dalo naslutiti nešto. Krenuo sam na fakultet, gdje sam završio geologiju. Ona je ustvari bila plod moje ljubavi prema kristalima koji su opet posredno sa svjetlima povezani. Već na prvoj godini sam shvatio da geologija nije studij svjetla u kristalima nego potpuno nešto drugo. Prihvatio sam to jer me zaintrigiralo more drugih, lijepih predmeta koji su bili na ovom programu.

Počeo sam raditi kao naftni geolog. Došao je rat, front, s fronta sam otišao u Italiju, tamo sam radio na dizajnu i tu je ustvari bio prvi kontakt s konkretnim svjetlom odnosno rasvjetom jer je vlasnik firme u kojoj sam radio bio arhitekt i radeći na interijerima, on je često koristio neke moje ideje, koncepte, upravo zbog svjetla. I ja sam nekako tad u to doba shvatio da imam jedan talent, da imam smisao za to, da ja ustvari čujem svjetlo. Kod mnogih svjetlo završava sa vidom i kad zatvorite oči oni nisu ustvari dalje više svjesni svjetla. Ja sam ga u stanju čut, pa čak i osjetit na prstima.

Vi ste na kraju zapravo stekli i titulu majstora svjetla.

Skansi: Osim na akademiji za film i televiziju i kazalište, kod nas nema studija koji bi učio ljude o svjetlu. Oni imaju majstora rasvjete, to je vrhunska jedna disciplina ali nažalost, mnogi od tih ljudi ostaju samo u kazalištu, ne iskoračuju van, ne idu u smjeru arhitekture pa da ustvari na neki način rade i taj dizajn svjetla u interijerima ili eksterijerima, koji nisu kazalište. Zato sam završio u Londonu, gdje je postojao magisterij svjetla i rasvjete.

Kad zapravo počinje vaša karijera, čime?

Skansi: Pozdravom suncu kao prvom velikom i široko i daleko poznatom projektu mogu zahvalit da je to bio početak nečega što mogu zvati moja karijera u rasvjeti.

Zadarski arhitekt Nikola Bašić, koji je osmislio cijeli taj dio zadarske rive, uz mnoga svoja druga uspješna, rekao bih, remek djela, u jednom trenutku je malo ostao bez daha što se tiče svjetla. Imao je koncept da bi rasvijetlio to sunce sa žutim svjetlom, tek mojom intervencijom ustvari se dogodio taj jedan kvantni pomak, kvantni skok, tako da smo napravili višestruki displej, koji ispod sebe ima solarne panele. Napravili smo jednu multifunkcionalnu strukturu koja je bila dovoljna sama hranit sebe. Kasnije smo ustanovili da to nema smisla, da je puno povoljnije prodavat struju HEP-u po danu, a po noći kupovat, jer nemate ograničenja baterija i ostalih tehnologija koja je tu između presudna.

Osim toga, ne možete ostat bez struje, tako da smo sve pojednostavnili. Danas ono što se vidi na ekranu ustvari je, ako ljudi znaju postoji jedan mali softver koji se zove Winamp, koji je na početku služio za slušanje muzike. I on je imao mogućnost vizualizacije. E ta vizualizacija od radio Zadra danas se vidi na pozdravu suncu. Znači, netko govori, svira, ljudi ne znaju što je u podlozi, ali to je vizualizacija koja se događa na pozdravu suncu.

Kada klijenti dolaze k vama, znaju što žele, ne znaju što žele, s kojom idejom uopće dolaze?

Ranko Skansi: 80 posto ljudi ustvari ne zna što želi, dođe i kažu ja bih novu rasvjetu. Ok. 20 posto ljudi kaže ja bih novu rasvjetu i imam ideju kako bi to trebalo izgledat. Jedna i druga grupa ljudi meni nisu ništa olakšali posao.

Rasvjeta u interijeru – detalj koji je važno planirati

Sve kreće od nule praktički, jer ja tad moram shvatit koji stil oni vole. Moram shvatit koje aktivnosti obavljaju u tom prostoru. Moram shvatiti tko sve dolazi u taj prostor, koji uzrasti, da li tu ima životinja, jesu li to samo ljudi kad govorimo o privatnom interijeru. Jesu li to ljudi treće generacije koji nekad često ne vide dobro, pa im treba više svjetla… To su sve elementi koji su meni potrebni da bi koncipirao rasvjetu.

Postoji li univerzalno svjetlo koje bismo svi trebali imati?

Skansi: Postoje okviri određenih prostora i svjetlo koje odgovara tim okvirima. Iako je samo svjetlo vidljivi dio spektra puno širi jedan pojam od onog što je konkretno za određeni prostor nužno. Često mi prostore dijelimo na javne i privatne, iako kad sam radio dvije vile za u islamskom svijetu, oni imaju vrlo distanciran dio svoje kuće koji je javan i koji je privatan. U javnom prostoru sam bez problema mogao ući. U privatan, nije bilo šanse.

Trendovi u rasvjeti: Izdavjamo četiri genijalne opcije

Kako ste onda tamo napravili svjetlo?

Skansi: Samo po priči, dakle, ja nisam mogao dobiti fotografiju tog prostora, ja nisam dobio nacrte, nisam dobio ništa, po priči vlasnika koji je želio da mu se rasvjeta koncipira, ja sam morao intuirat kako to stvarno izgleda i tko se ustvari unutra skriva.

Koje vrste svjetla uopće postoje i koja prostorija bi kakvo svjetlo trebala imati?

Skansi: Osnovno bih rekao da postoji disperzno svjetlo koje je podjednako na sve strane, koje ne radi oštre sjene i koje u načelu ne zablještava, ne bliješti. I postoji oštro svjetlo, obrnutih karakteristika. Od ta dva svjetla treba znati koje koristit.

Prirodno svjetlo, kao jedan ekstrem je svjetlo koje vi ne možete pojačat, smanjit i upalit kad god želite, to je svjetlo koje postoji kad sunce svijetli. Njega možete reducirati sa nekim sjenilima. To je prihvatljiva opcija.

Kod umjetnog svjetla je drugačije, možete ga uključiti kad god.

I tu imate oštro i disperzno svjetlo. E sad, upotrebom, kombinacijom i intenzitetom ta dva svjetla dobivate određene scene u prostoru koje mogu biti vrlo šarmantne, mogu biti dosadne, mogu bit opuštajuće ili uznemirujuće, u smislu da vam koncentracija se jako digne i da vam čak adrenalin bude relativno visok, u prostorima gdje se intenzivni poslovi rade kao što su operacijske dvorane, kao što su hitne pomoći, kao što je stomatološka ambulanta, kao što je ured, u konačnici, dakle to su prostori u kojima treba oštro i hladnije bijelo svjetlo. Svi drugi prostori su prezadovoljni ako imaju umjereno bijelo svjetlo ili toplo bijelo svjetlo.

Toplo bijelo svjetlo posebno kad se radi o puno malih izvora u perifernom vidu, u perifernom polju vidite te male svjećice. I to je nešto što je jako opuštajuće, jako relaksirajuće.

Osim velikih projekata koje ste radili, kad ste u svom stanu projektirali rasvjetu, je l’ to bio najteži projekt koji ste radili ili najlakši?

Ranko Skansi: Pa skoro da bih rekao da je bio najteži, jer s jedne strane odgovornost koju osjećam prema svakom projektu kojeg radim je podjednaka pa tako to uključuje i naš stan. Taj naš stan danas je jedan mali showroom, jedna mala pozornica na kojoj ljudi mogu vidjeti kako bi se trebala rasvjeta određenih prostorija realizirat.

Nakon povezivanja dva stana u jednu stambenu jedinicu, arhitektu je povjeren zadatak stvaranja elegantnog i modernog interijera, prilagođenog za ugodnu svakodnevnicu četveročlane obitelji, što je  postigao korištenjem neutralnih boja i personaliziranih umjetnina. 

Stan veličine 200 četvornih metara proteže se na dvije etaže

Na donjoj se nalaze dvije dječje sobe s dnevnim boravkom, dok je gornja tretirana kao glavna etaža na kojoj se nalaze radna i dnevna soba, kuhinja i blagovaonica te glavna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom. 

“Kada su se zapravo spajale gornja i donja jedinica, dodatni benefit koji je došao uz donju jedinicu je zapravo veliki vrt koji ima otprilike 150 kvadrata, time je zapravo stan obogaćen.

Osim što je imao postojeće terase, ima još jednu dodanu vrijednost, prirodan teren, a njega smo organizirali vrlo funkcionalno gdje smo vrt podijelili na dva različita ambijenta, jedan je lounge element iza kojeg se nalazi bambus i kojeg smo pozicionirali u malo prirodnije okruženje, a drugi je zapravo vanjska kuhinja gdje se nalazi stol sa vanjskim stolicama za kao vanjsko blagovanje. 

Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor, tako da jedno njih je bila i spavaća soba gdje je jedan od zahtjeva bio da žele imati veliki tuš koji smo integrirali vizualno i funkcionalno u sami prostor spavanja.

Uz tuš se nalazi i kada koju smo zapravo dodatno naglasili kao nekakav akcent u prostoru jer ona stoji samostalno ali smo iz funkcionalnih razloga prostor samih sanitarija zapravo odijelili i stavili, organizirali ga kao zaseban stakleni kubus. “, ističe Luka Cindrić, diplomirani arhitekt.

Smart home sistemi za digitalne medije

Primarno je korištena bijela boja koja se provlači na elementima poput zidova, umjetničkih elemenata te rasvjete, a balans je postignut suprotstavljanjem tamnih nijansi. Tako je organizirana i kuhinja u kojoj svijetli otok ima dvije funkcije. S jedne strane je spremišni prostor, a s druge kuhinjski uređaji. 

“Kuhinja ima dva dijela, gornji – odnosno ti visoki elementi, to je bila zapravo želja investitorice gdje smo integrirali i kuhinjske uređaje i radnu plohu. Na taj način smo postigli taj nekakav dodatni miris i sklad koji smo htjeli postići u cijelom prostoru.

Cijeli prostor, odnosno cijeli stan je koncipiran da je zapravo sve skriveno, imamo jako malo otvorenih polica i te police koje su otvorene, one više imaju nekakvu dekorativnu svrhu. Uspomene sa putovanja, fotografije i tako dalje. 

Svi digitalni mediji koji se nalaze u kući su integrirani odnosno povezani na smart home sistem tako da investitori zapravo kroz bilo gdje, obzirom da često putuju, mogu iz bilo kojeg dijela svijeta vidjeti stanje u kući, prilagoditi grijanje, hlađenje, a isto tako su imaju i dodatnu razinu sigurnosti.”, dodaje arhitekt.

Stubište kao dio središnjeg prostora trebalo je zadovoljiti dvije glavne funkcije.

“Jedno je naravno povezivanje gornje i donje etaže, čime smo mi zapravo još dodatno htjeli sa njegovim otvaranjem postići da unos dnevnog svjetla, a drugo je gdje zapravo stubište dobiva taj neki, nekakav umjetnički feature moment, a čemu smo se dodatno potrudili tako što smo u njega integrirali rasvjetu, radili smo custom gazišta, sve skupa izgleda kao jedna skulpturica koja se penje s donje etaže na gornju. “, pojasnio je.

U istom se prostoru dodatnu ističu dva vrlo posebna elementa

“Jedno je zapravo rasvjeta dekorativna na zidu gdje smo sa mjestimičnom rasvjetom koja ima isključivo vizualnu vrijednost dodali još i umjetnine umjetnika Matije Plavčića. On je naš nagrađivani kipar koji je, kojemu smo mi zapravo dali dvije plohe na kojima je on sam predložio intervenciju.

Obzirom da je tema stana kompletno bila taj nekakav balans, odnosno ravnoteža, on je odlučio za motiv kruga kojeg je multiplicirao odnosno napravio u dva dijela, kao diptih, gdje je isti motiv prikazao kao pozitiv i negativ. Time smo zapravo zaokružili tu cijelu priču stana i zapravo pokazali koji je koncept kojim smo se cijelo vrijeme vodili. “, ističe sugovornik.

Donja etaža rezervirana je za dva mladića

“To su dva mala „man cave-a“ gdje dečki dolje imaju svemir za sebe. Sobe su slično koncipirane, prilagođene su svaka svojoj poziciji, vizualno sudjeluju sa ostatkom stana zato što su kroz velike staklene stijene povezane na prostor stubišta, istovremeno sa korištenjem zavjese, odnosno blackout panela mogu se kompletno odvojit, kad mama i tata tu gore imaju parti da se oni mogu izolirat. 

Gostinjska soba je mala prostorija koja zapravo služi kao kontakt sa vanjskim prostorom, to je više prostor za nekakav odmor, relaksaciju, gledanje televizije, ali smo tu zapravo napravili custom element, odnosno napravili smo ormar koji u sebi ima skriven krevet na kojem mogu spavati dvije osobe. “, zaključio je arhitekt.

Specifični elementi namještaja rađeni su po mjeri zbog bolje tlocrtne prilagodbe, a s kupovnim elementima čine skladnu cjelinu. Uz pomno izabranu funkcionalnu, ambijentalnu i dekorativnu rasvjetu, personalizirane umjetnine i pametno iskorišten prostor, Lukin dizajn interijera ispunio je sve želje investitora.