Arhitektura i dizajn
Bliži se kraj obnove samostanske crkve sv. Franje Asiškog u Zagrebu
Predstavlja zagrebačku kulturnu baštinu pod konzervatorskom zaštitom
Franjevački samostan i crkva Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom kaptolu teško su oštećeni u potresu 2020. godine. Stradali su svodovi i nosivi lukovi, a zvonik se potpuno odvojio.
Crkva je izvorno bila gotička, jednobrodna iz sredine 13. stoljeća, barokizirana je nakon požara u 17. stoljeću, a nakon potresa 1880. rekonstruirana je opet u gotičkom stilu. Kao takva predstavlja zagrebačku kulturnu baštinu pod konzervatorskom zaštitom i zato je njena obnova posebno osjetljiva.
Najzahtjevniji radovi je sigurno kompletna obnova crkve, samostana i zvonika, ističe Ante Kelava, voditelj gradilišta – SPEGRA.
“Sigurno je bilo zahtjevno izmijeniti cijelo krovište na crkvi, a da se crkva ne namoči s vodom i da ne prokišnjava, da istovremeno radimo zamjenu krovišta i postavljamo novo krovište te štitimo taj dio koji otvaramo. Radi oslika u crkvi koje su iznimno vrijedne bilo je uistinu zahtjevno izmijeniti krovište a da nema negativnih posljedica od vode.”, pojašnjava.
Wienerberger kao vodeći proizvođač krovnih rješenja odabran je za partnera na projektu obnove ove crkve. Uvažavajući konzervatorske zahtjeve za obnovu krovišta, odabran je Tondach biber crijep.
Josip Klarić, projektno tehnički savjetnik Wienerbergera ističe kako su u pitanju specifične količine jer je u pitanju projekt od 3000 kvadrata što je zapravo jako velika količina.
“Ako znamo da je to bio trenutak kad smo imali obnovu na više projekata, ne samo u Zagrebu nego i šire, onda smo zapravo u dogovoru s gradilištem išli tempirati sve kako bismo mogli isporučiti ih na vrijeme kvalitetno ali i zadovoljiti sve potrebe gradilišta. U pitanju je dakle Tondach biber crijep, dogovorili smo i s konzervatorima i s izvođačem na gradilištu da proizvedemo takozvani engobirani biber crijep koji na sebi ima jedan zaštitni, dodatni sloj u crvenoj boji čime smo ispoštovali konzervatorske zahtjeve i na ovom projektu. Specifičnost engobiranog biber crijepa da on nije samo proizveden od obične gline koja se peče nego smo zapravo na crijep dodali i sloj engobe u crvenoj boji, to je zapravo u vodi razrijeđena glina u koju se dodaje pigment, u ovom slučaju crvene boje koji onda se sa samim crijepom peče u pećima na visokim temperaturama, čime dobivamo na samom crijepu jedan dodatni zaštitni sloj koji zapravo služi boljem ponašanju crijepa kroz vrijeme. Tako da imamo dugotrajnije rješenje za buduće generacije.”, pojasnio je sugovornik.
Crkva i samostan zajedno imaju više od 1200 četvornih metara, a oštećenja u potresu narušila su statiku objekata te je njihova stabilizacija bila prioritet. Ojačani su temelji crkve te su popunjavanje šupljine u zidovima, a obnova krovišta bila je posebno zahtjevna. Klarić otkriva kako se radi o specifičnom krovu koji ima dosta velik i visok nagib, od 45 stupnjeva. To je pojatno krovište i postavljanje biber crijepa je dosta zahtjevno pod takvim nagibom pa se je pazilo i na uvjete zaštite na radu kako bi se posao mogao kvalitetno izvesti.
Osim postavljenog engobiranog Tondach biber crijepa, Wienerberger je isporučio i čak 37 krovnih prozora.
“S obzirom na to da smo bili sudionici pronalaženja najboljih rješenja za crijep, bilo je nekako logično da za ostatak krovnog segmenta kojeg imamo u ponudi i damo rješenje, a kako su naši krovni prozori kompatibilni s našim crijepom, onda je i tehnički bilo najispravnije na jednom mjestu pronaći odgovore i za krovne prozore. Modeli prozora koje smo isporučili su Tondach energy plus, krovni prozori koji su svojim toplinskim i zvučnim karakteristikama zadovoljili ono što je bio cilj postići na ovom projektu”, dodaje Klarić.
Nakon gotovo četiri godine, obnova crkve svetog Franje ulazi u završnu fazu , potrebno je vratiti obnovljene vitraje natrag u njihovu konstrukciju. Mise se u njoj održavaju već godinu dana, svaki dan, pa se može reći i da je obnova crkve uistinu u završnoj fazi.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
Raspored i planiranje prostorija
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Ono što na tlocrtu izgleda savršeno, u svakodnevnom životu mora odgovarati stvarnim navikama stanara…
Otvoreni tlocrti već godinama dominiraju oglasima za nekretnine, arhitektonskim vizualizacijama i inspiracijama na društvenim mrežama. Open space se predstavlja kao ideal suvremenog stanovanja – više svjetla, više prozračnosti, više povezanosti među ukućanima. Na prvi pogled djeluje kao logičan odgovor na male kvadrature i ubrzan način života, a na tlocrtima izgleda gotovo besprijekorno.
Planiranje životnog prostora: Kako pametno iskoristiti svaki kvadratni metar?
No, ono što često izostaje iz te slike jest stvarni život. Kuhanje, rad od kuće, odmor, dječja igra i svakodnevni nered ne odvijaju se paralelno u tišini.
Upravo zato se sve više postavlja pitanje – je li open space doista dugoročno dobro rješenje ili je vrijeme da ponovno promislimo o vrijednosti zidova i vrata?
Open space kao ideja: Prozračnost i zajedništvo
Koncept otvorenog plana nastao je iz želje da se prostor oslobodi nepotrebnih barijera. Uklanjanjem zidova kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak postaju jedinstvena cjelina koja omogućuje bolji protok svjetla i vizualno povećava prostor. Otvoreni dnevni prostor potiče druženje, komunikaciju i osjećaj zajedništva, što je posebno privlačno obiteljima i onima koji često primaju goste.
U teoriji, open space nudi fleksibilnost i suvremeni stil života u kojem se granice između funkcija brišu. Upravo zbog toga mnogi vlasnici stanova već u startu planiraju rušenje zidova, često bez detaljnog razmišljanja o svakodnevnim navikama.
Kada otvoreni tlocrt postane izazov svakodnevice
Problemi se javljaju onog trenutka kada se u open spaceu počne živjeti. Zvukovi više nemaju gdje ostati – perilica posuđa, napa, televizor i razgovori stapaju se u stalnu pozadinsku buku. Mirisi kuhanja šire se cijelim prostorom, a nered iz kuhinje postaje dio dnevnog boravka, čak i onda kada biste ga najradije sakrili.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Otvoreni plan posebno dolazi na kušnju u kućanstvima u kojima se radi od kuće ili gdje više članova obitelji istovremeno koristi isti prostor za različite aktivnosti. Bez mogućnosti fizičkog odvajanja, koncentracija, mir i privatnost postaju teško dostižni.
Otvoreni dnevni prostor i realne potrebe stanara
Jedan od najvećih problema open spacea jest pretpostavka da svi ukućani imaju sličan ritam života. U stvarnosti, to rijetko kada jest slučaj. Dok netko kuha, drugi radi ili se odmara, a treći gleda televiziju. Otvoreni tlocrt tada prestaje biti prednost i postaje izvor frustracije.
Zato se sve češće čuje mišljenje da zatvoreni prostori nisu znak zastarjelog razmišljanja, već odgovor na potrebu za mirom, fokusom i funkcionalnošću. Vrata, koja su godinama smatrana suvišnima, ponovno dobivaju na vrijednosti.
Zašto se arhitekti danas okreću fleksibilnim rješenjima
Suvremeni pristup uređenju interijera sve rjeđe zagovara isključivo otvoreni ili isključivo zatvoreni plan. Umjesto toga, naglasak je na prilagodljivosti. Prostor se projektira tako da može funkcionirati kao open space, ali se po potrebi može podijeliti.
Klizne stijene, staklene pregrade i pomični paneli omogućuju da se prostor otvori kada je to poželjno, ali i zatvori kada je potreban mir. Na taj način zadržava se osjećaj prozračnosti, bez odricanja od privatnosti.
Što ako već imate open space stan?
Ako već živite u open space stanu, to ne znači da morate prihvatiti sve njegove mane. Rješenje često leži u promišljenom zoniranju prostora, čak i bez gradnje novih zidova.
Vizualno razdvajanje zona može se postići rasporedom namještaja, promjenom rasvjete ili korištenjem različitih materijala i boja. Tepisi mogu definirati dnevni boravak, dok kuhinjski otok ili polica mogu diskretno razdvojiti kuhinju od ostatka prostora. Rasvjeta ima posebno važnu ulogu jer može jasno naglasiti pojedine zone, a da prostor i dalje ostane povezan.
U nekim slučajevima, lagane pregrade, zavjese ili staklene stijene predstavljaju kompromisno rješenje koje omogućuje fleksibilnost bez trajnih intervencija.
Je li open space stvar prošlosti?
Open space nije pogrešan koncept, ali nije ni univerzalno rješenje. Ono što na tlocrtu izgleda savršeno, u svakodnevnom životu mora odgovarati stvarnim navikama stanara. Ponekad je najveći luksuz upravo mogućnost da zatvorite vrata, utišate prostor i stvorite mir.
Prije nego što srušite zidove ili požalite zbog odluke koju ste već donijeli, vrijedi se zapitati olakšava li vaš prostor svakodnevni život ili ga dodatno komplicira. Dobar interijer nije onaj koji slijedi trendove, već onaj koji radi za ljude koji u njemu žive.
