Arhitektura i dizajn
BAU 2023: Odgovori na izazove u arhitekturi i gradnji
Prošloga tjedna u Münchenu održan je vodeći svjetski sajam građevinarstva. Izlagači su pokazali najnovija dostignuća iz područja građevinarstva, arhitekture, materijala za gradnju i sustava koji se primjenjuju u gradnji. Sajam je posjetila i naša ekipa.
Više od dvije tisuće izlagača
Nakon 4 godine pauze u Münchenu je održan BAU, najveći svjetski sajam arhitekture, građevinskih materijala i sistema. Sajam se prostirao na čak 200.000 četvornih metara, a više od 2200 izlagača iz 47 zemalja, predstavilo je svoje proizvode i novitete. Osim izloženog i demonstracijskog dijela, posjetiteljima je ponuđena opširna podrška u smislu seminara i foruma.

Vodeći svjetski sajam BAU trajao je šest dana i pokazao raznolikosti građevinske industrije fokusirajući se na glavne teme sajma -izazovi klimatskih promjena, digitalna transformacija, budućnost stanovanja, resursi i recikliranje te modularna gradnja.
Energetska učinkovitost i briga o okolišu
“Vjerujem da je na sajmu prikazano u najvećoj mjeri ono što i očekujemo u današnje vrijeme, a to je vrijeme energetske učinkovitosti, brige o okolišu, zelene gradnje, isto tako dekarbonizacija, problemi sa energentima koji se sigurno odražavaju i na razvoj cijelog graditeljskog sektora”, govori arhitekt Tihomil Matković.

Ono što također očekuje je i promišljanje o kulturi građenja u Europi, koja je značajna tema i novog europskog bauhausa, odnosno jedne velike teme koju razvija Europska komisija, a koja bi zapravo trebala doprinijeti kvaliteti gradnje cijele Europe pa jednako tako i Hrvatske.
Građevinska industrija ima veliku ulogu
Klimatske promjene definiraju nove generacije, a građevinska industrija ima ključnu ulogu u vođenju kolektivne globalne zajednice prema smanjenju emisija ugljika. Građevinarstvo trenutno čini 39 posto globalnih emisija ugljičnog dioksida i suočava se s novim zakonima o energetskoj učinkovitosti i održivosti.

“Prva tema počinje odmah u samom planiranju, zatim slijedi druga faza, a to je izvođenje, treća faza je korištenje i na kraju reciklaža. Kroz te četiri teme Schüco radi fokus na kontroli karbona, i na taj način će kroz te četiri faze doći do smanjenja karbona u građevinarstvu. Naravno, to je proces koji će trajati nekoliko godina i to je budućnost u kojoj će se kompletna struka fokusirati u nadolazećem periodu”, govori izlagač Emir Vehabović.

Korišteni su održivi materijali
Kompletan izložbeni prostor sajma BAU napravljen je korištenjem održivih materijala, a u gradnji su sudjelovala njemačka i švicarska tehnološka sveučilišta te instituti. Cijeli jedan paviljon bio je posvećen inovacijama gdje su predstavljena rješenja i proizvodi za gradnju budućnosti.

“Sve te stvari koje se razvijaju, a ako još nisu u primjeni, bit će, pitanje je vremena. Naravno da neke ne zažive, ali ako se netko ozbiljno posveti nekom proizvodu i ozbiljno ga razvija, apsolutno se stvar koristi, svi idu u tom smjeru”, ističe arhitektica Zora Salopek – Baletić.

Modularna, serijska gradnja obećavajuće je višenamjensko rješenje za nedostatak stambenog prostora, a smanjuje i dugotrajne procese planiranja te nedostatak materijala. Bau je bio idealno mjesto za predstavljanje novih rješenja u modularnim konstrukcijama.
Sve veći broj hrvatskih izlagača
Na sajmu je bilo više od 250 000 posjetitelja, a među njima i hrvatski arhitekti kojima je susret s proizvođačima i upoznavanje s novitetima na tržištu značajan.


“Pokazuje se već i brojem hrvatskih izlagača kojih je ovdje nemali broj, jednako kao što ima i talijanskih izlagača, da je ovo značajan sajam i za naše hrvatsko područje djelovanja, a svakako je i na svjetskim razmjerima uistinu veliki sajam gdje se ono najnovije iz graditeljskog sektora može vidjeti”, ističe Matković.
“Nama arhitektima je važno da s vremena na vrijeme obiđemo ovo, naravno da je danas sve dostupno na internetu, ali zapravo ponekad ne znate što da tražite, a ovdje ćete naići na neke nove ideje, poglede”, govori Salopek – Baletić.

Prema studijama UN-a, globalno društvo raste nešto sporijim tempom ali će do 2050. godine dosegnuti 9.7 milijardi ljudi. Sukladno tome, postat će sve važnije drugačije koristiti postojeće nekretnine, a koncepti održivog stanovanja, koji štede resurse i strategije za prenamjenu prostora, traženije su nego ikad. Bau 2023 bavio se i tim građevinskim izazovom, kao i korištenjem umjetne inteligencije i robotike u građevinskoj industriji.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.