Arhitekti i arhitektonski projekti
Tihomil Matković: Arhitektura je stvaranje koje ostaje, ali ništa nije vječno
Razgovarali smo o nagrađenim projektima, radu na obnovi Zagreba nakon potresa i izazovima prostornog planiranja u Hrvatskoj
Razgovarali smo s Tihomilom Matkovićem, diplomiranim inženjerom arhitekture, koji iza sebe ima niz značajnih projekata, arhitektonskih nagrada i javnog djelovanja u interesu struke i grada.
Tihomil Matković bio je predsjednik Udruženja arhitekata Zagreba u izazovnim godinama, sudjelovao u pripremi zakona o obnovi nakon potresa, a svojim radom ostavio trag i u Zagrebu i u manjim sredinama.
S nama je podijelio zašto se još kao dječak zaljubio u arhitekturu, kako izgleda rad na velikim i malim projektima – i zašto vjeruje da ništa nije trajno.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Tihomile, zašto si odabrao arhitekturu? Znam da si bio odličan u matematici, ali zašto je arhitektura na kraju prevladala?
Pa zapravo je bilo od početka, znao sam da ću ići na arhitekturu, znao sam to još u osnovnoj školi.
A matematika se nekako desila usput, jednostavno kreneš, učiš, ide te dobro, pa evo. Bilo je i toga. Bio sam dosta dobar u matematici, zato sam išao i u Matematički informatički centar u onom trenutku. Arhitektura je ljubav od ranog djetinjstva i evo danas se time bavim.
Što te točno privuklo arhitekturi? Što ti se toliko svidjelo?
Pa čini mi se da je to taj trenutak da stvaraš nešto, da zapravo sam svojim promišljanjem napraviš nešto što na kraju postoji u prostoru, a pri tome netko je i zadovoljan s time što si mu napravio.
Tvoj dosadašnji rad je obilježilo zapravo jako puno nagrada. Od rektorove nagrade do Galića, je li tako?
Pa je, evo, na neki način u svakom tom periodu u životu sam pokazao da nešto i mogu napraviti. To netko i vidio i nagradio nagradom, znači dobro procijenio i na neki način zapravo i meni ukazao da to što radim, radim na dobar način, pa smo svi zadovoljni, mislim da je to u redu.
Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj
Za koji projekt si dobio nagradu Galića?
To je jedna obiteljska kuća. Ta nagrada Galića je za stambenu arhitekturu.
Kuća je malo neformalnija, drugačijeg je oblika nego što je možda standardno u tom kraju. To je jedna kuća na krasnoj velikoj prostranoj livadi, neposredno uz rijeku Kupu, sa zanimljivim oblikom jednostrešnog krova, koju su moji kolege procijenili da je te godine bila najbolji rad u stambenoj arhitekturi.
Jako mi je zanimljivo da si Rektorovu nagradu dobio za bazen na Šalati.
Istina. Evo, jako zapravo davna priča da ni ne spominjemo godine. Dugo se razmišlja o zatvaranju bazena na Šalati, odnosno o dopuni tog prostora Šalate. Dakle ne samo ovim otvorenim bazenom, nego jednom cjelogodišnjim zatvorenim bazenom. Dan danas aktualna tema koja bi sigurno trebala negdje dobiti svoje rješenje.
Šest si godina bio predsjednik udruženja arhitekata grada Zagreba. I rekla bih da si dosta onako obilježio tih šest godina, da si se borio protiv svega onog što si mislio da je loše za grad Zagreb…
Kad sam tu preuzeo funkciju, nije bilo jednostavno što se tiče samog društva arhitekata Zagreba, jer jedan trenutak je bio u povijesti razvoja našeg društva koji je bio zahtjevniji.
Osim toga, u prostoru su se počele dešavati razne stvari, neke uvjetovane politikom, neke uvjetovane potrebama, pa smo onda, evo, i na neki način pravovremeno reagirali na priče o Zagrebačkom hipodromu, odnosno o nekakvoj ideji gradnje jednoga potpuno novog svijeta na praznom prostoru, gdje je zapravo ključni problem taj što imamo prostor Zagrebačkog Velesajma neposredno pored koji bi trebao prvo dobiti svoju novu namjenu, a tek onda bi trebalo doći na hipodrom.
Tada su krenuli problemi sa generalnim urbanističkim planom grada Zagreba koji je i dan-danas aktualni problem. Već tada smo rekli da nam nema druge nego ići na potpuno novi generalni urbanistički plan. Sve podloge na kojima je nađen ovaj današnji, su stvarno stare. Još uvijek nam je to problem. To je jedan proces koji je zahtjevniji. Sad je on postao naravno i potpuna politika. Taj prostorno planiranje u ovom našem sferi, ove naše djelatnosti, arhitekture i prostornog planiranja, prostorno planiranje ima najviše veze negdje sa politikama. Nažalost, sad se pokazuju sve loše strane tog procesa, ali nadam se da ćemo ipak to dovesti u redi.
Koliko su arhitekti bili protiv tog projekta Manhattanu koje se treba graditi?
Bilo je bitno u tom trenutku izaći van jer smo vidjeli negativna iskustva od kolega iz Srbije, iz Beograda, gdje je isti investitor praktički radio istu stvar.
U tvojih šest godina, dok si bio predsjednik, dogodio se i potres. I aktivno si sudjelovao zapravo u tom donošenju zakona o obnovi i danas si vrlo aktivan u tome.
Točno. Desila se ta situacija koja se nam se dogodila sa zagrebačkim potresom u nastavku i sa petrinjskim potresom. Tada smo jednostavno shvatili da postoji jedan jako veliki dio zgrada, naročito Stambenog fonda, centra grada Zagreba.
Održana online konferencija u organizaciji DAZ-a “BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA”
Dogodilo nam se osviještenje gdje smo shvatili da postoji jako puno starih zgrada koje ne zadovoljavaju realno niti tehničke zahtjeve, a i ostale zahtjeve zapravo za uporabnu zgradu od 21. stoljeća. I ako ništa drugo, iz tog zapravo jedne loše situacije, potresa, gdje smo evo do sada i jako puno novaca potrošili i zapravo i dobro uložili u obnovu javnih zgrada, nekako svi ti novci iz Europe su prvenstveno bili namijenjeni za javnu zgradu, a manje za privatnu.
Kod privatnih nam je ostao nešto problema. Međutim, tu smo sigurno osvijestili da moramo razmišljati o tome da sve stare zgrade na neki način ili treba jako puno uložiti u njih, obnoviti ih, ili ih treba zamijeniti.
Došli smo do toga da ništa nije vječno. I tako je to uvijek u arhitekturi. Arhitektura je stvaranje nečega što traje, ali i to trajanje 50 godina optimalno, 100 godina vjerojatno na neki način maksimalno, u tom trenutku dolazi do toga ili jako, jako veliki ulog ili zamjena. To je jednostavno realnost.
Koji su projekti koji su ti bili nekako najdraži tijekom tvojeg rada?
Pa bilo je niz projekata, evo, između ostalih i takvih manjih kao ta kuća za koju sam dobio nagradu. Ali, na primjer, evo, u Zoološkom vrtu grada Zagreba napravio sam restoran.
U jednom trenutku kada smo prije sada desetak godina mi kao Zagreb dobili prva nekakva europska sredstva za ulaganje, pa je tada 5 milijuna eura uloženo u rekonstrukciju zoološkog vrta grada Zagreba gdje je tada odrađeno 15 projekata. Ja sam kao voditelj projekta sudjelovao u više njih, ali kao glavni projektant i kao arhitekt evo u restoranu. I to je jedna zanimljiva situacija.
Kad iz današnjeg kuta gledamo za jako malo novaca je to sve skupa napravljeno, a zapravo je napravljen veliki pomak i veliko unapređenje Zoološkog vrta.
Zatim neki niz jedan projekata u Novskoj, od kojih bi sigurno izdvojio gradsku knjižnicu i čitaonicu i glazbenu školu. To je veza nove i stare zgrade koja je bilo napravljeno prije petnaestak godina i sada je recentno sličan projekt u Novskoj, sve to negdje u centru.
Postoji li nešto što bi baš htio raditi, a da još do sada nisi uspio?
U hrvatskoj arhitekti generalno nemaju specijalizacije. Mi svi radimo poprilično sve. Za razliku od toga što vani arhitekti se na neki način uvijek specijaliziraju, postoji takvo tržište, takve mogućnosti, pa možda njima još, možda bi oni rekli radije bi još nešto drugo radio. Međutim, ja imam osjećaj da sam stvarno radio već dosta toga.
Radio sam i stambene zgrade u sustavu POS-a, što je isto na neki način jedan zanimljiv, zanimljiv trenutak jer radiš zgradu koja mora zadovoljiti određene striktne standarde, a ljudi na kraju moraju biti zadovoljni sa tim stanom koji dobiju. Tako da evo i to sam radio, tako da mislim da sam dosta toga radio i prostornog planiranja i vođenja projekata i nadzora, dosta širok jedan spektar i angažmana u ovim našim zajednicama arhitekata.
Čini mi se, zapravo sigurno mogu reći da je ovo je moje proteklo vrijeme koje sam radio u arhitekturi, da sam baš zadovoljan sa time što sam radio.
A što je bilo od svih tih projekata najzahtjevnije?
Ne osjećam da sam imao neki problema ni sa jednim projektom. I oni najveći izazovi su jednostavno bili trenutak koji moraš napraviti. Pa sam ga napravio, nije problem.
Neke, neke velike projekte koje sam kao voditelj projekta s drugim kolegama koji su bili projektanti, nadzori, vodio, tipa američka škola u Središću u Novom Zagrebu, izazovan ogromni projekt u godinu dana izgrađen, a sve skupa, ajde recimo nekako trajanje projekta dve i pol godine. Svi na kraju zadovoljni, to je zapravo najbitnije. Veliki ulog, znaš šta radiš i na kraju sve se napravi., zaključio je Tihomil Matković.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Arhitekt Damjan Geber u svom radu spaja analitiku i intuiciju, psihologiju i dizajn
Kada je Damjan Geber upisao arhitekturu, nije znao da će ga taj put odvesti do jednog od najutjecajnijih i najnagrađivanijih studija za prostorni dizajn u regiji – Brigade.
Danas, više od desetljeća kasnije, Brigada stoji iza nekih od najprepoznatljivijih projekata u Hrvatskoj – od Branimir Mingle Mall-a i Centra Kaptol, do međunarodnih koncepata.
Njihov rad prepoznat je brojnim međunarodnim priznanjima, među kojima su German Design Award, BIG SEE Interior Design Award i Architecture MasterPrize.
Kombinacija strukture i slobode
„Kad sam upisivao arhitekturu, nisam znao čim ću se baviti u životu i zato sam je upisao – jer mi je u tom trenutku zvučala kao nešto što će mi dati najveću širinu“, prisjeća se Damjan Geber.
„Volim racionalnost, strukturu, red, a u isto vrijeme volim i potpunu slobodu koja ima umjetnost.“
Taj spoj razuma i intuicije postao je temelj svega što danas radi.
Prije nego što je postao glavni direktor Brigade, Geber je radio različite poslove – bio je stjuard, turistički vodič i novinar.
„Apsolutno bilo kakav posao koji bi mi se pružio, priliku sam uzimao i radio. Osim što volim raditi, ti su mi poslovi dali iskustvo u onome što danas radim.“
Kako sam kaže, upravo su ga ta iskustva naučila razumjeti ljude – njihove potrebe, navike i ponašanja. Upravo to danas smatra ključem svakog uspješnog dizajna.
Psihologija prostora i moć intuicije
Nakon nekoliko godina rada u tradicionalnim arhitektonskim uredima, shvatio je da mu nedostaje ono što ga najviše zanima – psihologija čovjeka u prostoru.
„Nedostajalo mi je razumijevanje ljudi i integracija njihovih potreba, navika i intuicije u prostor koji oblikujemo za njih.“
Prekretnica se dogodila na studijskom putovanju u Japan s organizacijom Arhitekti bez granica. Tamo je, zajedno s kolegama, analizirao zašto neke arhitekture aktiviraju zajednicu, a druge ne.
„Tamo su mi se otvorile oči“, kaže Geber.
U Japanu se educirao kod velikog trgovca, a tamo je i otkrio što znači strategijski pristup dizajnu trgovine – kako analizirati prostor, kretanje i ponašanje kupaca te na temelju toga oblikovati iskustvo.
Prostor koji uči iz ponašanja
„Ništa u trgovini nije slučajno“, objašnjava Geber. „Ona se bori za naš fokus. Ona se bori za našu pažnju. Ona mora biti intuitivna, jer apsolutno sve što radimo mi kao ljudi prvenstveno je bazirano na našoj intuiciji.“
U Brigadi su zato razvili metodu kojom analiziraju kretanje korisnika u prostoru.
„Kad uđemo u bilo koji tip trgovine, provedemo nekoliko dana i praćenjem kretanja korisnika koji su potpuno anonimni dobijemo uzorke“, objašnjava.
„Možemo, primjerice, vidjeti da je polica A posjećena 80 posto, dok je polica B samo 20. Ali s police B se možda proda 80 artikala, a s police A samo 20. Tada možemo doći i reći da, ako je cilj da se bolje prodaje voće i povrće, možda trebamo promijeniti poziciju, dizajn ili dodati dvije lampe više.“
Njegovu filozofiju najbolje opisuje primjer koji spominje:
„Postoji priča kada su nizozemski pejzažni arhitekti napravili park i stavili puteljke, a onda su vidjeli da ljudi ne idu po njima, nego ih sijeku dijagonalno. Umjesto da se bore protiv njih, napravili su dijagonalne puteljke. Prihvatili su navike ljudi.“
Upravo to – razumijevanje i prihvaćanje ljudske intuicije i ponašanja – postalo je srž Brigadinog pristupa.
Centar Kaptol – prostor koji živi
Jedan od brojnih Brigadinih projekata je renovacija Centra Kaptol u Zagrebu.
Od zastarjelog trgovačkog centra stvorili su suvremeni urbani prostor koji spaja trgovine, urede, gastronomiju i kulturu.
„Naš cilj nije bio samo estetska obnova, već stvaranje mjesta koje živi. Prostor koji poziva, ne samo da prodaje.“
Upravo se u Centru Kaptol danas nalazi i ured Brigade, što čini projekt simbolično zaokruženim.
„Da bismo napravili svoj ured, morali smo proći apsolutno isti proces koji prolazimo s bilo kojim projektom koji dobijemo“, kaže Geber.
„Napravili smo interne analize, radionice, sami sebe analizirali, što je malo izazovno jer trebaš biti sam sebi psiholog i razumjeti što zapravo mi kao tim želimo.“
Za taj je prostor Brigada osvojila Architecture MasterPrize Grand Prix, i to u konkurenciji s projektima svjetskih korporacija.
„Bitno je da prostor odražava identitet ljudi koji u njemu rade“, naglašava Geber.
Showroom koji spaja dizajn i emociju
Sastavni dio Brigadinog ureda u Centru Kaptol je eksperimentalni showroom – prostor u kojem se izmjenjuju umjetničke i dizajnerske instalacije koje potpisuju članovi Brigade i gostujući kreativci.
Showroom funkcionira kao laboratorij za istraživanje prostornog doživljaja – kako prostor može aktivirati tijelo, emociju i memoriju.
Na Zagreb Design Weeku 2025. Brigada je ondje predstavila izložbu “Dizajn Karusel”, analognu, interaktivnu instalaciju koja vodi posjetitelje kroz povijest dizajna.
Na karuselu se nalazi pet kultnih stolica: Thonet No. 14 (1859), Zig Zag (1934), Tulip (1956), Mezzadro (1957) i Panton (1967).
Svaka od njih nosi duh svog vremena, ali sve dijele istu svrhu – biti mjesto odmora, sjedenja i razmišljanja.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Od trgovina do svemira
Tijekom karijere, Damjan Geber i Brigada oblikovali su niz projekata – od trgovina i ureda, do javnih prostora i izložbi.
Radili su na preuređenju Branimir Mingle Mall-a, razvoju međunarodnog koncepta Muzeja iluzija, uređenju Tele2 i bio&bio trgovina, Addiko banke, Karla butika, odvjetničkih ureda i privatnih prostora.
Njihovi projekti uvijek polaze od istog pitanja – kako prostor može utjecati na ponašanje, emociju i iskustvo korisnika.
I dok je svoj profesionalni put oblikovao kroz arhitekturu, dizajn i istraživanje ljudske percepcije, jedan mu je san još uvijek neostvaren:
„Volio bih raditi u svemiru“, zaključio je Damjan Geber.
Radio je na raznim projektima – od trgovina i ureda, preko urbanih centara i muzeja, do eksperimentalnih instalacija – ali u svemiru još nije bio.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
„Novi Zagreb je danas luksuzniji od podsljemenskih vila“ – Arhitekt Dražen Arbutina ruši predrasude o arhitekturi grada i objašnjava zašto su planiranje i vizija važniji od kvadrata i pogleda.
Arhitektura je most između umjetnosti i znanosti, između onoga što nasljeđujemo i onoga što tek stvaramo. Tako je vidi dr. sc. Dražen Arbutina – profesor na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, ovlašteni arhitekt i urbanist i predsjednik ICOMOS Hrvatska. Njegova profesionalna filozofija jasno govori: arhitektura mora imati dušu, a duša se gradi poštovanjem baštine i odgovornošću prema budućnosti.
Od mrtvačnice do kulturne baštine
Arbutina se za arhitekturu odlučio, kako kaže, racionalno: „Umjetnost volim, ali kod mene je
uvijek bila prisutna i inženjerska komponenta. Arhitektura je za mene odgovor na pitanje kako spojiti umjetnost i inženjerski posao.“ Njegov prvi realizirani projekt bila je mrtvačnica u Dubravici, nedaleko slovenske granice. Kasnije je gradio obiteljske kuće, višestambene zgrade i poslovne objekte, ali ga je najviše privukla – kulturna baština. To je područje gdje se njegov osjećaj za likovnost i inženjerska preciznost najbolje susreću.
Meštrovićev paviljon – obnova kultne zagrebačke džamije
Povijesne zgrade kao knjige čovječanstva
Za Dražena Arbutinu povijesne građevine nisu tek stari zidovi, nego živi svjedoci vremena. One su, kako kaže, materijalizacija ljudske povijesti – kamen i opeka koji čuvaju priče generacija. U njima se zrcali duh epohe, tragovi tehnologije, estetike i vrijednosti društva, koje ih je gradilo. Zato, ističe, obnova nije samo tehnički zadatak nego i dijalog s prošlošću.
“One imaju iznimne vrijednosti i na njima treba raditi na specifičan način – sačuvati ono što
je vrijedno”, kaže Arbutina. Taj pristup često dolazi u sukob s onim što uče mladi arhitekti.
Njihov prirodni poriv je ostaviti osobni pečat, nametnuti vlastitu ideju i pokazati originalnost. No baština traži suprotno – traži poniznost, strpljenje i spremnost da se arhitekt povuče u drugi plan, dopuštajući povijesti da govori svojim jezikom.
Za Arbutinu je to proces učenja: odricanje od ega i otkrivanje ljepote u očuvanju onoga što je već stvoreno. Obnova, kaže, nije prilika za samopromociju, nego odgovornost prema zajednici i budućim generacijama. „To je kontraproduktivno svemu što smo učili na fakultetu, ali je nužno ako želimo očuvati vrijedne građevine.“
Upravo zato on povijesne zgrade naziva knjigama čovječanstva – knjigama koje treba čitati, ali ne i nasilno prepravljati. Njihove stranice nose slojeve vremena, a arhitektova je dužnost sačuvati ih, nadopuniti gdje je nužno i predati dalje u što izvornijem obliku. Jer, zaključuje Arbutina, kulturna baština nije privatno vlasništvo, već zajedničko dobro koje nas oblikuje, jednako kao i mi nju.
Uloga profesora i praktičara
Iako posljednjih petnaest godina predaje na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, Arbutina ne
odvaja teoriju od prakse. „Možete pričati tuđa iskustva, ali dok sami ne iskušate postupke, niste svjesni kompleksnosti“, kaže. Upravo zato razumije kolege koji rade na obnovama. „Kad ih kritiziraju da nisu dovoljno uložili truda, ja imam razumijevanja. Znam koliko aktivnosti treba da bi se došlo do adekvatnog rezultata.“
Za njega je arhitektura stalna škola. Predavaonica je produžetak gradilišta, a gradilište nastavak učionice. Studenti kod njega uče da arhitektura nije teorija na papiru, nego živi, proces koji traži strpljenje i iskustvo.
Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom
Opomena iz Atene
Posebno ga intrigira pitanje modernih materijala u obnovi povijesnih zgrada. Nisu zabranjeni, kaže, ali nose rizik jer ne znamo kako će se ponašati kroz desetljeća. Podsjeća na primjer Partenona: „Tridesetih godina 20. stoljeća Grci su ugradili armirani beton kao ‘umjetni kamen’. No, zagađenje i blizina mora doveli su do korozije koja je uništila i beton i izvorni kamen. To je ilustracija što znači nekritička primjena suvremenih materijala.“
Danas, objašnjava, suočavamo se s novim izazovima – polimeri, kompoziti i drugi materijali
donose prednosti, ali i nepoznanice. Vrijeme je jedini pravi sudac njihove vrijednosti. Zato zagovara oprez, istraživanje i stalno propitivanje.
Ljepota, funkcija i zadovoljstvo ljudi
Za Arbutinu arhitektura nikada nije samo estetika. „Estetska komponenta je važna, ali nije
primarna. Jednako važan je odnos ljudi prema prostoru i njihovo zadovoljstvo“, objašnjava.
Navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Njegov pogled na arhitekturu uvijek je usmjeren na čovjeka. Zgrada može biti monumentalna i lijepa, ali ako u njoj ljudi ne mogu živjeti ispunjeno, ona je, po njemu, promašaj. Zato smatra da prava arhitektura počinje tek kad prostor postane dom.
Arhitektura koja ima dušu
Na pitanje što je za njega kvalitetna arhitektura, odgovara: „Estetska komponenta nikad se ne smije zanemariti, ali jednako je važna interakcija ljudi s prostorom. Neki prostori podižu kvalitetu života, transformiraju cijele četvrti.“ Dodaje, ipak, da ni najbolja arhitektura nije uvijek odmah priznata: „Vukovarska ulica ili Novi Zagreb kod nekih izazivaju negativne komentare, ali dugoročno pokazuju snagu promišljenog urbanizma.“
Za Arbutinu, arhitektura je više od forme – to je emocija, identitet i svakodnevica. Ona može
biti inspiracija, ali i okvir života. „Najveći kompliment arhitekturi je kad ljudi u njoj žive
zadovoljno“, kaže.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Osobna nota
Na kraju razgovora otkriva i svoju toplu, ljudsku stranu. Na pitanje o sobama njegove djece, uz osmijeh odgovara: „To morate pitati jedno od njih.“ Taj detalj otkriva arhitekta koji iza titula profesora i stručnjaka ostaje jednostavan otac, čovjek koji zna da život nije samo u projektima i planovima, nego i u svakodnevnim malim stvarima koje nas oblikuju.
Dražen Arbutina gradi mostove između prošlosti i budućnosti, umjetnosti i znanosti, ljudi i prostora. Za njega arhitektura nije luksuz, nego okvir života – trajna vrijednost kojoj se trebamo vraćati s poštovanjem, znanjem i strašću.
Mozaik pločice – bezvremenski detalj u svakom prostoru
Mozaik pločice su must-have 2025.
Kako kamin integrirati u prostor? Stvorite savršeno mjesto za opuštanje i okupljanje
Kamin je mnogo više od izvora topline – on je simbol doma, udobnosti i zajedništva
Burgundy – boja sezone u dizajnu interijera koja donosi eleganciju i toplinu
U sezoni kada tražimo toplinu i udobnost, burgundy je idealna boja za postizanje baš tog efekta
Zanimljive dekoracije koje će u vaš dom unijeti toplinu prirode
Kao dizajnerica interijera koja obožava detalje, jesen doživljavam kao savršenu priliku za kreativno izražavanje kroz dekoracije koje istovremeno slave promjenu...
Klasična, moderna, mediteranska.. Savjeti kako urediti kuhinju u stilu koji volite
Svaki stil kuhinje nosi svoju priču- ima svoje specifične karakteristike, materijale i atmosferu koju prenosi
7 dizajnerskih sofa i fotelja koje obožavaju arhitekti i stilisti interijera
Održana 8. Središnja konferencija o održivoj gradnji
Prozračivanje i rahljenje – kako travnjaku pomoći da „prodiše“
Kako energetska obnova zgrada mijenja Europu – i zašto sigurnost postaje prioritet
Uređenje dnevne sobe po mjeri suvremenog čovjeka
Kako ispeći uvijek savršene kestene kod kuće
Pričuva pod povećalom: Tko njome upravlja i zašto je obavezna
Kako ukloniti tapete? Isprobajte ove četiri jednostavne metode
11 grešaka koje skraćuju vijek trajanja perilice i sušilice rublja
Zavirite u prekrasan obiteljski stan uređen u stilu moderne klasike
Savršeno cvijeće za groblje: Odaberite ono koje traje i ima značenje
Želite li urediti grob svojih najmilijih, odaberite cvijeće s porukom
Nova Studijo kolekcija poručuje: Umjetnost je putovanje onih koji se usuđuju biti prvi
Kad god ovaj hrvatski brend zidnih tapeta najavi novu kolekciju, među ljubiteljima interijera zavlada napeto iščekivanje – svi žele znati...
Dom na kvadrat zapošljava – pridruži nam se!
Prijavi se i postani dio našeg kreativnog tima
Kako napisati oglas za prodaju nekretnine koji privlači kupce?
Pravilno napisan oglas može značajno ubrzati pronalazak kupaca!
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Od prvog susreta s glinom do vlastitog brenda!