Urbanizam
Važnost urbanih vrtova: Stvaraju ugodnija mjesta za život i vraćaju prirodu u gradove
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo
Renomirani stručnjak za krajobraznu arhitekturu, Lucas Werft održao je predavanje o transformaciji gradova u održivija i ugodnija mjesta za život kroz urbane vrtove. Ako niste imali priliku sudjelovati, evo sažetka.
Manjak zelenih površina u gradovima predstavlja sve veći izazov za suvremeno društvo. Osim na biološku raznolikost, značajno utječe i na kvalitetu života građana. Predavanje Održiva Ura bilo je posvećeno upravo rješavanju tog problema, odnosno načinima da se priroda ponovno poveže s urbanim sredinama.
“Kada smo promišljali o programu, kada smo ga pokrenuli, onda smo zapravo shvatili da jako puno se danas priča o održivosti, a da je to za puno ljudi jako apstraktno i da su te teme jako trendi, ali udaljene od normalnih ljudi. Ono što smo mi htjeli kroz ciklus predavanja to zapravo približiti nekim razumljivim jezikom, da se bavimo održivosti, ali na način da ta predavanja i naše prezentacije može pratiti svatko, nevažno iz kojeg backgrounda dolazi.
Ovo ljeto kada je 60 dana u kontinuitetu bilo strahovito vruće i nije bilo uopće kiše, shvatili smo onda i osvijestili smo na vlastitoj koži da je postalo neizdrživo. Da su istovremeno u Njemačkoj strahovite kiše pa u tom trenutku nam dolazi predavač iz Njemačke. Kod nas je 60 dana vruće, a kod njih su velike poplave i veliki problemi s tim. I shvatili smo zapravo da treba otvoriti javni diskurs i treba pričati o tome kako mi u našim gradovima možemo u budućnosti poboljšati uvjete za život.”, navodi Romana Ilić, voditeljica projekta.
Povratak prirode u gradove
A tajna svjetlije budućnosti krije se u implementaciji urbanih vrtova. Nagrađivani njemački krajobrazni arhitekt, Lucas Werft, na predavanju je govorio o važnosti vraćanja prirode u gradove.
“Mislim da se više radi o povratku prirode u naše urbane krajeve i u principu vraćanju prirodnih procesa u naše gradove. To je ono što čovjek i kao društvo, i kao urbanist u principu zanemaruje. Izgradnju kuća, cesta asfaltiranih, vodo-nepropusnih površina poglavito. Mi svoj najbitniji resurs, vodu bacamo u kanalizaciju umjesto da ga čuvamo u zemlji. Pa ako bi jedan benefit bio za istaknuti onda je to čuvanje vode tamo gdje bi ona trebala biti i imati mjesto, a to je u zemlji, ne u kanalizaciji.”, pojasnio je Lucas Werft, krajobrazni arhitekt.
Ovaj pristup urbanom dizajnu utemelji se na ideji povezivanja energetske učinkovitosti i kreativnosti.
Urbana poljoprivreda u gradskim vrtovima sve popularnija – evo što se u njima najčešće uzgaja
“Koji bi bili ključni elementu tog stajališta? U principu energetska efikasnost, da budemo inspirirani prirodom, da se sa što manje uložene energije i vremena napravimo što je bolji mogući rezultat. A to se odnosi i na materijale koje koristimo i na način na koji ih koristimo, ali prije svega ideje pomoću kojih nam ti materijali upravo pomažu da provedemo svoje ideje.
Po mom mišljenju je to doslovce kao nekakav portal unutar grada koji spaja ponovno te prirodne procese od kojih smo prekinuti kroz evoluciju gradova, gradnju, čovjeka kao takvog itd.”, dodaje Werft.
Održiva urbanizacija
Pametnim korištenjem prirodnih resursa, i manje razvijeni gradovi dobivaju priliku stvoriti održivu urbanizaciju, onu koja se ne oslanja na skupocjena rješenja.
“Razvijeni gradovi koji imaju možda i sluha i financija, a možda i vremena su ujedno i oni gradovi koji su najviše izgrađeni pa samim time zahtijevaju još više energetskih, financijskih, vremenskih resursa da bi postigli efekt koji bi eventualno kompenzirao efekt same izgrađenosti. A s druge strane gdje imamo gradove koji su slabo razvijeni, imamo priliku sačuvati ono zelenilo koje već postoji i u principu strateškim planiranjem voditi brigu o tome da takve kvalitetne površine ne uništavamo pa samim time ono što gradovi poput New Yorka, Hamburga i slično moraju ulagati ogromne resurse da bi uveli zelene površine. Mi u našim krajevima slabo razvijenim već to imamo, imamo besplatno, jedino što trebamo napraviti je prekinuti to uništavanje tog besplatnog, a najbitnijeg resursa – to je priroda.”, ističe.
6 iznenađujućih razloga zašto bi svatko trebao posaditi stablo ispred kuće
Savjesno čuvanje prirodnih resursa pretvoriti će zelene površine u saveznike u osiguravanju kvalitetnijeg načina života.
“Ako pazimo na to da očuvamo ono što je postojeće, onda već radimo jedan značajan zahvat u pogledu na to da čuvamo energiju. U principu što više energije zahtijevamo da bismo nešto napravili to smo manje efikasni. Pa ako čuvamo tu prirodu, ako se brinemo da vodu ne odvodimo u kanalizaciju nego u te zelene površine i da njih koristimo poput spužvi, mislim da bi to mogao biti lijepi temelj za izgradnju gradova budućnosti. Znači doticaj sa zemljom, ne s betonom, doticaj s prirodom.“, zaključio je Werft.
Uz samo malo predanosti, budućim bismo generacijama mogli ostaviti bolji svijet, onaj u kojem je priroda dio svakodnevice, čak i u urbanim te napučenim sredinama.
Urbanizam
Urbana sociologija: Kako grad oblikuje nas – i kako mi oblikujemo grad
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja
Gradovi su mnogo više od zgrada, ulica i trgova. Oni su živi sustavi u kojima se svakodnevno susreću različiti ljudi, interesi i identiteti. U njima radimo, družimo se, stvaramo pripadnost i oblikujemo društvene odnose. No grad nije samo kulisa našeg života – on aktivno sudjeluje u njegovu oblikovanju.
Upravo tim odnosom između prostora i društva bavi se urbana sociologija – disciplina koja grad promatra kao složen društveni fenomen.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Što proučava urbana sociologija?
Urbana sociologija grad analizira kao kompleksan sustav koji istodobno ima fizičke i socijalne karakteristike. Fizički, grad čine kvartovi, susjedstva, centar i periferija. Socijalno, riječ je o izrazito heterogenoj zajednici u kojoj koegzistiraju različiti identiteti – kulturni, ekonomski, obrazovni i generacijski.
Grad je, možda više nego bilo koje drugo mjesto, prostor susreta različitosti. Upravo ta raznolikost čini ga zanimljivim predmetom istraživanja.
„Grad proučavamo kao fenomen koji ima i socijalne i fizičke karakteristike, a koje su u međusobnoj interakciji“, ističe se u objašnjenju pristupa. Bez razumijevanja te dvosmjernosti – prostora koji oblikuje društvo i društva koje oblikuje prostor – nije moguće razumjeti kako grad funkcionira.
Grad kao izvor novih vrijednosti
Gradovi nisu samo mjesta koncentracije stanovništva, nego i žarišta inovacija. U njima nastaju nove ideje, kulturne vrijednosti i društveni obrasci koji se često prenose izvan urbanih granica.
Urbanost podrazumijeva dinamiku. Grad afirmira određene vrijednosti, ali istovremeno i sam generira nove društvene obrasce. Zbog svoje gustoće i raznolikosti, on postaje prostor u kojem se promjene najbrže uočavaju – i najbrže šire.
U tom smislu, urbana sociologija ne promatra grad samo kao fizički entitet, već kao proces.
Kvartovi i identitet grada
Osjećaj pripadnosti u velikim gradovima ne razvija se jednako kao u manjim sredinama. Veze među stanovnicima slabije su, socijalna kontrola je manja, a individualna sloboda veća. Upravo to mnogima predstavlja privlačnost urbanog života.
No identitet grada ne nastaje apstraktno. On se gradi kroz kvartove i susjedstva.
„Formiraju se kvartovski i susjedski identiteti koji zajedno čine mozaik urbanog identiteta grada.“
Kvart kao fizički oblikovan prostor utječe na način života, ali i obrnuto – stanovnici svojim navikama i vrijednostima oblikuju njegov karakter.
Prostor i ponašanje – dvosmjeran odnos
Početkom 20. stoljeća, unutar tzv. Čikaške škole, razvija se ideja prostornog determinizma – uvjerenje da pravilno planiran prostor može izravno mijenjati ljudsko ponašanje.
Danas se takav jednostrani pogled smatra pojednostavljenim. Iako je jasno da prostor može poticati ili obeshrabrivati određena ponašanja, jednako je važno razumjeti da ljudi aktivno oblikuju prostor prema svojim potrebama, ciljevima i vrijednostima.
Urbana sociologija danas taj odnos promatra kao dvosmjernu interakciju: društvo djeluje na prostor, a prostor povratno djeluje na društvo.
Javna mjesta kao prostor demokracije
Gradovi su socijalno heterogeni – u njima žive bogati i siromašni, obrazovani i neobrazovani, različite generacije i kulture. No gdje se svi oni susreću?
Ulica, trg i javni prostor.
Javni prostor jedino je mjesto gdje različitost grada postaje vidljiva. Ondje se ostvaruju interakcije, izražavaju identiteti i artikuliraju društveni zahtjevi. Upravo zato borba za javni prostor često znači i borbu za veću demokratizaciju urbanog života.
Bez kvalitetnih javnih prostora grad gubi svoju društvenu funkciju.
Zašto je urbana sociologija danas važnija nego ikad?
Danas se gotovo svi ključni društveni procesi odvijaju u gradovima. U njima se koncentriraju moć, interesi i društvene napetosti, ali i rješenja.
Zbog toga urbana sociologija ima sve važniju ulogu – ne samo u razumijevanju grada, nego i u njegovu planiranju. Ona pomaže sagledati kako urbanističke odluke utječu na kvalitetu života, kako se oblikuju identiteti i kako prostor može poticati inkluzivnost ili produbljivati podjele.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Grad nije samo prostor u kojem živimo. On je prostor u kojem se društvo najjasnije vidi, prepoznaje i mijenja. A upravo taj proces – susret prostora i ljudi – temelj je razumijevanja svakog suvremenog grada.
Arhitektura i dizajn
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Suvremena arhitektura donijela je nove materijale i odvažnije forme, značajno promijenivši vizuru gradova, ali i način na koji u njima živimo. Takav razvoj otvorio je i važno pitanje: zahtijeva li današnja arhitektura drugačiji pristup projektiranju prostora i kome su ti prostori zapravo namijenjeni.
U središtu tih rasprava sve se češće nalazi javni prostor. Trgovi, parkovi i ulice trebali bi biti zajednička vrijednost i temelj kvalitetnog urbanog života, no u praksi su upravo oni mjesto najvećih kompromisa – između ambicije, sustava i tržišnih ograničenja.
O tim izazovima govori Alen Žunić, arhitekt, znanstvenik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji se u svom radu sustavno bavi urbanizmom, javnim prostorom i dugoročnim razvojem gradova.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Žunić je i stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković. Ovaj fond dodjeljuje stipendije za studij na Harvardu s ciljem poticanja izvrsnosti u različitim područjima. Iskustvo tog akademskog okruženja dodatno je oblikovalo njegov teorijski i istraživački pristup arhitekturi.
Kada sustav odlučuje umjesto arhitekture
U javnim projektima kvaliteta arhitekture često ovisi o procedurama javne nabave, koje – umjesto vrednovanja prostora – naglasak stavljaju na cijenu. Iako postoji želja za kvalitetnim rješenjima, sustav nerijetko ograničava mogućnost njihove realizacije.
„Javni investitor možda ima želju angažirati arhitekta koji bi napravio najbolju arhitekturu, ali je ograničen javnom nabavom koja arhitekturu ne svodi na kvalitetu, nego na cijenu“, upozorava Žunić.
Takav pristup najviše pogađa projekte javne namjene – trgove, parkove i ulice – prostore koji izravno oblikuju svakodnevni život velikog broja ljudi i imaju potencijal stvarati kvalitetno urbano okruženje.
Kao odgovor na takve suprotstavljene interese, sve se češće razvijaju modeli privatno-javnog partnerstva. Cilj im je povezati gradove, struku i investitore u projektima koji istovremeno služe javnom interesu i omogućuju realizaciju. Žunić navodi primjere suradnji u kojima grad zadržava kontrolu nad razvojem prostora, dok se privatni sektor uključuje kroz znanje, tehnologiju i materijale, osobito u projektima priuštivog stanovanja.
Uključivanje građana – prednost i izazov
Sve važniju ulogu u oblikovanju javnog prostora imaju i građani. Kao svakodnevni korisnici, oni prirodno postaju dio procesa odlučivanja, no participacija nosi i određene izazove.
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Ipak, upozorava da participativni procesi ponekad mogu otići u pogrešnom smjeru. Javnost koja nije stručno vezana uz arhitekturu često se boji novih i neuobičajenih rješenja, što je pojava poznata kroz povijest.
Kao ilustrativan primjer navodi Eiffelov toranj, koji je u vrijeme izgradnje bio smatran estetskim promašajem. Danas je jedna od najpoznatijih urbanih ikona na svijetu. Da se tada pitalo isključivo javno mnijenje, Pariz bi ostao bez svog simbola.
Brzina gradnje i gubitak kvalitete prostora
Današnja gradnja često je vođena brzinom i isplativošću. Prva žrtva takvog pristupa najčešće je estetika, a ubrzo potom i tehnička kvaliteta.
Cilj postaje izgraditi što veći broj kvadrata, dok kvaliteta prostora – kako zgrada, tako i njihova okruženja – ostaje u drugom planu. Taj se problem ne odnosi samo na arhitekturu, već i na urbanizam u cjelini.
Na periferijama gradova sve su češće ulice s maksimalnim gabaritima i visinama zgrada, uz minimalne javne sadržaje. Takva naselja narušavaju sliku grada i ne nude ugodan okoliš za život, ponajviše zato što nisu unaprijed jasno urbanistički regulirana i jer se teži brzoj gradnji.
Što možemo naučiti iz prošlosti
Brza gradnja, naglašava Žunić, ne mora nužno imati negativne konotacije. Kao pozitivan primjer ističe Zapruđe i naselja Novog Zagreba, nastala u drugoj polovici 20. stoljeća kako bi se riješio stambeni problem velikog broja ljudi.
U to je vrijeme modernizam imao jasno definirane principe – od količine zelenila i udaljenosti između zgrada do planiranja dodatnih sadržaja poput škola, vrtića i javnih prostora. Postojala su pravila koja su arhitekti slijedili, a grad se planirao kao cjelina.
Ipak, ni ti modeli nisu bili bez nedostataka. Velike zelene površine često su ostale neaktivirane i bez jasne ideje kako će dugoročno funkcionirati. Iako nije nužno da svaki kvadratni metar ima sadržaj, izostanak jasne vizije ostavio je brojne prostore izvan stvarnog urbanog života.
Gradovi se ne grade projektima, nego vizijama
Zbog naslijeđenih urbanističkih planova i fragmentiranog pristupa, mnogi gradovi danas nemaju jasnu viziju razvoja. Kao pozitivne primjere holističkog planiranja, Žunić navodi projekte u Cresu i Puli, gdje se grad sagledavao kao cjelina, a ne kroz pojedinačne parcele ili zone.
U Cresu je razvijen projekt javne linije koja povezuje različite dijelove grada isključivo kroz javni prostor, dok je u Puli bivša vojna zona transformirana u veliku zonu inovacija, s naglaskom na dostupnost građanima, očuvanje vegetacije i minimalan utjecaj nove gradnje na okoliš.
Između tržišta i javnog interesa, brzine i dugoročnog planiranja, arhitektura danas traži nove odgovore. Gradovi se, zaključuje Žunić, ne mogu razvijati kroz pojedinačne projekte, nego kroz vizije koje nadilaze jednu parcelu, jedan mandat ili kratkoročni trend.
Jer prostor u kojem živimo ne govori samo o tome kako gradimo danas, nego i koliko smo spremni razmišljati unaprijed – za generacije koje dolaze.
