Arhitektura i dizajn
Tomislav Ćurković: Spoj umjetnosti i inženjerstva
Nakon završetka matematičke gimnazije, Tomislav Ćurković upisao je studij arhitekture, sjedinjujući svoju ljubav prema umjetnosti i prirodnim znanostima. Ovo je priča o njegovom radu.
Tomislav Ćurković, zajedno sa kolegom Zoranom Zidarićem, osnovao je arhitektonski studio “Dva arhitekta”. Nakon više od dva desetljeća djelovanja, njihov opus je dobio posebnu pažnju talijanskog časopisa L’Arca, koji im je posvetio cijelo izdanje. Ova vrsta monografije predstavlja bezvremensku arhitekturu koja teži idealizmu.

Idealizam i eksperimentacija u arhitekturi
“Idealizam u našem poslu mora postojati, ali ne samo idealizam već i sklonost ka eksperimentu, no kontrolirana eksperimentacija. Moramo znati da, osim što smo umjetnici – iako se netko možda neće složiti, ja osobno mislim da mi to definitivno jesmo – mi smo i inženjeri. To su dvije stvari koje moramo međusobno povezati. Naše kuće moraju funkcionirati u stvarnosti”, izjavio je Tomislav Ćurković za Dom na kvadrat.
Inspiracija i dizajn
Tomislav i dalje crta skice rukom te pronalazi inspiraciju u raznolikim interesima, s jednakim entuzijazmom pristupa svakom projektu.

“Sada, kao već etablirani arhitekt, polazim od konteksta. Kontekst mi je izuzetno važan. Arhitektura treba pripadati prostoru iz kojeg nastaje. Nadam se da moja arhitektura ima pečat zemlje ili dijela te zemlje gdje se gradi”, dodaje Ćurković.
Odrastanje utkano u arhitekturu
U devedesetima, na početku karijere, Ćurković se prvo fokusirao na izradu interijera. Kasnije je razvijao obiteljske kuće, svaka od njih je bila dio njegovog osobnog razvojnog procesa. Za svaku od njih tražio je način kako je uskladiti s baštinom, poput primjera u Slavoniji.
“Možda ta kuća po izgledu ne djeluje kao tradicionalna slavonska kuća, ali sadrži arhitektonske elemente koji se oslanjaju na tradicionalnu slavonsku arhitekturu. Primjerice, visoki zid vezan uz ulicu, povezan s kolnim pristupom, ulazni trijem koji se također pojavljuje uz dnevni boravak, te nepravilna igra otvora koja podsjeća na horizontalne i vertikalne ukrase tradicionalne slavonske arhitekture”, pojasnio je Ćurković.
Uspomene pretočene u arhitekturu
Sjećanja iz djetinjstva utkana su u projekt u Zagrebu, u kući smještenoj u naselju u kojem je odrastao.
“Ta kuća je zanimljiva jer je na neki način introvertirana, ima ovojnicu koja je svijetle boje i koja meandrira oko unutrašnjeg sadržaja. Na toj ovojnici pojavljuju se otvori”, dodaje Ćurković.

Dizajn koji naglašava okoliš
Kuća na otoku Murteru nije bila fokusirana samo na arhitekturu, već i na vrt.
“Kuća je dugačka 45 metara i karakterizira je jedan vanjski prostor, dugačak 20 metara s pogledom na bazen. To je mjesto za odmor tijekom ljeta. Sve na toj kući ima razlog svog postojanja, a kako bi dobila mediteranski kontekst, fasadu smo izradili od sitnih kamenčića”, opisuje Ćurković.

Projekti s osobnim značajem
Kuća u Varaždinu za Tomislava ima poseban značaj. Nakon manjih intervencija na staroj kući, investitor mu je povjerio dogradnju još dva puta.
“Taj paviljon je otvoren prema vrtu, ima velike staklene stijene na jednoj strani, a na drugoj strani puni zid s otvorima za ventilaciju. Kontaktira s prirodom koja ju okružuje”, objašnjava Ćurković.



Spoj hobija i posla
Vinarije posebno vesele Tomislava jer povezuju njegov hobi i posao.
“Moje razumijevanje, moj hobi, pomažu mi da napravim što bolji okvir unutar kojeg će ta vina živjeti, sazrijevati. Vinarija na Plešivici koristi tradicionalne elemente u svojoj arhitekturi, sve materijale koristili smo u svom izvornom, prirodnom obliku”, dijeli Ćurković.



Osjećaj ispunjenja u arhitekturi
“Mi arhitekti osjećamo zadovoljstvo kada vidimo da život u tim kućama funkcionira”, završava Ćurković.
Arhitektura i dizajn
Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići
Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.
Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi
Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.
Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?
Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.
Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.
Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.
Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska
Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.
U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.
Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!
Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.
Crkve s novom svrhom
U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.
Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.
naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL
Arhitektura i dizajn
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.
Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela
Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.
Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju
Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.
“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje
Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”
Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova
U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.