Arhitektura i dizajn
Tomislav Ćurković: Spoj umjetnosti i inženjerstva
Nakon završetka matematičke gimnazije, Tomislav Ćurković upisao je studij arhitekture, sjedinjujući svoju ljubav prema umjetnosti i prirodnim znanostima. Ovo je priča o njegovom radu.
Tomislav Ćurković, zajedno sa kolegom Zoranom Zidarićem, osnovao je arhitektonski studio “Dva arhitekta”. Nakon više od dva desetljeća djelovanja, njihov opus je dobio posebnu pažnju talijanskog časopisa L’Arca, koji im je posvetio cijelo izdanje. Ova vrsta monografije predstavlja bezvremensku arhitekturu koja teži idealizmu.
Idealizam i eksperimentacija u arhitekturi
“Idealizam u našem poslu mora postojati, ali ne samo idealizam već i sklonost ka eksperimentu, no kontrolirana eksperimentacija. Moramo znati da, osim što smo umjetnici – iako se netko možda neće složiti, ja osobno mislim da mi to definitivno jesmo – mi smo i inženjeri. To su dvije stvari koje moramo međusobno povezati. Naše kuće moraju funkcionirati u stvarnosti”, izjavio je Tomislav Ćurković za Dom na kvadrat.
Inspiracija i dizajn
Tomislav i dalje crta skice rukom te pronalazi inspiraciju u raznolikim interesima, s jednakim entuzijazmom pristupa svakom projektu.
“Sada, kao već etablirani arhitekt, polazim od konteksta. Kontekst mi je izuzetno važan. Arhitektura treba pripadati prostoru iz kojeg nastaje. Nadam se da moja arhitektura ima pečat zemlje ili dijela te zemlje gdje se gradi”, dodaje Ćurković.
Odrastanje utkano u arhitekturu
U devedesetima, na početku karijere, Ćurković se prvo fokusirao na izradu interijera. Kasnije je razvijao obiteljske kuće, svaka od njih je bila dio njegovog osobnog razvojnog procesa. Za svaku od njih tražio je način kako je uskladiti s baštinom, poput primjera u Slavoniji.
“Možda ta kuća po izgledu ne djeluje kao tradicionalna slavonska kuća, ali sadrži arhitektonske elemente koji se oslanjaju na tradicionalnu slavonsku arhitekturu. Primjerice, visoki zid vezan uz ulicu, povezan s kolnim pristupom, ulazni trijem koji se također pojavljuje uz dnevni boravak, te nepravilna igra otvora koja podsjeća na horizontalne i vertikalne ukrase tradicionalne slavonske arhitekture”, pojasnio je Ćurković.
Uspomene pretočene u arhitekturu
Sjećanja iz djetinjstva utkana su u projekt u Zagrebu, u kući smještenoj u naselju u kojem je odrastao.
“Ta kuća je zanimljiva jer je na neki način introvertirana, ima ovojnicu koja je svijetle boje i koja meandrira oko unutrašnjeg sadržaja. Na toj ovojnici pojavljuju se otvori”, dodaje Ćurković.
Dizajn koji naglašava okoliš
Kuća na otoku Murteru nije bila fokusirana samo na arhitekturu, već i na vrt.
“Kuća je dugačka 45 metara i karakterizira je jedan vanjski prostor, dugačak 20 metara s pogledom na bazen. To je mjesto za odmor tijekom ljeta. Sve na toj kući ima razlog svog postojanja, a kako bi dobila mediteranski kontekst, fasadu smo izradili od sitnih kamenčića”, opisuje Ćurković.
Projekti s osobnim značajem
Kuća u Varaždinu za Tomislava ima poseban značaj. Nakon manjih intervencija na staroj kući, investitor mu je povjerio dogradnju još dva puta.
“Taj paviljon je otvoren prema vrtu, ima velike staklene stijene na jednoj strani, a na drugoj strani puni zid s otvorima za ventilaciju. Kontaktira s prirodom koja ju okružuje”, objašnjava Ćurković.
Spoj hobija i posla
Vinarije posebno vesele Tomislava jer povezuju njegov hobi i posao.
“Moje razumijevanje, moj hobi, pomažu mi da napravim što bolji okvir unutar kojeg će ta vina živjeti, sazrijevati. Vinarija na Plešivici koristi tradicionalne elemente u svojoj arhitekturi, sve materijale koristili smo u svom izvornom, prirodnom obliku”, dijeli Ćurković.
Osjećaj ispunjenja u arhitekturi
“Mi arhitekti osjećamo zadovoljstvo kada vidimo da život u tim kućama funkcionira”, završava Ćurković.
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
Stilovi u arhitekturi
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
Barndominium je arhitektonski i životni koncept koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju, osobito u ruralnim i polururalnim područjima. Naziv dolazi od engleskih riječi barn (štala) i condominium (stambeni prostor), a u najširem smislu označava prenamjenu nekadašnjih gospodarskih objekata, najčešće štala, u moderne i funkcionalne domove. Iako je pojam nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, sama ideja nije nova – ona se temelji na ponovnom korištenju postojećih građevina i njihovoj prilagodbi suvremenim potrebama stanovanja.
Snaga otvorenog volumena
Izvorne štale karakteriziraju jednostavna konstrukcija, veliki rasponi i otvoreni volumeni. Upravo te prostorne kvalitete čine ih iznimno pogodnima za suvremene arhitektonske intervencije. Umjesto klasične podjele prostora, adaptirani objekti često zadržavaju osjećaj jedinstvenog volumena, s vidljivim nosivim elementima, visokim stropovima i pažljivo kontroliranim prodorima dnevnog svjetla. Intervencije su u pravilu suzdržane, s naglaskom na čitanje izvorne strukture, dok se novi elementi uvode jasno i nenametljivo.
Kad baština postane suvremena
U europskom kontekstu, prenamjena štala i gospodarskih objekata već je dugo prisutna praksa, iako se ne povezuje nužno s pojmom barndominium. U brojnim projektima diljem kontinenta vidljiva je težnja očuvanju izvorne materijalnosti – kamena, drva, opeke – uz diskretno uvođenje suvremenih tehnologija i standarda stanovanja. Takvi projekti često balansiraju između očuvanja karaktera zgrade i stvaranja funkcionalnog, suvremenog interijera, bez potrebe za radikalnim formalnim zahvatima.
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Obnova koja čuva identitet
Hrvatski ruralni prostor nudi velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal za slične arhitektonske transformacije. Napuštene ili zapuštene štale, rasute po krajolicima različitih regija, predstavljaju vrijedan prostorni resurs. Njihova obnova ne znači samo stvaranje novih stambenih prostora, već i očuvanje lokalnog identiteta te kontinuiteta gradnje. Uspješne adaptacije često proizlaze iz pažljivog čitanja konteksta – odnosa prema krajoliku, postojećem naselju i tradiciji gradnje – pri čemu arhitektura ne dominira, već se prirodno uklapa u okruženje.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ključni izazovi takvih projekata leže u tehničkoj i regulativnoj sferi, ali i u arhitektonskoj odgovornosti prema postojećem objektu. Pitanja energetske učinkovitosti, statike i suvremenih instalacija zahtijevaju precizna rješenja, dok estetski izazov ostaje pronaći mjeru između očuvanja i transformacije. Najuspješniji projekti upravo su oni koji ne pokušavaju prikriti prošlost objekta, već je jasno i promišljeno integriraju u novi način korištenja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Barndominium, shvaćen kao arhitektonska strategija prenamjene štala u stambene prostore, otvara prostor za dijalog između starog i novog. U hrvatskom kontekstu, takav pristup mogao bi postati relevantan odgovor na pitanje održive gradnje, revitalizacije ruralnih područja i suvremenog odnosa prema graditeljskoj baštini. Umjesto novih intervencija na praznom terenu, fokus se sve više pomiče prema reinterpretaciji postojećeg – a upravo u tome leži arhitektonska vrijednost ovakvih projekata.
