Arhitektura i dizajn
Novi studentski paviljon u Osijeku parira hotelu s pet zvjezdica
S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj
Bili smo u Osijeku gdje je početkom ljetnog semestra otvoren novi studentski paviljon. S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj, a na njemu su primijenjena najnovija čuda tehnologije.

Čak 17.000 studenata – broj je koji je u Osijeku zadnjih desetak godina konstanta. A s obzirom na depopulaciju baš tog dijela Hrvatske, važno je da tako i ostane. Potreba za novim paviljonom studenskog doma pojavila se još prije pet godina, a kada je Europska unija odobrila i sredstva za gradnju, sve je bilo jednostavnije. Na natječaj su stigla 34 rada – prvu nagradu je osvojio studio NFO.
Komunikacija sa studentima
‘Za nas je bio poseban izazov što se radi o studentskom domu baš zato što je unutar našeg tima koji je projektirao bilo je ili netom izašlih mladih arhitekata s fakulteta, čak je bilo i nešto studenata koji su radili i bila je zanimljiva komunikacija s njima, kako su oni zamišljali svoj život u nekom budućem domu’, kaže Kata Marunica, koautorica projekta iz NFO-a.

Prostor za novi paviljon bio je prethodno definiran, te se radilo o vrlo izduženoj čestici na koju je trebalo smjestiti velik broj soba i dodatnih sadržaja. Uz to, izazov je predstavljala i drevna prošlost.
‘Ono što je ograničavajući faktor bio prilikom projektiranja ovog objekta je zapravo da se mi nalazimo nastarim ostacima Murse. Mi nismo mogli zgradu zapravo proširiti van one markice koja je ostala arheološki istražena, kako bi uklopili novu zgradu s postojećim paviljonima, korpus zgrade dijelimo na četiri manja dijela, između kojih su ovi stakleni javni prostori’, pojasnio je Goran Rukavina, koautor projekta, NFO.

Drugačiji standardi
Današnji studentski domovi imaju drugačije standarde nego oni prije dvadesetak godina.
‘Tako naš dom, osim samih soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, mediateku, prostor za dnevne boravke, itd., a posebno interesantno, pogotovo u Osijeku to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle’, dodala je Kata.

Pri njegovu projektiranju, trebalo je razmišljati zeleno. Paviljon je energetskog razreda A+, a njegova fasada proizvodi struju. I ne samo to.
Koristi se kišnica
‘Također, projektirano je i korištenje takozvane sive vode, dakle, wc-i se ne ispiru s čistom pitkom vodom, već sa sanitarnom vodom koja je skupljena od kišnice’, istakla je Kata.
Paviljon trenutno nije popunjen jer je otvoren usred akademske godine, ali rektor vjeruje da će njegovu kvalitetu prepoznati i budući i sadašnji studenti.

‘Iskoristit ću priliku i pozvati sve, ne samo brucoše koji će od jeseni biti naši studenti, studenti Osječkoga sveučilišta, nego i studente viših godina da se jave na natječaj koji ide u lipnju i da iskoriste mogućnost zaista velikih kapaciteta koje sveučilište nudi i da za male novce žive u praktički hotelu sa pet zvjezdica’, rekao je prof. dr.sc. Vlado Guberac, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Projektanti testirali dom
Projektanti su svojih ruku djelo već testirali. ‘Ono što je nama bilo posebno interesantno da smo neposredno nakon otvorenja doma držali neko predavanje isto u Osijeku, i onda smo zamolili da možemo prespavati u studentskom domu. Tako da smo mi kao projektanti zapravo i testirali taj dom jednim noćenjem i bilo je posebno interesantno’, dodaje Kata Marunica.
A tek kad studentima proradi mašta očekujemo da će u ovom studentskom domu biti još interesantnije.

‘Tako da je sama lokacija studentskog paviljona u centru kampusa po sebi izuzetno dobro rješenje, budući da su u kampusu locirani gotovo svi fakulteti izuzev tri, i sve na jednom mjestu, tako da studenti tu ne moraju praktički izaći iz kampusa i sve je na dohvat ruke, tu je studentski restoran, i zaokružena čitava jedna cjelina’, istakao je rektor Guberac. Jer u svakom gradu živahna studentska populacija je pozitivan pomak. Za to im samo treba omogućiti uvjete. Novi studentski paviljon u Osijeku korak je u tom smjeru.
Arhitektura i dizajn
Hotel Pinija: nova transformacija polustoljetnog hotela

Smješten na prirodnom poluotoku, okružen borovom šumom i morem, hotel Pinija desetljećima je emocionalno uporište brojnih gostiju. No, posljednjom obnovom predvorja, ovaj zadarski hotel dobio je ne samo osvježeni prostor, već i novu arhitektonsku priču – onu koja se doživljava svim osjetilima.
Hotel je sagrađen 1970. godine na prirodnom poluotoku, u borovoj šumi po kojoj je dobio i ime – Pinija. Zbog kvalitete ponude hotelskih sadržaja i plaže, ubrzo postaje prepoznat među domaćim i stranim gostima. Lokalnom stanovništvu u ljetnim mjesecima predstavlja jedno od najomiljenijih kupališta u regiji.


Emocije koje počinju u predvorju
“Hoteli su za mene prilika da ispričam priču i izazovem emociju,” kaže arhitektica Edita Geci Salapić, autorica novog dizajna predvorja hotela Pinija. Za razliku od privatnih kuća, hotelski prostori zahtijevaju dozu scenografije – i upravo tu je pronašla svoju punu slobodu.
U novom konceptu predvorja kreirano je više mikrolokacija: recepcija, bar i prostori za povlačenje i tišinu. Umjesto jednolične kolonade, prostor sada nudi slojevitost – vizualno skraćen volumen i dubinu postignutu “petom fasadom”, odnosno inox stropom koji reflektira svjetlost i priziva osjećaj mora.



Dizajn koji izražava lokaciju
Zbog nemogućnosti fizičkog otvaranja prema moru na pojedinim dijelovima, dizajnerica je koristila teksture, obloge i tehnografike s motivima mora. Rezultat? Gosti osjećaju prisutnost mora čak i kad ga ne vide. Kružne i organske forme dodatno pojačavaju dojam protočnosti i smirenosti – savršeno usklađene s atmosferom lokacije.
Namještaj je pomno biran u suradnji s tvrtkom Intermod. Umjesto šarenila, prevladava unificirani, jednostavni dizajn u neutralnim tonovima – kontrapunkt bogatoj arhitektonskoj pozadini. “Prostor je već dovoljno dekorativan, zato je namještaj trebao samo podržati, a ne nadglasati atmosferu.”, kaže Edita.

Hotel Pinija proširuje ponudu – novi kongresni centar
Uspješna suradnja rezultirala je i novim projektom – uređenjem kongresnog centra na lokaciji nekadašnjeg Maxi bara. “Zadarska županija zaslužuje ovakav prostor, a za nas je to način da produžimo sezonu i ojačamo poslovni segment,” pojašnjava direktor hotela Ante Kovačević.
Kongresni centar, s pogledom na more i stropnim ljuskama koje podsjećaju na školjke, već je pokazao svoj potencijal – u travnju je bio gotovo u potpunosti popunjen. Prostor je fleksibilan, suvremen i promišljeno dizajniran za vjenčanja, kongrese i poslovna okupljanja.


Hotel Pinija pokazuje kako se pažljivim arhitektonskim pristupom može stvoriti prostor koji ne samo da funkcionira – već komunicira, osjeća i ostaje u sjećanju. Predvorje koje reflektira more, recepcija kao skulptura i dizajn koji poštuje lokaciju, zajedno s novim kongresnim centrom, pozicioniraju Piniju kao destinaciju u kojoj se dizajn, tradicija i doživljaj stapaju u jedno.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mozaika do Monte Carla: Alex Knapić o stvaranju u više dimenzija
Pionir 3D vizualizacija u Hrvatskoj, svojim radom briše granice između prostora, materijala i emocije

Alex Knapić jedno je od onih imena koje nije lako svrstati u jednu kategoriju. Umjetnik, arhitekt, dizajner interijera i pionir 3D vizualizacija u Hrvatskoj, svojim radom već desetljećima briše granice između prostora, materijala i emocije.
“Sve što je plošno mi je dosadno,” kaže bez zadrške – i upravo to definira njegov pristup, bilo da stvara skulpture za prestižne galerije ili dizajnira interijere s istarskom dušom.

“Prva ljubav mi je 3D – i od nje ne mogu pobjeći”
Knapićevi počeci sežu u rane ’90-e, kada je na tadašnjim računalima s nekoliko megabajta RAM-a počeo izrađivati prve 3D vizualizacije.
“Mogu reći da sam među prvima u Hrvatskoj koji su radili 3D prikaze prostora. Kad sam nešto renderirao, ostavio bih računalo da radi danima. Vratio bih se nakon par dana i dobio – dva reda zida.”
Danas, uz moćnije alate, proces je brži, ali strast prema oblikovanju prostora ostala je ista.

Umjetnost koja izlazi iz ekrana
Iako tehnički potkovan, Alex ne robuje softveru. Njegovi radovi često zavaraju oko – 3D vizual postaje toliko realan da se doima poput slike.
“To mi je i cilj. Da gledatelj ni ne zna je li to stvarnost ili render.”
Ipak, najviše ga ispunjava kada se makne od ekrana i zavuče u atelje.
“Tu brusim, varim, pilim. To je moj relaks, bijeg od vanjskog svijeta. Umjetnost je moja zona tišine.”

Inspiracija u Istri – spoj tradicije i suvremenosti
Alex Knapić dolazi iz grada mozaika, a upravo je mozaik ostao trajna inspiracija u njegovu radu. Još kao dijete izrađivao ih je u školi, ali danas ih podiže u treću dimenziju.
“Volim vidjeti igru svjetla i sjene. To mi je uzbudljivo, dinamično.”
U dizajnu interijera uvijek kombinira autohtone istarske materijale s modernim detaljima.
“Moramo poštivati kraj iz kojeg dolazimo. Dva-tri moderna akcenta mogu osvježiti prostor, ali tradicija ostaje temelj.”

“Filter između arhitekta i investitora”
Kao dizajner interijera, Knapić često ima ulogu medijatora.
“Arhitekt osmisli prostor, investitor ima želje, a ja balansiram između njih. Klijenti mi vjeruju jer iza mene stoje godine rada, ali nikad ne ignoriram prvotnu ideju arhitekta.”
I dok ga većina angažira zbog estetike, ono što najviše cijeni je povjerenje koje klijenti daju njegovoj viziji.



Izložbe, skulpture i… Lorenzo Quinn
Alexove skulpture rijetko završavaju u prostorima koje uređuje – čuva ih za posebne prilike. “Jedna instalacija mi uzme mjesece rada. Neke sam prodao, neke poklonio, ali najbolje čuvam za izložbe. Prošle godine sam imao izložbu u Monte Carlu, u prestižnoj Galeriji Espace,
da bi se u devetom mjesecu, znači, preselio u London.”
Njegova najznačajnija izložba dogodila se u Londonu, u društvu renomiranih umjetnika poput Lorenza Quinna i Petera Combea.
“London mi je dao vjetar u leđa. No i dalje – 3D ostaje prva ljubav.”
Alex Knapić ne staje u jednu definiciju. Njegov rad je spoj tehnologije, tradicije i duboke osobne ekspresije. Bilo da stvara vizualizacije, dizajnira prostore ili oblikuje kamen, uvijek ga vodi ista ideja: stvarati nešto što ima dušu – i dimenziju više.