Arhitektura i dizajn
Novi studentski paviljon u Osijeku parira hotelu s pet zvjezdica
S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj
Bili smo u Osijeku gdje je početkom ljetnog semestra otvoren novi studentski paviljon. S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj, a na njemu su primijenjena najnovija čuda tehnologije.
Čak 17.000 studenata – broj je koji je u Osijeku zadnjih desetak godina konstanta. A s obzirom na depopulaciju baš tog dijela Hrvatske, važno je da tako i ostane. Potreba za novim paviljonom studenskog doma pojavila se još prije pet godina, a kada je Europska unija odobrila i sredstva za gradnju, sve je bilo jednostavnije. Na natječaj su stigla 34 rada – prvu nagradu je osvojio studio NFO.
Komunikacija sa studentima
‘Za nas je bio poseban izazov što se radi o studentskom domu baš zato što je unutar našeg tima koji je projektirao bilo je ili netom izašlih mladih arhitekata s fakulteta, čak je bilo i nešto studenata koji su radili i bila je zanimljiva komunikacija s njima, kako su oni zamišljali svoj život u nekom budućem domu’, kaže Kata Marunica, koautorica projekta iz NFO-a.
Prostor za novi paviljon bio je prethodno definiran, te se radilo o vrlo izduženoj čestici na koju je trebalo smjestiti velik broj soba i dodatnih sadržaja. Uz to, izazov je predstavljala i drevna prošlost.
‘Ono što je ograničavajući faktor bio prilikom projektiranja ovog objekta je zapravo da se mi nalazimo nastarim ostacima Murse. Mi nismo mogli zgradu zapravo proširiti van one markice koja je ostala arheološki istražena, kako bi uklopili novu zgradu s postojećim paviljonima, korpus zgrade dijelimo na četiri manja dijela, između kojih su ovi stakleni javni prostori’, pojasnio je Goran Rukavina, koautor projekta, NFO.
Drugačiji standardi
Današnji studentski domovi imaju drugačije standarde nego oni prije dvadesetak godina.
‘Tako naš dom, osim samih soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, mediateku, prostor za dnevne boravke, itd., a posebno interesantno, pogotovo u Osijeku to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle’, dodala je Kata.
Pri njegovu projektiranju, trebalo je razmišljati zeleno. Paviljon je energetskog razreda A+, a njegova fasada proizvodi struju. I ne samo to.
Koristi se kišnica
‘Također, projektirano je i korištenje takozvane sive vode, dakle, wc-i se ne ispiru s čistom pitkom vodom, već sa sanitarnom vodom koja je skupljena od kišnice’, istakla je Kata.
Paviljon trenutno nije popunjen jer je otvoren usred akademske godine, ali rektor vjeruje da će njegovu kvalitetu prepoznati i budući i sadašnji studenti.
‘Iskoristit ću priliku i pozvati sve, ne samo brucoše koji će od jeseni biti naši studenti, studenti Osječkoga sveučilišta, nego i studente viših godina da se jave na natječaj koji ide u lipnju i da iskoriste mogućnost zaista velikih kapaciteta koje sveučilište nudi i da za male novce žive u praktički hotelu sa pet zvjezdica’, rekao je prof. dr.sc. Vlado Guberac, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Projektanti testirali dom
Projektanti su svojih ruku djelo već testirali. ‘Ono što je nama bilo posebno interesantno da smo neposredno nakon otvorenja doma držali neko predavanje isto u Osijeku, i onda smo zamolili da možemo prespavati u studentskom domu. Tako da smo mi kao projektanti zapravo i testirali taj dom jednim noćenjem i bilo je posebno interesantno’, dodaje Kata Marunica.
A tek kad studentima proradi mašta očekujemo da će u ovom studentskom domu biti još interesantnije.
‘Tako da je sama lokacija studentskog paviljona u centru kampusa po sebi izuzetno dobro rješenje, budući da su u kampusu locirani gotovo svi fakulteti izuzev tri, i sve na jednom mjestu, tako da studenti tu ne moraju praktički izaći iz kampusa i sve je na dohvat ruke, tu je studentski restoran, i zaokružena čitava jedna cjelina’, istakao je rektor Guberac. Jer u svakom gradu živahna studentska populacija je pozitivan pomak. Za to im samo treba omogućiti uvjete. Novi studentski paviljon u Osijeku korak je u tom smjeru.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana od 80 kvadrata
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Arhitektura i dizajn
Što vaš ured govori o vašoj firmi? Storytelling kao alat u dizajnu poslovnog prostora
Arhitekti Robert i Martina Križnjak te investitorica Ana Babić o tome kako prostor postaje medij komunikacije — i zašto loše posložen tlocrt poništava svaku dizajnersku priču
U svijetu uređenja interijera više nije dovoljno samo lijepo urediti prostor. Sve se češće govori o storytellingu — pristupu u kojem prostor ne služi samo funkciji, već prenosi identitet, emociju i poruku. Storytelling u dizajnu interijera pretvara ured u snažan alat komunikacije. Zvuči apstraktno? U praksi to znači razliku između ureda koji je ‘samo ured’ i ureda koji od trenutka ulaska komunicira tko ste, čime se bavite i kako radite.
Svaki interijer, bilo stambeni ili poslovni, počinje od istog pitanja — kome je namijenjen i kako će se koristiti. No dok je u obiteljskom domu fokus na navikama i željama ukućana, u poslovnim prostorima zadatak je znatno složeniji. Mag. ing. arh. Robert Križnjak objašnjava razliku.
„Kod projektiranja ureda je drugačije jer u uredima treba prikazati taj brend. Da li je to mladenačka firma, da li su to odvjetnici, da li je to mlada IT firma ili modna industrija — različiti su kriteriji za svaki od tih prostora.”
Robert Križnjak, mag. ing. arh.
Priča počinje od brand booka, ne od boje zidova
Mag. ing. arh. Martina Križnjak opisuje kako storytelling u dizajnu ureda funkcionira u praksi. Proces ne počinje odabirom materijala ili boja, već upoznavanjem tvrtke — njezine knjige standarda (brand booka), logotipa, boja, načina komunikacije.
„Pričanje priče u dizajnu ureda nije samo puko bojanje zidova. To je promišljeni proces u kojem mi kao projektanti moramo zadovoljiti funkcionalnost, pa proučiti brand book — boje, logotip, način na koji tvrtka komunicira. I što je taj koncept, ta priča jača — to je projekt bolji.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
U praksi to znači da odvjetnički ured gradi priču o ozbiljnosti i povjerenju kroz tamnije materijale i klasične elemente, dok ured modne industrije koristi razigranost, vesele boje i elemente prenesene iz vlastitih trgovina. Križnjak navodi primjer firme u kojoj su intervju vodili — modne tvrtke čiji ured zapravo vizualno nastavlja priču njihovih trgovina.
„Ti prostori su toliko fotogenični i ugodni da oni mogu u digitalni svijet prenijeti svoju poruku firme — kako funkcioniraju kao firma unutar firme i kako se odnose prema svojim klijentima.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
Ako je tlocrt loš, ni priča ne funkcionira
No Martina Križnjak posebno naglašava jednu stvar koja se u razgovorima o dizajnu lako previdi — da nikakav storytelling ne može popraviti loše posloženu funkcionalnost.
„Ako vi loše napravite taj dio, svakodnevna komunikacija unutar zaposlenika neće biti dobra i oni neće biti zadovoljni, što znači da ni storytelling ustvari nije dobro postavljen ako nismo dobro posložili taj prvi dio.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh.
Zato se proces uvijek odvija u fazama — prvo se definira tlocrt i raspored zona, a tek nakon toga dolazi dizajn koji gradi priču. U konkretnom uredu u kojem je vođen razgovor to znači da recepcija služi kao prvi reprezentativan dojam, zatim slijede dvorane za sastanke koje su multifunkcionalne, a u tamnijem dijelu prostora iskorišteno je zelenilo kako bi zaposlenicima pružilo osjećaj ugodnosti.
Dizajn koji se osjeća u produktivnosti
Da kvaliteta prostora nije samo pitanje dojma, potvrđuje i investitorica Ana Babić, koja u dobro osmišljenom uredu prepoznaje konkretne posljedice za svakodnevni rad.
„Ako imamo dobru ergonomiju, dobru akustiku, to može pomoći da se lakše koncentriramo, manji je faktor pogreške. Ako je sam ured lijep, ako su ta estetika i harmonija na mjestu — to pokazuje da vodimo brigu o svojim zaposlenicima i kakva je kultura naše kompanije.”
Ana Babić, investitorica
Babić naglašava da dizajn nije primarni faktor produktivnosti, ali da je njegov neizravan utjecaj jak — dobri radni uvjeti i ugodna atmosfera donose dodatnu vrijednost koja se osjeća u zadovoljstvu zaposlenika.
Na kraju, storytelling u dizajnu interijera nije prolazni trend ni marketinški trik. To je način na koji prostor govori o brendu, ljudima i vrijednostima koje tvrtka želi živjeti. A kada je ta priča dobro ispričana, prostor se ne samo vidi — nego i osjeća.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
