Arhitektura i dizajn
Novi studentski paviljon u Osijeku parira hotelu s pet zvjezdica
S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj
Bili smo u Osijeku gdje je početkom ljetnog semestra otvoren novi studentski paviljon. S gotovo 800 kreveta najveći je u Hrvatskoj, a na njemu su primijenjena najnovija čuda tehnologije.
Čak 17.000 studenata – broj je koji je u Osijeku zadnjih desetak godina konstanta. A s obzirom na depopulaciju baš tog dijela Hrvatske, važno je da tako i ostane. Potreba za novim paviljonom studenskog doma pojavila se još prije pet godina, a kada je Europska unija odobrila i sredstva za gradnju, sve je bilo jednostavnije. Na natječaj su stigla 34 rada – prvu nagradu je osvojio studio NFO.
Komunikacija sa studentima
‘Za nas je bio poseban izazov što se radi o studentskom domu baš zato što je unutar našeg tima koji je projektirao bilo je ili netom izašlih mladih arhitekata s fakulteta, čak je bilo i nešto studenata koji su radili i bila je zanimljiva komunikacija s njima, kako su oni zamišljali svoj život u nekom budućem domu’, kaže Kata Marunica, koautorica projekta iz NFO-a.
Prostor za novi paviljon bio je prethodno definiran, te se radilo o vrlo izduženoj čestici na koju je trebalo smjestiti velik broj soba i dodatnih sadržaja. Uz to, izazov je predstavljala i drevna prošlost.
‘Ono što je ograničavajući faktor bio prilikom projektiranja ovog objekta je zapravo da se mi nalazimo nastarim ostacima Murse. Mi nismo mogli zgradu zapravo proširiti van one markice koja je ostala arheološki istražena, kako bi uklopili novu zgradu s postojećim paviljonima, korpus zgrade dijelimo na četiri manja dijela, između kojih su ovi stakleni javni prostori’, pojasnio je Goran Rukavina, koautor projekta, NFO.
Drugačiji standardi
Današnji studentski domovi imaju drugačije standarde nego oni prije dvadesetak godina.
‘Tako naš dom, osim samih soba, ima i zajedničke kuhinje, ima vježbaonicu, praonicu, mediateku, prostor za dnevne boravke, itd., a posebno interesantno, pogotovo u Osijeku to što ima veliku garažu koja nije za automobile, već je za bicikle’, dodala je Kata.
Pri njegovu projektiranju, trebalo je razmišljati zeleno. Paviljon je energetskog razreda A+, a njegova fasada proizvodi struju. I ne samo to.
Koristi se kišnica
‘Također, projektirano je i korištenje takozvane sive vode, dakle, wc-i se ne ispiru s čistom pitkom vodom, već sa sanitarnom vodom koja je skupljena od kišnice’, istakla je Kata.
Paviljon trenutno nije popunjen jer je otvoren usred akademske godine, ali rektor vjeruje da će njegovu kvalitetu prepoznati i budući i sadašnji studenti.
‘Iskoristit ću priliku i pozvati sve, ne samo brucoše koji će od jeseni biti naši studenti, studenti Osječkoga sveučilišta, nego i studente viših godina da se jave na natječaj koji ide u lipnju i da iskoriste mogućnost zaista velikih kapaciteta koje sveučilište nudi i da za male novce žive u praktički hotelu sa pet zvjezdica’, rekao je prof. dr.sc. Vlado Guberac, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Projektanti testirali dom
Projektanti su svojih ruku djelo već testirali. ‘Ono što je nama bilo posebno interesantno da smo neposredno nakon otvorenja doma držali neko predavanje isto u Osijeku, i onda smo zamolili da možemo prespavati u studentskom domu. Tako da smo mi kao projektanti zapravo i testirali taj dom jednim noćenjem i bilo je posebno interesantno’, dodaje Kata Marunica.
A tek kad studentima proradi mašta očekujemo da će u ovom studentskom domu biti još interesantnije.
‘Tako da je sama lokacija studentskog paviljona u centru kampusa po sebi izuzetno dobro rješenje, budući da su u kampusu locirani gotovo svi fakulteti izuzev tri, i sve na jednom mjestu, tako da studenti tu ne moraju praktički izaći iz kampusa i sve je na dohvat ruke, tu je studentski restoran, i zaokružena čitava jedna cjelina’, istakao je rektor Guberac. Jer u svakom gradu živahna studentska populacija je pozitivan pomak. Za to im samo treba omogućiti uvjete. Novi studentski paviljon u Osijeku korak je u tom smjeru.
Arhitektura i dizajn
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Suvremena arhitektura donijela je nove materijale i odvažnije forme, značajno promijenivši vizuru gradova, ali i način na koji u njima živimo. Takav razvoj otvorio je i važno pitanje: zahtijeva li današnja arhitektura drugačiji pristup projektiranju prostora i kome su ti prostori zapravo namijenjeni.
U središtu tih rasprava sve se češće nalazi javni prostor. Trgovi, parkovi i ulice trebali bi biti zajednička vrijednost i temelj kvalitetnog urbanog života, no u praksi su upravo oni mjesto najvećih kompromisa – između ambicije, sustava i tržišnih ograničenja.
O tim izazovima govori Alen Žunić, arhitekt, znanstvenik i profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji se u svom radu sustavno bavi urbanizmom, javnim prostorom i dugoročnim razvojem gradova.
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Žunić je i stipendist Fonda Zlatko i Joyce Baloković. Ovaj fond dodjeljuje stipendije za studij na Harvardu s ciljem poticanja izvrsnosti u različitim područjima. Iskustvo tog akademskog okruženja dodatno je oblikovalo njegov teorijski i istraživački pristup arhitekturi.
Kada sustav odlučuje umjesto arhitekture
U javnim projektima kvaliteta arhitekture često ovisi o procedurama javne nabave, koje – umjesto vrednovanja prostora – naglasak stavljaju na cijenu. Iako postoji želja za kvalitetnim rješenjima, sustav nerijetko ograničava mogućnost njihove realizacije.
„Javni investitor možda ima želju angažirati arhitekta koji bi napravio najbolju arhitekturu, ali je ograničen javnom nabavom koja arhitekturu ne svodi na kvalitetu, nego na cijenu“, upozorava Žunić.
Takav pristup najviše pogađa projekte javne namjene – trgove, parkove i ulice – prostore koji izravno oblikuju svakodnevni život velikog broja ljudi i imaju potencijal stvarati kvalitetno urbano okruženje.
Kao odgovor na takve suprotstavljene interese, sve se češće razvijaju modeli privatno-javnog partnerstva. Cilj im je povezati gradove, struku i investitore u projektima koji istovremeno služe javnom interesu i omogućuju realizaciju. Žunić navodi primjere suradnji u kojima grad zadržava kontrolu nad razvojem prostora, dok se privatni sektor uključuje kroz znanje, tehnologiju i materijale, osobito u projektima priuštivog stanovanja.
Uključivanje građana – prednost i izazov
Sve važniju ulogu u oblikovanju javnog prostora imaju i građani. Kao svakodnevni korisnici, oni prirodno postaju dio procesa odlučivanja, no participacija nosi i određene izazove.
„Dijalog više nije samo između gradske uprave i arhitekta. Građani također snose dio odgovornosti i mogu pomoći da projekt u konačnici bude bolji“, ističe Žunić.
Ipak, upozorava da participativni procesi ponekad mogu otići u pogrešnom smjeru. Javnost koja nije stručno vezana uz arhitekturu često se boji novih i neuobičajenih rješenja, što je pojava poznata kroz povijest.
Kao ilustrativan primjer navodi Eiffelov toranj, koji je u vrijeme izgradnje bio smatran estetskim promašajem. Danas je jedna od najpoznatijih urbanih ikona na svijetu. Da se tada pitalo isključivo javno mnijenje, Pariz bi ostao bez svog simbola.
Brzina gradnje i gubitak kvalitete prostora
Današnja gradnja često je vođena brzinom i isplativošću. Prva žrtva takvog pristupa najčešće je estetika, a ubrzo potom i tehnička kvaliteta.
Cilj postaje izgraditi što veći broj kvadrata, dok kvaliteta prostora – kako zgrada, tako i njihova okruženja – ostaje u drugom planu. Taj se problem ne odnosi samo na arhitekturu, već i na urbanizam u cjelini.
Na periferijama gradova sve su češće ulice s maksimalnim gabaritima i visinama zgrada, uz minimalne javne sadržaje. Takva naselja narušavaju sliku grada i ne nude ugodan okoliš za život, ponajviše zato što nisu unaprijed jasno urbanistički regulirana i jer se teži brzoj gradnji.
Što možemo naučiti iz prošlosti
Brza gradnja, naglašava Žunić, ne mora nužno imati negativne konotacije. Kao pozitivan primjer ističe Zapruđe i naselja Novog Zagreba, nastala u drugoj polovici 20. stoljeća kako bi se riješio stambeni problem velikog broja ljudi.
U to je vrijeme modernizam imao jasno definirane principe – od količine zelenila i udaljenosti između zgrada do planiranja dodatnih sadržaja poput škola, vrtića i javnih prostora. Postojala su pravila koja su arhitekti slijedili, a grad se planirao kao cjelina.
Ipak, ni ti modeli nisu bili bez nedostataka. Velike zelene površine često su ostale neaktivirane i bez jasne ideje kako će dugoročno funkcionirati. Iako nije nužno da svaki kvadratni metar ima sadržaj, izostanak jasne vizije ostavio je brojne prostore izvan stvarnog urbanog života.
Gradovi se ne grade projektima, nego vizijama
Zbog naslijeđenih urbanističkih planova i fragmentiranog pristupa, mnogi gradovi danas nemaju jasnu viziju razvoja. Kao pozitivne primjere holističkog planiranja, Žunić navodi projekte u Cresu i Puli, gdje se grad sagledavao kao cjelina, a ne kroz pojedinačne parcele ili zone.
U Cresu je razvijen projekt javne linije koja povezuje različite dijelove grada isključivo kroz javni prostor, dok je u Puli bivša vojna zona transformirana u veliku zonu inovacija, s naglaskom na dostupnost građanima, očuvanje vegetacije i minimalan utjecaj nove gradnje na okoliš.
Između tržišta i javnog interesa, brzine i dugoročnog planiranja, arhitektura danas traži nove odgovore. Gradovi se, zaključuje Žunić, ne mogu razvijati kroz pojedinačne projekte, nego kroz vizije koje nadilaze jednu parcelu, jedan mandat ili kratkoročni trend.
Jer prostor u kojem živimo ne govori samo o tome kako gradimo danas, nego i koliko smo spremni razmišljati unaprijed – za generacije koje dolaze.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Staklena opeka više nije retro – ovako se danas koristi u novim interijerima
U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije
Staklene opeke ponovno se vraćaju u moderne interijere, ali u potpuno drugačijem kontekstu nego prije nekoliko desetljeća.
Danas se ne koristi kao dominantan ili dekorativno nametljiv element, već kao promišljeno arhitektonsko rješenje koje pomaže organizirati prostor, zadržati prirodno svjetlo i stvoriti jasne, ali nenametljive prijelaze između zona.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kako kombinirati staklenu opeku u stanu
Staklena opeka najbolje funkcionira kada se koristi promišljeno i u skladu s ostatkom interijera. Najčešće se kombinira s neutralnim tonovima zidova, poput bijele, bež ili toplih sivih nijansi, kako bi došla do izražaja njezina tekstura i sposobnost propuštanja svjetla. Uz prirodne materijale poput drva, kamena ili mikrocementa, djeluje suvremeno i nenametljivo.
U stanovima otvorenog tlocrta često se koristi kao polupregradni element koji vizualno dijeli prostor, ali ne zatvara svjetlo. Posebno dobro funkcionira između kuhinje i dnevnog boravka ili kao prijelaz između hodnika i glavnog životnog prostora. U kupaonicama se kombinira s keramikom jednostavnih formata i mat površinama kako bi se postigla ravnoteža između privatnosti i prozračnosti.
Važno je izbjegavati pretjerivanje – staklene cigle najbolje izgledaju kada imaju jasnu funkciju u prostoru. Jedan zid, niša ili pregrada sasvim su dovoljni da prostoru dodaju karakter, a da pritom ne naruše sklad interijera.
Staklena opeka kao pregradni zid u stanu
U modernim stanovima staklena opeka sve se češće koristi kao polupregradni zid između kuhinje i dnevnog boravka. Takvo rješenje omogućuje da prostor ostane vizualno povezan, ali da se istovremeno jasno razdvoje funkcije.
Kuhinja zadržava kontakt s dnevnom zonom, no bez potpune izloženosti radnih površina, pare i svakodnevnog nereda. Upravo zbog toga staklena opeka postaje alternativa klasičnim open space rješenjima koja u praksi često pokažu svoje nedostatke.
Jedna od najvećih prednosti staklene opeke je njezina sposobnost da propušta dnevno svjetlo duboko u prostor, bez potrebe za potpunim uklanjanjem zidova. Zato se često koristi kao rješenje između hodnika i ostatka stana. Umjesto tamnih ulaznih zona, koje su česte u starijim tlocrtnim rješenjima, staklena opeka omogućuje svjetliji, prozračniji dojam već pri samom ulasku u stan, uz zadržavanje osjećaja privatnosti.
Staklene cigle u kupaonici – svjetlo uz privatnost
Kao pregradni element između tuš-zone i ostatka prostora, ili kao zamjena za klasični prozor, omogućuje prirodno osvjetljenje bez narušavanja intime. Upravo zbog te kombinacije funkcionalnosti i estetike, staklene cigle često se koriste u adaptacijama kupaonica u urbanim stanovima, gdje je svaki izvor dnevnog svjetla dragocjen.
Staklena opeka u open space prostoru – diskretno zoniranje
U otvorenim tlocrtnim rješenjima staklena opeka često se koristi kao vizualni alat za zoniranje prostora. Umjesto potpunog otvaranja, ona omogućuje da se blagovaonica, radni kutak ili kuhinja lagano odvoje od dnevnog boravka, bez gubitka svjetlosti i osjećaja prostranosti. Takav pristup odgovara suvremenom načinu života u kojem se prostor koristi za više funkcija, ali ipak traži određeni red i preglednost.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Adaptacija starijih stanova i uloga staklene opeke
Staklena opeka posebno se često pojavljuje u adaptacijama starijih stanova, gdje se mijenja izvorni tlocrt. Prilikom rušenja zidova često dolazi do gubitka prirodnog svjetla u središnjim dijelovima stana, a upravo tada staklene cigle postaju logično i dugoročno rješenje. One omogućuju modernizaciju prostora, a istovremeno zadržavaju svjetlost, privatnost i jasnu prostornu strukturu.
Kako kombinirati staklenu opeku s modernim interijerom
Kako bi staklena opeka djelovala suvremeno, važno ju je koristiti odmjereno. Najbolje se uklapa u kombinaciji s neutralnim zidovima, drvom, mikrocementom ili jednostavnim metalnim detaljima. U tom kontekstu ona ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje. Pretjerana uporaba može djelovati vizualno teško, dok promišljeno postavljena staklena opeka daje interijeru karakter, svjetlost i jasnoću.
Zašto je staklena opeka ponovno atraktivna dizajnerima
Povratak staklene opeke u suvremene interijere nije slučajan trend, već odgovor na stvarne potrebe stanovanja danas. U vremenu kada se traže svjetli, fleksibilni i funkcionalni prostori, staklena opeka nudi ravnotežu između otvorenosti i organizacije. Zato je ponovno vidimo kao dio modernih stanova – ne kao nostalgičan element prošlosti, već kao prilagodljivo rješenje za današnji način života.
