Povežimo se

Arhitekti i arhitektonski projekti

Najneobičnije kuće na svijetu

Ako ste mislili da ste avanturističkog duha jer ste zidove dnevnog boravka odlučili obojiti u zeleno ili ste svoj dom opremili ekstravagantnim namještajem, što biste rekli za vlasnike i stanare građevina u obliku košare ili cipele?

Dok povijesne znamenitosti, dvorci i tvrđave obično privlače najveći broj turista, djela moderne arhitekture ne zaostaju kada je riječ o izazivanju oduševljenja. Moderna arhitektura pruža jedinstven doživljaj kroz inovativne i nekonvencionalne zgrade koje privlače pažnju znatiželjnika diljem svijeta. Primjeri poput Gaudijevih građevina u Barceloni ili luksuznog hotela “Arapski toranj” u Dubaiju postali su ikonične destinacije, no brojne neobične građevine širom svijeta jednako su zanimljive.

Najzanimljivije građevine diljem svijeta

Kubične kuće (Rotterdam, Nizozemska)

U Rotterdamu, grad poznat po svojoj inovativnoj arhitekturi, nalazi se jedna od najneobičnijih lokacija – Kubične kuće, koje su projektirane početkom osamdesetih. Ovaj nizozemski lanac hotela pretvorio je neobične, kockaste kuće u turistički raj s 49 jedinstvenih soba. Zgrade su dizajnirane tako da izgledaju kao da lebde, a zanimljivost leži u neobičnoj orijentaciji kuća – one su nagnute pod kutom od 45 stupnjeva.

image013

Kuća na fasadi Muzeja moderne umjetnosti (Beč, Austrija)

Neobično rješenje za osvježavanje inače monotonog izgleda fasade bečkog Muzeja moderne umjetnosti bilo je postavljanje male kuće, koja djeluje kao da je “pala s neba”. Ova instalacija stvorila je upečatljivu kontradikciju između tradicionalne arhitekture muzeja i modernog umetka.

Naopaka kuća (Wonderworks, SAD)

U zabavnom parku Wonderworks u SAD-u, jedna od glavnih atrakcija je naopako postavljena kuća, dizajnirana kao da je srušena. Sličan primjer može se pronaći u sjeveroistočnoj Njemačkoj i Poljskoj, gdje je arhitekt izgradio kuću okrenutu naopako u mjestu Szymbark kao simbol preokreta društvenih normi tijekom komunističke ere.

image021

Pijana kuća (Sopot, Poljska)

Jedna od najneobičnijih poslovnih zgrada nalazi se u poljskom gradu Sopotu. Nazvana pijana kuća, ova građevina izgleda kao da se iskrivila pod čudnim kutovima, a arhitekt je inspiraciju pronašao u ilustracijama umjetnika Jana Marcina Szancera i Pera Dahlberga.

image022

“Zgrada koja pleše” (Prag, Češka)

Poznata kao Dancing House, ova zgrada izgrađena 1996. godine simbolizira plesni par Ginger Rogers i Freda Astairea. Njena fluidna forma, koja izgleda kao da pleše, predstavlja spoj modernizma i simboličkog izraza.

Kuća u obliku klavira (Kina)

Kineska arhitektura također ima svoje primjere neobičnosti, kao što je kuća u obliku klavira. Ovaj impresivan objekt uključuje i staklenu violinu kao ulaz, a unutar nje se nalaze izložbeni prostori.

Neobične kuće Dom2

Fasada Gradske knjižnice (Kansas, SAD)

Fasada Gradske knjižnice u Kansasu izrađena je u obliku ogromnih knjiga. Ovaj kreativan dizajn ne samo da privlači ljubitelje knjiga, već stvara i savršeni kulturni simbol knjižnice.

image010

Kuća u obliku zahodske školjke (Seul, Južna Koreja)

Arhitekt u Južnoj Koreji odlučio je podići svijest o važnosti higijene i brige o zdravlju izgradnjom kuće u obliku zahodske školjke. Ovaj neobični objekt postao je simbol svijesti o sanitarnim potrebama.

Benzinska postaja u obliku čajnika (Washington, SAD)

Ova neobična benzinska postaja izgrađena je davne 1922. godine i predstavlja pravi primjer arhitektonske maštovitosti u malim gradovima poput Zillah, Washington.

Kuća u obliku cipele (Pennsylvania, SAD)

Gostinjska kuća u obliku cipele u Hellamu, Pennsylvania, prvobitno je izgrađena kao marketinški trik za lokalnu obuću. Kasnije je služila kao muzej i slastičarnica, privlačeći turiste svojim neobičnim dizajnom.

image026

Zgrada u obliku košare (Ohio, SAD)

Sjedište tvrtke Longaberger predstavlja repliku njihove poznate košare za piknik. Ova masivna građevina, izgrađena tijekom dvije godine, postala je simbol inovativnog pristupa arhitekturi.

image015

Kuća u obliku aviona (Mississippi, SAD)

Kuća u obliku Boeinga 727 s jacuzzi kadom u pilotskoj kabini i stepenicama na daljinsko upravljanje jedan je od najneobičnijih primjera prenamjene aviona u stambeni prostor.

image001
image002

Nasukani brod (Cista Provo, Hrvatska)

I Hrvatska ima svoj primjer neobične arhitekture – kuća koja izgleda kao nasukani brod smještena je u Cisti Provo u Dalmatinskoj zagori. Nekoć popularni klub, danas je zgrada oronula, ali i dalje izaziva zanimanje turista.

image005

Kuća koja mijenja oblik (Suffolk, Engleska)

U gradu Suffolk, Engleska, izgrađena je inovativna kuća koja može mijenjati oblik i boju na pritisak gumba. Ova nesvakidašnja građevina na čelično-drvenoj konstrukciji prilagođava se vremenskim uvjetima i godišnjim dobima, stvarajući jedinstveni ambijent.

Arhitektura koja izaziva divljenje

Neobična arhitektura izaziva divljenje i privlači tisuće turista diljem svijeta. Inovativni dizajni, koji često balansiraju na rubu između umjetnosti i funkcionalnosti, nude nezaboravna iskustva i čine gradove posebnima. Bilo da se radi o kući u obliku klavira ili aviona, ovakve građevine dokazuju da su granice arhitekture samo u našoj mašti.

image003
image004
image009
image012
image024
image025
image027
image029
image020
image006
image028
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”

Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas

Krešimir Ivaniš

Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.

Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.

Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima

Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?

Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.

Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?

Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.

Koji je bio vaš prvi projekt?

Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.

Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?

Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.

Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?

Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.

Koji dio Zagreba vam je najdraži?

Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.

Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?

Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.

Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice