Arhitektura i dizajn
Luksuzni i ugodni interijeri u kojima se volimo družiti
Lako je pretpostaviti da se kod otvaranja komercijalnih prostora vodi briga o zanimljivoj ponudi i iskusnom osoblju, no posljednjih godina primjećuje se pomak u svjesnosti o uređenju tih prostora.
Goran Gračanin, dizajner komercijalnih interijera kaže da se tržište promijenilo prije svega po tome što su prije 10 godina ugostitelji prvenstveno razmišljali kako napraviti prostor koji će funkcionirat, koji će biti solidan i da se ne potroši preveliki budžet. Danas su postali svjesni koliko je zapravo taj vizualni kod interijera bitan u poslovanju pa se uz sam nekakav dizajn interijera velika pažnja posvećuje i marketingu i uniformama konobara i cjenicima i cijelom tom konceptu koji prati to nekakvo obrtno sredstvo.
Dizajn komercijalnog prostora
Dizajn interijera komercijalnih prostora uvelike se razlikuje od dizajna rezidencijalnih prostora. Osim što treba odisati ugodnom atmosferom, komercijalni prostor, poput kafića, restorana ili noćnog kluba, treba dizajn interijera koji će se sviđati većem broju posjetitelja.
Kad se uređuje komercijalni prostor potpuno je drugačiji način promišljanja nekakvog dizajna interijera u kafićima, recimo barovima, u nekakvim restoranima i u noćnim klubovima. Jer su ljestvice tih nekakvih poticajnosti unutar samo prostora su različite. Noćni klub naravno mora biti sastavljen i napravljen na način da zadovoljava neke druge kriterije, neke druge potrebe, kaže Gračanin te da svaki potencijalni komercijalni prostor treba razmotriti iz funkcionalne i operativne perspektive.
Treba paziti na poziciju, to znači postoji li osigurano parkiralište za posjetitelje, blizina šetnica, frekvencija ljudi, što su osnovni parametri za neki prostor je li uopće može zaživjeti kao komercijalni prostor, a zatim krenuti u sami interijer i tražiti koje su to neke sastavnice koje nam zapravo trebaju pomoći da bi taj prostor trebali napraviti što funkcionalnijim, nastavio je Gračanin.
Uređenje interijera kao slika branda
Pretvaranje prostora u inspirativni interijer s kojim se klijenti mogu povezati postao je ključan dio procesa izgradnje nekog brenda.
Da bi znali što je to što je trenutno u trendu treba pratiti ne samo nekakve portale, emisije, knjige koje se bave dizajnom interijera, nego treba pratiti i modu, film, glazbu, sve popratne sadržaje koji se prije ili kasnije ovoga nađu u tom prostoru, objasnio je Gračanin za Dom na kvadrat.
Tako je zagrebački kafić Coffee In svoj dizajn interijera započeo od velikih ulja na platnu, optičkih vlakana, neonskih natpisa i zelenila na osnovu kojih su birane boje i materijali.
Vodili smo se idejom korištenja toplih tonova i upotrijebili smo materijale koji u sebi imaju i staro zlato, mesing, bakar, rose gold i na tom konceptu smo zapravo onda bazirali kompletan dizajn, dok smo kultni restoran Kaptolska klet obogatili zanimljivim tapetama i rasvjetom čime je dobio potpuno novi vizualni identitet.
Radili smo kompilaciju neka dva ili tri stila čime smo postigli da prostor izgleda ugodno i luksuzno, rekao je Goran Gračanin.
Novi je trend povezivanje različitih koncepata u noćnim klubovima, kao što je zagrebački LAF. To zahtijeva dizajn interijera koji će dobro izgledati u svim uvjetima.
Ove naše društvene mreže koje svi koristimo, su dovele do toga da su, da su prostori morali postati fotogenični. Klijenti sami rade promociju tih prostora i zato moraju izgledati ugodno, luksuzno i biti vizualno privlačni, izjavio je Gračanin.
Dizajn interijera komercijalnih prostora mora biti dosljedan, usklađen i komunicirati poruku s kojom će se posjetitelji moći poistovjetiti.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Hrvatski arhitekt koji je desetljećima bio ispred svog vremena ponovno je u fokusu svijeta dizajna
Malo tko zna da je ovaj hrvatski arhitekt još prije nekoliko desetljeća zamišljao gradove budućnosti, a njegov je namještaj tek ove godine predstavljen svijetu u Milanu.
Ima arhitekata koji projektiraju zgrade, a ima onih koji pokušavaju dizajnirati cijeli način života. Vjenceslav Richter bio je nedvosmisleno ovo drugo.
Arhitekt, urbanist, kipar, slikar, dizajner namještaja, scenograf… teško ga je svrstati u jednu kategoriju. Njegova su promišljanja o gradu, stanovanju i dizajnu danas aktualnija nego ikad.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Tko je bio Vjenceslav Richter?
Vjenceslav Richter (1917. – 2002.) studirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1949. godine. Ono što ga ističe u masi je opsesivna potreba da arhitekturu poveže s umjetnošću, dizajnom i svakodnevnim životom.
Za života je ostavio trag u gotovo svakom području vizualne kulture. Osmislio je jugoslavenski paviljon na Expo 58 u Bruxellesu, koji je nakon kraja izložbe demontiran, prodan i ponovo sastavljen kako bi dobio novu funkciju – katolička škola u Wevelgemu. Projektirao je interijere Kazališne kavane i Kavane Corso u Zagrebu. Razvio je utopijski projekt idealnog grada Sinturbanizam koji će doživjeti brojne iteracije, pa i varijacije imena: Sinturbanizam II. i Heliopolis.
Bio je suosnivač EXAT 51, grupe koja je prekinula s dominantnim socrealizmom i uvela apstrakciju u hrvatsku umjetnost. Čvrsta povezanost arhitekture i likovnosti prikazana je kroz cikluse radova sistemske skulpture, slikarstva, grafike u kojima je Richter istraživao mogućnosti sinteze eksperimentirajući različitim umjetničkim medijima te daljnji razvoj ove ideje u ciklusima spontanog, semi-spontanog, slobodnog i gravitacijskog crteža te grafika.
Osim u Muzeju suvremene umjetnosti, umjetnički radovi Vjenceslava Richtera nalaze se u mnogim muzejima diljem svijeta, među kojima su The Tate Gallery u Londonu, Museum of Modern Art u New Yorku, Museum of Contemporary Art Kiasma u Helsinkiju, Museo Civico u Padovi i dr.
I na kraju, projektirao je namještaj koji je desetljećima ostao tek na razini skica, prototipova i arhivskih nacrta. Tek ove godine, na Salone del Mobile u Milanu, taj je dizajn prvi put izašao iz arhiva i ušao u stvarnu proizvodnju zahvaljujući projektu “Revisiting Richter” hrvatskog brenda Prostoria.
EXAT 51: kada je Richter promijenio hrvatsku umjetničku scenu
Početkom 1950-ih, u vrijeme kada je socrealizam bio ne samo dominantan nego i politički poželjan, Richter je zajedno s Bernardom Bernardijem, Ivanom Piceljem, Aleksandrom Srnecom, Vladom Kristlom i Božidarom Rašicom osnovao grupu EXAT 51 — Eksperimentalni atelijer 51.
Njihova je ideja bila jednostavna, a za to doba gotovo provokativna: apstrakcija nije neprijatelj, nego budućnost. I više od toga — arhitektura, slikarstvo, skulptura i dizajn nisu odvojene discipline nego dijelovi jedne cjeline.
Ta sinteza umjetnosti postala je temelj svega što je Richter kasnije radio.
Expo 58: paviljon koji je ostavio Europu bez daha
Richterova izvorna zamisao bila je potpuno viseća konstrukcija — ideja toliko napredna da nije bila tehnički izvediva u tom trenutku. Konačno realizirano rješenje s čeličnim lukovima ipak je postalo simbol modernističke Jugoslavije i međunarodno priznato arhitektonsko djelo.
Nakon izložbe paviljon nije srušen već je premješten na drugu lokaciju u Belgiji i danas tamo postoji kao škola.
Sinturbanizam: grad koji nije bio za tadašnje doba
1960-ih Richter razvija koncept koji naziva Sinturbanizam, vlastitu viziju grada budućnosti.
Zamišljao je vertikalne gradove s racionalnom organizacijom prostora. Predlagao je više zelenila, strogo odvojenim prometom od stanovanja, modularnom gradnjom i megastrukturama koje mogu rasti prema potrebama zajednice. Kasnije razvija i Heliopolis, futuristički model grada koji ide još korak dalje.
Većina tih projekata nikada nije realizirana. No danas, dok Zagreb i drugi europski gradovi s mukom rješavaju pitanja prenapučenosti, dostupnog stanovanja i mobilnosti, Richterove skice izgledaju manje kao utopija, a više kao neiskorišteni priručnik.
Zašto se o Vjenceslavu Richteru ponovno govori upravo sada?
Hrvatski brend Prostoria na ovogodišnjem Salone del Mobile u Milanu predstavio je projekt Revisiting Richter. Time je po prvi put u povijesti pokrenuo serijsku proizvodnju namještaja prema Richterovim originalnim skicama, prototipovima i arhivskim nacrtima.
Kolekcija obuhvaća pet linija — VR51, VR52, VR53, VR58 i VR61 — s dvadesetak komada razvijenih iz ideja koje za Richterova života nikada nisu dobile šansu za pravu proizvodnju. Projekt su razvili dizajnerski studiji Numen/For Use, Grupa i Neisako zajedno s Prostorijinim timom.
Posebno je znakovito što mnogi od tih komada nisu nastajali kao samostalni proizvodi — nego kao dio većih arhitektonskih vizija, poput paviljona za Expo 58 ili hotelskih interijera. Tek sada, desetljećima kasnije, te ideje ulaze na globalno tržište.
Njegova kuća u Zagrebu — danas muzej koji možete posjetiti
Privatna kuća bračnog para Richter danas je dom Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter kojom upravlja Muzej suvremene umjetnosti i koja je otvorena za javnost.
Ondje se na jednom mjestu mogu vidjeti njegova arhitektura, umjetnost i način razmišljanja — u prostoru koji je sam osmislio kao produžetak vlastite filozofije. Ako vas je zaintrigirao čovjek koji je desetljećima bio ispred svog vremena, upravo je ta Zbirka najbolje mjesto za početak upoznavanja njegova rada.
Richter: arhitekt budućnosti kojeg smo tek počeli razumjeti
Vjenceslav Richter projektirao je gradove koji nikada nisu izgrađeni, dizajnirao namještaj koji je desetljećima ostao u arhivima i promišljao način života o kojem danas ponovno govorimo kroz teme održivosti, fleksibilnog stanovanja i gradova prilagođenih ljudima.
Nije bio ispred svog vremena samo zato što je stvarao futurističke ideje, već zato što je rano prepoznavao probleme koji su danas postali globalne teme — od prenapučenosti gradova do potrebe za kvalitetnijim javnim prostorom.
Danas, kada njegov namještaj prvi put ulazi u proizvodnju, a njegove urbanističke ideje ponovno privlače pažnju, jasno je da svijet možda nije zakasnio na Richtera — nego ga tek sada počinje razumjeti.
Naslovna fotografija: MSU
Urbanizam
Kat po kat nestaje simbol Zagreba: Evo dokle je stiglo rušenje Vjesnika
Donosimo pregled rušenja Vjesnika, zašto se zgrada uklanja kat po kat i kada bi radovi trebali završiti
Vjesnik je desetljećima bio dio zagrebačke vizure, prepoznatljiv neboder uz Slavonsku aveniju simbolizirao je važno razdoblje domaće medijske i arhitektonske povijesti. Za mnoge Zagrepčane bio je više od poslovne zgrade: bio je orijentir u gradu i simbol vremena u kojem je tiskani medij imao golemu moć.
Danas se njegova silueta polako briše, doslovno kat po kat.
Nakon velikog požara krajem 2025. godine, koji je zahvatio više etaža i ozbiljno oštetio konstrukciju, donesena je odluka da sanacija više nije moguća. Umjesto obnove, krenulo je potpuno uklanjanje zgrade koja je desetljećima bila jedno od najprepoznatljivijih obilježja poslovnog Zagreba.
Iako se u početku očekivalo da će radovi završiti brže, proces rušenja Vjesnika pokazao se znatno složenijim nego što se pretpostavljalo.
Dejan Kljun intervju u njegovom ateljeu u Vjesniku
Požar je zapečatio sudbinu zgrade
Veliki požar izbio je krajem studenoga 2025. godine i zahvatio više katova te krovnu konstrukciju nebodera. Nakon višednevnih procjena statičara zaključeno je da je konstrukcija ozbiljno kompromitirana te da bi obnova bila preskupa i sigurnosno rizična.
Time je donesena odluka o rušenju objekta koji je godinama bio sjedište jedne od najvažnijih medijskih kuća u Hrvatskoj.
Zašto je Vjesnik bio važan za Zagreb?
Vjesnik nije bio samo uredski kompleks. Desetljećima je predstavljao simbol hrvatskog novinarstva, izdavaštva i modernističkog razvoja grada.
Njegova lokacija učinila ga je dijelom svakodnevice tisuća građana, a njegova prepoznatljiva silueta postala je važan dio urbanog identiteta Zagreba.
Rušenjem Vjesnika grad ne gubi samo staru zgradu — gubi dio vlastite povijesti.
Kada su počeli radovi?
Početkom 2026. odabrana je tvrtka zadužena za uklanjanje objekta, a krajem veljače na lokaciju su stigli prvi strojevi.
Prva faza uključivala je uklanjanje pomoćnih objekata, osiguravanje okolnog prostora i pripremu za glavno rušenje nebodera. Od početka je bilo jasno da se ovakav objekt ne može uklanjati klasičnim metodama.
Procjenjuje se da će nakon završetka ostati tisuće tona građevinskog otpada koje će trebati zbrinuti.
Zašto se Vjesnik ruši od vrha prema dnu?
Mnogi su se pitali zašto zgrada nije jednostavno srušena miniranjem, no stručnjaci su odabrali potpuno drugačiji pristup.
Vjesnik ruši se metodom kontroliranog strojnog uklanjanja od vrha prema dnu — i to prvenstveno zbog sigurnosti.
Neboder se nalazi uz vrlo prometnu Slavonsku aveniju, u blizini drugih poslovnih objekata, prometne infrastrukture i instalacija, zbog čega miniranje nije bilo opcija.
Takav način rušenja mogao bi ugroziti okolne objekte i izazvati dodatnu štetu.
Osim toga, požar je već oslabio dijelove konstrukcije pa je bilo nužno postupno skidati katove kako bi se rasteretili niži dijelovi zgrade i spriječilo nekontrolirano urušavanje.
Proces je sporiji, ali znatno sigurniji za ovako kompleksan objekt smješten usred aktivne gradske zone.
Azbest je dodatno usporio rušenje
Kada se činilo da radovi napreduju prema planu, pojavio se novi problem — tijekom radova na višim etažama pronađen je azbest.
Zbog posebnih sigurnosnih protokola dio radova morao je biti privremeno zaustavljen, a izvođači su nastavili raditi samo na nižim dijelovima kompleksa i okolnim strukturama.
To je značajno produljilo rokove i pokazalo koliko rušenje ovakvih zgrada može biti zahtjevno.
Kada završava rušenje Vjesnika?
Prema posljednjim dostupnim informacijama, potpuno uklanjanje zgrade trebalo bi završiti do početka srpnja 2026. godine, ako ne dođe do novih komplikacija.
To znači da bi Zagreb ovog ljeta mogao ostati bez jedne od svojih najprepoznatljivijih silueta.
Što dolazi nakon Vjesnika?
To pitanje zasad nema službeni odgovor.
Lokacija uz Slavonsku aveniju godinama se spominje kao potencijalna zona velikog razvoja, a raniji planovi uključivali su novi poslovno-stambeni kompleks pa čak i mogućnost izgradnje novog tornja.
Za sada nema potvrđenih projekata, no jasno je da će prostor na kojem se nalazio Vjesnik building postati jedna od zanimljivijih razvojnih lokacija u gradu.
Dok strojevi uklanjaju posljednje katove, ostaje otvoreno pitanje hoće li ono što nastane na toj adresi imati jednaku težinu u kolektivnoj memoriji Zagreba kao što ju je imao Vjesnik.
