Arhitektura i dizajn
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
Razgovarali smo s arhitektom svjetskog glasa. Iz Barcelone, direktno pred naše kamere sjeo je Borja Ferrater.
Jednom je rekao da arhitektura čini prostor, a ne obrnuto. Razmišljanje je to koje traži objašnjenje, pa smo pitali.
„Mislim da uvijek postoji dijalog s prostorom. Mjesto je iznimno važno, kontekst i mislim da mi arhitekti na razne načine uspostavljamo dijalekt s prirodom, s urbanom građom. Svjetlo, vrijeme, klimatski uvjeti – mislim da je riječ o procesu uspostave dijaloga između umjetnog pri čemu mislim na arhitekturu, odnosno što radimo u prostoru, te prirodnog okoliša“, odgovorio nam je španjolski arhitekt i profesor Borja Ferrater.
Spektakl je nešto prolazno, za razliku od arhitekture
Ured u okjem radi ovaj arhitekt projektira po cijelom svijetu. Kaže da je namjena prostora svakako bitna, ali ne u toj mjeri da se reflektira na izgled zgrade: „To se pitanje provlači stoljećima. Sjećam se kad sam u Beču, u Austriji gradio zgradu. Riječ je o odnosu vanjskog i unutarnjeg, ali ne smatram da zgrada treba biti spektakularna jer spektakl je nešto prolazno. Arhitektura treba biti bezvremenska.“
Dodaje da se arhitekti ne bave modom jer trebaju biti koncentrirani na bezvremensku strukturu. A za arhitekturu bez granica na raspolaganju su im vrijeme i tehnologija.
„Mislim da je tehnologija alat i ne možemo je ignorirati jer je jako važna. Pomaže nam u procesu rješavanja konstrukcije, izazova, pomaže nam na puno načina i trebali bismo je koristiti što je više moguće. Ali, istovremeno trebamo biti oprezni da tehnologija ne dominira nama nego da mi kontroliramo tehnologiju. Još uvijek vjerujem u olovku i prazan papir. Proces izražavanja ideja na listu papira još je uvijek brži od stiskanja gumba na računalu“, kaže nam arhitekt.
Važnost tradicije i obitelji
Profesor Ferrater dolazi iz Barcelone, grada koji je poznat po originalnoj arhitekturi.
„Htjeli smo to pokazati imenom naše tvrtke. To su naši korijeni i svaki put kad idemo u drugu zemlju, u Latinsku Ameriku, na Bliski istok, u Aziju ili na Balkan, jer gradimo i zgradu u blizini, u Crnoj Gori, trudimo se izvoziti tradiciju koju smo naučili u Barceloni. Javni prostor, korištenje mediteranskog svjetla, klimatski uvjeti, sve je to nevjerojatno važno“, dodaje.
U uredu ima puno Ferratera jer ovaj arhitekt radi s ocem, sestrom i njezinim mužem.
„Raditi s obitelji je dobro jer se ne osjećamo sami. Imam osjećaj da me netko čuva i prati, a i ja to radim tako da pazimo jedni na druge“.
Kaže da je arhitektura poput religije u njihovoj kući i nakon četrdeset godina trude se za nedjeljnim ručkom pričati o drugim stvarima, ali ne baš uspješno. A dok su rezultat tih ručkova ovakvi zanimljivi projekti, može se reći da su oni bili iznimno produktivni.
Arhitektura i dizajn
Što vaš ured govori o vašoj firmi? Storytelling kao alat u dizajnu poslovnog prostora
Arhitekti Robert i Martina Križnjak te investitorica Ana Babić o tome kako prostor postaje medij komunikacije — i zašto loše posložen tlocrt poništava svaku dizajnersku priču
U svijetu uređenja interijera više nije dovoljno samo lijepo urediti prostor. Sve se češće govori o storytellingu — pristupu u kojem prostor ne služi samo funkciji, već prenosi identitet, emociju i poruku. Storytelling u dizajnu interijera pretvara ured u snažan alat komunikacije. Zvuči apstraktno? U praksi to znači razliku između ureda koji je ‘samo ured’ i ureda koji od trenutka ulaska komunicira tko ste, čime se bavite i kako radite.
Svaki interijer, bilo stambeni ili poslovni, počinje od istog pitanja — kome je namijenjen i kako će se koristiti. No dok je u obiteljskom domu fokus na navikama i željama ukućana, u poslovnim prostorima zadatak je znatno složeniji. Mag. ing. arh. Robert Križnjak objašnjava razliku.
„Kod projektiranja ureda je drugačije jer u uredima treba prikazati taj brend. Da li je to mladenačka firma, da li su to odvjetnici, da li je to mlada IT firma ili modna industrija — različiti su kriteriji za svaki od tih prostora.”
Robert Križnjak, mag. ing. arh.
Priča počinje od brand booka, ne od boje zidova
Mag. ing. arh. Martina Križnjak opisuje kako storytelling u dizajnu ureda funkcionira u praksi. Proces ne počinje odabirom materijala ili boja, već upoznavanjem tvrtke — njezine knjige standarda (brand booka), logotipa, boja, načina komunikacije.
„Pričanje priče u dizajnu ureda nije samo puko bojanje zidova. To je promišljeni proces u kojem mi kao projektanti moramo zadovoljiti funkcionalnost, pa proučiti brand book — boje, logotip, način na koji tvrtka komunicira. I što je taj koncept, ta priča jača — to je projekt bolji.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
U praksi to znači da odvjetnički ured gradi priču o ozbiljnosti i povjerenju kroz tamnije materijale i klasične elemente, dok ured modne industrije koristi razigranost, vesele boje i elemente prenesene iz vlastitih trgovina. Križnjak navodi primjer firme u kojoj su intervju vodili — modne tvrtke čiji ured zapravo vizualno nastavlja priču njihovih trgovina.
„Ti prostori su toliko fotogenični i ugodni da oni mogu u digitalni svijet prenijeti svoju poruku firme — kako funkcioniraju kao firma unutar firme i kako se odnose prema svojim klijentima.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
Ako je tlocrt loš, ni priča ne funkcionira
No Martina Križnjak posebno naglašava jednu stvar koja se u razgovorima o dizajnu lako previdi — da nikakav storytelling ne može popraviti loše posloženu funkcionalnost.
„Ako vi loše napravite taj dio, svakodnevna komunikacija unutar zaposlenika neće biti dobra i oni neće biti zadovoljni, što znači da ni storytelling ustvari nije dobro postavljen ako nismo dobro posložili taj prvi dio.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh.
Zato se proces uvijek odvija u fazama — prvo se definira tlocrt i raspored zona, a tek nakon toga dolazi dizajn koji gradi priču. U konkretnom uredu u kojem je vođen razgovor to znači da recepcija služi kao prvi reprezentativan dojam, zatim slijede dvorane za sastanke koje su multifunkcionalne, a u tamnijem dijelu prostora iskorišteno je zelenilo kako bi zaposlenicima pružilo osjećaj ugodnosti.
Dizajn koji se osjeća u produktivnosti
Da kvaliteta prostora nije samo pitanje dojma, potvrđuje i investitorica Ana Babić, koja u dobro osmišljenom uredu prepoznaje konkretne posljedice za svakodnevni rad.
„Ako imamo dobru ergonomiju, dobru akustiku, to može pomoći da se lakše koncentriramo, manji je faktor pogreške. Ako je sam ured lijep, ako su ta estetika i harmonija na mjestu — to pokazuje da vodimo brigu o svojim zaposlenicima i kakva je kultura naše kompanije.”
Ana Babić, investitorica
Babić naglašava da dizajn nije primarni faktor produktivnosti, ali da je njegov neizravan utjecaj jak — dobri radni uvjeti i ugodna atmosfera donose dodatnu vrijednost koja se osjeća u zadovoljstvu zaposlenika.
Na kraju, storytelling u dizajnu interijera nije prolazni trend ni marketinški trik. To je način na koji prostor govori o brendu, ljudima i vrijednostima koje tvrtka želi živjeti. A kada je ta priča dobro ispričana, prostor se ne samo vidi — nego i osjeća.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Arhitektura i dizajn
Posjetili smo izložbu natječajnih radova za Osnovnu školu Dubrava – centar
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati
U Centru kulture Dubrava otvorena je izložba natječajnih radova za izradu idejnog rješenja Osnovne škole Dubrava – centar. Otvorenje je održano u srijedu, 15. travnja 2026. godine, u 18 sati, a izložba publici donosi pregled nagrađenih prijedloga nastalih u sklopu javnog, općeg i anonimnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja koji su raspisali Grad Zagreb i Društvo arhitekata Zagreba. Na natječaj je u propisanom roku pristiglo ukupno 37 radova.
Izložba okuplja autore nagrađenih rješenja koji su ponudili različite vizije buduće škole i njezina uklapanja u prostor Dubrave. Prvu nagradu osvojio je rad pod šifrom 19, čiji su autori Mateo Liović, Kata Marunica, Mirta Mesić, Nenad Ravnić i Filip Vidović, uz suradnike Mariiju Nikolaienko i Marina Piršića.
Drugu nagradu osvojili su Ivan Jovićević, Dušan Đurović i Petar Laus, uz suradnike Saru Tomić, Milicu Doderović i Dušana Ivanovića.
Treća nagrada pripala je autorskom timu Tin Nekoksa, Hana Perić i Vanja Rister. Četvrtu nagradu osvojio je Burton Hamfelt sa suradnicima Marysijom Oplatek, Majom Zubak, Sucrom Wangom i Noyanom Azbunom, dok je peta nagrada dodijeljena timu koji čine Stefan Đorđević, Dalia Dukanac i Milan Karaklić.
Riječ je o natječaju važnom za razvoj Dubrave jer se njime tražilo najbolje arhitektonsko-urbanističko idejno rješenje za novu suvremenu osnovnu školu s pripadajućom dvoranom, namijenjenu za 448 učenika u 16 razrednih odjela te 40 polaznika u dvije odgojno-obrazovne skupine predškolskog programa.
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati.
You must be logged in to post a comment Login