Arhitektura
Arhitektica i tokarica u jednom
Arhitekti su nerijetko ljubitelji lijepih stvari i umjetnici. Zbog svoje zaljubljenosti u drvo arhitektica Karolina Kukec Kassal naučila je čak i tokariti. Zbog toga je i dio kuće pretvorila u radionicu.
Arhitektura je zanimljivo i kreativno zanimanje uz koje je potrebno izučiti mnoga znanja i vještine. Nakon 15 godina arhitekture, nacrta i gradilišta posljednje dvije godine arhitektica Karolina vrijeme najradije provodi za tokarskim strojem. U njenim rukama nastaju upotrebljivi i nadasve lijepi drveni predmeti.
Drvotokarstvu naučio ju je majstor Štef
„Majstor još nisam, ali sam završila ispit da sam drvotokarica. Moj učitelj majstor Štef koji me je doista sve naučio što me mogao naučiti i prenio svo svoje znanje mi je jedan dan, jer sam kod njega tokarila, nisam još imala stroj je rekao: sad si spremna“, govori nam Kukec Kassal.
Oprezna je Karolina za strojem, ali i potpuno opuštena u slobodi stvaranja. Voli sve vrste drva u kojima prepoznaje skrivene boje i oblike.
„Najljepšni i najefektniji je orah, zapravo je i najinteresantniji moramo priznati, ako ne pričamo o maslini, maslina je ipak priča za sebe“, ističe.
Svi njeni proizvodi su kaže prirodni, u boji drveta jer ništa ne ‘uljepšava’.
„Evo recimo ovo je šljiva i šljiva je fantastična jer kakva je šljiva tako se u drvetu može naći trag plavoljubičaste boje i to mi je predivno. Baš me raznježi kad to bude intenzivno i naglašeno u drvu“, kaže arhitektica i drvotokarica.
Sve što koristi za uljepšavanje drveta je zdravo za okoliš i za ljude
Koristi pčelinji vosak ili ulje za tanjure koji su specijalno deklarirani da se smiju koristiti za proizvode koji dolaze u kontakt sa hranom.
Svaka zdjela, kugla ili svijećnjak su posve različiti, nose različite godove i boje. Ne postoje ni dva ista tanjura. Jednostavne, čiste i oštre linije prevladavaju u ovoj drvenoj kolekciji. U svojoj viziji estetike predmeta za stol Karolinin je moto: manje je više.
Arhitektica i tokarica koja trenutno više uživa u drvotokarenju
Tako bismo opisali za kraj Karolinu Kukec Kassal. Vještina koju je naučila pruža joj kreativnu slobodu već od samog izbora najboljeg komada drva, pa sve do postavljanja gotovog proizvoda u prostor.
Arhitektura
Wienerberger Brick Award 22 s rekordnim brojem prijava
Klimatske promjene, ograničeni prirodni resursi i regulatorni okviri za ekološku kulturu gradnje koja uključuje energetsku učinkovitost, održivost i očuvanje, samo su neki od uvjeta koji zahtijevaju različite arhitektonske pristupe. Opeka je jedan od najstarijih i najtrajnijih građevinskih materijala u ljudskoj povijesti s bezbroj mogućnosti i odličnim svojstvima energetske učinkovitosti te kao takva čini glavni element u arhitekturi najnovijeg vremena.
Kako bi nadahnuli i motivirali arhitekte da istraže nove mogućnosti u pristupu gradnji glinenim materijalima, austrijska tvrtka Wienerberger AG od 2004. godine organizira dodjelu međunarodne nagrade kojom se daje priznanje vrhunskom arhitektonskom projektu od opeke. Wienerberger Brick Award dodjeljuje se projektima koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke.
Sudjeluju 53 zemlje
Na Brick Award 22 prijavljen je rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje, a nagrada se dodjeljuje u sljedećih pet kategorija Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together i Building outside the box unutar kojih će biti odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.
“Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture, tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada. ” – objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.
Ceremonija dodjele nagrade Brick Award ove godine održat će se 9. lipnja, a sudionici će predstaviti svoje projekte za Brick Award 22 i razgovarati o tome kako arhitekti mogu značajno doprinijeti očuvanju okoliša. 2022. obilježava posebnu godinu za Brick Award jer će Wienerberger deseti put dodijeliti ovu nagradu. Jubilarna, deseta nagrada, ima najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu.
Pedeset projekata
Žiri za odabir projekata sastoji se od pet međunarodno priznatih arhitekata koji će podijeliti osvrte iz svojih područja, a među kojima se nalazi, drugi put za redom, slovenska arhitektica Tina Gregorič. 50 impozantnih projekata, uključujući nominiran projekt iz Slovenije, objavljeno je na službenoj Brick Award web stranici na kojoj će biti moguće i online popratiti dodjelu nagrada. Pobjednici će biti proglašeni na dodjeli Brick Award u lipnju, a najbolji projekti objavljuju se u knjizi Brick koju možete naručiti na wienerberger.hr.
Arhitektura
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.
„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.
Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.
„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.
Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.
„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.
„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.
„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.
Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.
„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.
Pasivna kuća treba aktivnog korisnika
„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
You must be logged in to post a comment Login