Arhitektura i dizajn
Arhitektonska čuda Dubaija: Gradnja koja pomiče granice
Dubai, jedan od sedam Ujedinjenih Arapskih Emirata, u posljednjih nekoliko desetljeća postao je sinonim za luksuz, inovaciju i spektakularnu arhitekturu. Nekada mala luka u pustinji, danas je Dubai globalna metropola čija se vizura mijenja gotovo iz dana u dan. Grad se kontinuirano širi — ne samo po visini svojih nebodera, već i prostorno i demografski. Od 1975. do 2015. izgrađeno je gotovo 970 km² urbanog područja, što simbolizira izuzetan rast u odnosu na skromnih 54 km² prije nekoliko desetljeća.
U samo posljednjih nekoliko godina grad je doživio tehnološki i građevinski „boom“. Prema industrijskim izvorima, u 2024. godini bilo je preko 4.000 aktivnih građevinskih projekata diljem emirata, što svjedoči o stalnoj dinamici izgradnje. Dubai je također postao svjetski lider u broju visokih zgrada: do 2025. UAE je imao oko 345 nebodera visine preko 200 m, čime je prestigao mnoge velike zemlje po broju visokih zgrada. Grad se tako već godinama profilira kao epicentar modernih arhitektonskih ideja i impresivnih građevina — od najviših nebodera na svijetu do futurističkih muzeja i luksuznih kompleksa. U nastavku predstavljamo najpoznatije arhitektonske simbole Dubaija.
Burj Khalifa – Najviša zgrada na svijetu
Burj Khalifa je najviša zgrada na svijetu, visoka impresivnih 828 metara. Završena je 2010. godine i predstavlja pravo čudo moderne arhitekture i inženjerstva. Zgrada ima više od 160 katova, a u njoj se nalaze luksuzni stanovi, poslovni prostori, hotel, restorani i vidikovci s kojih se pruža spektakularan pogled na grad i Perzijski zaljev.
Projektirao ju je američki arhitekt Adrian Smith, koji je tada radio za arhitektonsku tvrtku Skidmore, Owings & Merrill (SOM). Glavni izvođač radova bila je južnokorejska kompanija Samsung C&T, poznata po sudjelovanju u izgradnji velikih svjetskih projekata. Inspiracija za dizajn tornja pronađena je u islamskoj arhitekturi, a tlocrt zgrade temelji se na obliku pustinjskog cvijeta – Hymenocallis.
Izgradnja je započela 2004. godine, a u vrhuncu radova na gradilištu je radilo više od 12.000 radnika dnevno. Za gradnju je utrošeno oko 330.000 kubičnih metara betona i više od 39.000 tona čelika. Zgrada je izvorno nosila naziv Burj Dubai, no preimenovana je u Burj Khalifa u čast šeika Khalife bin Zayeda Al Nahyana, tadašnjeg predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Burj Khalifa oborila je brojne svjetske rekorde – osim što je najviša zgrada, ima i najviši vidikovac, najviši restoran te najvišu stambenu jedinicu na svijetu. Danas je globalni simbol Dubaija, mjesto održavanja spektakularnih novogodišnjih vatrometa i jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija na Bliskom istoku.
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
Burj Al Arab – Ikona luksuza
Burj Al Arab je luksuzni hotel poznat po svom jedinstvenom obliku koji podsjeća na jedro tradicionalnog arapskog broda (dhow). Smješten je na umjetnom otoku, oko 280 metara od obale Dubaija, s kopnom je povezan privatnim mostom. Od svog otvaranja postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada i često se opisuje kao jedan od najluksuznijih hotela na svijetu.
Hotel je otvoren 1999. godine, a projektirao ga je britanski arhitekt Tom Wright iz arhitektonske tvrtke Atkins. Visok je oko 321 metar, što ga čini jednim od najviših hotela na svijetu. Njegova konstrukcija zahtijevala je inovativna inženjerska rješenja, uključujući temelje postavljene duboko u morsko dno kako bi se osigurala stabilnost umjetnog otoka.
Unutrašnjost hotela jednako je impresivna kao i njegova vanjština. Burj Al Arab ima isključivo dvoetažne apartmane – ukupno 202 luksuzna apartmana – a svaki gost ima na raspolaganju privatnog butlera 24 sata dnevno. Interijer je bogato ukrašen mramorom, zlatnim detaljima i raskošnim tkaninama. U hotelu se nalaze i vrhunski restorani, uključujući poznati restoran Al Mahara, koji je dizajniran tako da podsjeća na podvodni svijet.
Posebnu pažnju privlači i helidrom na vrhu hotela, koji je tijekom godina poslužio kao pozornica za spektakularne promotivne događaje – od teniskog meča na visini od preko 200 metara do automobilskih i sportskih prezentacija.
Iako službeno ima pet zvjezdica, Burj Al Arab često se naziva “hotelom sa sedam zvjezdica” zbog razine luksuza, personalizirane usluge i ekskluzivnosti koju nudi. Danas predstavlja globalni simbol prestiža, luksuza i ambicije Dubaija da bude sinonim za vrhunski turizam.
Palm Jumeirah – Umjetni otok u obliku palme
Palm Jumeirah jedno je od najvećih i najambicioznijih inženjerskih dostignuća na svijetu. Riječ je o umjetnom arhipelagu izgrađenom u obliku palme, koji se jasno može vidjeti iz zraka. Projekt je pokrenut početkom 2000-ih godina s ciljem proširenja obalne linije Dubaija i stvaranja novog luksuznog stambeno-turističkog područja.
Otok se sastoji od „debla“, 16 „listova“ i polukružnog zaštitnog nasipa koji okružuje cijeli kompleks. U izgradnji je korišteno oko 94 milijuna kubičnih metara pijeska i stijena, a posebnom tehnikom zbijanja pijeska osigurana je stabilnost tla. Kako bi se spriječilo da more ošteti ili odnese otok, izgrađen je snažan kameni valobran dug oko 11 kilometara koji ublažava udarce valova. U nasipu su ostavljeni otvori koji omogućuju prirodnu cirkulaciju mora, dok se obala redovito nadzire i po potrebi dodatno učvršćuje.
Na Palm Jumeirahu nalaze se luksuzne vile, privatne plaže, restorani i vrhunski hoteli, među kojima je najpoznatiji resort Atlantis The Palm. Otok je s kopnom povezan mostom i monorail željeznicom, a njegovom izgradnjom obalna linija Dubaija produžena je za više desetaka kilometara.
Dubai Frame – Okvir prošlosti i budućnosti
Dubai Frame je monumentalna građevina u obliku velikog zlatnog okvira, visoka 150 metara i široka 93 metra. Otvorena je 2018. godine i zamišljena kao simbolična poveznica između starog i novog Dubaija. Smještena je u parku Zabeel, na strateškoj lokaciji s koje se jasno vidi kontrast između povijesnih četvrti i modernog financijskog središta grada.
Građevinu je dizajnirao arhitekt Fernando Donis, a njezin prepoznatljivi zlatni uzorak inspiriran je motivima s logotipa Svjetske izložbe Expo 2020. Konstrukcija se sastoji od dva visoka tornja povezana staklenim mostom na vrhu, koji služi kao vidikovac.
S jedne strane posjetitelji mogu promatrati stariji dio grada, uključujući četvrti Deira i Bur Dubai, dok se s druge strane pruža pogled na modernu panoramu s neboderima, uključujući Burj Khalifu u daljini. Time Dubai Frame doslovno „uokviruje“ transformaciju grada kroz vrijeme.
Posebnu atrakciju predstavlja stakleni pod na vrhu mosta. Kada posjetitelji zakorače na prozirnu površinu, ispod njih se otvara pogled prema tlu s visine od 150 metara, što pruža jedinstven i pomalo adrenalinski doživljaj.
Unutar same građevine nalazi se i interaktivna izložba koja prikazuje povijest Dubaija – od malog ribarskog naselja do svjetske metropole – kao i viziju budućeg razvoja grada. Dubai Frame tako nije samo arhitektonska atrakcija, već i simbol brze i impresivne transformacije Dubaija.
Museum of the Future – Pogled u sutrašnjicu
Museum of the Future jedna je od najnovijih i arhitektonski najfascinantnijih građevina u Dubaiju. Otvoren je 2022. godine, a odmah je postao jedan od najupečatljivijih simbola moderne gradske panorame. Zgrada ima futuristički torusni (ovalni) oblik s velikim otvorom u sredini, koji simbolizira nepoznatu budućnost i prostor za nove ideje.
Građevinu je projektirao arhitektonski studio Killa Design, dok je inženjerska izvedba zahtijevala napredne digitalne tehnologije i robotsku proizvodnju. Fasada je prekrivena čeličnim panelima ukrašenima arapskom kaligrafijom – riječ je o citatima vladara Dubaija, šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, koji govore o inovacijama, znanju i budućnosti. Noću je zgrada posebno dojmljiva jer je osvijetljena tisućama LED svjetala.
Muzej je posvećen inovacijama, tehnologiji i budućnosti čovječanstva. Njegove interaktivne izložbe bave se temama poput umjetne inteligencije, svemirskih istraživanja, klimatskih promjena, biotehnologije i održivog razvoja. Posjetitelji ne promatraju samo eksponate, već sudjeluju u iskustvima koja simuliraju život u budućnosti – primjerice putovanje u svemir ili istraživanje novih ekosustava.
Zgrada ima sedam katova, od kojih je nekoliko posvećeno izložbenim prostorima, dok su ostali namijenjeni istraživačkim laboratorijima i inovacijskim centrima. Museum of the Future tako nije samo muzej u klasičnom smislu, već platforma za razvoj novih ideja i tehnologija. Ova građevina predstavlja snažan simbol vizije Dubaija kao grada budućnosti – grada koji ne promatra samo sadašnjost, već aktivno oblikuje svijet koji dolazi.
Zašto sve više Hrvata ulaže u Dubai nekretnine
Vizija budućnosti
Dubai danas predstavlja jedno od najuzbudljivijih arhitektonskih laboratorija na svijetu. Od rekordnih nebodera poput Burj Khalife, preko luksuznog Burj Al Araba, do ambicioznih projekata poput Palm Jumeirah i futurističkog Museum of the Future, grad sustavno pomiče granice inženjerstva, dizajna i urbanog planiranja.
Ono što Dubai čini posebno zanimljivim za stručnjake i ljubitelje arhitekture nije samo monumentalnost njegovih građevina, već i način na koji se spajaju estetika, tehnologija i funkcionalnost. Projekti se oslanjaju na napredne građevinske metode, održiva rješenja i hrabre koncepte koji redefiniraju suvremeni urbani prostor.
Za svijet arhitekture i uređenja prostora Dubai je primjer kako vizija, investicije i tehnološki napredak mogu transformirati krajolik – od pustinje do globalno prepoznatljive metropole. Njegove građevine nisu samo simboli luksuza, već i pokazatelji smjera u kojem se razvija arhitektura 21. stoljeća.
Arhitektura i dizajn
Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva
Arhitekt poznat po Bosco Verticaleu ovaj put projektira nešto sasvim drugačije: priuštivo stanovanje od drva, s modularnim stanovima za sve generacije.
Ime Stefano Boeri većina povezuje s Bosco Verticaleom, milanskim tornjevima obraslim stotinama stabala koji su promijenili način na koji arhitekti razmišljaju o zelenilu u gradovima. Pisali smo o tome i u profilu Stefano Boeri: Arhitekt koji vraća prirodu u gradove. Njegov ured sada je pobijedio na natječaju za sasvim drugačiji projekt: priuštivo stanovanje na Ibizi, oko 190 stanova namijenjenih najmu po cijenama nižima od tržišnih, izgrađenih u potpunosti u drvenom konstrukcijskom sustavu.
Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju koji je raspisala Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47, španjolska javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Projekt “Sa Casa” predviđa kompleks raspoređen u četiri volumena, izgrađen prefabriciranim drvenim sustavom, zamišljen kao arhitektura koja se razvija zajedno sa svojim stanarima, uz zajednicu koja raste oko dijeljenih prostora.
Što je “Sa Casa” i tko stoji iza natječaja
Casa 47 španjolska je javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Riječ je o modelu pristupačnog stanovanja za najam ispod tržišne cijene, u kojem arhitektura, tehnologija i priroda supostoje, umjesto statičnog niza identičnih jedinica.
“Projekt na Ibizi strateški je važan za budućnost europskih gradova jer predlaže model socijalnog stanovanja koji koristi drvenu prefabrikaciju temeljenu na modularnom sustavu prilagodljivom različitim kontekstima. Zelena, drvena, modularna i univerzalno pristupačna stambena arhitektura predstavlja pravi veliki odgovor za politike javne urbane regeneracije”, komentirao je Boeri.
Zašto drvo? CLT sustav gradnje objašnjen jednostavno
Zgrade su projektirane u CLT sustavu (Cross-Laminated Timber), odnosno unakrsno lameliranom drvu, strukturnom materijalu sastavljenom od slojeva drva lijepljenih pod pravim kutom jedan na drugi. Elementi se prefabriciraju izvan gradilišta, u kontroliranim tvorničkim uvjetima, a zatim samo sklapaju na samoj lokaciji.
Velik dio procesa tako se seli s gradilišta u kontrolirane tvorničke uvjete, dok se gotovi elementi na lokaciji sastavljaju suhim postupkom. Prema autorima projekta, takav sustav trebao bi skratiti vrijeme gradnje, smanjiti količinu otpada i ograničiti utjecaj radova na okolinu.
Modularnost kao princip, ne samo tehnički detalj
Arhitektonska gramatika cijelog kompleksa proizlazi izravno iz ove konstrukcijske logike. Modularnost ovdje nije tek tehnička pojedinost, nego organizacijsko načelo cijelog projekta, i upravo ono što “Sa Casu” čini fleksibilnom. Široka raznolikost stambenih tipologija i modularna organizacija prostora trebale bi omogućiti da se stanovi tijekom vremena rekonfiguriraju, zadovoljavajući zahtjeve univerzalne pristupačnosti i prilagođavajući se podjednako mladima, starijima, obiteljima i osobama smanjene pokretljivosti.
Isti princip primjenjuje se i na dijeljene radne prostore i zajedničke površine, gdje se granica između privatnog i kolektivnog prostora može redizajnirati bez narušavanja arhitektonskog identiteta cjeline. Kompleks je zato podijeljen u četiri volumena umjesto jednog velikog bloka, čime nastaje središnji zeleni prostor, srce zajedničkog života stanara, istovremeno otvoren prema okolnom kontekstu.
Zelenilo koje se penje do krova
Unutar ovog kontinuiranog sustava otvorenih prostora, autohtona vegetacija provlači se kroz zgrade i oblikuje dvorišta, staze i središnji javni trg, u arhitekturi osmišljenoj da potiče interakciju i uspostavi izravan dijalog između zajednice, prirode i grada. Zelenilo se prema planovima proteže sve do krovova stambenih blokova i trebalo bi postati ekološka infrastruktura, pružajući sjenu, stvarajući nova staništa, pomažući poboljšati kvalitetu zraka i ublažiti efekt urbanog toplinskog otoka. Fotonaponske ploče trebale bi osigurati proizvodnju obnovljive energije, dok orijentacija zgrada, prirodna ventilacija i sustavi upravljanja vodom zaokružuju energetsku strategiju projekta.
Istu filozofiju, zelenilo kao sastavni dio arhitekture, a ne dekoraciju, Boerijev je ured ranije primijenio i u projektima poput Bosco Verticalea u Milanu. Razlika je u kontekstu: ondje je riječ o prestižnom stambenom neboderu, dok Sa Casa istu ideju prenosi u javno priuštivo stanovanje.
Može li ovako izgledati budućnost priuštivog stanovanja?
Dostupnost stanovanja jedan je od gorućih problema europskih gradova, a projekti poput “Sa Case” pokazuju kako arhitektonska struka pokušava odgovoriti na taj izazov, ne kroz privremene mjere, nego kroz sustavno planiranu, kvalitetno projektiranu javnu stambenu izgradnju. Sa Casa polazi od ideje da priuštivo stanovanje ne mora značiti niži arhitektonski standard.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Projekt u brojkama
Godina: 2025.
Lokacija: Ibiza, Španjolska
Klijent: Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47
Broj stanova: oko 190
Partner zadužen za projekt: Stefano Boeri
Direktorica: Hana Narváez
Voditeljica projekta: Silvia Fernández
Projektni tim: Nahed Zmeter, Yulia Filatova, Mohamed Hassan Elgendy
Lokalni arhitekt i strategija održivosti: SOCOTEC Spain
Priuštivo stanovanje na Ibizi
Boeri je projektima poput Bosco Verticalea pokazao koliko snažno zelenilo može promijeniti karakter stambene arhitekture. Sa Casom tu ideju prenosi u sasvim drukčiji kontekst, javno priuštivo stanovanje. Drvo, modularnost, zelenilo i zajednički prostori ovdje nisu zamišljeni kao elementi prestiža, nego kao dio svakodnevnog stanovanja.
Hoće li projekt nakon realizacije ispuniti ta obećanja, tek treba vidjeti. No Sa Casa već u projektnoj fazi otvara zanimljivo pitanje: mora li priuštivo stanovanje izgledati kao kompromis, ili upravo ono može postati prostor za neke od najzanimljivijih arhitektonskih inovacija?
Renderi i fotografije: Stefano Boeri Architetti
Urbanizam
Otvoren Bazen Špansko: Zagreb dobio prvi gradski bazen na zapadu grada
Jučer je otvoren za građane, donoseći sportsko-rekreacijski centar vrijedan 36,3 milijuna eura stanovnicima zapadnog Zagreba.
Zagreb je jučer, 9. rujna, dobio novi sportsko-rekreacijski centar i prvi gradski bazen na zapadnom dijelu grada.
Otvaranjem Bazena Špansko građanima su od 15 sati na raspolaganju bazeni, rekreacijski i wellness sadržaji u kompleksu vrijednom 36,3 milijuna eura s PDV-om, u cijelosti financiranom iz gradskog proračuna.
Bazen su svečano otvorili gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević, zamjenici gradonačelnika Danijela Dolenec i Luka Korlaet, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Matej Mišić, ravnatelj Ustanove za upravljanje sportskim objektima Boris Dujmić i izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak.
“Sport nije luksuz, mi želimo da se što veći broj Zagrepčana bavi sportom i rekreacijom, i zato iz gradskog proračuna investiramo u kvalitetnu sportsku infrastrukturu dostupnu diljem grada. Ovaj bazen je mjesto na kojem će djeca učiti plivati, građani se rekreirati i održavati zdravlje, a jednako tako ovo je mjesto na kojem će se stvarati neki novi sportski uspjesi”, istaknuo je gradonačelnik Tomašević, najavivši i daljnja ulaganja u sportsku infrastrukturu grada.
Višedesetljetno iščekivanje stanovnika zapadnog Zagreba
Bazen Špansko jedan je od strateških projekata gradske uprave, a njegova izgradnja ostvarila je višedesetljetno iščekivanje stanovnika Španskog, Malešnice, Stenjevca, Rudeša, Gajnica i drugih okolnih naselja. Riječ je o modernom sportsko-rekreacijskom centru površine gotovo 6.000 četvornih metara, izgrađenom za građane svih generacija, od najmlađih koji će ovdje učiti plivati do sportaša i rekreativaca.
Što sve nudi novi kompleks
U sklopu centra nalaze se sportsko-rekreacijski bazen dimenzija 34 x 25 metara, edukacijsko-rehabilitacijski bazen dimenzija 25 x 12,5 metara, praćakalište za bebe, fitness prostor, korektivna dvorana, wellness sadržaji, tobogan i tribine kapaciteta 300 gledatelja. Bazen je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom te koristi suvremena tehnološka rješenja i obnovljive izvore energije za grijanje i hlađenje.
Kompleks je izrađen prema prvonagrađenom idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju Studio Ante Murales i Njirić + arhitekti, a izvođač radova bio je STRABAG d.o.o.
Poseban dio projekta čini i novi kvartovski trg ispred bazena, opremljen parkiralištem za bicikle, klupama i koševima za otpad, koji je već postao mjesto okupljanja stanovnika Španskog. Uz trg je uređena i velika zelena površina, a tijekom jeseni i zime bit će posađen drvored s dodatna 23 stabla.
Programi za sve generacije
Osim za svakodnevno korištenje građana, bazen će biti domaćin brojnim sportskim i rekreacijskim programima. Predviđeni su programi plivanja za djecu i odrasle, zdravstvenog i korektivnog vježbanja u vodi, programi za najmlađe te aktivnosti za osobe s invaliditetom. Veliki bazen koristit će i sportski klubovi, među kojima plivači, vaterpolisti, triatlonci, umjetnički plivači i ronioci.
Radno vrijeme i cijene ulaznica
Radnim danom bazen će za građanstvo raditi od 6.30 do 21.30 sati, vikendom od 8 do 20 sati, a blagdanima od 12 do 20 sati. Cijene ulaznica jednake su kao i na ostalim gradskim bazenima.
Redovna ulaznica stoji četiri eura, a za djecu, umirovljenike i osobe s invaliditetom 1,5 eura. Dnevna obiteljska ulaznica iznosi 10 eura, mjesečna za odrasle 40 eura, odnosno 22 eura za djecu, umirovljenike i osobe s invaliditetom. Ulaznica uključuje korištenje velikog i malog bazena te SPA zona uz bazene.
Teretana i wellness zona, u kojoj su saune, parne kupelji te masaže, imaju zaseban cjenik. Jedan sat saune stoji 10,61 eura, a jedan dolazak u teretanu 3,31 eura.
Za sportaše se bazen otvara od 1. listopada, a kroz gradski program Javnih potreba u sportu moći će ga koristiti svaki radni dan od 6 do 22 sata, a vikendom od 8 do 20 sati.
Dio šireg ulaganja u sportsku infrastrukturu
Bazen Špansko dio je šireg investicijskog ciklusa ulaganja u sportsku infrastrukturu Zagreba, koji, između ostalog, uključuje obnovu Doma sportova, izgradnju stadiona u Kranjčevićevoj ulici te pripreme za realizaciju novog stadiona Maksimir. Za sport je u proračunu za 2026. godinu osigurano ukupno 169 milijuna eura, što je 15 posto više nego godinu ranije, odnosno trostruko više u odnosu na 2021. godinu.
Urbanizam utječe na prijateljstva više nego što mislimo, pokazuju istraživanja
Za stanovnike zapadnog dijela grada, koji su dosad za odlazak na gradski bazen morali putovati u druge dijelove Zagreba, Bazen Špansko donosi konačno rješenje na samom pragu doma, uz sadržaje koji pokrivaju sve, od rane edukacije najmlađih plivača do treninga vrhunskih sportskih klubova.
Odrasla sam na Španskom i sjećam se kako bi se svako malo pojavio „mit” o bazenima koji se planiraju u kvartu – priča koja se godinama vrtjela, a nikad se nije ostvarila. Dvadesetak godina kasnije napokon je stvarnost. Drago mi je što će klinci iz Španskog i okolnih naselja sad učiti plivati u vlastitom kvartu, za naš portal rekla je stanovnica Španskog
Foto: Grad Zagreb
